REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
Poslovni broj: P-983/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužitelja ĆA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mislavi Jonjić Bušić, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, Zagreb, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 04. travnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja KA, odvjetničke vježbenice, 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj ĆA vlasnik nekretnine, koju je stalni sudski vještak za geodeziju Ante Kukavica u nalazu i mišljenju od 12. ožujka 2025. označio točkama A-B-C-D- A i identificirao kao d. č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 2484, k. o. [katastarska općina], površine 110 m², d. č. 4658/1, zk. u. 2486, k. o. [katastarska općina], površine 85 m² i d. č. zem. [katastarska čestica], zk. tijelo I, zk. u. 810, k. o. [katastarska općina], površine 122 m², ukupne površine 317 m², od toga pod kućom 76 m², a koja skica čini sastavni dio ove presude, te se ovlašćuje tužitelj zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, u zemljišnim knjigama ovog suda, uz istodobno brisanje dosadašnje uknjižbe, odnosno brisanje tog prava s imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasništvo nekretnine citirane u izreci presude stekao darovanjem od svoje bake, a ona nasljedstvom iza svoje majke. Kako iz navoda tužbe proizlazi tvrdnja tužitelja da je predmetna nekretnina u posjedu njegove bake i prednika dugi niz godina, a kako je tuženica uknjižena kao vlasnica, unatoč tome što navodi više pravnih osnova, tužitelj ipak svoj zahtjev temelji na stjecanju vlasništva dosjelošću. Slijedom navedenog, u pogledu nekretnine citirane u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnik te nekretnine te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ukazuje da tužitelj niti nije mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine jer je ista u zemljišnoj knjizi opisana kao put, pa kako je u funkciji puta da predstavlja javno dobro. Neovisno o tome, ukazuje da tužitelj nije dokazao da su se ispunili uvjeti da bi ga se moglo smatrati vlasnikom nekretnine.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u skicu nekretnine (list 5 spisa), presliku odgovora tuženice na zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja (list 6-7 spisa), presliku ugovora o darovanju nekretnine od 01. kolovoza 2024. (list 8-11 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju (list 12-17 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Anti Kukavici (list 32-46 spisa), kao i dokaz saslušanjem svjedoka RA, GA, ŽA, te tužitelja (list 32-33 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da su tužitelji vlasnici predmetnih nekretnina kako to isti traže tužbom.
6. Iz iskaza svjedoka ŽA, RA, GA te tužitelja utvrđeno je da je baka tužitelja, svjedokinja ŽA, darovala predmetnu nekretninu svom unuku, ovdje tužitelju, a da je istu naslijedila kao jedina nasljednica iza smrti svoje majke HA. Utvrđeno je nadalje da je u obitelji prednika tužitelja predmetna nekretnina u posjedu više od 100 godina, da je svima u mjestu poznato da jeista u vlasništvu prednika tužitelja, te da nikada nije bilo spora oko toga čija je nekretnina niti je tužitelj ili netko od njegovih prednika smetan u posjedu. Glede puta koji se spominje od strane tuženice, iz iskaza svjedoka je utvrđeno da nikada nije u naravi postojao put koji bi prolazio preko predmetne nekretnine već izvan granica iste i to pješački put.
6.1. Pored toga, uviđajem na licu mjesta je utvrđeno da nekretnina u naravi predstavlja dvojni objekt/kuću s okućnicom, pri čemu je jedan dio kameni i stariji a drugi dio objekta položen istočnije novija gradnja, kao i da do dvojnog objekta vodi pristupni put s lokalne seoske ceste a da nema vidljivih tragova bilo kakvog puta koji prelazi predmetnim česticama a koji bi predstavljao javni put. Stoga niti prigovor tuženice da nekretnina nije podobna za stjecanje prava vlasništva jer se radi o javnom dobru (putu) nije osnovan.
6.2. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a osim toga imaju neposrednih saznanja vezano za posjedovanje predmetnih nekretnina, a njihovi iskazi se nalaze i u skladu s pisanim ispravama u spisu, posebno Ugovorom o darovanju nekretnine od 01. kolovoza 2024. (list 8-10 spisa), te predmetnih rješenja o nasljeđivanju (list 12-17 spisa).
7. Isto tako, i iz dokaza uviđajem na licu mjesta utvrđeno je posjedovanje predmetnih nekretnina od strane tužitelja, a nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Ante Kukavice su identificirane i označene predmetne nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka niti nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.
8. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se u odnosu na Republiku Hrvatsku sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka stječe vlasništvo uz te kvalitete posjeda protekom 20 godina samostalnog i neprekidnog postojanja, pri čemu je za ukazati da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.
9. Slijedom navedenih utvrđenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine jer je navedeni dvadesetogodišnji rok neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, i to prije 08. listopada 1991 u kontekstu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. Iz naprijed navedenih dokaza, a razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.
U Imotskom, 16. travnja 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. ODO u Splitu – Stalna služba u Makarskoj
3. privremenom zastupniku tuženika
