Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pr-5/2024-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice IŠ, dr. med. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupane po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri iz Rijeke, protiv tuženice Opća bolnica Dr. Tomislav Bardek Koprivnica, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Anji Juršetić Šepčević, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene usmene javne glavne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, te objavljene presude dana 16. travnja 2025., temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku, istog dana

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženici Opća bolnica Dr. Tomislav Bardek Koprivnica, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici IŠ, dr. med. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos

od 17.297,11 €

(slovima: sedamnaesttisućadvjestodevedesetsedameuraijedanaestcenti) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznose kako slijedi:

- na iznos od 235,05 € od 16. siječnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 157,38 € od 16. veljače 2014. pa do isplate;

- na iznos od 232,72 € od 16. ožujka 2014. pa do isplate;

- na iznos od 247,53 € od 16. travnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 259,78 € od 16. svibnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 259,78 € od 16. lipnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 309,42 € od 16. srpnja 2014. pa do isplate;

- na iznos od 225,87 € od 16. kolovoza 2014. pa do isplate;

- na iznos od 333,65 € od 16. rujna 2014. pa do isplate;

- na iznos od 212,55 € od 16. listopada 2014. pa do isplate;

- na iznos od 224,17 € od 16. studenog 2014. pa do isplate;

- na iznos od 233,79 € od 16. prosinca 2014. pa do isplate;

- na iznos od 245,26 € od 16. siječnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 255,50 € od 16. veljače 2015. pa do isplate;

- na iznos od 234,85 € od 16. ožujka 2015. pa do isplate;

- na iznos od 237,24 € od 16. travnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 255,40 € od 16. svibnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 312,01 € od 16. lipnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 257,26 € od 16. srpnja 2015. pa do isplate;

- na iznos od 238,60 € od 16. kolovoza 2015. pa do isplate;

- na iznos od 303,80 € od 16. rujna 2015. pa do isplate;

- na iznos od 166,07 € od 16. listopada 2015. pa do isplate;

- na iznos od 220,17 € od 16. studenog 2015. pa do isplate;

- na iznos od 183,92 € od 16. prosinca 2015. pa do isplate;

- na iznos od 143,93 € od 16. siječnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 225,95 € od 16. veljače 2016. pa do isplate;

- na iznos od 233,29 € od 16. ožujka 2016. pa do isplate;

- na iznos od 254,85 € od 16. travnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 181,47 € od 16. svibnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 176,36 € od 16. lipnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 185,24 € od 16. srpnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 239,17 € od 16. kolovoza 2016. pa do isplate;

- na iznos od 234,16 € od 16. rujna 2016. pa do isplate;

- na iznos od 169,10 € od 16. listopada 2016. pa do isplate;

- na iznos od 188,07 € od 16. studenog 2016. pa do isplate;

- na iznos od 182,10 € od 16. prosinca 2016. pa do isplate;

- na iznos od 176,36 € od 16. siječnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 202,05 € od 16. veljače 2017. pa do isplate;

- na iznos od 141,35 € od 16. ožujka 2017.pa do isplate;

- na iznos od 157,43 € od 16. travnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 178,17 € od 16. svibnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 245,08 € od 16. lipnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 233,66 € od 16. srpnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 192,72 € od 16. kolovoza 2017. pa do isplate;

- na iznos od 231,02 € od 16. rujna 2017. pa do isplate;

- na iznos od 252,39 € od 16. listopada 2017. pa do isplate;

- na iznos od 222,19 € od 16. studenog 2017. pa do isplate;

- na iznos od 188,02 € od 16. prosinca 2017. pa do isplate;

- na iznos od 219,17 € od 16. siječnja 2018. pa do isplate;

- na iznos od 162,73 € od 16. veljače 2018. pa do isplate;

- na iznos od 186,15 € od 16. ožujka 2018. pa do isplate;

- na iznos od 188,87 € od 16. travnja 2018. pa do isplate;

- na iznos od 245,18 € od 16. svibnja 2018. pa do isplate;

- na iznos od 212,43 € od 16. lipnja 2018. pa do isplate;

- na iznos od 295,61 € od 16. srpnja 2018. pa do isplate;

- na iznos od 219,43 € od 16. kolovoza 2018. pa do isplate;

- na iznos od 254,88 € od 16. rujna 2018. pa do isplate;

- na iznos od 237,44 € od 16. listopada 2018. pa do isplate;

- na iznos od 193,02 € od 16. studenog 2018. pa do isplate;

- na iznos od 306,41 € od 16. prosinca 2018. pa do isplate;

- na iznos od 178,33 € od 16. siječnja 2019. pa do isplate;

- na iznos od 189,42 € od 16. veljače 2019. pa do isplate;

- na iznos od 191,08 € od 16. ožujka 2019. pa do isplate;

- na iznos od 255,10 € od 16. travnja 2019. pa do isplate;

- na iznos od 111,68 € od 16. svibnja 2019. pa do isplate;

- na iznos od 263,41 € od 16. lipnja 2019. pa do isplate;

- na iznos od 364,68 € od 16. srpnja 2019. pa do isplate;

- na iznos od 270,41 € od 16. kolovoza 2019. pa do isplate;

- na iznos od 136,11 € od 16. rujna 2019. pa do isplate;

- na iznos od 283,82 € od 16. listopada 2019. pa do isplate;

- na iznos od 259,16 € od 16. studenog 2019. pa do isplate;

- na iznos od 283,82 € od 16. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 240,78 € od 16. siječnja 2020. pa do isplate;

- na iznos od 231,27 € od 16. veljače 2020. pa do isplate;

- na iznos od 359,33 € od 16. ožujka 2020. pa do isplate;

- na iznos od 281,49 € od 16. travnja 2020. pa do isplate po stopi koja za razdoblje do 31. srpnja 2015. teče po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, osim isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici Opća bolnica Dr. Tomislav Bardek Koprivnica, Koprivnica, I [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici IŠ, dr. med. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 5.511,58 € (slovima: pettisućapetstojedanaesteuraipedesetosamcenti) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 16. travnja 2025., pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženice dana 2. siječnja 2019., radi isplate dijela plaće.

1.1.U tužbi tužiteljica navodi da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. pa do dana podnošenja tužbe, u neprekidnom radnom odnosu kod tuženice, na radnom mjestu doktor medicine specijalist u Odjelu za radiologiju tuženice, a od 2. siječnja 2014. voditelj je Odsjeka opće radiologije i dijagnostike dojke.

1.2. U utuženom razdoblju tužiteljičina plaća regulirana je odredbama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14; dalje ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13, 96/15; dalje: KU/13, "Narodne novine", broj 29/18; dalje KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12 dalje - TKU/12, NN 24/17 - dalje TKU/17). Odredbe čl. 86. ZR/09, kao i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57., kao i KU/18 u čl. 55. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodataka na plaću. Tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 16%. KU/13 u čl. 59., kao i KU/18 u čl. 57. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, s time da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015. taj dodatak iznosio 10%. Tužiteljici je ispravno priznato pravo na navedene dodatke. KU/13 u čl. 36. st. 2., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2. propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. ZR/09 u čl. 60. st. 1., kao ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). TKU/12 u čl. 59. st. 1., kao i TKU/17 u čl. 58. st. 1. propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužiteljica ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU/13. Tuženica navedene dodatke tužiteljici nije od 1. studenog 2013. do danas isplaćivala na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Obzirom da tuženica nije isplaćivala puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju samim time je tužiteljica uskraćena za puni iznos naknade za godišnji odmor, kao i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost s posla ili bolovanja do 42 dana jer je tuženica vršila pogrešan obračun plaće tako što je zbrajala prethodne tri plaće te ih dijelila sa satima provedenim na radu na koji je način dobila prosječnu cijenu sata, da bi potom tako dobiveni iznos množila sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora.

1.3. Temeljem navedenog tužiteljica potražuje isplatu umanjene plaće za sve sate koje je odradila, a kako nije bila u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev jer ne raspolaže točnim iznosima plaća koje je trebala primiti, a niti podacima o stvarno odrađenim satima, to u smislu odredbe čl. 186. b Zakona o parničnom postupku predlaže da se naloži tuženici da tužiteljici isplati iznose plaća čiju će visinu i tijek zakonskih zateznih kamata na iste tužiteljica odrediti nakon što tuženica u sudski spis dostavi sve obračune plaća za tužiteljicu, te evidenciju radnog vremena tuženice za razdoblje od 1. prosinca 2013., pa do dana podnošenja tužbe, kao i izračun iz kojeg će biti razvidan iznos uskraćenih plaća i naknada tužiteljici u istom razdoblju ukoliko bi se svi dodaci iz točke II. tužbe, na koje je tužiteljica ovlaštena obračunati i na sate prekovremenog rada u razdoblju od 1. prosinca 2013., pa do podnošenja tužbe, te nakon što se provede vještačenje dostavljenih podataka, a u svrhu utvrđenja visine neisplaćenih plaća i naknada tužiteljici.

1.4. Podredno, tužiteljica predlaže, ukoliko sud izvede zaključak, da u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl. 186. b Zakona o parničnom postupku, da sud usvoji alternativni ili eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim će se naložiti tuženici da tužiteljici isplati iznos od 100.001,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 15. siječnja 2014. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica smatra da nema uvjeta za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl. 186. b ZPP-a, s obzirom da se ne radi o situaciji u kojoj tuženica tužiteljici ne želi dati podatak kojim raspolaže, te iz razloga jer nije riječ o sporu u kojem tužiteljica ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje joj tuženica ne želi dati. Naime, tužiteljica od tuženice prije pokretanja postupka nije tražila niti jedan podatak čiju dostavu je predmetni sud naložio dostaviti tužiteljici rješenjem kojim usvaja stupnjevitu tužbu. U odnosu na meritum stvari tuženica izričito i u cijelosti osporava osnovanost i visinu postavljenih tužbenih zahtjeva jer je tuženica u cijelosti tužiteljici isplaćivala plaću u skladu sa zakonom i pripadajućim Kolektivnim ugovorom, a navedeni propisi ne sadrže odredbu po kojoj bi tužiteljici pripadalo pravo na dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za radni staž u zdravstvu za vrijeme prekovremenog rada. Tuženica smatra da je netočna tvrdnja tužiteljice da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće. Ističe prigovor zastare za potraživanja tužiteljice koja su dospjela prije 7. kolovoza 2014. kada je stupio na snagu Zakon o radu ("Narodne novine", broj 93/14), a kojim je uveden petogodišnji rok zastare potraživanja radnika prema poslodavcu.

3. Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, stupila je u parnicu kao umješač na strani tuženice. U podnesku od 7. lipnja 2019. pravni interes dokazuje razlozima jer sredstva za plaće djelatnicima bolnica, najvećim dijelom, proizlaze iz doprinosa za zdravstveno osiguranje koji su prihod HZZO-a, ali je Republika Hrvatska osnivač HZZO, te stoga ima pravni interes biti upućena u iznosi koji se isplaćuju po osnovi plaće djelatnicima zdravstvenih ustanova koje su tužene. Pridružuje se navodima tuženice iz odgovora na tužbu da se temeljem odredbe čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, prekovremeni rad ako ga je bilo, računa na osnovnu plaću, bez dodataka uvećanih za dodatak za prekovremeni rad.

4. Nakon provedenog postupka ovaj sud je 23. veljače 2023. donio Presudu broj Pr- 15/2019-41 kojom je u pretežnom usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i to način da je u točki I. izreke presude naložio tuženici da tužiteljici isplati bruto iznos od 12.507,27 € sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa, pa do isplate, kako je to navedeno u točki I. izreke presude. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženici da tužiteljici isplati bruto iznos od 583,34 € sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa plaće, pa do isplate kako je to navedeno u točki II. izreke presude. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženici da tužiteljici isplati bruto iznos od 484,74 € sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 306,41 € od 16. travnja 2020. do isplate, te na iznos od 188, 27 € od 16. svibnja 2020., pa do isplate. Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženici da tužiteljici isplati bruto iznos od 3.721,61 € sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa, pa do isplate, na način kako je to navedeno u točki IV. izreke presude. Točkom V. naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.106,99 € sa zakonskom zateznom kamatom od 23. veljače 2023., pa do isplate. Točkom VI. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamata sadržane u bruto iznosima plaća koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak na isplaćene bruto plaće.

5. Povodom žalbe tuženice Županijski sud u Šibeniku Rješenjem od 5. ožujka 2024. broj Gž R-62/2023-3 uvažio je žalbu tuženice, ukinuo je pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Podneskom od 6. prosinca 2024. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev, na način da predlaže donošenje presude kojom će se tuženici naložiti da tužiteljici isplati bruto iznos od 17.297,11 € sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa plaća, pa do isplate, na način kako je to navedeno u specificiranom tužbenom zahtjevu. Tuženica je iskazala da je suglasna s predmetnom specifikacijom tužbenog zahtjeva.

7. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem Ugovora o radu (list 5-6), Rješenja o utvrđivanju mjesta rada koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću od 1. lipnja 2014., Rješenja o plaći od 5. veljače 2013., od 25. ožujka 2013., od 30. lipnja 2013., i od 2. siječnja 2014., platnih lista uz evidencije prisustvovanja na radu s lista 13-197, pravno mišljenje prof. AŠ s (list 243-254), Presuda VSRH broj Revr-206/12-4 od 7. ožujka 2011., ŽS u Splitu broj Gž R-553/16 od 31. svibnja 2017., Zaključci zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (list 283-320), obračunske liste s lista 358-360, isplatne liste s lista 379-407., Presuda ovog suda broj Pr- 15/2019-41, žalba tuženice, Rješenje Županijskog suda u Šibeniku Gž R-/2023-3, podnesak tužiteljice od 6. prosinca 2024., te podnesak tuženice od 23. prosinca 2024. Provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Nataliji Jambrečić, te su pročitani nalazi i mišljenja navedenog vještaka od 17. ožujka 2021., 7. ožujka 2022. i 26. srpnja 2022.

8. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP).

9. Između stranaka kao nesporno utvrđeno je da je tužiteljica od 1. prosinca 2013., pa do dana podnošenja tužbe u neprekidnom radnom odnosu kod tuženice na radnom mjestu doktora medicine, specijaliste u Odjelu za radiologiju u kojem je od 2. siječnja 2014. voditelj odsjeka opće radiologije i dijagnostike dojke.

10. Ono što je između stranaka sporno je pripada li tužiteljici za predmetno razdoblje pravo na povećanu plaću zbog posebnih uvjeta rada, i to za 16%, a ovo na temelju odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13. i 96/15; dalje KU/13) i odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18., 35/19., 78/19. i 92/19., dalje KU/18.), odredbe članka 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje ZR/09) i odredbe članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17. i 98/19., dalje ZR/14), koje zakonske odredbe reguliraju pravo na povećanu plaću, te je sporno da li tužitelju sukladno odredbi članka 5. Dodatka I. KU/13 ("Narodne novine" br. 96/2015., dalje Dodatak I KU/13) odnosno odredbi članka 59. a KU/13, kao i na temelju odredbe članka 58. KU /18, pripada dodatak na osnovnu plaću od 12%, a ovo zbog rada koji podrazumijeva iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (ovo također u svezi sa odredbama članka 86. ZR/09 i članka 94. ZR/14).

11. Stav je tužiteljice da joj tuženica nije isplaćivala navedene dodatke na plaću za obavljeni prekovremeni rad, a na što tužiteljica isto tako ima pravo, već da joj je dodatke tuženica priznala i isplatila samo za obavljeni redovni rad. Tužiteljica potražuje i naknadu bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, a naknada plaća za ovo vrijeme regulirana je odredbama članka 60. ZR-a/09, odnosno odredbom članka 81. ZR-a/14.

12. Nije sporno pripada li tužiteljici pravo na neisplaćenu naknadu s osnove posebnih uvjeta rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi za ostvarene redovne i prekovremene sate, posljedično tome i razlike manje isplaćenih naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene odsutnosti s posla ili bolovanja do 42 dana.

13. Odredbom članka 47. stavak 1. KU-a/13, a koji se sukladno odredbi članka 79. KU/13 primjenjuje od 1. prosinca 2013. propisano je kako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koja je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5%, za svaku navršenu godinu radnog staža. Istog sadržaja kao odredba članka 47. stavak 1. KU-a/13 je odredba članka 45. stavak 1. KU/18 koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., pa nadalje, a ovo sukladno odredbi članka 75. KU/18. Također odredba članka 45. stavak 2. KU/18 sadržajno odgovara odredbi članka 47. stavak 2. KU/13.

14. Odredbom članka 47. stavak 3. KU-a/13, kao i odredbom članka 45. stavak 3. KU/18, propisano je kako su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

15. Odredbom članka 51. stavak 1. KU-a/13, baš kao i odredbom članka 49. stavak 1. KU- a/18 propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a ovo u svezi sa odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11. i 130/11; dalje ZOB).

16. Prema stavu ovog suda tužiteljica ima pravo na odrađene dodatke na plaću, pa tako i na dodatak za posebne uvjete rada od 16% kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12% (od 1. listopada 2015.), a ta se prava kumuliraju. Tužiteljici se uvećava plaća radi otežanih uvjeta rada od 16%, na temelju odredbi članka 57. stavci 1. i 2. KU-a/13, odnosno sukladno odredbama članka 55. stavci 1. i 2. KU-a/18.

17. Dodatak na plaću od 12%, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, proizlazi iz odredbe članka 59. a KU-a/13, odnosno odredbe članka 5. Dodatka I., KU-a/13, kao i iz odredbe članka 58. KU-a/18.

18. Sud smatra kako se navedeni dodaci odnose na redovno radno vrijeme, a isti se trebaju odnositi i na prekovremeni rad, jer tužitelj radi u istim uvjetima kako u redovnom radnom vremenu tako i za vrijeme prekovremenog rada. Stoga, po mišljenju ovog suda tužitelju i za prekovremeni rad koji je nesporno ostvario pripada pravo na uvećanje plaće za dodatak na posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. KU/13 bio u primjeni od 1. prosinca 2013., a ovo u suglasju sa odredbom članka 79. KU/13. Odredbom članka 2. KU/13 propisano je kako se ovaj ugovor zaključuje na vrijeme od 4 godine, što bi značilo do 1. prosinca 2017. Međutim odredbom članka 199. stavak 1. ZR/14 pored ostalog je propisano kako se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, što u konkretnom slučaju znači produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u KU/13 do 28. veljače 2018. Naime novi KU/18 sukladno odredbi članka 75. KU/18 primjenjuje se upravo od 1. ožujka 2018, a zaključen je na vrijeme od 12 mjeseci sukladno odredbi članka 2. KU/18. Dodatkom I. KU/18 („Narodne novine“ br. 35/19.) i to baš člankom 2. ugovoreno je kako će se KU/18 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019. Izmjenom Dodatka I. KU/18 („Narodne novine“ br. 78/19.) ugovoreno je kako će se ovaj dodatak nastaviti primjenjivati najduže do 31. listopada 2019., a Dodatkom II. KU/18 („Narodne novine“ br. 92/19.) i to baš odredbom članka 2. ugovoreno je kako će se KU/18 primjenjivati do 31. prosinca 2022. Slijedom navedenog kroz predmetno razdoblje od 23. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2018., primjenjivali su se u neprekinutom kontinuitetu KU/13, a potom KU/18, sukladno čijim odredbama je i ovaj sud presudio u predmetnom slučaju.

19. Napominje se kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, na sjednici odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

20. Sud je proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić kojoj je naloženo da utvrdi visinu neisplaćene bruto razlike plaća koju je tuženica po utuženim osnovama bila dužna isplaćivati tužiteljici za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2020. i to na način da utvrdi točan broj redovnih sati i prekovremenih sati u pojedinom mjesecu, dodatke na plaću za otežane uvjete rada za odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama, naknadu za pripravnost, za rad po pozivu, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora, za bolovanje do 42 dana, kao i naknade za prekovremene sate odrađene na dane u kojima je blagdan padao na standardni radni dan (od ponedjeljka do petka). U tom smislu knjigovodstveno- financijski vještak Natalija Jambrečić dostavila je sudu nalaz i mišljenje 17. ožujka 2021., te dopunske nalaze dana 7. ožujka 2022. i 26. srpnja 2022.

21. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka od dana 17. ožujka 2021. proizlazi da je tuženica tužiteljici obračunavala i isplaćivala uvećanje na plaću s osnova posebnih uvjeta rada od 25% u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 31. listopada 2018. bilo bi joj isplaćeno 56.669,39 kn bruto, odnosno 7.521,32 € bruto, da je obračunavala i isplaćivala dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 10% na osnovnu plaću za sate odrađene prekovremeno od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015., odnosno 12% na osnovnu plaću za sate odrađene od 1. listopada 2015. do 31. listopada 2018., bilo bi joj obračunato i isplaćeno 25.260,93 kn bruto, odnosno 3.352,70 € bruto. Da je tuženica tužiteljici kod izračuna tromjesečnog prosjeka bruto plaće za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora uračunala i dodatke obračuna, te na sate odrađene prekovremenu u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 31. listopada 2018. bilo joj obračunato i isplaćeno 11.573,18 kn bruto, odnosno 1.536,02 € bruto. Da je tuženica tužiteljici kod izračuna tromjesečnog prosjeka bruto plaće za obračun naknade za bolovanje od 42 dana uračunala i dodatke obračunate na sate odrađene prekovremeno u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 31. listopada 2018. bilo bi joj obračunato i isplaćeno 732,50 kn bruto, odnosno 97,22 € bruto. Navedenim obračunima utvrđena je ukupna razlika u bruto plaći za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. listopada 2018. u iznosu od 94.236,00 kn bruto, odnosno 12.507,26 € bruto. Specifikacija po mjesecima prikazana je u nalazu i mišljenju vještaka na str. 11 (list 343 spisa).

22. Nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka od 17. ožujka 2021. proizlazi da pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja i 8 sati rada dnevno, tužiteljici bi na ime prekovremenog rada bilo obračunato i isplaćeno 4.395,20 kn bruto, što iznosi 583,34 € bruto, a specifikacija navedenih izračuna po mjesecima prikazana je na str. 12 vještaka (list 344 spisa).

23. Iz I. Dopunskog nalaza vještaka od 7. ožujka 2022. proizlazi da je tuženica tužiteljici obračunavala i isplaćivala uvećanje na plaću s osnova posebnih uvjeta rada 25% u razdoblju od 1. studenog 2018. do 1. siječnja 2019., bilo bi obračunato i isplaćeno 1.915,90 kn bruto, odnosno 254,28 € bruto. Da je tuženica tužiteljici obračunavala i isplaćivala dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 12% na osnovnu plaću za sate odrađene prekovremeno od 1. studenog 2018. do 1. siječnja 2019. bilo bi obračunato i isplaćeno 919,63 kn bruto, odnosno 122,06 € bruto. Da je tuženica tužiteljici kod izračuna tromjesečnog prosjeka bruto plaće za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora uračunala i dodatke obračunate na sate odrađene prekovremeno u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 1. siječnja 2019. bilo bi obračunato i isplaćeno 816,77 kn bruto, odnosno 108,40 € bruto. IZ navedenog proizlazi da ukupna razlika u bruto plaći za razdoblje od 1. studenog 2018. do 1. siječnja 2019. iznosi 3.652,30 kn bruto, odnosno 484,74 € bruto, a specifikacija po mjesecima iskazana je u nalazu vještaka na str. 5 (list 357 spisa).

24. Iz II. Dopune vještaka od 26. srpnja 2022. proizlazi da je tuženica tužiteljici obračunavala i isplaćivala uvećanje na plaću s osnova posebnih uvjeta rada 25% u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019. i 28% od 1. siječnja 2019., bilo bi obračunato i isplaćeno 16.694,66 kn bruto, odnosno 2.215,76 € bruto. Da je tuženica tužiteljici obračunavala i isplaćivala dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 12% na osnovnu plaću za sate odrađene prekovremeno od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2019. i 16% i od 1. rujna 2019., bilo bi obračunato i isplaćeno 8.764,43 kn bruto, odnosno 1.163,24 € bruto. Da je tuženica tužiteljici kod izračuna tromjesečnog prosjeka bruto plaće za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora uračunala i dodatke obračunate na sate odrađene prekovremeno u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020., bilo bi obračunato i isplaćeno 2.581,06 kn bruto, odnosno 342,57 € bruto. Iz navedenog proizlazi ukupna razlika u bruto plaći za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020. u iznosu od 28.040,15 kn bruto, odnosno 3.721,57 € bruto, a prema specifikaciji vještaka po mjesecima na str. 6 dopunskog nalaza (list 374 spisa).

25. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka u cijelosti, dok se tuženica protivila nalazu i mišljenju vještaka, time da tuženica nije imala prigovore na matematički izračun vještaka. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, kao i dopune nalaza, budući su isti napravljeni prema zadatku suda, objektivno i u skladu s pravilima struke. Tužiteljica je u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka od 17. ožujka 2021., te dopunskih nalaza i mišljenja od 7. ožujka 2022. i 26. srpnja 2022. sredila tužbeni zahtjev podneskom od 6. prosinca 2024., a koji je sud prihvatio u cijelosti, osim u neznatnom dijelu za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, na način da je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa glavnog potraživanja od 17.297,11 € bruto, te zakonskih zateznih kamata na pojedine mjesečne bruto iznose koje je tužiteljica postavila sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka, a kako je navedeno u specificiranom podnesku. Stoga je odlučeno na način naveden u točki I. izreke presude.

26. Tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata na svaki mjesečni iznos plaće prema stopi zakonske zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima do dana 31. prosinca 2022. ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), a od 1. siječnja 2023., pa nadalje prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22, 156/22 i 155/23).

27. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke, pa do naplate.

28. Tužiteljica je u tužbenom zahtjevu tražila isplatu zakonske zatezne kamate na cjelokupne bruto iznose plaća, međutim u smislu odredbe čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18 i 121/19) tužiteljica nema pravo na istu u dijelu koji se odnosi na iznose predujma poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, a koji će izračun izvršiti nadležno Ministarstvo financija, Porezne uprave.

29. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznos zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata neosnovan, te je isti odbijen na način naveden u točki II. izreke presude.

30. Nije osnovan prigovor zastare jer potraživanja iz radnog odnosa prema čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) zastarijevaju za pet godina od dana dospijeća ako ZR-om ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Do stupanja na snagu ZR zastara je nastupala protekom roka od tri godine od dospijeća, a čl. 232. ZR-a je propisano da se odredbe o zastari potraživanja, neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu ZR-a.

31. Tužiteljici su dosuđeni troškovi koji su bili nužni za vođenje parnice i zastupanje po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; dalje OT), a koji trošak se sastoji od troška sastava tužbe od 2. siječnja 2019. u iznosu od 500,00 € (Tbr. 8.1. OT), pristup na ročišta 12. lipnja 2019. iznos od 500,00 €, 15. listopada 2019. iznos od 500,00 € i 5. studenog 2020. iznos od 500,00 €, 12. siječnja 2023. iznos od 500,00 €, 14. svibnja 2024. iznos od 500,00 € i 26. ožujka 2025. iznos od 500,00 € (Tbr. 9.1. OT), sastav podnesaka od 6. veljače 2022., 9. veljače 2023. i 9. prosinca 2024., za tri navedena ročišta iznos od 500,00 € ukupno (Tbr. 8.1. OT), za podneske od 8. travnja 2021., 9. siječnja 2023., 24. ožujka 2022., 17. travnja 2023. i 16. svibnja 2024., za svaki iznos od 50,00 € kako je to predloženo troškovnikom tužiteljice, PDV na navedene radnje odvjetnika u iznosu od 1.062,50 €, te predujam za vještačenje u iznosu od 199,08 € ili sveukupno iznos od 5.511,58 €, a prema troškovniku tužiteljice (list 489 spisa).

32. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište 21. lipnja 2019. jer toga dana nije održano ročište u ovom predmetu. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18 i 51/23) oslobođena od plaćanja istih.

33. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 16. travnja 2025.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Zoran Vukić, Rijeka

2. Odvjetnica Anja Juršetić Šepčević, Zagreb

3. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, Hrvatske državnosti 5 a, Koprivnica

Nakon pravomoćnosti:

1. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Koprivnica, Hrvatske državnosti 7, Koprivnica