Poslovni broj: Usž-4267/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članova vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FADO GRADNJA d.o.o., Zagreb, Ulica Božidara Magovca 84, OIB: 28466412788, zastupan po opunomoćeniku Tomislavu Čaviću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269d, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB:18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2362/2024-6 od 21. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2362/2024-6 od 21. listopada 2024.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/23-01/260, urbroj: 513-04-24-2 od 7. ožujka 2024.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2362/2024-6 od 21. listopada 2024. u točki I. usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/23-01/260, urbroj: 513-04-24-2 od 7. ožujka 2024. i porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-471- 02/23-01/107, urbroj: 513-07-01-23-2 od 19. lipnja 2023. U točki II. naznačene presude obustavlja se postupak poreznog nadzora kod tužitelja u vezi poreza na dodanu vrijednost za rujan, listopad i studeni 2020. godine, a točkom III. nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 1.250,00 eura.

2. Protiv označene presude tuženik podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredbi postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno kako ne postoji odgovarajuća vjerodostojna dokumentacija koja dokazuje robni tijek, a time i gospodarsko vlasništvo. Tuženik ističe kako je razlog zbog kojeg je osporen odbitak pretporeza jasno naveden na strani 11 zapisnika te naglašava kako je utvrđeno da računi primljeni od dobavljača nisu vjerodostojna dokumentacija, odnosno računi primljeni od određenog dobavljača nisu dokaz da je robu isporučio upravo taj dobavljač jer se radi o raznoj robi za koju nije pružena popratna dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da je ta roba stvarno postojala i da je isporučena kupcu. Smatra potpuno pogrešnim zaključak Upravnog suda u Zagrebu kada tvrdi da je razlog utvrđenja nevjerodostojnosti ulaznih računa okolnost što su plaćeni obračunski jer je porezno tijelo pojasnilo kako je razlog utvrđenja nevjerodostojnosti činjenica da prvi dobavljač u nizu nije stvarno raspolagao robom, a zbog čega posljedično sa istom nisu mogli raspolagati niti oni kojima je robu fakturirao, a koji su po ovim fakturama nezakonito odbijali pretporez sve do poreznog obveznika, ovdje tužitelja, kojem je s ovog osnova i osporen odbitak pretporeza. Tuženik ističe kako je u ovom postupku od bitne važnosti odredba o teretu dokazivanja prema kojoj porezni obveznik, a ne porezno tijelo ima dokazati one činjenice koje umanjuju ili ukidaju porez te naglašava da se dokazivanje u poreznom postupku obavlja dostavom uredne i vjerodostojne dokumentacije koju porezno tijelo mora provjeravati, te se bez prethodne provjere ne može a priori dati vjera bilo kojoj knjigovodstvenoj ili drugoj ispravi. Porezno tijelo je provelo dokazni postupak provjere i opisalo dvojbenost glede dokumentacije poreznog obveznika te je ukazalo i na nepravilnosti glede računa izdanog za radove koje je izvodila treća osoba

– Zajednički obrt J i JE, koje upravo potvrđuju tvrdnju da sam porezni obveznik nije imao na zakonu ustrojeno knjigovodstvo, odnosno da je u istom imalo manjkavosti. U konkretnoj upravnoj stvari je u postupku poreznog nadzora osnovom službenih evidencija poreznog tijela, dakle, temeljem provjerljivih objektivnih činjenica, utvrđeno da prvi dobavljač nije raspolagao robom. Porezno tijelo je opisalo i dvojbenosti glede novčanog tijeka kada je naglasilo kako društvo PAN PROMET d.o.o. kao prvi dobavljač uopće nije imalo promete po računima, ukazalo je na stanje transakcijskog računa dobavljača RENT MATE j.d.o.o. te je postavilo opravdano pitanje tko je i na koji način vršio plaćanja za račun [obrt], kao što je naglasilo da računi koje je porezni obveznik, ovdje tužitelj, primio od dobavljača RENT MATE j.d.o.o. i NIMIUS USLUGE j.d.o.o. nisu plaćeni uplatama sredstava na poslovne račune navedenih dobavljača, a dugovanja prema istima zatvarana su temeljnicama koja u opisu knjiženja sadrže kompenzacije, višestruke kompenzacije i otkupe dugovanja. Opreza radi, ovo tijelo apostrofira kako iz sudskog registra neupitno slijedi kako su sva tri društva (PAN PROMET d.o.o., NIMIUS USLUGE j.d.o.o. i RENT MATE j.d.o.o.) bile povezane osobe budući je u sva tri društva osoba odgovorna za zastupanja bio OE koji je i trenutačna osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja. U navedenom smislu porezno tijelo pozvalo se i na presudu Europskog suda pravde (poslovni broj: C-342/87) donesenu u predmetu Genius Holding BV, prema kojoj se pravo poreznog obveznika na odbitak PDV-a prema VI Direktivi (77/3889), a vezano za isporuku dobara ili usluga od strane drugog poreznog obveznika može iskoristiti samo za porez koji se odnosi na stvarno izvršenu isporuku dobara ili usluga. Porezno tijelo svoje zaključke donosi temeljem provedenog postupka poreznog nadzora, u kojem utvrđuje pravo stanje stvari, primarno temeljem uredne vjerodostojne poslovne dokumentacije poreznog obveznika, ali i osnovom svih drugih sukladno zakonu prikupljenih podataka, te temeljem ukupnosti svih utvrđenih činjenica odlučuje o ishodu. Stoga, nije prihvatljiva metoda seciranja činjeničnog supstrata koju je primijenio Upravni sud u Zagrebu, hipotetsko zaključivanje, izvlačenje iz konteksta, kao i isticanje tvrdnji koje porezno tijelo u donesenim aktima nikada nije i navelo, niti pozivanje na načelo neutralnosti koje može anulirati ili na bilo koji način otkloniti neupitno utvrđene činjenice glede nezakonitog odbitka pretporeza budući da do stvarne isporuke nije došlo. Nadalje, tuženik smatra kako je predmetna presuda nezakonita i zbog utvrđenog u točki II. izreke kojom je sud odlučio obustaviti postupak nadzora kod tužitelja u vezi poreza na dodanu vrijednost za rujan, listopad i studeni 2020. Ističe kako je neupitna ovlast Upravnog suda u Zagrebu koji kao sud pune jurisdikcije može sam riješiti stvar donošenjem meritorne odluke. Ono što ovo tijelo nalazi u postupovnom smislu nesporno nezakonitim jeste odluka da se već okončani postupak nadzora obustavlja bez navođenja bilo kakvog temelja, činjeničnog ili pravnog, za ovu odluku pri čemu se pozivanje na odredbu članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ne nalazi odgovarajućim. Obustava postupka poreznog nadzora moguća je samo sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku koji ovu mogućnost daje u slučajevima reguliranim odredbama članka 39. i 46. ovog Zakona, neprimjenjivim na ovu upravnu stvar. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske u cijelosti poništi prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Zagrebu od 21. listopada 2024.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnome ponavlja već iznesen navode te ističe da žalitelj polazi od premise da su stajališta poreznih tijela neoboriva, a bez obzira na cjelokupnu dokumentaciju koju je porezni obveznik predočio i dostavio poreznom tijelu prilikom nadzora. Poziva se na i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4040/2011. Predlaže odbiti žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Osporavanom prvostupanjskom presudom poništena su rješenja tuženika od 7. ožujka 2024. i rješenje Porezne uprave od 19. lipnja 2023. uz obrazloženje kako tužitelj na temelju odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13. – 121/19.) ima pravo na odbitak poreza vodeći računa o neutralnosti PDV-a jer nikakvim konkretnim utvrđenjima nije utvrđeno da bi došlo do tužiteljevih propusta u provjeravanju njegovih dobavljača. Predmetni stav temelji na činjenici da porezno tijelo utvrđuje da trgovačka društva RENT MATE j.d.o.o. i NIMIUS USLUGE j.d.o.o., a ni njihov dobavljač PAN PROMET d.o.o. nisu za 2020. godinu predavala financijska izvješća i da u ranijim bilancama stanja nisu iskazala zalihe robe za prodaju zbog čega nije dokazan robni tijek do tužitelja kao poreznog obveznika, no međutim, porezno tijelo ni u zapisniku o poreznom nadzoru ni u osporavanom prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju nije navelo što je u tom pogledu tužitelj konkretno propustio provjeriti ili napraviti u odnosu na svoje dobavljače posebno imajući u vidu da uz ulazne račune za isporučeni građevinski materijal raspolaže urednim teretnim listovima. Prvostupanjski sud prihvaća utvrđenje poreznog tijela vezana uz tužiteljeve dobavljače ali imajući u vidu načelo neutralnosti PDV-a u konkretnom je slučaju trebalo precizno utvrditi i navesti tužiteljeve propuste vezane uz neuredno ili nepotpuno vođenje knjigovodstvene dokumentacije i općenito dokumentacije vezane uz isporuku robe kao i propuste vezane uz uobičajenu i normalnu provjeru svojih dobavljača.

6. Predmetni zaključak ovaj Sud ne može prihvatiti, poglavito stoga što je zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti u suprotnosti sa stanjem spisa predmeta i utvrđenim činjenicama.

7. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik od 31. svibnja 2023. godine. Nadzorom pravilnosti obračuna poreza na dodanu vrijednost utvrđeno je da je porezni obveznik vršio odbitak pretporeza po računima dobavljača RENT MATE j.d.o.o. i dobavljača NIMIUS USLUGE j.d.o.o. Uvidom u informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je da je društvo RENT MATE j.d.o.o. predavalo propisane URA obrasce u kojima je evidentiran kao najznačajniji njegov dobavljač društvo NIMIUS j.d.o.o. Nadalje uvidom u informacijski sustav Porezne uprave za društvo NIMIUS USLUGE j.d.o.o. utvrđeno je iz dostavljenih URA obrazaca da je najznačajniji dobavljač društva NIMIUS USLUGE j.d.o.o. društvo PAN PROMET d.o.o., a koje u 2020. godini nije predavalo prijave poreza na dodanu vrijednost kao ni propisana financijska izvješća. Nadalje računi koje je porezni obveznik primio od dobavljača RENT MATE j.d.o.o. i NIMIUS USLUGE j.d.o.o. nisu plaćeni uplatama sredstava na poslovne račune navedenih dobavljača, a dugovanja prema istima zatvarana temeljnicama koje je u opisu knjiženja sadrže kompenzacije, višestruke kompenzacije i otkupe dugovanja. Iz dostavljenih ugovora o preuzimanju potraživanja, ugovora o preuzimanju duga, te ugovora o vođenju poslovanja u ime i za račun, utvrđeno je da su isti sklapani između poreznog obveznika te društva RENT MATE j.d.o.o., NIMIUS USLUGE j.d.o.o. i PAN PROMET d.o.o., koja društva se javljaju u svojstvu dužnika, vjerovnika i kupca duga. Nadalje, uvidom u informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je da društvo RENT MATE j.d.o.o. za 2020. godinu nije predalo financijska izvješća, a da u predanoj bilanci za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. nije iskazalo zalihe robe za daljnju proizvodnju. Također, niti društvo NIMIUS USLUGE j.d.o.o. nije predalo financijska izvješća za 2019. i 2020. godinu.

8. Člankom 58. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik ima pravo od poreza na dodanu vrijednost koji je obvezan platiti, odbiti iznos poreza na dodanu vrijednost (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koji su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

9. U konkretnom slučaju sporno je, je li tužitelj knjigovodstveno-poslovnom dokumentacijom dokazao da su mu doista izvršene isporuke robe naznačene u računima njegovih dobavljača, odnosno je li robu navedenu po računima tužitelj doista preuzeo radi obavljanja svoje poslovne djelatnosti (odnosno u poslovne svrhe) te je sporno je li raspoloživom dokumentacijom koja je bila predmet nadzora kod njegovih povezanih osoba i to društva PAN PROMET d.o.o., NIMIUS USLUGE j.d.o.o. i RENT MATE j.d.o.o. na vjerodostojan način dokazao da je roba označena na predmetnim računima isporučena tužitelju ili se radi o fiktivnim računima između povezanih osoba.

10. Prema ocjeni ovog Suda na temelju poslovnih knjiga, evidencija i dokumentacije kojom raspolaže tužitelj, zatim iz zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru utvrđeno je da je tužitelj primio više ulaznih računa za isporučenu robu, da je za te račune koristio pravo na odbitak pretporeza, no nema dokaza da mu je isporuka robe stvarno izvršena, jer tužitelj i njegovi dobavljači nisu raspolagali vjerodostojnom dokumentacijom iz koje bi bilo razvidno da su mogli isporučiti robu fakturiranu po spornim računima društava povezanih s tužiteljem. Pored navedenog, iz dokumentacije spisa proizlazi da računi nisu plaćeni već su sklapane kompenzacije u kojima se smjenjuju isti dužnici i vjerovnici. Naime, tijekom poreznog nadzora utvrđeno je da je porezni obveznik primio račune za robu, a nema dokaza da je upravo osoba koja je izdala račun ujedno i izvršila isporuku jer se radi o raznoj robi za koju nije pružena popratna dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da je ta roba stvarno postojala i da je isporučena kupcu.

11. Člankom 65. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. – 42/20. – dalje u tekstu: OPZ) propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja. Člankom 77. OPZ-a propisano je da porezno tijelo koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje.

12. Temeljem citiranih odredaba OPZ-a porezno tijelo imalo je pravo i dužnost utvrđivati sve činjenice bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke i u tu svrhu koristiti sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjeničnog stanja. Stoga je pravilno radi provjere podataka unesenih u knjigovodstvo poreznog obveznika prikupilo informacije o dobavljačima tužitelja te izvršilo uvid u informacijski sustav Porezne uprave. Račun odnosno popratna dokumentacija mora sadržavati podatke koji omogućavaju identifikaciju osoba koje su sudjelovale u poslovnom događaju, identifikaciju samog poslovnog događaja te mjesta i vremena isporuke, što je u skladu s Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2845/2020 od 13. srpnja 2022.

13. Prema ocjeni ovoga Suda, porezno tijelo je nakon provedenog poreznog nadzora pravilno osporilo proknjiženi odbitak pretporeza za razdoblje od 1. rujna do 30. studeni 2020. godine jer je utvrđeno kako nije bilo stvarnog robnog tijeka, da ne postoji uredna i vjerodostojna dokumentacija koja dokazuje robni tijek i gospodarstvo vlasništvo, te da se računi koje je porezni obveznik primio temelje na neistinitim transakcijama. Nadalje, isticani prigovori tužitelja su u potpunosti neosnovani i nemaju utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, tim više što tužitelj niti u tijeku provedenog prvostupanjskog upravnog spora nije osporio utvrđeno činjenično stanje i počinjene nezakonitosti u svom poslovanju niti je dostavio relevantnu dokumentaciju, već ističe istovjetne prigovore kao i u provedenom upravnom postupku, dok je tuženo tijelo iznimno detaljno provelo postupak, ocjenjena je sva dostavljena dokumentacija te je omogućeno tužitelju da sudjeluje u tijeku postupka.

14. Sukladno svemu navedenom kako je iz utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak, zbog čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj Sud je temeljem odredbe članka 135. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.) u točki I. izreke poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2362/2024-6 od 21. listopada 2024., te riješio ovu upravnu stvar na način da je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje osporenog rješenja tuženika od 7. ožujka 2024. godine, u točki II. izreke presude.

15. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika od 7. ožujka 2024,. to je u cijelosti izgubio ovaj upravni spor, pa je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora, pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 16. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković