Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1073/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dušanki Križanec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, (kao pravni sljednik društva: Nova hrvatska banka d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595), zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-160/2023-16 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-160/2023-16 od 27. ožujka 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-160/2023-16 od 27. ožujka 2024. odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne slijedeće odredbe Ugovora o kreditu br. 213850, koji su dana **.**.2008. sklopili VOLKSBANK d.d. Zagreb, Varšavska 9, kao pravni prednik tuženika Hrvatska poštanska banka d.d.,Jurišićeva 4, OIB 87939104217. kao kreditor i tužitelj VG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita, a koji je potvrđen kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, Baltazara Adama Krčelića 15, pod brojem OV-1851-2008 dana 24.1.2008.:

- odredba točke 1. IZNOS KREDITA u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica kredita;

- odredba točke 4. VALUTNA KLAUZULA u dijelu koji glasi: „u valuti“;

- odredba točke 8. NAČIN OTPLATE u dijelu u kojem je plaćanje mjesečnog anuiteta vezano uz valutu CHF, odnosno određeno plaćanje mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti valute CHF;

- odredba točke 2. KAMATNA STOPA, podtočke 2.1. i 2.4. u dijelu kojom je ugovoren način promjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora;

- odredba točke 6. NAKNADE, podtočke 6.1. kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,50% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d.,Jurišićeva 4, OIB 87939104217, isplatiti tužitelju VG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 284,22 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

− na iznos od 3,41 € od 2.10.2009. pa do isplate,

− na iznos od 3,71 € od 2.11.2009. pa do isplate,

− na iznos od 3,43 € od 2.12.2009. pa do isplate,

− na iznos od 3,48 € od 2.1.2010. pa do isplate,

-na iznos od 3,53 € od 2.2.2010. pa do isplate,

− na iznos od 3,77 € od 2.3.2010. pa do isplate,

− na iznos od 3,60 € od 2.4.2010. pa do isplate,

− na iznos od 3,58 € od 2.5.2010. pa do isplate,

− na iznos od 3,62 € od 2.6.2010. pa do isplate,

− na iznos od 4,09 € od 2.7.2010. pa do isplate,

− na iznos od 3,79 € od 2.8.2010. pa do isplate,

− na iznos od 3,99 € od 2.9.2010. pa do isplate,

− na iznos od 4,25 € od 2.10.2010. pa do isplate,

− na iznos od 3,81 € od 2.11.2010. pa do isplate,

− na iznos od 4,04 € od 2.12.2010. pa do isplate,

− na iznos od 4,50 € od 2.1.2011. pa do isplate,

− na iznos od 4,07 € od 2.2.2011. pa do isplate,

− na iznos od 4,10 € od 2.3.2011. pa do isplate,

− na iznos od 4,02 € od 2.4.2011. pa do isplate,

− na iznos od 4,33 € od 2.5.2011. pa do isplate,

− na iznos od 4,30 € od 2.6.2011. pa do isplate,

− na iznos od 4,34 € od 2.7.2011. pa do isplate,

− na iznos od 4,62 € od 2.8.2011. pa do isplate,

− na iznos od 4,97 € od 2.9.2011. pa do isplate,

− na iznos od 4,36 € od 2.10.2011. pa do isplate,

− na iznos od 4,60 € od 2.11.2011. pa do isplate,

− na iznos od 4,33 € od 2.12.2011. pa do isplate,

− na iznos od 4,56 € od 2.1.2012. pa do isplate,

− na iznos od 4,46 € od 2.2.2012. pa do isplate

-na iznos od 4,46 € od 2.3.2012. pa do isplate,

− na iznos od 4,42 € od 2.4.2012. pa do isplate,

− na iznos od 4,71 € od 2.5.2012. pa do isplate,

− na iznos od 4,71 € od 2.6.2012. pa do isplate,

− na iznos od 4,43 € od 2.7.2012. pa do isplate,

− na iznos od 4,43 € od 2.8.2012. pa do isplate,

− na iznos od 4,84 € od 2.9.2012. pa do isplate,

− na iznos od 4,37 € od 2.10.2012. pa do isplate,

− na iznos od 4,42 € od 2.11.2012. pa do isplate,

− na iznos od 4,76 € od 2.12.2012. pa do isplate,

− na iznos od 4,43 € od 2.1.2013. pa do isplate,

− na iznos od 4,35 € od 2.2.2013. pa do isplate,

− na iznos od 4,94 € od 2.3.2013. pa do isplate,

− na iznos od 4,42 € od 2.4.2013. pa do isplate,

− na iznos od 4,84 € od 2.5.2013. pa do isplate,

− na iznos od 4,74 € od 2.6.2013. pa do isplate,

− na iznos od 4,28 € od 2.7.2013. pa do isplate,

− na iznos od 4,32 € od 2.8.2013. pa do isplate,

− na iznos od 4,66 € od 2.9.2013. pa do isplate,

− na iznos od 4,69 € od 2.10.2013. pa do isplate,

− na iznos od 4,38 € od 2.11.2013. pa do isplate

-na iznos od 4,84 € od 2.12.2013. pa do isplate,

− na iznos od 4,83 € od 2.1.2014. pa do isplate,

− na iznos od 4,44 € od 2.2.2014. pa do isplate,

− na iznos od 4,46 € od 2.3.2014. pa do isplate,

− na iznos od 4,89 € od 2.4.2014. pa do isplate,

− na iznos od 4,42 € od 2.5.2014. pa do isplate,

− na iznos od 4,69 € od 2.6.2014. pa do isplate,

− na iznos od 4,41 € od 2.7.2014. pa do isplate,

− na iznos od 4,64 € od 2.8.2014. pa do isplate,

− na iznos od 4,60 € od 2.9.2014. pa do isplate,

− na iznos od 4,64 € od 2.10.2014. pa do isplate,

− na iznos od 4,65 € od 2.11.2014. pa do isplate,

− na iznos od 4,68 € od 2.12.2014. pa do isplate,

− na iznos od 4,67 € od 2.1.2015. pa do isplate,

− na iznos od 6,12 € od 2.2.2015. pa do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d.,Jurišićeva 4, OIB 87939104217, isplatiti tužitelju VG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 4.082,91 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2,52 € od 2.3.2008. pa do isplate,

− na iznos od 4,87 € od 2.4.2008. pa do isplate,

− na iznos od 4,68 € od 2.6.2008. pa do isplate,

− na iznos od 0,35 € od 2.7.2008. pa do isplate,

− na iznos od 14,13 € od 2.11.2008. pa do isplate,

− na iznos od 3,34 € od 2.12.2008. pa do isplate,

− na iznos od 15,32 € od 2.1.2009. pa do isplate,

− na iznos od 16,94 € od 2.2.2009. pa do isplate,

− na iznos od 17,76 € od 2.3.2009. pa do isplate,

− na iznos od 15,82 € od 2.4.2009. pa do isplate,

− na iznos od 30,13 € od 2.5.2009. pa do isplate,

− na iznos od 12,49 € od 2.6.2009. pa do isplate,

− na iznos od 9,54 € od 2.7.2009. pa do isplate,

− na iznos od 10,47 € od 2.8.2009. pa do isplate,

− na iznos od 15,04 € od 2.9.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,48 € od 2.10.2009. pa do isplate,

− na iznos od 26,31 € od 2.11.2009. pa do isplate,

− na iznos od 11,91 € od 2.12.2009. pa do isplate,

− na iznos od 14,30 € od 2.1.2010. pa do isplate,

− na iznos od 16,82 € od 2.2.2010. pa do isplate,

− na iznos od 29,57 € od 2.3.2010. pa do isplate,

− na iznos od 20,40 € od 2.4.2010. pa do isplate,

− na iznos od 19,31 € od 2.5.2010. pa do isplate,

− na iznos od 21,44 € od 2.6.2010. pa do isplate,

− na iznos od 46,48 € od 2.7.2010. pa do isplate,

− na iznos od 30,72 € od 2.8.2010. pa do isplate,

− na iznos od 40,98 € od 2.9.2010. pa do isplate,

− na iznos od 55,11 € od 2.10.2010. pa do isplate,

− na iznos od 31,50 € od 2.11.2010. pa do isplate,

− na iznos od 43,88 € od 2.12.2010. pa do isplate,

− na iznos od 67,98 € od 2.1.2011. pa do isplate,

− na iznos od 45,30 € od 2.2.2011. pa do isplate,

− na iznos od 46,79 € od 2.3.2011. pa do isplate,

− na iznos od 42,81 € od 2.4.2011. pa do isplate,

− na iznos od 59,02 € od 2.5.2011. pa do isplate,

− na iznos od 57,59 € od 2.6.2011. pa do isplate,

− na iznos od 59,49 € od 2.7.2011. pa do isplate,

− na iznos od 74,49 € od 2.8.2011. pa do isplate,

− na iznos od 93,14 € od 2.9.2011. pa do isplate,

-na iznos od 60,56 € od 2.10.2011. pa do isplate,

− na iznos od 73,36 € od 2.11.2011. pa do isplate,

− na iznos od 59,41 € od 2.12.2011. pa do isplate,

− na iznos od 71,61 € od 2.1.2012. pa do isplate,

− na iznos od 65,88 € od 2.2.2012. pa do isplate,

− na iznos od 65,98 € od 2.3.2012. pa do isplate,

− na iznos od 63,85 € od 2.4.2012. pa do isplate,

− na iznos od 79,05 € od 2.5.2012. pa do isplate,

− na iznos od 79,14 € od 2.6.2012. pa do isplate,

− na iznos od 64,62 € od 2.7.2012. pa do isplate,

− na iznos od 64,74 € od 2.8.2012. pa do isplate,

− na iznos od 85,87 € od 2.9.2012. pa do isplate,

− na iznos od 61,13 € od 2.10.2012. pa do isplate,

− na iznos od 63,98 € od 2.11.2012. pa do isplate,

− na iznos od 81,95 € od 2.12.2012. pa do isplate,

− na iznos od 64,61 € od 2.1.2013. pa do isplate,

− na iznos od 60,44 € od 2.2.2013. pa do isplate,

− na iznos od 91,46 € od 2.3.2013. pa do isplate,

− na iznos od 63,99 € od 2.4.2013. pa do isplate,

− na iznos od 86,14 € od 2.5.2013. pa do isplate,

− na iznos od 81,00 € od 2.6.2013. pa do isplate

-na iznos od 56,47 € od 2.7.2013. pa do isplate,

− na iznos od 58,58 € od 2.8.2013. pa do isplate,

− na iznos od 76,58 € od 2.9.2013. pa do isplate,

− na iznos od 78,48 € od 2.10.2013. pa do isplate,

− na iznos od 61,71 € od 2.11.2013. pa do isplate,

− na iznos od 86,33 € od 2.12.2013. pa do isplate,

− na iznos od 85,84 € od 2.1.2014. pa do isplate,

− na iznos od 64,80 € od 2.2.2014. pa do isplate,

− na iznos od 66,30 € od 2.3.2014. pa do isplate,

− na iznos od 88,91 € od 2.4.2014. pa do isplate,

− na iznos od 64,04 € od 2.5.2014. pa do isplate,

− na iznos od 78,47 € od 2.6.2014. pa do isplate,

− na iznos od 63,66 € od 2.7.2014. pa do isplate,

− na iznos od 75,36 € od 2.8.2014. pa do isplate,

− na iznos od 73,71 € od 2.9.2014. pa do isplate,

− na iznos od 75,50 € od 2.10.2014. pa do isplate,

− na iznos od 76,33 € od 2.11.2014. pa do isplate,

− na iznos od 77,72 € od 2.12.2014. pa do isplate,

− na iznos od 77,22 € od 2.1.2015. pa do isplate,

− na iznos od 68,92 € od 2.2.2015. pa do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d.,Jurišićeva 4, OIB 87939104217, isplatiti tužitelju VG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 173,39 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 29.1.2008.g. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d.,Jurišićeva 4, OIB 87939104217, naknaditi tužitelju VG, iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.108,43 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

– dalje: ZPP), kao i zbog odluke o trošku. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio članak 6. točka 1. Ugovora o kreditu, koji se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita nepoštenim te da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ističe da su tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu neosnovane i neutemeljene. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da se radi o formularnom (tipskom) ugovoru, te da se o odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu i dosudi trošak postupka tuženiku, uključujući i trošak ove žalbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijelova odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te ulazna naknada, kao i zahtjev za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta, te isplata ulazne naknade.

8. U žalbenom postupku tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iako obrazlaže u žalbi samo žalbene razloge koji se odnose na naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita.

9. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

10. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 – dalje: ZZP/22), te članka 502.c ZPP.

11. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

12. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

13. Odredbom članka 118. ZZP/14, koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

14. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 – dalje: ZPP/19), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

15. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

16. Kako nema dokaza da je tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuju se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).

17. Za navesti je i to da se presuda u slučaju „potrošač“ primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

18. Slijedom iznesenog tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) u vezi sa člankom 1111. stavak 3. ZOO-a, time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

19. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj bio informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i o kojoj visini svaki od njih) i njenoj krajnjoj svrsi.

20. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, tuženik suprotno odredbi članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03) nije dokazao da se o spornoj odredbi koja se odnosi na jednokratnu naknadu 1,50 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita pojedinačno pregovaralo, niti je dokazao da jednokratni troškovi obrade odgovaraju određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi tuženika, kao i da je tužitelja prethodno sklapanju ugovora informirao o stvarnoj prirodi i osnovi obveze plaćanja te naknade. Prosječno pažljiv potrošač u pojedinačnim ugovorima ne bi pristao na plaćanje naknade koja nema stvarne osnove i nije ekvivalentna činidbi druge ugovorne strane, pa je unošenjem takve odredbe u tekst ugovora tuženik postupio protivno interesima tužitelja kao suugovaratelja i suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

21. Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

22. Odlukom Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19 i C-259/19 zauzeto je pravno stajalište o tome da ugovorna odredba o zajmu sklopljenom između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti je sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

23. Na tuženiku je prama odredbi članka 81. stavak4. ZZP/03 teret dokaza da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, što međutim tuženik u tijeku postupka nije dokazao. Naime, iz iskaza tužitelja ne proizlazi da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, te kako je iz predmetnog ugovora o kreditu vidljivo da je riječ o tipiziranom unaprijed formuliranom ugovoru o kreditu,a tuženik nije dokazao da jednokratni troškovi obrade odgovaraju određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi,pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama iz članka 81. stavak 1. i 2. ZZP/03 i da je stoga ništetna prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

24. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF i odredbe o jednokratnoj naknadi 1,50 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15 – dalje ZOO) dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju tih ništetnih odredbi zajedno sa kamatom u smislu odredbe članka 1111. i 1115. ZOO-a. Tuženik koji je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi je nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredba koje su po njemu unaprijed sastavljene ,dok odredba članka 1115. ZOO-a ne ostavlja nikakve dvojbe u pogledu toga da je tuženik kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Spornim odredbama Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli povrijeđen ne samo interes jedne ugovorne strane i to tužitelja kao potrošača, već je njime povrijeđen i javni interes (s obzirom na opće poznati broj potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju sa tuženikom i drugim bankama), pa se ne radi o zabrani manjeg značaja. Sudska praksa na koju se žalitelj poziva nije primjenjiva u ovom predmetu jer nije činjenično identična, niti usporediva.

25. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini (članak 154. stavak 1. ZPP-a), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

27. Slijedom svega iznesenog, a obzirom da žalbeni razlozi nisu osnovani, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

28. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Karlovcu 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte