Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-86/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa opunomoćenik Ermini Abdić Klisović, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenika ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovnog broja Ovr-417/2024-2 od 20. prosinca 2024., 16. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovnog broja Ovr- 417/2024-2 od 20. prosinca 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 93,75 eura.

2. Protiv tog rješenja u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjih troškova ovrhe u iznosu od 62,50 eura žalbu podnosi ovrhovoditelj iz žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.; dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači.

2.1. Ovrhovoditelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, te zahtijeva naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne procesne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na temelju ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih procesnih povreda.

5. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe koji je pokrenuo putem izabranog punomoćnika – odvjetnika radi naplate tražbine na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

5.1. Prvostupanjski sud pozivom na članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a zaključuje da ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troška sastava zahtjeva za izravnu naplatu u iznosu od 62,50 eura i troška sastava zahtjeva za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka kojim je ovaj postupak pokrenut u iznosu od 31,25 eura, te dosuđuje ovrhovoditelju daljnje troškove postupka u ukupnom iznosu od 93,75 eura. Nadalje, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem očito odbio zahtjev za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura iz razloga što je sukladno članku 283. OZ-a obveza javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja stavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i primjerak takvog rješenja dostavi ovrhovoditelju, zbog čega prvostupanjski sud zaključuje da taj trošak nije potreban za vođenje postupka u smislu članka 155. stavka 1. OZ-a

6. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti.

7. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelja podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 156,25 eura, a koji trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Financijskoj agenciji, trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti i trošak sastava zahtjeva za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka. Nadalje

8. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom postupku prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost (FINA), relevantno materijalno pravo sadržano je u odredbi članka 14. stavka 4. OZ-a, a ne u odredbama članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

9. Odredbom članka 14. stavka 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove osiguranja koji su bili potrebni za ovrhu.

10. U žalbenom postupku ostalo je sporno pripada li ovrhovoditelju pravo na naknadu troška pribave pravomoćnosti i ovršenosti.

11. Prema odredbi članka 283. OZ-a javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti će potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.), te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.).

12. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u situaciji kada ovršenik ne podnese prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i isto dostavlja ovrhovoditelju, kako je to prema stanju spisa predmeta javni bilježnik postupio u konkretnom slučaju. U takvoj situaciji kada ovrhovoditelj nije zatražio izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, već je istu javni bilježnik izdao po službenoj dužnosti, ovrhovoditelju nije niti nastao taj trošak u povodu ovrhe pa nije riječ o trošku koji je bio potreban za ovrhu u smislu članka 14. stavka 4. OZ-a. Stoga je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu tog troška postupka izravne naplate.

13. Žalbeni navodi kojima se ovrhovoditelj poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-74/2023 od 14. veljače 2023. nisu osnovani. To iz razloga jer nije riječ o usporedivim pravnim situacijama s obzirom da je u ovom slučaju izostao zahtjev za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, već je ista izdana od strane javnog bilježnika po službenoj dužnosti, pa nije ni izvršena radnja pribave pravomoćnosti i ovršnosti u smislu Tbr.36. st.2. Tarife, dok je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo pravno shvaćanje da sukladno Tbr.36. st.2. Tarife trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je istu pribavio, dakle pod pretpostavkom da je zatražena pribava klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenja kao u izreci ovog rješenja.

15. Prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim su ovrhovoditelju dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 93,75 eura kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 16. travnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković