Poslovni broj 34 Gž Ob-479/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž Ob-479/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari predlagatelja zavoda /OIB:… /, ured T., Z., protiv protustranke A. H. /OIB:…/ iz Š., M., koga zastupa M. S., odvjetnik iz Z., uz sudjelovanje maloljetnog T. H. /OIB:… / koga zastupa posebna skrbnica B. V. Š., zaposlena u centru u Z., radi produljenja odluke o oduzimanju prava na stanovanje s maloljetnim djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-754/2023-6 od 1. lipnja 2023., nadnevka 9. studenog 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba protustranke i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-754/2023-6 od 1. lipnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem produljena mjera oduzimanja prava na stanovanje s maloljetnim djetetom i povjeravanja djeteta udomiteljskoj obitelji ocu A. H. u odnosu na maloljetnog T. H., rođenog …, koja je određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1845/2021 od 4. ožujka 2022. (stavak I. izreke), određeno da će mjera trajati do pravomoćnog okončanja postupka lišenja prava na roditeljsku skrb koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem R1 Ob-343/2023 (stavak II. izreke) i da žalba ne odgađa ovrhu (stavak III. izreke).

 

2. Protiv rješenja žali se protustranka iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a[1], člankom 346. i člankom 489. ObZ-a[2], i predlaže ukidanje pobijanog rješenja slijedom žalbenih navoda. 

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti druge bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Odlučio je prvostupanjski sud o prijedlogu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, rješenjem jasne izreke i obrazloženje u skladu sa stanjem spisa.

 

5.1. Nije utvrđen žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. Iz stanja spisa proizlazi:

 

-          rješenjem poslovni broj R1 Ob-1845/2021-11 od 4. ožujka 2022. ocu A. H. (žalitelju) ponovo oduzeto pravo na stanovanje sa maloljetnim T. H., a svakodnevna skrb o djetetu povjerena udomiteljskoj obitelji Ž. B. G., istim rješenjem određeno ostvarivanje osobnih odnosa na način da će se isti realizirati telefonskim putem dva puta tjedno i to utorkom i petkom u 17,00 sati, a više od navedenog u skladu sa željama maloljetnog T.;

-          zavod, ured T. podnio je 21. veljače 2023. prijedlog za produljenje izrečene mjere navedenim rješenjem do pravomoćnog okončanja postupka lišenja prava na roditeljsku skrb oca koji se vodi pod poslovnim brojem R1 Ob-343/2023;

-          maloljetni T. je dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi i od 2014. na temelju sudskih odluka živi izvan svoje biološke obitelji;

-          radi daljnjeg psihofizičkog razvoja maloljetnom T. je nužno osigurati stabilno, sigurno i poticajno okruženje, vodeći računa o zdravstvenim teškoćama djeteta (majka maloljetnog T. preminula 2019., otac kroz devet godina koliko je dijete izdvojeno iz obitelji nije poduzeo konkretne korake u cilju da maloljetni T. stanuje s njim i da mu osigura stabilno, sigurno i poticajno okruženje vodeći računa o zdravstvenim teškoćama maloljetnog T.);

-          otac maloljetnog T. od 2019. stanuje u Š. i od tada nije dolazio u Republiku Hrvatsku niti je vidio sina (maloljetnog T.);

-          otac najavljivane dolaske djetetu nije realizirao;

-          dosadašnje mjere izricane ocu nisu dovela do pozitivnih pomaka u smislu aktivacije oca vezano za poboljšanje odnosa s maloljetnim sinom i za poduzimanje radnji s ciljem preuzimanja briga o djetetu;

-          otac A. H. ne surađuje niti se interesira za dijete kod stručnjaka koji su uključeni u rad s djetetom (škola, pedijatar i dr.);

-          otac više godina nije niti pokušao uspostaviti telefonski kontakt s djetetom;

-          u dosadašnjem radu s obitelji uočena je nekritičnost na strani oca u odnosu na vlastite roditeljske postupke, otac ne preuzima svoju roditeljsku odgovornost, nije napravio niti jedan korak s ciljem stvaranja odnosa na relaciji otac – dijete

-          izostanak oca iz života djeteta ukazuje na dugoročnu nemogućnost života djeteta s ocem budući isti u potpunosti zanemaruje svoje roditeljske dužnosti (otac nije zainteresiran ni motiviran pokušati promijeniti dosadašnju situaciju te uopće održavati odnos s vlastitim djetetom);

-          maloljetni T. se uspješno prilagodio udomiteljskoj obitelji, u kojoj je zadovoljan i kojoj je emotivno privržen te mu se pruža liječnička pomoć kroz dnevnu bolnicu u bolnici u K.;

-          3. veljače 2023. pokrenut je postupak radi lišenja roditeljske skrbi oca maloljetnog T. (R1 Ob-343/2023) koji nije pravomoćno okončana.

 

7. Pravilima o mjerama za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda je propisano:

 

-          da sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti oduzimanje prava na stanovanje s djetetom i povjeriti svakodnevnu skrb o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi (članak 149. točka 3. ObZ-a) kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djeteta (članak 155. stavak 1. točka 2. ObZ-a);

-          da osobe iz stavka 1. članka 156. ObZ-a među kojima je i zavod imaju pravo predložiti produljenje mjere (članak 156. stavak 2. ObZ-a),

-          i da sud može iznimno u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili zavoda odrediti da mjera traje do pravomoćnog okončanja sudskog postupka pokrenutog radi lišenja prava na roditeljsku skrb (članak 158. stavak 2. ObZ-a).

 

8. Suprotno žalbeni navodima prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio navedeno materijalno pravo kad je na prijedlog zavoda, ureda T. produljio mjeru oduzimanja prava na stanovanje s maloljetnim djetetom i povjeravanja djeteta udomiteljskoj obitelji ocu (žalitelju) u odnosu na maloljetnog T., koja je određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1845/2021 od 4. ožujka 2022. do pravomoćnog okončanja postupka lišenja prava na roditeljsku skrb oca (žalitelja) koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem R1 Ob-343/2023 i za svoju odluku u bitnome dao jasne razloge koji ne proturječe stanju spisa.

 

9. Naime, iz prikupljenih informacija po prvostupanjskom sudu u bitnome proizlazi da otac djeteta (žalitelj) nikada nije viđen u pedijatrijskog ambulanti u kojoj je maloljetnom T. pacijent od kolovoza 2017., već jedino i isključivo udomiteljica koja po mišljenju liječnika pedijatra lijepo brine o maloljetnom T. (redovito i brižno provodi preporučene terapije i vodi na liječničke kontrole i tretmane u polikliniku), koji je privržen udomiteljici i s njom ima dobru suradnju (list 5. spisa), da iako mu je izrečena mjera stručne pomoći istu nije prihvatio, da tijekom testiranja nije kontaktirao polikliniku Grada Z. (pisano pokušao dobiti bilo kakvu informaciju /list 16. - 18. spisa/), da nikada nije ostvario suradnju sa djelatnicima osnovne škole koju pohađa maloljetni T. (o školovanju djeteta isključivu brigu vodi udomiteljica), da su mu ranije mjere izricane zbog nedostatak roditeljskih kapaciteta i fizičke odsutnosti iz života maloljetnog T., da je maloljetni T. (dijete u dobi od 10 godina) iskazao da ne bi želio živjeti s tatom i da se u telefonskom razgovoru tata na njega dere i govori mu da ne smije Ž. zvati mamom (list 26., 70. - 71. spisa), da je otac odbijao suradnju s voditeljicom (list 46. - 47. spisa), da su kontakti (video pozivi) od 6. studenog 2021. s ocem svakodnevni (list 63. - 64. spisa) i da otac od 2019. od kada je u Š. nije dolazio u Republiku Hrvatsku, niti poduzimao konkretne radnje u cilju preuzimanja brige i skrbi o maloljetnom T. (list 154. - 155. spisa).

 

10. Pored navedenih informacija koje žalitelj nije uspio kompromitirati ne mogu se prihvatiti tvrdnje žalitelja da su mu u razdoblju od 2019. nadalje bili onemogućeni kontakti s maloljetnim T., da je prisiljen putem punomoćnika zahtijevati ostvarivanje prava djeteta i njegovih prava, da je postupanje udomiteljice bilo usmjereno na odvajanje maloljetnog T. od obitelji i brisanje njegovog identiteta, da se ocu i članovima obitelji lagalo i uskraćivale informacije o djetetu, da je dijete bez suglasnosti oca vođeno na putovanje izvan mjesta njegovog prebivališta s osobama nepoznatim ocu i njegovoj obitelji, da je maloljetni T. upisan na katolički vjeronauk na koji način da se poduzimaju aktivni koraci "s ciljem brisanja osobnog identiteta i pripadnosti djeteta i trajno ga se otuđuje od oca i njegove obitelji", da je po prvostupanjskom sudu potpuno zanemarena činjenica da u razdoblju 2020. - 2022. zbog globalne pandemije COVID - 19 nije mogao putovati iz Š. u Hrvatsku.

 

11. Naprotiv, isti navodi kojima žalitelj djelomično sam sebe potire, osim što potvrđuju formirani zaključak prvostupanjskog suda, da je mjera produljena za dobrobit maloljetnog T., osnova su zaključak da žalitelj niti nakon četiri godina od kada nije posjetio maloljetnog T. (a devet godina od kada maloljetni T. ne stanuje s roditeljima, odnosno nakon smrti majke /2019./ s ocem) ustraje na prebacivanju svoje roditeljske odgovornosti na one koji stvarno skrbe o maloljetnom T. (udomiteljicu), da ne razumije emocionalne i druge potreba maloljetnog T., niti uvažava njegovo mišljenje, i da njegova tvrdoglava nesposobnost popuštanja, odbijanje prihvaćanja emocija maloljetnog T. i ne uvažavanja mišljenja maloljetnog T., seže sve do krajnje proizvoljnog zaključka kako su po predlagatelju i udomiteljici "aktivirani koraci s ciljem brisanja osobnog identiteta i pripadnosti djeteta i trajnog otuđenja od oca i njegove obitelji".

 

12. Neosnovano i pozivanje žalitelja na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno EKZLJP[3] i člankom 29. stavkom 1. Ustava[4], povredu načela zabrane diskriminacije i jednakosti pred zakonom (članak 14. stavak 1. i 2. Ustava) i razmjernosti (članak 16. stavak 2. Ustava), a koje veže uz uvjerenje da je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na predlagatelja i da mu je sud uskratio pravo na jednakost oružja i pravo na pristup sudu jer da sud nije imao u vidu "sve okolnosti i troškove koje ima povezano s dolaskom na sud i sudjelovanjem u postupku" i da je pobijana odluka arbitrarna (proizvoljna).

 

12.1. To stoga, što je prvostupanjsko rješenje doneseno pravično po zakonu ustanovljenom neovisnom i nepristranom sudu u razumnom roku, uz jasno i dostatno obrazloženje, bez kršenja načela kontradiktornosti i jednakosti procesnih sredstava, na temelju preciznog i objektivnog sagledavanja okolnosti konkretnog slučaja, i na temelju mjerodavnih propisa o postupku i o samom pravu, odnosno što se ne radi o sudskoj odluci bez obrazloženja, donesenoj kršenjem načela kontradiktornosti i jednakosti procesnih sredstava koja strankama pružaju ujednačenu mogućnost utjecanja na tijek i rezultate postupka, ponajprije sudjelovanjem u procesnim radnjama, što u biti podrazumijeva jamstvo pravičnosti, niti nepreciznoj i neobjektivnoj odluci što u najužem smislu podrazumijeva jamstvo razmjernosti, a niti sudskoj odluci bez razboritih ili ikakvih razloga ili razloga koji niti s jednog mogućeg gledišta nisu pravno prihvatljivi, a što podrazumijeva jamstvo jednakosti pred zakonom.

 

13. Pri tome, naravno treba imati u vidu da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, neovisno o tome poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost (članak 3. stavak 1. Konvencije, istovjetno članak 24. stavak 2. Povelje[5]) i da kada je riječ o primjeni prava zajamčenih Ustavom i EKZLJP je odlučno uspostavljanje pravične ravnoteže između interesa djeteta i interesa roditelja, u kojem uspostavljanju se posebnu pažnju mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. i broj U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014.).

 

14. Da je najbolji interes maloljetnog T. ne stanovati s ocem (žaliteljem) proizlazi iz činjenice da se otac kojem je po stručnom timu predlagatelja omogućeno stvaranja uvjeta pružanjem podrške i pomoći kroz dostupne alate i mjere kojim raspolaže, nije uključio u savjetodavni rad pri poliklinici Grada Z., koja provodi tretmane sa maloljetnim T., da nije surađivao a niti se interesirao za dijete telefonskom komunikacijom sa osobama uključenim u brigu za maloljetnog T. (stručnjacima predlagatelja, liječnicima, školom), da u duljem razdoblju fizičke odsutnosti nije niti pokušao uspostaviti telefonski kontakt sa maloljetnim T. pa niti rođendane čestitati, da kroz devet godina, koliko je dijete izdvojeno iz obitelji, nije napravio niti jedan konkretan korak s ciljem preuzimanja roditeljske odgovornosti (stvaranje uvjete da maloljetni T. stanuje s njim, da se redovno obrazuje, da ima zdravstvenu zaštitu), a niti naveo konkretne činjenice iz kojih bi proizlazilo da je u stanju djetetu (T.) pružiti toplo, stabilno, sigurno i poticajno obiteljsko okruženje, uzimajući u obzir njegove zdravstvene tegobe zbog kojih je uključen u tretman, te činjenice da udomiteljica Ž. B. G. od 2017. godine vodi cjelokupnu brigu i skrb o maloljetnom T. i da je maloljetni T. zadovoljan životom kod udomiteljice kojoj je emocionalno privržen.

 

15. Iz navedenih je razloga odbijena kao neosnovana žalba protustranke i potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-754/2023-6 od 1. lipnja 2023., odnosno odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 9. studenog 2023.

 

           Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.