REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1077/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Tajani Škafar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Impuls-leasing d.o.o. OIB: 65918029671, Zagreb, Ul. Velimira Škorpika 24/1, zastupan po punomoćniku Hrvoju Arku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 01008 od 07.10.2008. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 6.019,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos
15,81 eur 27.11.2008
3,18 eur 01.01.2009
26,70 eur 03.02.2009
26,50 eur 03.03.2009
29,98 eur 31.03.2009
21,70 eur 05.05.2009
21,87 eur 02.06.2009
18,94 eur 02.07.2009
19,95 eur 01.08.2009
15,03 eur 02.09.2009
19,10 eur 02.10.2009
15,59 eur 31.10.2009
19,21 eur 02.12.2009
18,21 eur 30.12.2009
22,99 eur 31.01.2010
26,55 eur 28.02.2010
24,41 eur 02.04.2010
28,67 eur 05.05.2010
36,28 eur 02.06.2010
38,36 eur 02.07.2010
45,17 eur 04.08.2010
45,19 eur 03.09.2010
61,66 eur 02.10.2010
51,34 eur 05.11.2010
53,62 eur 03.12.2010
68,17 eur 04.01.2011
67,32 eur 04.02.2011
60,54 eur 06.03.2011
66,35 eur 08.04.2011
64,44 eur 07.05.2011
71,68 eur 04.06.2011
79,01 eur 06.07.2011
101,61 eur 19.08.2011
121,24 eur 28.09.2011
92,38 eur 08.11.2011
82,25 eur 31.12.2011
83,94 eur 31.12.2011
86,80 eur 10.01.2012
95,95 eur 02.02.2012
96,09 eur 08.03.2012
92,65 eur 07.04.2012
92,48 eur 08.05.2012
94,45 eur 07.06.2012.
94,05 eur 06.07.2012.
91,73 eur 17.08.2012.
91,27 eur 13.09.2012.
85,92 eur 20.10.2012.
90,64 eur 14.12.2012.
94,46 eur 15.01.2013.
92,88 eur 05.03.2013.
91,08 eur 15.03.2013.
88,40 eur 16.04.2013.
87,69 eur 14.05.2013.
94,68 eur 27.06.2013.
86,59 eur 16.07.2013.
84,44 eur 20.08.2013.
84,89 eur 20.09.2013.
84,34 eur 16.10.2013.
88,34 eur 12.11.2013.
89,26 eur 14.01.2014.
90,90 eur 31.01.2014.
92,51 eur 12.03.2014.
91,41 eur 17.04.2014.
95,13 eur 03.06.2014.
95,01 eur 02.06.2014.
94,84 eur 02.06.2014.
93,35 eur 24.06.2014.
93,60 eur 11.07.2014.
95,95 eur 12.08.2014.
96,66 eur 16.09.2014.
96,44 eur 17.11.2014.
98,97 eur 17.12.2014.
101,03 eur 12.01.2015.
102,21 eur 23.02.2015.
101,31 eur 23.02.2015.
93,01 eur 07.04.2015.
93,01 eur 25.05.2015.
93,01 eur 12.06.2015.
92,80 eur 21.07.2015.
92,80 eur 14.08.2015.
92,80 eur 16.09.2015.
92,81 eur 05.10.2015.
92,81 eur 29.10.2015.
92,81 eur 29.10.2015.
do isplate, sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 1.548,63 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.04.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je s prednikom tuženika 07.10.2008., sklopila Ugovor o kreditu br. 01008, temeljem kojeg joj je tuženik odobrio kredit u iznosu 26.348,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Karlovačke banke d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja, koji kredit se tužiteljica obvezala vratiti uplatama 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti uz kamatnu stopu 8,88%.
Nadalje tužiteljica navodi kako su odredbe Ugovora o kreditu, a kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, ništetne i nepoštene jer su istima povrijeđena potrošačka prava tužiteljice budući da se radi o odredbama Ugovora o kreditu koje ne sadrže egzaktne parametre i metodu izračuna, a niti su ugovorne stranke o predmetnim odredbama pojedinačno pregovarale već je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom standardnom obrascu, čime je tužiteljica dovedena u nepovoljan položaj zbog aprecijacije CHF u odnosu na KUNE na što kao mogućnost nije bila upozorena od strane tuženika niti joj je obrazložena valutna klauzula i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF.
1.1.Budući da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita s valutnom klauzuluom, protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača u vezi odredaba Zakona o obveznim odnosima, tako tužiteljica, a prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu podneskom od 28.11.2024., traži od suda da donese odluku kojom će
- utvrdi ništetnima odredbe Ugovora o kreditu br. 01008 od 07.10.2008. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF
-naložiti tuženiku da tužiteljici na ime preplaćenog iznosa s osnove promjene tečaja isplati 6.019,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate,
zahtjevajući i naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tuženik je odgovorom na tužbu osporio osnovanost tužbe i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći kako su sporne ugovorne odredbe jasne, razumljive i lako uočljive te da stoga nije dopušteno utvrđivati njezinu poštenost, pri čemu se radi o odredbama koja ne stvaraju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da je odredba bila potrošačima jasna i lako uočljiva, ali i razumljiva, jer su tužiteljici tijekom pregovaranja obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Tužiteljici je bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogla je shvatiti ekonomske posljedice koje proizlaze iz ugovaranja takve odredbe, odnosno da će visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. Tvrdi da je sud dužan u svakom konkretnom slučaju ispitati jesu li kumulativno ispunjene opće pretpostavke za ocjenu poštenosti ili nepoštenosti odredaba pojedinačnog ugovora o kreditu. Tužiteljici nije učinjena nikakva šteta te sporne odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga tuženik, uz istaknuti prigovor zastare, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 01.12.2017. posl.br. Tt-17/44495-3, Elektronički zapis iz matice rođenih, Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 07.10.2008., Ugovor o kreditu br. 01008 od 07.10.2008., Ponudu za kupovinu vozila, Plan amortizacije, Amortizacijski plan, Knjigovodstvena kartica, dopis o promjeni kamatne stope od 06.02.2014., Obavijest o promjeni mjesečne rate kredita od 16.04.2014., Ugovore o kreditu sa sporazumima radi osiguranja novčane tražbine sklopljene između predenika tuženika i trećih osoba, Informativnu ponudu za kredit, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o. koji je dopunski saslušan, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka ĐF je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.
4. Predmetom postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu br. 01008 od 07.10.2008. kojima je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu te zahtjev na isplatom na ime navedenih ništetnih odredaba Ugovora o kreditu iznosu 6.019,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
4.1. Ukazuje se pri tome kako je tužiteljica podneskom od 28.11.2024., izvršila specifikaciju svog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, pri čemu je zahtjev povisila. Budući da se tuženik po preinačenoj tužbi upustio u raspravljanje, ne protiveći se prethodno preinaci tužbe, a koja preinaka je posljedica provedenog financijskog vještačenja koje je bilo nužno provesti obzirom je tuženik već odgovorom na tužbu osporio i visinu zahtjeva, to se u smislu odredbe čl. 191 st. 4 ZPP-a, smatra da je tuženik pristao na preinaku.
5. Nadalje, između stranaka nije sporno kako su tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika kao kreditor, a temeljem Ugovora o kreditu br. 01008 od 07.10.2008., (dalje u tekstu Ugovor o kreditu) zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1021 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje u tekstu ZOO), temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu 26.348,09 CHF, kunske protuvrijednosti po prodajnom tečaju Karlovačke banke d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja prema otplatnom planu uz kamatnu stopu koja je promjenjiva pri čemu je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila 8,88%, koji iznos se tužiteljica obvezala vratiti tuženiku u 84 mjesečna obroka.
Nesporna je činjenica da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti.
6. Međutim, sporno je da li su ranije navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojima je ugovoreno vraćanje kredita uz valutnu klauzulu, pa time i ima li tužiteljica pravo kao i da li je isti aktivno legitimirana tražiti isplatu na ime razlike koja proizlazi iz valutne klauzule.
Sporno je i pitanje zastare novčanih potraživanja tužiteljice.
7. Prvenstveno se pri tome ukazuje, a uz nespornu činjenicu kako je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit, kako tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Predmetno iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora čime, a sukladno odredbi čl. 323 st. 1 ZOO-a je svaka stranka koja je nešto primila s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe, dužna predmetno vratiti. Naime, i odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen.
8. Nadalje se ukazuje kako su odredbom Ugovora o kreditu stranke ugovorile kredit za kupovinu vozila marke Peugeot partner 1,6, a kojeg vozila je tužiteljica kao korisnica kredita postala vlasnicom tek otplatom kredita obzirom da je upravo tuženik do otplate kredita na predmetnom vozilu imao upisano pravo vlasništva radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu.
Dakle, iz navedenog jasno proizlazi kako je predmetni Ugovor o kreditu sklopila tužiteljica kao fizička osoba radi kupnje motornog vozila, vlasništvo kojeg je stekla otplatom kredita.
8.1. Nastavno na navedeno, a budući da tuženik u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dostavio sudu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu kao i tijekom otplate, bila vlasnicom obrta, trgovačkog društva ili član istog u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 152/11-pročišćeni tekst) i Zakona o obrtu ("Narodne novine" br. 49/03), pri čemu nije učinio niti vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 – dalje: ZZP/07), to je sud cijenio vjerodostojnim iskaz tužiteljice kako je kreditom financirala kupovinu vozila za svoje osobne potrebe te nedvojbenim utvrdio status potrošača tužiteljice (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).
9. Pri tome, a budući da je Ugovor o kreditu sklopio tuženik kao kreditor, to se nedvojbenim utvrđuje i da je tuženik »trgovac« u smislu odredbe 3 st. 1 točke 2. ZZP/07.
10. Obzirom na ranije navedena utvrđenja statusa tužiteljice kao potrošača, valjalo je raspraviti daljnje istaknute prigovore tuženika te osnovanost zahtjeva koju tuženik spori.
11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je pripremu u vezi sklapanja Ugovora o kreditu kao i samo potpisivanje ugovora, vodila u auto kući u kojoj je kupila vozilo, kupovina kojeg je bila financirana sredstvima iz Ugovora o kreditu tako da sa djelatnicima prednika tuženika nije bila u nikakvom kontaktu. Ističe kako joj je u auto kući, kao jedina mogućnost financiranja kupovine vozila, ponuđen ugovor u CHF valuti, pri čemu joj je pojam valutne klauzule jasan, no međutim nitko ju nije upozorio na značajnu mogućnost porasta anuiteta.
11.1. Stoga je sud, a budući da svjedok TF, nema neposrednih saznanja u vezi Ugovora o kreditu koji je predmetom ovog postupka jer nije potpisnikom istog, a niti je sudjelovao u pregovorima oko sklapanja istog, time da tužiteljicu niti ne poznaje, cijenio vjerodostojnim iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je iskazivala kako ju nitko nije upozorio na rizike koje nosi ugovoranje kredita u CHF valuti.
11.1.1. Jednako tako sud je, a obzirom da je iz Ugovora o kreditu koje je u spis dostavio tuženik, a koji se odnose na kredite u valuti EUR i iz kojih je razvidno kako su se kamate na kredite u EUR kretali od 9,94% pa sve do 14,14%, logičnim ocijenio postupanje tužiteljice kada je ista prihvatila kreditiranje u valuti CHF obzirom da su isti imali povoljniju kamatnu stopu što povlači sa sobom i niže rate anuiteta.
11.2. Dakle, niti iz spisu priležeće dokumentacije kao niti iskaza tužiteljice, ne proizlazi da je tuženik informirao tužiteljicu o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, a o istom ju nije niti mogao informirati, budući da je tužiteljica pregovore koji su prethodili sklapanju i sam čin sklapanja ugovora vodila sa djelatnicima auto kuće u kojoj je kupila vozilo.
12. Slijedom navedenog, a budući da niti Ugovor o kreditu ne sadrži specifične rizike koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, to odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula, iako jasne i lako uočljive, nisu razumljive jer se ne navode bilo kakvi kriteriji koji utječu na promjenu. Iako nije zabranjeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti kreditoru, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti.
12.1. Stoga, a budući da odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena obveza u CHF valuti, nisu lako razumljive, pri čemu se navedenoj odredbi nije niti pregovaralo, već su krediti u CHF valuti ponuđeni kao krediti s najpovoljnijom kamatom, to je sukladno odredbi čl. 99 i čl. 96 u vezi odredbe čl. 100 sve ZZP/07, dopušteno ocijenjivati poštenje takvih ugovornih odredaba.
13. Prilikom ocjene jesu li sporne ugovorne odredbe poštene, sud je uz primjenu čl. 98 ZZP/07 uzeo u obzir prirodu Ugovora o kreditu te njegov pravni i činjenični kontekst imajući na umu da je riječ o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom i s promjenjivom redovnom kamatnom stopom koji se obračunava na način da se mjesečni iznos anuiteta glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznos redovne kamate obračunate na iznos ostatka vrijednosti te sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.
14. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 96 st. 1 ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljicom, mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatila takve ugovorne odredbe da se o njima pojedinačno pregovaralo.
14.1. Imajući na umu da ugovorne odredbe ne sadrže specifične rizike koje nosi valuta CHF, to se ne može zaključiti da bi tuženik mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na te odredbe u pojedinačnim pregovorima.
15. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i obveza koje na temelju spornih odredaba terete potrošača, s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja obveze koja nije jasno i precizno određena niti se o istoj pojedinačno pregovaralo.
15.1. Kada se uzme u obzir da je iznos glavnice kredita promjenjiv jer ovisi o odnosu švicarskog franka i kune kao i o promjeni kamatne stope na koje promjene tužiteljica kao potrošač nije imala nikakvog utjecaja, to tako opisana situacija uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.
15.2. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz čl. 74 ZZP/07, očito je da tuženik ugovaranjem valutne klauzule, prenio na tužiteljicu obvezu koja nije jasno i precizno određena, što, prema shvaćanju ovog suda, utječe na pravni položaj tužiteljice i stvara na nejzinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da je o navedenim odredbama tužiteljici omogućeno pregovaranje.
16. Dakle, budući da odredbe Ugovora o kreditu ne sadrže specifične rizike koje nosi ugovaranje kredita u valuti CHF, to iste na taj način uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer tužiteljici nameću obvezu koja nije jasno i precizno određena niti se o istoj pojedinačno pregovaralo. Stoga takav način ugovaranja nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe čl. 269 st. 2, čl. 271 i čl. 272 sve ZOO-a u vezi odredbe čl. 74 i čl. 96 sve ZZP/07 te je u suprotnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu koji je propisan odredbom čl. 3 ZOO-a.
16.1. Stoga ovaj sud, temeljem odredbe čl. 102 ZZP/03 u vezi odredbe čl. 323 i čl. 324 sve ZOO-a i pozivom na odredbu čl. 3 st. 1 i čl. 5 sve Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993, nalazi ništetnost odredaba Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje otplate kredita u valutnoj klauzuli te je odlučeno kao u izreci.
17. Obzirom da je kao valjani dio ugovora preostao samo dio odredbe iz kojeg je razvidan početan tečaj CHF u odnosu na kune u trenutku korištenja kredita to se temeljem odredbe čl. 324 ZOO ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredaba.
Stoga, a sukladno odredbi čl. 323., čl. 324 i 1111 sve ZOO-a, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz primjene valutne klauzule sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115 ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.
17.1. Pri tome se ukazuje kako je iz Prometa po kreditu, razvidno je kako su anuiteti kredita plaćani od strane tužiteljice kako je ista i iskazivala. Stoga, a budući da su uplate po Ugovoru o kreditu vršene na račun ovdje tuženika i to u ime i za račun tužiteljice, to je tužiteljica aktivno legitimirana potraživati i isplatu preplaćenih iznosa.
18. Prigovor zastare nije osnovan.
18.1. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da odluka stavka I. ove presude još nije pravomoćna pa nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu zastario.
19. Nadalje je, a radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o.
Budući da je nalaz i mišljenje, sačinjen temeljem spisu priležeće dokumentacije, vjerodostojnost koju stranke niti ne spore, i u skladu sa zadatkom suda, to je sud u cijelosti kao relevantan dokaz u ovom postupku prihvatio nalaz i mišljenje, na koji niti tuženik, u računskom dijelu, a nakon usmenog saslušanja sudskog vještaka, nije isticao prigovore dok se ostali prigovori tuženika odnose na osnovanost koje prigovore je sud u ranijem dijelu obrazloženja ove odluke, već obrazložio.
19.1. Nalazom i mišljenjem utvrđena je razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan isplate kredita u iznosu 45.351,68 kuna odnosno 6.019,20 eur, a sve kako je specificirano po datumima mjesečnih uplata u Tabeli nalaza i mišljenja.
20. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužiteljice na ime razlike između stvarno plaćenih anuiteta po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita u iznosu 6.019,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća odnosno od dana uplate kako je specificirano u Tabeli nalaza i mišljenja.
20.1. Naime, kako tuženik tijekom postupka nije postavio odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalni prigovor prijeboja, pri čemu hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj tako u konkretnom slučaju sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja (odluka VS RH posl.br. Rev-549/23).
22. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne sukladno čl. 1115 i čl. 29 sve ZOO-a i to od dana izvršenih uplata, a kako to proizlazi iz Tabele nalaza i mišljenja. Predmetno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
23. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadi za rad odvjetnika.
Tako je tužiteljici priznat trošak za sastav tužbe, podnesaka od 26.08.2024., 28.11.2024., za pristup na ročište 23.09.2024. i 10.03.2025., za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 1.250,00 eur, kojem je pribrojen trošak financijskog vještačenja u iznosu 298,63 eur, čime sveukupni trošak iznosi 1.548,63 eur.
Na tako određen trošak tužiteljici su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate.
U Zagrebu, 16. travnja 2025.
Sudac
Tajana Škafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).
Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
