REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U DONJOJ STUBICI

MATENAČKA 3/1, DONJA STUBICA

Posl.br. Ps-3/2021-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika IB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa LB, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženih-protutužitelja 1. OB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. PB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Ana-Mariji Kellegher, odvjetnici iz Zagreba, radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed, te radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 05. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice LB, drugotuženice osobno i punomoćnice tuženih, odvjetnice Ana-Marije Kellegher, dana 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužitelj-protutuženik IB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Nalaže se I tuženiku MATIJI IB [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženici PB [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da isele iz nekretnine u naravi kuća br. 25 sa dvorištem u Goljaku površine 151 čhv sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] br. zk. ul. [broj ZK uloška] na adresi [adresa] u [adresa] i to sa gornje etaže kuće koja se sastoji od hodnika ,dnevnog boravka sa kuhinjom , dvije sobe , kupaone i smočnice , ukupne površine oko 100m2, te ju slobodnu od osoba i stvari predati u posjed tužitelju VB [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana uz dosuđeni parnični trošak uz prijetnju ovrhe."

II Utvrđuje se da je drugotužena-drugo protutužiteljica PB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva u 39/200 dijela te da je prvotuženik-prvo protutužitelj ĐB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva u 13/200 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća br.25 s dvorištem u Goljaku, površine 151 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , kod Općinskog suda u Zlataru, zemljišnoknjižni odjel Donja Stubica , pa je tužitelj-protutuženik IB [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti upis prava suvlasništva na navedenoj nekretnini u korist protutužitelja u ovim suvlasnim omjerima.

III Odbija se drugotužena-drugo protutužiteljica PB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s dijelom protutužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva u 36/200 dijela ,te se odbija prvotuženik-prvo protutužitelj ĐB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s dijelom protutužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva u 12/200 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća br.25 s dvorištem u Goljaku, površine 151 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se odbijaju tuženi-protutužitelji PB i ĐB i sa dijelom protutužbenog zahtjeva kojim traže da je tužitelj- protutuženik IB [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti upis prava suvlasništva na navedenoj nekretnini u korist protutužitelja u ovim suvlasnim omjerima.

IV Nalaže se tužitelju-protutuženiku IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi prvotuženiku- prvoprotutužitelju OB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženoj- drugoprotutužiteljici PB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.152,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 16.travnja 2025.godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj-protutuženik ( u daljnjem tekstu tužitelj) u tužbi navodi da je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 25 sa dvorištem u Goljaku, površine 151 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], te da je prvotuženik-prvo protutužitelj ( u daljnjem tekstu prvotuženik), koji je njegov nećak, uz njegovu izričitu suglasnost koristio je gornji kat kuće, dok drugotužena-drugo protutužiteljica ( u daljnjem tekstu drugotužena) već nekoliko godina živi u [adresa] i njoj tužitelj ne dozvoljava boravak u predmetnoj nekretnini zbog teških i tragičnih obiteljskih razloga.

2.Kako je drugotužena koristila predmetnu nekretninu prije nekoliko godina, to su na prvom katu navedene kuće ostale njezine stvari i namještaj, a kako su se odnosi između tužitelja i tuženih zaoštrili, to je tužitelj usmeno zamolio tuženika da napusti kat kuće u primjerenom roku, što isti nije učinio.

3.Budući je tužitelj prvotuženiku opozvao dopuštenje za boravak u predmetnoj kući, tužitelj je i putem odvjetnika uputio pismo tuženima kojim traži iseljenje iz gornjeg kata kuće, a kako tuženici nisu iselili iz kuće, to tuženici kat kuće koriste bez valjane pravne osnove.

4.Nadalje navodi da od 24.03.2020. niti I tuženik niti II tužena ne dolaze na gornji kat predmetne nekretnine pa tužitelj, koji je slabog imovnog stanja i teško bolestan, želi isti urediti za sebe kako bi dio kuće iznajmljivao i popravio imovinske prilike, te stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženima da isele iz navedene nekretnine i da mu gornji kat kuće predaju u posjed slobodan od osoba i stvari.

5.U odgovoru na tužbu tuženici u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je pokojni ĆB, koji je bio otac tužitelja, za života dozvolio svom sinu, sada pokojnom AB i njegovoj supruzi drugotuženoj da na predmetnoj nekretnini podignu jedan kat i urede ga za sebe i svog sina, prvotuženika, za trajno stanovanje i vlasništvo nad istim.

6.Navodi da su stoga drugotužena i njezin pokojni suprug, koji je bio brat tužitelja, počevši od 1999. pa sve do 2006. podigli gornji kat kuće svojim sredstvima, te su kreditima platili sva ulaganja i kupili potrebni materijal (ciglu, armaturu, deku, krov, izolaciju krova, priključke za električnu energiju za gornji kat, pregradne zidove, vodovodne instalacije) i sve ostalo što ide za dovođenje nekretnine do gotovog stanja da bi bila pogodna za stanovanje.

7.Nakon što su uložili u podizanje kata kuće, pokojni otac tužitelja je na svog sina AB prepisao polovicu nekretnine iz koje sada tužitelj traži da se tuženici isele, međutim spletom okolnosti pokojni AB bio je jamac u jednom kreditu svom prijatelju koji je preminuo, pa je otplaćivao njegov dug i stoga je vratio ocu polovicu predmetne nekretnine da mu banka glavnog dužnika ne bi stavila založno pravo na istu.

8.Tuženi navode da je namjera oca cijeli život bila da sinovi dijele nekretninu po pola, odnosno da tužitelju pripadne donji dio kuće, a sinu AB i njegovoj obitelji gornji kat kuće, koji su uostalom i sami sagradili.

9.Tuženi ističu da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na prijevaran način protivan moralu jer je on 2019. kad je uvidio da mu je otac zdravstveno jako loše, istoga nagovorio da zaključe ugovor o doživotnom uzdržavanju te na taj način onemogućio da tuženici išta naslijede po načelu reprezentacije iza pokojnog supruga drugotuženice i oca prvotuženika, AB. Kako je navedeno uzdržavanje trajalo manje od godinu dana, razvidno je da je pravni posao napravljen da bi se izbjeglo zakonsko nasljeđivanje na koje su tuženici imali pravo, te tuženici navode da će oni pokrenuti i postupak radi utvrđenja ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju.

10.U odnosu na učinjena ulaganja od strane drugotužene, napominju da ista iznose 250.000,00 kuna, pa stoga predlažu da sud donese presudu kojom će naložiti tužitelju da im isplati 250.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2020. te da im naknadi troškove postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

11.Podneskom od 04. ožujka 2022. tuženici su kao protutužitelji nadopunili protutužbeni zahtjev, te traže da sud utvrdi da je tužena PB stekla vlasništvo u 3/8 dijela nekretnine koje su predmetom postupka, a da je tuženik ĐB stekao pravo vlasništva u 1/8 dijela predmetnih nekretnina, te da je tužitelj dužan trpjeti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini u njihovu korist, a ukoliko sud ne može udovoljiti tom postavljenom zahtjevu, tuženici ostaju kod zahtjeva kojim traže isplatu iznosa od 250.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 20. prosinca 2020., te ujedno tuženici ostaju i kod zahtjeva za naknadu troškova postupka s kamatama.

12.U odgovoru na protutužbu tužitelj ističe da eventualno pokretanje tužbe radi poništaja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije od utjecaja za odlučivanje u ovom predmetu, a pozivanje tuženika na znanje o tome koja je namjera oca tužitelja bila kako će doći do nasljeđivanja predmetne nekretnine je irelevantno, jer je njegova namjera konkretno izražena u ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je zaključio i potpisao s tužiteljem.

13.Tužitelj je osporio sve navode protutužbe navodeći da tuženici ničim nisu dokazali da su vršili ulaganja u predmetnu nekretninu, a ugovori na koje se poziva drugotuženica su nenamjenski ugovori za koje i sama riječ govori da nemaju određenu namjenu, te se ne mogu smatrati ulaganjem. Tužitelj ističe da protutužba nije osnovana i predlaže ju odbaciti kao nedopuštenu, jer je protutužbeni zahtjev usmjeren na kondemnatorni obveznopravni zahtjev kojim se traži isplata, dok se tužbenim zahtjevom traži iseljenje, tako da se tužbeni zahtjevi ne mogu prebijati, niti na drugi način protutužbeni zahtjev može utjecati na odluku o tužbenom zahtjevu.

14.Nakon što su tuženici preinačili protutužbeni zahtjev u podnesku od 04.03.2022. ,te postavili zahtjev za utvrđenje prava vlasništva kao glavni tužbeni zahtjev, a zahtjev za isplatu kao supsidijarni tužbeni zahtjev, tužitelj se protivio preinaci tužbe, a sud je na pripremnom ročištu 09.03.2022. dozvolio preinaku protutužbenog zahtjeva budući je to svrsishodno za konačno uređenje odnosa među strankama.

15.Na ročištu 05.03.2025. tuženici su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka precizirali supsidijarni tužbeni zahtjev na način da potražuju iznos od 22.182,89 eura.

16.U toku postupka izvršen je uvid u ZK izvadak, u ugovor o priključenju sklopljen između D.P.Elektre Zabok i AB **.**.2003., u ugovor o kreditu sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d. i AB **.**.2001. s otplatnim planom, u ugovor o nenamjenskom kreditu sklopljen između Privredne banke Zagreb i PB **.**.2005. s otplatnim planom, u predračune i račune, u elektroenergetsku suglasnost, saslušani su tužitelj i drugotužena PB, te svjedoci ŠB, BB, DB, ZB i KB, te je proveden očevid na licu mjesta i građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Josipu Palanoviću ,te je vještak Josip Palanović i usmeno saslušan.

17.Tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tuženih djelomično osnovan.

18.Nesporna je činjenica da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 25 sa dvorištem u Goljaku, površine 151 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina u naravi predstavlja dvorište na adresi [adresa] na kojem se nalazi zidana obiteljska kuća.

19.Isto tako nije sporno da je tužitelj vlasništvo ove nekretnine stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s pokojnim ocem ĆB, koji je umro 2020.

20.Nadalje, nesporna je činjenica da je prvotuženik ĐB sin pokojnog AB, koji je bio brat tužitelja , dok je drugotužena PB AB majka OB i supruga pokojnog AB, koji je umro 2018.godine, prije oca ĆB.

21.Iz u tom dijelu suglasnog iskaza tužitelja i tužene PB, utvrđeno je da je na kući podignut krov i u potkrovlju je uređen kompletni stan u kojem su živjeli AB i tuženi, te i tužitelj navodi da je namjera oca stranaka u vrijeme izgradnje potkrovlja bila da potkrovlje pripadne AB.

22.Nije sporno da su tuženici nakon smrti AB nastavili živjeti u potkrovlju, te da su iselili 2019., ali se tuženik ĐB vratilo živjeti u potkrovlje prije smrti djeda ĆB , te još uvijek tamo živi.

23.Sporno je tko je financirao izgradnju i uređenje potkrovlja, te vezano uz to da li je osnovan prigovor tuženika da oni imaju pravo na posjed predmetne nekretnine s osnove izgradnje potkrovlja, te da li su tuženici stekli pravo suvlasništva predmetne nekretnine izgradnjom i uređenjem potkrovlja.

24.Naime, temeljem odredbe čl.161.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – u daljnjem tekstu ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok temeljem čl. 162.st.1. istog Zakona da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

25.Nadalje, temeljem odredbe čl.163.st.1. ZV-a, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

26.Sud ne vjeruje tužitelju da je uređenje potkrovlja financirao otac stranaka iz svoje ušteđevine, a da je pokojni AB nešto pomagao budući je uvidom u dostavljene ugovore o kreditu utvrđeno da su u razdoblju uređenja potkrovlja pokojni AB i njegova supruga drugotužena PB dizali kredit te je uvidom u dostavljene račune utvrđeno da je pokojni AB u razdoblju izgradnje potkrovlja kupovao građevinski materijal i stolariju, te je uvidom u ugovor o priključenju sklopljen 29.08.2003., između AB i D.P. Elektre Zabok ,utvrđeno da je on kao investitor sklopio ugovor o priključenju na električnu mrežu za potkrovlje, a iz dostavljene uplatnice vidljivo je da je on platio i trošak priključenja.

27.Nadalje, iz iskaza svjedoka BB, koji je susjed stranaka, utvrđeno je da je pokojni AB organizirao poslove i dogovarao gradnju, jer se to uređivalo za njega i njegovu obitelj, koji su tamo i živjeli nakon što je potkrovlje uređeno.

28.Svjedok DB navodi da je on AB puno pomagao oko izgradnje i uređenja potkrovlja, te je tako pomagao kod postavljanja izolacije krovišta, podnih glazura, postavljanja keramike u kupaoni i električnih instalacija te mu je neke stvari radio iz usluge, za neke mu je AB platio dnevnicu, a neke stvari je pokojni AB odradio kod njegove kuće. Uz to, on je AB radio i keramiku vanjskih stepenica i rukohvat, kao i ogradu na terasi, te mu je sve to platio AB.

29.Svjedoku NB, koji je prvi susjed stranaka, iz razgovora s pokojnim ŽB je poznato da su AB i PB financirali izgradnju potkrovlja, te da su dizali kredite da bi sve to mogli financirati, a i on im je pomagao kod uređenja podova i postavljanja keramike.

30.Svjedok KB koji je prijatelj tužitelja, te je bio i prijatelj pokojnog AB, navodi da su pokojni AB i PB financirali izgradnju potkrovlja te im je on besplatno napravio instalaciju struje, kad su prikupili novce za materijal, te je on ove radove izvodio 2000. ili 2001.

31.Nadalje, iz iskaza svjedoka BB, NB i DB utvrđeno je da je pokojni otac IBK darovao polovicu kuće i dvorišta, ali kako je AB ( kao i svjedok BB) bio jamac susjedu koji nije mogao otplaćivati kredit, AB je ocu vratio polovicu kuće da mu banka ne bi provela ovrhu na kući, pa stoga sud ne vjeruje tužitelju da je AB darovanu polovicu kuće ocu vratio jer nije dobio kredit, odnosno da je otac AB darovao pola kuće da bi mogao dobiti kredit, a kako kredit nije dobio, da je otac tražio da mu vrati polovicu kuće.

32.Naime, sam tužitelj navodi da je namjera oca stranaka bila da se potkrovlje izgradi i uredi za pokojnog AB i njegovu obitelj, pa je nelogično da bi otac pola kuće i dvorišta darovao samo u svrhu dobivanja kredita, te da bi tražio vraćanje natrag kad kredit nije realiziran, već je sudu logičnije i životnije da je otac AB darovao polovicu kuće i dvorišta, ali da mu je AB to vratio, jer se bojao da mu banka neće provesti ovrhu na kući, budući je bio jamac osobi koja nije kredit otplaćivala.

33.Sud je prihvatio iskaze svjedoka BB, DB, NB i GB budući da isti iznose svoja vlastita saznanja, radi se o osobama koje su susjedi stranaka (BB i ZB), odnosno prijatelji stranaka (DB i KB), te koji su pomagali prilikom izvođenja radova na izgradnji potkrovlja, te su im stoga bili poznati dogovori oko izgradnje potkrovlja i financiranja izgradnje.

34.Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje ŠB u dijelu gdje ista navodi da se kat dograđivao i uređivao novcem ujaka i ujne ( roditelja tužitelja i AB) koji su dobili prodajom zemlje, budući da ni tužitelj ne navodi da bi njegovi roditelji prodali neku zemlju, a svjedokinja navodi da je pokojni otac tužitelja 2007. prodao zemlju i da je to uložio u dogradnju kata, a u to vrijeme potkrovlje je već bilo uređeno, jer i sam tužitelj navodi da su se AB i tuženici u potkrovlje preselili 2003., a i iz dostavljenih računa te ugovora o kreditu je vidljivo da su radovi izvođeni u razdoblju od 2001. do 2005.godine.

35.Nadalje, kako su pokojni AB i tužena u vrijeme izgradnje potkrovlja bili zaposleni, to je nelogično da oni ne bi financirali izgradnju potkrovlja, već da je to plaćao otac koji je bio u mirovini.

36.S obzirom na dostavljene ugovore o kreditu, račune, te iskaze svjedoka BB, DB, NB, GB te uzevši u obzir činjenicu da nije sporno da je potkrovlje građeno i uređivano s namjerom da pripadne AB i da u njemu žive AB i tuženi kao članovi njegove obitelji, sud je prihvatio i iskaz drugotužene koja navodi da su izgradnju i uređenje potkrovlja financirali ona i njezin pokojni suprug AB zbog čega je otac AB darovao polovicu kuće i dvorišta ( koju mu je AB vratio jer je bio jamac osobi koja nije otplaćivala kredit, pa se bojao da banka ne pokrene ovršni postupak na kući) i da je uređenje trajalo više godina, budući su ga uređivali iz kredita i kupnjom na rate, jer da je potkrovlje uređivano iz ušteđevine pokojnog oca ĆB, kako to tvrdi tužitelj, onda uređenje sigurno ne bi trajalo više godina.

37.Stoga je ovaj sud ocjenjujući provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno, utvrdio da su predmetno potkrovlje uz znanje i odobrenje pokojnog ĆB, te uz znanje i odobrenje tužitelja, izgradili i uredili pokojni AB i njegova supruga drugotužena, pa stoga ovo potkrovlje predstavlja njihovu bračnu stečevinu, a temeljem odredbe čl. 36. st. 3.

Obiteljskog zakona (NN 103/2015,98/2019, 47/2020,49/2023,156/2023-dalje ObZ) bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drukčije ugovorili, slijedom čega su pokojni AB i PB bili suvlasnici svaki u ½ dijela navedenog potkrovlja jer iz provedenog postupka nije utvrđeno da su oni drukčije ugovorili.

38.Naime, prema odredbi čl. 156. ZV-a dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrade odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njegovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

39.Kako su u konkretnom slučaju drugotuženica i njezin pok. suprug izgradnju potkrovlja izvršili uz znanje i pristanak pok. oca tuženika ĆB, koji je u to vrijeme bio vlasnik predmetne nekretnine, te čija je namjera bila da potkrovlje pripadne AB ( jer i tužitelj u iskazu navodi da se potkrovlje uređivalo s namjerom da pripadne AB), to su drugotuženica i pok. AB izgradnjom potkrovlja mogli steći i suvlasništvo čitave nekretnine, jer je gradnja izvršena uz znanje i pristanak vlasnika zemljišta i prizemlja , te uz znanje tužitelja, te je i volja vlasnika zemljišta bila da navedeno potkrovlje bude vlasništvo pok. AB, a kako je građeno za vrijeme trajanja bračne zajednice između pok. AB i njegove supruge drugotužene, to ovo potkrovlje predstavlja njihovu bračnu stečevinu.

40.Stoga pok. ĆB u trenutku kad je 2019.godine sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljem nije bio vlasnik cijele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer su drugotužena i prvotuženik kao nasljednik AB bili vlasnici dijele ove nekretnine, pa stoga ĆB nije mogao cijelom nekretninom raspolagati navedenim ugovorom, jer nitko ne može prenijeti na drugog više prava nego što sam ima, te se u skladu s čl. 115.st.2. Zakona o vlasništvu na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju.

41.Radi utvrđivanja vrijednosti potkrovlja kuće, odnosno koliko je izgradnjom potkrovlja povećana vrijednost čitave nekretnine te koliko iznosi suvlasni dio tuženika, proveden je očevid na licu mjesta te građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Josipu Palanoviću iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da je sadašnja tržišna vrijednost stambene građevine 47.800,78 eura dok je vrijednost zemljišta 11.305,99 eura, slijedom čega je tržišna vrijednost čitave nekretnine 59.106,77 eura.

42.Tržišna vrijednost potkrovlja iznosi 22.182,89 eura, te je izgradnjom potkrovlja vrijednost čitave nekretnine povećana za razliku tržišne vrijednosti potkrovlja i tržišne vrijednosti tavana (koji je od ranije bio na kući), pa je stoga izgradnjom potkrovlja vrijednost čitave nekretnine povećana za 15.555,91 euro,. Nadalje, vrijednost deke između prizemlja i potkrovlja iznosi 2.654,99 eura.

43.Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te se vještak Josip Palanović najprije pisanim putem očitovao na nalaz i mišljenje i ponovio je da je izgradnjom potkrovlja vrijednost čitave nekretnine povećana za 15.555,91 euro, a da je vrijednost deke uračunata u ukupnu vrijednost građevine, jer je ona konstruktivni dio građevine koje povezuje etažu prizemlja i potkrovlja, te da je vrijednost stepenica uračunata u ukupnu vrijednost građevine.

44.Vještak se isto tako očitovao da je on zasebno izračunao vrijednost tavana prije dogradnje potkrovlja i vrijednost potkrovlja nakon rekonstrukcije, pri čemu je u izračunu uzet u obzir podatak o visini nadozida prije i poslije rekonstrukcije.

45.Prilikom izrade nalaza i mišljenja, vještak je uzeo u obzir da su betonske stepenice za potkrovlje postojale prije dogradnje, a da su prilikom izgradnje potkrovlja iste obučene u keramičke pločice i da je postavljena ograda.

46.U svom usmenom očitovanju vještak je pojasnio da je on, budući da za dogradnju nije izdana građevinska dozvola, umanjio građevinsku vrijednost za 10% te da je utvrdio tržišnu vrijednost u iznosu od 47.800,78 eura. Nadalje je naveo da je tržišna vrijednost starog tavana sa starim krovom koji je srušen iznosila 6.626,98 eura, te je on od tržišne vrijednosti novog potkrovlja u iznosu od 22.182,89 eura oduzeo vrijednost starog tavana u iznosu od 6.626,98 eura, te je na taj način utvrdio da je izgradnjom novog potkrovlja povećana vrijednost čitave nekretnine za iznos od 15.555,91 euro.

47. Nadalje, kada se tržišna vrijednost potkrovlja u iznosu od 22.182,89 eura stavi u odnos prema vrijednosti čitave nekretnine i zemljišta, onda je udio novoizgrađenog potkrovlja 37,50%, međutim kada se uzme povećanje vrijednosti u iznosu od 15.555,91 euro, onda je udio , odnosno suvlasni dio tuženika, u odnosu na kuću i dvorište 26%.

48.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Josipa Palanovića, jer je isti dat od stalnog sudskog vještaka po pravilima struke temeljem dostavljene dokumentacije i činjenica utvrđenih prilikom očevida, jasan je i logičan, a vještak je u svom usmenom očitovanju pojasnio svoj nalaz i mišljenje i otklonio je sve prigovore stranaka.

49.Potrebno je još dodati da je na očevidu iz navoda tužitelja i drugotužene utvrđeno da je betonska deka između prizemlja i potkrovlja napravljena ranije, kad su u prizemlju dograđivane sobe u kojima su AB i PB živjeli nakon što su se oženili do uređenja potkrovlja, te sud vjeruje PB da je tu deku financirao AB, jer je logično ako se nakon toga namjeravalo za njih dograđivati potkrovlje, da je AB financirao izgradnju deke.

50.Sud vjeruje tužitelju da su od ranije postojale stepenice za potkrovlje, a iz navoda tužitelja i drugotužene na očevidu utvrđeno je da su iste, kad se dograđivalo potkrovlje, proširene i opločene te da je stavljen rukohvat, pa je i vještak prema tome izvršio svoj izračun.

51.Temeljem odredbe čl.9.st.1. Zakona o vlasništvu drugim i stvarnim pravima, pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, što znači da tuženici ne mogu biti suvlasnici samo potkrovlja jer isto nije u zraku, već je trajno povezan sa zemljištem i prizemljem kuće na kojem je dozidano, slijedom čega su tuženica i pok. AB izgradnjom potkrovlja postali i suvlasnici zemljišta i prizemlja kuće sagrađene na tom zemljištu, a koje nekretnine su vlasništvo tužitelja.

52.Stoga su, s obzirom na načelo jedinstva nekretnine, prema kojem sve što je sa zemljištem trajno povezano u jednu cjelinu slijedi pravnu sudbinu zemljišta, tuženica PB i njezin pok. suprug AB dogradnjom potkovlja na kući pokojnog oca ĆB, a uz njegovu dozvolu i znanje, kao i uz znanje tužitelja, u skladu s odredbom čl. 156 st. 1. Zakona o vlasništvu stekli pravo suvlasništva i na zemljištu i na prizemlju kuće.

53.Budući da nije sporno da je tužitelj vlasnik zemljišta na kojem je kuća sagrađena, te da je kuća prije do gradnje potkrovlja imala tavan i krov, to suvlasni dio tuženih predstavlja dio za koji je izgradnjom potkrovlja povećana vrijednost čitave nekretnine. Naime, vještak je utvrdio da vrijednost novog potkrovlja iznosi 22.182,89 eura, međutim kako je kuća prije izgradnje potkrovlja imala tavan i krov koji su srušeni, a čija je vrijednost iznosila 6.626,98 eura, to je izgradnjom potkrovlja povećana vrijednost čitave nekretnine za iznos od 15.555,91 euro. Kako je sadašnja vrijednost čitave nekretnine (kuća i dvorište) 59.106,77 eura u čemu je i povećanje vrijednosti izgradnja potkrovlja od 15.555,91 euro, što iznosi 26% vrijednosti čitave nekretnine, onda je suvlasni dio tuženika u odnosu na cijelu kuću i dvorište 26%, te su tuženici suvlasnici ove nekretnine u 52/200 dok je tužitelj suvlasnik u 148/200 dijela.

54.Tužena PB suvlasnica je predmetne nekretnine s osnove bračne stečevine, dok je tuženik ĐB, kao sin pokojnog AB, po načelu reprezentacije iz čl. 10. Zakona o nasljeđivanju, suvlasnik ove nekretnine kao nasljednik pokojnog oca AB ,te bi njih dvoje stoga bili suvlasnici na jednake dijelove, međutim kako oni protutužbom traže suvlasništvo PB u 3/8, a OB u 1/8, to je sud, s obzirom na njihov udio od 26% u čitavoj nekretnini, utvrdio da je ĐB suvlasnik predmetne nekretnine u 13/200, a PB u 39/200 dijela, te je stoga tužitelj koji je upisan samovlasnikom nekretnine, dužan trpjeti upis njihovog prava suvlasništva na navedenoj nekretnini u ovim suvlasnim omjerima, pa je presuđeno kao u izreci pod II, dok su odbijeni tuženici PB za utvrđenje suvlasništva u 36/200 dijela, a ĐB u 12/200 dijela kao i sa zahtjevom za upis prava vlasništva u tim omjerima i presuđeno je kao u izreci pod III.

55.Budući je sud prihvatio prvi protutužbeni zahtjev, to o drugom (supsidijarnom) nije odlučivao.

56.Nadalje, budući je iz prevedenog postupka utvrđeno da tužitelj nije samovlasnik predmetne nekretnine, odnosno da su tuženici suvlasnici ove nekretnine, to oni imaju kao suvlasnici pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje predmetne kuće, slijedom čega je tužitelja valjalo u cijelosti odbiti s njegovim tužbenim zahtjevom za iseljenje tuženih iz predmetne kuće, te za predaju iste slobodnu od osoba i stvari u posjed tužitelju, pa je presuđeno kao u izreci pod I.

57.Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 2. te članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92,112/99,117/03. 88/05., 84/08., 57/11,148/11 i 25/13, 89/14,70/19,80/22,114/22,155/23- dalje ZPP-a).

58.Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon čega će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

59.Tuženima su u cijelosti priznati troškovi građevinskog vještačenja u iznosu od 464,40 eura, budući su ovi troškovi bili neophodni za uredno vođenje postupka bez obzira na konačni uspjeh u postupku, jer je tužitelj osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

60.Nadalje, kako je tužitelj odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom, to je tužitelj glede osnove i visine u postupku uspio sa 0%, te je aritmetička sredina između uspjeha glede osnove i glede visine 0. Kako je tužitelj osporavao osnovanost protutužbenog zahtjeva to je njegov kvalitativni uspjeh u postupku u odnosu na protutužbeni zahtjev 0%, dok je kvantitativni uspjeh 48%, te je aritmetička sredina u odnosu na protutužbeni zahtjev između uspjeha s osnove (kvalitativni uspjeh) i kvantitativnog uspjeha 24% ( 48%: 2=24%), dok je aritmetička sredina između uspjeha tužitelja s tužbenim i protutužbenim zahtjevom 12% ( 0+24=24%:2=12%)

61.Tuženikov kvalitativni i kvantitativni uspjeh u postupku u odnosu na tužbeni zahtjev je 100 %, te je i njihov kvalitativni uspjeh u postupku u odnosu na protutužbeni zahtjev 100% jer su dokazali osnovanost svojeg zahtjeva), dok je njihov kvantitativni uspjeh u postupku u odnosu na protutužbeni zahtjev 52% te je aritmetička sredina između uspjeha s osnove (kvalitativni uspjeh) i kvantitativnog uspjeha u odnosu na protutužbeni zahtjev 76% ( 152%: 2=76%), dok je aritmetička sredina između uspjeha tuženika s tužbenim i protutužbenim zahtjevom 88% ( 100%+76%=176%:2=88%), pa kada se od uspjeha tuženika odbije uspjeh tužitelja (88%-12%= 76%), onda su tuženi uspjeli u postupku sa 76%, te im je tužitelj u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan naknaditi 76% troškova zastupanja i troškova sudskih pristojbi.

62.Tuženima bi za sastav protutužbe prema Tbr. 8. toč. 1. OT-e valjalo odmjeriti 500,00 eura, koji iznos bi im prema Tbr. 9. toč. 1. OT-e valjao odmjeriti i za zastupanja na ročištima 09.03.2022., 21.09.2022., 30.11.2022. i 05.03.2025. ,dok im je za pristup na ročište 17.11.2021., u skladu s Tbr. 9. toč. 2. OT-e, odmjereno 250,00 eura, koji iznos im je prema Tbr. 8. toč. 3. OT-e odmjeren i za sastav podneska 04.03.2022. ili ukupno 3.000,00 eura, ali kako je uspjeh tuženika u postupku 76%, to im je tužitelj dužan naknaditi troškove zastupanja u iznosu od 2.280,00 eura.

63.Tužitelj je dužan tuženicima naknaditi 76% sudske pristojbe na protutužbu i na ovu presudu u ukupnom iznosu od 407,78 eura ( 100% ovih pristojbi iznos 536,56 eura) ,te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 3.152,18 eura.

64.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

65.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Donjoj Stubici 16. travnja 2025.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika