Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
Pr-6582/2021-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. P., S., … ,OIB:
..,kojeg zastupa punomoćnica D. Ž., odvjetnica iz S., protiv
tužene O. š. k. B., D. M., …, OIB:
… koju zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u S., radi
isplate plaće, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 25.
rujna 2023. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tužene, dne
9. studenoga 2023.
p r e s u d i o j e
I. Dužna je tužena „O. . k. B. D. M., OIB: …
u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju A. P., S.,
… ,OIB: … na ime naknade neisplaćene plaće u razdoblju
od ožujka 2018.g. do travnja 2022.g. bruto iznos od 26.860,52 EUR (202.380,57 Kn)
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 375,80 EUR od dana 16.04.2018.g. do isplate - na iznos od 569,25 EUR od dana 16.05.2018.g. do isplate
- na iznos od 571,96 EUR od dana 16.06.2018.g. do isplate - na iznos od 571,96 EUR od dana 16.07.2018.g. do isplate - na iznos od 571,96 EUR od dana 16.08.2018.g. do isplate - na iznos od 485,47 EUR od dana 16.09.2018.g. do isplate - na iznos od 485,47 EUR od dana 16.10.2018.g. do isplate - na iznos od 523,07 EUR od dana 16.11.2018.g. do isplate - na iznos od 571,96 EUR od dana 16.12.2018.g. do isplate
- na iznos od 571,96 EUR od dana 16.01.2019.g. do isplate
- na iznos od 589,12 EUR od dana 16.02.2019.g. do isplate
- na iznos od 589,12 EUR od dana 16.03.2019.g. do isplate
- na iznos od 589,12 EUR od dana 16.04.2019.g. do isplate
- na iznos od 589,12 EUR od dana 16.05.2019.g. do isplate
- na iznos od 591,91 EUR od dana 16.06.2019.g. do isplate
- na iznos od 591,91 EUR od dana 16.07.2019.g. do isplate
- na iznos od 591,95 EUR od dana 16.08.2019.g. do isplate
- na iznos od 591,92 EUR od dana 16.09.2019.g. do isplate
- na iznos od 603,74 EUR od dana 16.10.2019.g. do isplate
- na iznos od 603,74 EUR od dana 16.11.2019.g. do isplate
- na iznos od 603,74 EUR od dana 16.12.2019.g. do isplate
- na iznos od 621,97 EUR od dana 16.01.2020.g. do isplate
- na iznos od 634,41 EUR od dana 16.02.2020.g. do isplate
- na iznos od 634,41 EUR od dana 16.03.2020.g. do isplate
- na iznos od 634,41 EUR od dana 16.04.2020.g. do isplate
- na iznos od 634,41 EUR od dana 16.05.2020.g. do isplate
- na iznos od 637,40 EUR od dana 16.02.2020.g. do isplate
- na iznos od 643,47 EUR od dana 16.07.2020.g. do isplate
- na iznos od 643,49 EUR od dana 16.08.2020.g. do isplate
- na iznos od 643,50 EUR od dana 16.09.2020.g. do isplate
- na iznos od 630,08 EUR od dana 16.10.2020.g. do isplate
- na iznos od 643,47 EUR od dana 16.11.2020.g. do isplate
- na iznos od 607,75 EUR od dana 16.12.2020.g. do isplate
- na iznos od 634,74 EUR od dana 16.01.2021.g. do isplate
- na iznos od 447,11 EUR od dana 16.02.2021.g. do isplate
- na iznos od 123,90 EUR od dana 16.03.2021.g. do isplate
- na iznos od 266,99 EUR od dana 16.04.2021.g. do isplate
- na iznos od 136,07 EUR od dana 16.05.2021.g. do isplate
- na iznos od 132,49 EUR od dana 16.06.2021.g. do isplate
- na iznos od 140,22 EUR od dana 16.07.2021.g. do isplate
- na iznos od 137,22 EUR od dana 16.08.2021.g. do isplate
- na iznos od 237,67 EUR od dana 16.09.2021.g. do isplate
- na iznos od 686,28 EUR od dana 16.10.2021.g. do isplate
- na iznos od 686,28 EUR od dana 16.11.2021.g. do isplate
- na iznos od 686,28 EUR od dana 16.12.2021.g. do isplate
- na iznos od 686,28 EUR od dana 16.01.2022.g. do isplate
- na iznos od 656,47 EUR od dana 16.02.2022.g. do isplate
- na iznos od 678,69 EUR od dana 16.03.2022.g. do isplate
- na iznos od 673,03 EUR od dana 16.04.2022.g. do isplate
- na iznos od 392,16 EUR od dana 16.05.2022.g. do isplate
po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. po kamatnoj
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se
odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.
II. Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju
parnični trošak u iznosu od 3.697,51 eura/27.858,89 kn sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od dana 9. studenoga 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
dok se za više zatraženo, za iznos od 1.777,30 eura/13.391,11 kn tužitelj odbija.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 16. srpnja 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi isplate
plaće. U tužbi se navodi kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda
u Splitu br. Pr-275/2018 od dana 16.10.2020., koja je potvrđena presudom
Županijskog suda u Osijeku po brojem Gž R-886/2020 od dana 17. 6. 2021.,
utvrđeno je da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno
vrijeme zaključenog između stranaka dana 11. ožujka 2011.g. Klasa: 112-02/18-
02/01, Ur broj: 2180-14-18-01 od dana 23. veljače 2018. nije dopuštena, te da radi
odnos tužitelja nije prestao. Istom odlukom je naloženo tuženici vratiti tužitelja A.
P. na radno mjesto učitelja tjelesne i zdravstvene kulture. Budući da je
pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je otkaz tužitelju bio nezakonit, tužena
duguje tužitelju neisplaćenu plaću za razdoblje od donošenja nezakonite Odluke o
otkazu do dana povrata na posao. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje
presude kojom će se naložiti tuženici isplatiti tužitelju na ime naknade plaće za
razdoblje od ožujka 2018. do lipnja 2021. iznos od 161.667,72 kn sve s
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa
do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od
presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu od 11. listopada 2021. tužena osporava tužbu i tužbeni
zahtjev u cijelosti, predlaže tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelja obvezati naknaditi
parnične troškove tuženici.
3. Podneskom od 7. lipnja 2022. tužitelj, a s obzirom da tužena tužitelja još nije vratila
na posao po pravomoćnoj presudi ovog suda, povećava tužbeni zahtjev na iznos od
202.873,92 kn za razdoblje od ožujka 2018. do travnja 2022., podneskom od 3.
travnja 2023., a nakon provedenog vještačenja, potražuje isplatu iznosa od
27.082,37 eura/204.052,14 kn, dok je podneskom od 5. rujna 2023. tužitelj konačno
precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova naknade neisplaćene
plaće za razdoblje od ožujka 2018. do travnja 2022. isplatu iznosa od 26.860,52
eura/202.380,57 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog
pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama
od presuđenja do isplate.
4. Podneskom od 26. travnja 2023. tužena ističe kako se protivi objektivnoj preinaci
tužbe učinjenoj podneskom tužitelja od 4. travnja 2023., jer je tužbeni zahtjev
povišen, što predstavlja preinaku nakon zaključenja prethodnog postupka, a
podneskom od 8. rujna 2023. tužena je osporila i uređeni tužbeni zahtjev iz
podneska od 5.rujna 2023.
5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom preslika presude ovog suda
pod br. Pr-275/2018 od 16. listopada 2020., presude i rješenja Županijskog suda u
Osijeku pod br. GžR-886/2020 od 17. lipnja 2021., elektroničkog zapisa HZMO-a od
15. srpnja 2021. i 10. veljače 2023., ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19.
siječnja 2021., obračunskih isprava za isplatu plaće, ugovora o radu na određeno
vrijeme od 1. kolovoza 2018. i 1.listopada 2018., obračunskih lista od 31. 8. 2018,
30. 30. 9. 2018., 31.10.2018., vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za
financije i računovodstvo Z. C., dipl.oec od 3. ožujka 2023., dopune
vještačenja vještaka Z. C. od 30. travnja 2023. i 31. svibnja 2023., pa je
na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na
temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz
sljedećih razloga.
6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:
- da je tužitelj bio radnik tužene od 11. ožujka 2011. na radnom mjestu učitelja
tjelesne i zdravstvene kulture, temeljem ugovora o radu na neodređeno nepuno
radno vrijeme (pola radnog vremena od 20 sati tjedno)
- da je tužitelj temeljem ugovora o radu na neodređeno nepuno radno vrijeme (na
pola radnog vremena od 20 sati tjedno) od 2013. radio i u O. š. S.,
- da je tužena Odlukom o izvanrednom otkazu od 23. veljače 2018. otkazala tužitelju
ugovor o radu,
- da je presudom Županijskog suda u Osijeku pod br. Gž R-886/2020-3 od 17. lipnja
2021. potvrđena presuda ovog suda pod br. Pr-275/2018 od 16. listopada 2020. na
način da je utvrđena nedopuštenom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu
na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tužene dana 11.ožujka 2011.,
od dana 23. veljače 2018. te da radni odnos tužitelja nije prestao uz vraćanje tužitelja
na rad na poslove učitelja tjelesne i zdravstvene kulture.
7. Prijeporno je između parničnih stranaka je li osnovano potraživanje tužitelja s
naslova naknade plaće za razdoblje ožujka 2018. do travnja 2022., a time je
prijeporna i visina tužbenog zahtjeva.
8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade plaće (razlike između
plaće koju bi tužitelj u razdoblju od ožujka 2018. do travnja 2022. ostvario na radu
kod tužene i plaće koju je ostvario radeći u tom razdoblju kod novog poslodavca ), a
sve za razdoblje od ožujka 2018. do travnja 2022.
10. Odredbom čl. 95. st.1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17,
98/19; dalje - ZR), propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravanih
razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće; st.3. citiranog članka
određeno je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do
kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije
odgovoran, a st.5. citiranog članka određeno je ako ovim ili drugim zakonom, drugim
propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije
određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je
isplaćena u prethodna tri mjeseca.
11. U konkretnom slučaju, tužitelj je radio u dvije škole i to O. š. S. na
pola radnog vremena i kod tužene na pola radnog vremena, da bi nakon izvanrednog
otkaza ugovora o radu od strane tužene bio i dalje zaposlen na nepuno radno
vrijeme u O. š. S. (pola radnog vremena od 20 sati tjedno), a osim u
toj školi, u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2018. pa od 1. listopada 2018.
do 17. listopada 2018.. bio je zaposlen u tvrtki M.. j.d.o.o. S., dok je u
razdoblju od 19. siječnja 2021. do 25. kolovoza 2021. bio zaposlen u O. š.
u S., i s osnova radnog odnosa u tim školama, te tvrtki M.. primao je plaću.
Dakle, tužitelj je u cijelom utuženom razdoblju radio na nepuno radno vrijeme u
O. š. S. (pola radnog vremena od 20 sati tjedno), a nakon otkazivanja
ugovora o radu uz O. š. S., radio je i O. š. u S. te u
tvrtki M.. j.d.o.o.
12. Pravomoćnom presudom ovog suda pod broj Pr-275/2018 od 16. listopada 2020.
(potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž R-886/2020 od 17. lipnja
2021.), utvrđen je nedopuštenim otkaz ugovora o radu od 11. ožujka 2011., od dana
23.veljače 2018., da tužitelju radni odnos nije prestao uz vraćanje tužitelja na rad na
radno mjesto učitelja tjelesne i zdravstvene kulture. S obzirom na to da tužitelj nije
radio kod tužene za vrijeme otkaza, a u kojem razdoblju bi radio da mu tužena nije u
veljači 2018. otkazala ugovor o radu (koji je otkaz utvrđen nedopuštenim), to
tužitelju, zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, pripada pravo na naknadu
plaće, kao i naknadu razlike plaće, između one koja mu je isplaćena kod drugih
poslodavca i one koja bi mu bila isplaćena kod tužene da nije bilo nezakonitog
otkaza, a u smislu odredbe članka 95. st.3. i 5. ZR.
12.1. Naime, radnik, ovdje tužitelj, mora biti doveden u situaciju kao da
nedopuštenog otkaza nije bilo. Kako je pravomoćnom presudom ovog suda pod br.
Pr-275/2018 od 16. listopada 2020. utvrđeno pravo tužitelja na vraćanje na radno
mjesto na kojem je radio prije otkaza i to učitelja tjelesne i zdravstvene kulture, to
tužitelj ima pravo na naknadu plaće, odnosno naknade razlike plaće, jer, po mišljenju
ovog suda, tužitelja pripadaju sva prava iz ugovora o radu koji mu je nezakonito
otkazan.
13.2. Dakle, kada je pravomoćnom odlukom utvrđena nezakonitom odluka o
izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju time je nastala valjana pravna osnova
za isplatu naknade plaće za utuženo razdoblje u kojem tužitelj nije radio krivnjom
tužene. Utvrđenjem nezakonitom odluke o otkazu ugovora o radu tužitelj je došao u
položaj kao da mu svojstvo radnika nije ni prestalo pa ima sva prava koja bi imao da
nije bilo nezakonitog otkaza ugovora o radu pa tako i pravo na isplatu plaće. Tužitelj
dolazi u radnopravni status prije otkazivanja ugovora o radu pa je tužena u obvezi
isplatiti mu plaću na koju je tužitelj imao pravo za vrijeme kroz koje nije radio krivnjom
tužene, umanjenu za iznose plaće koje je u utuženom razdoblju, kao i u razdoblju od
1. 8. 2018. do 17.10.2018., te od 19. 1. 2021. do 25. 8. 2021. primio za obavljeni rad
kod drugog poslodavca (O. š S., M.. j.d.o.o. i O. š. u
S.). Stoga, tužitelja, prema ugovoru o radu za rad na radnom mjestu učitelja
tjelesne i zdravstvene kulture, a na kojem radnom mjestu je radio prije otkazivanja
ugovora o radu i na koje radno mjesto ga je tužena bila u obvezi vratiti, pripada plaća
koja se obračunavala i isplaćivala prije nezakonitog otkazivanja ugovora o radu.
14. Na okolnost utvrđenja visine potraživanja tužitelja s naslova naknade plaće
odnosno razlike naknade plaće, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom
sudskom vještaku za računovodstvo i financije Z. C. dipl.oec koji u
svom pisanom nalazu i mišljenju od 3. ožujka 2023. navodi kako je temeljem
dokumentacije iz sudskog spisa i knjigovodstvene dokumentacije mišljenja da je
razlika bruto plaće koja tužitelju pripada zbog manje ostvarene plaće u utuženom
razdoblju (u odnosu na onu koja bi ga pripadala da je za to vrijeme radio kod tužene)
i to pojedinačno, po godinama i po mjesecima, kako je to prikazano u tablicama br. 1
– 5, u sveukupnom bruto iznosu od 204.052,14 kn, tj. u sveukupnoj protuvrijednosti
od 27.082,37 EUR. Obračun manje ostvarene plaće tužitelja, u odnosu na onu koja
bi ga pripadala da je u utuženom razdoblju (od ožujka 2018. do travnja 2022., tj. od
donošenja nezakonite odluke otkaza ugovora o radu do povratka na posao) radio
kod tužene, odnosno da nije došlo do prestanka rada tužitelja zbog otkaza od strane
tužene, a uvažavajući pritom činjenicu da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju
istovremeno bio zaposlen na nepuno radno vrijeme (pola radnog vremena, tj. 20 sati
tjedno) i u O. š. S.; u jednom dijelu tog razdoblja (od 19. 1. 2021. do
25. 8. 2021.) osim u O. S., bio zaposlen i u O. š. u S. (po satnici
od 16 sati tjedno) potvrđuje (uz određene manje ili veće iznimke) opravdanost visine
potraživanja tužitelja iz njegovog tužbenog zahtjeva.
14.1. U dopuni vještačenja od 30. travnja 2023., a s obzirom na primjedbe tužene,
vještak C. navodi kako je u svom nalazu dao tabelarni prikaz obračuna
razlike po osnovi manje ostvarene plaće tužitelja, u odnosu na onu koja bi ga
pripadala da je u utuženom razdoblju (od ožujka 2018. do travnja 2022.) radio kod
tužene, tj. da nije došlo do nezakonitog otkaza Ugovora o radu i detaljno je pojasnio
princip tog obračuna. Budući da je tužitelj u razdoblju prije otkaza Ugovora o radu bio
istovremeno zaposlen na nepuno radno vrijeme (po pola radnog vremena, tj. po 20
sati tjedno), i kod tužene i u O. S., tada se kao logičan i vrlo jednostavan
zaključak nameće to da nakon tog otkaza, pojedinačni mjesečni iznosi plaće koji su
ostvareni radom u O. S., ujedno predstavljaju traženu razliku plaće, odnosno
neisplaćenu plaću tužitelja za preostalih 20 sati rada tjedno, a za vrijeme prestanka
rada tužitelja, uzrokovanog otkazom od strane tužene, a u dijelu utuženog razdoblja
kad je tužitelj, osim u O. S., bio zaposlen i u O. u Supetru (od 19. 1. 2021. do
25. 8. 2021.), također na nepuno radno vrijeme (po satnici od 16 sati tjedno), da
razlika tih dviju bruto plaća predstavlja traženi neisplaćeni dio plaće tužitelja za
preostala 4 sata rada tjedno u tom razdoblju. Dakle, ako je za vrijeme otkaza tužitelj
radio u O. S. (pola radnog vremena – 20 sati), pripada ga upravo još tolika
razlika zbog neisplaćene plaće od strane tužene, a ako je za vrijeme otkaza tužitelj
radio i u O. S. (također na nepuno radno vrijeme – 16 sati) pripada ga razlika
tih dviju plaća, koja čini neisplaćeni dio plaće tužitelja za preostala 4 sata rada tjedno
u tom dijelu utuženog razdoblja. Tužitelj je, zbog (nezakonitog) otkaza, dakle
krivnjom tužene kao svog poslodavca, bio prisiljen privremeno se zaposliti i u O.
S. i posve je nebitno kako je on „iskombinirao satnicu redovne nastave u O.
S. i O. S.". Vještak ističe kako je predmetni obračun izvršen metodološki
ispravno, poštujući pritom i sva pravila financijske struke.
14.2. U ponovnoj dopuni vještačenja 31. svibnja 2023. vještak C. navodi
kako temeljem dokumentacije iz sudskog spisa i knjigovodstvene dokumentacije koja
mu je naknadno dostavljena, mišljenja je, a vezano za prigovor tužene iz podneska
od 9. 5. 2023., kako je obračun manje ostvarene plaće tužitelja, u odnosu na onu
koja bi ga pripadala da je u utuženom razdoblju (od ožujka 2018. do travnja 2022., tj.
od donošenja nezakonite odluke otkaza ugovora o radu do povratka na posao) radio
kod tužene, odnosno da nije došlo do prestanka rada tužitelja zbog otkaza od strane
tužene, izvršen uvažavajući činjenicu da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju
istovremeno bio zaposlen na nepuno radno vrijeme (pola radnog vremena, tj. 20 sati
tjedno) i u O. š S., a u jednom dijelu tog razdoblja, osim u O. S.,
bio je zaposlen i kod poslodavca M.. j.d.o.o. iz S. (po satnici od 1 sat
dnevno), u razdoblju od 1. 8. – 17.10.2018., te u O. š. u S. (po
satnici od 16 sati tjedno), u razdoblju od 19. 1. 2021. do 25. 8. 2021. Prema
obračunu vještaka tužitelja pripada razlika bruto plaće zbog manje ostvarene plaće u
utuženom razdoblju u sveukupnom iznosu od 26.860,52 eura/202.380,57 kn.
15. Na ponovnu dopunu vještačenja vještaka C. tužena nije imala
primjedbi, pa ovaj sud knjigovodstveno financijsko vještačenje, odnosno dopunu
vještačenja od 31. svibnja 2023., po stalnom sudskom vještaku Z. C.,
dipl. oec., kao stručnu, objektivnu i danu u skladu s pravilima struke prihvaća u
cijelosti, te je na temelju iste utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario
manju plaću od one koju bi ostvario da je nastavio raditi kod tužene, i to baš u
ukupnom bruto iznosu od 26.860,52 eura/202.380,57 kn.
16. Imajući u vidu vještačenje vještaka C., to tužitelja za razdoblje od
ožujka 2018. do travnja 2022. pripada ukupan iznos od 26.860,52 eura/202.380,57
kn na ime naknade plaće, odnosno razlike bruto plaće koju bi ostvario na radu kod
tužene i bruto plaće koju je ostvario radeći kod drugih poslodavaca (O. S.,
M. j.d.o.o. i O. u S.), a koji iznos mu je i dosuđen.
16.1. Na dosuđeni iznos, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate koje teku
od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, sve sukladno odredbi čl. 29.st. 2. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15,
29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto
plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno
odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj
177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i
143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj
95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i
157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj
presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi
da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na
porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na
dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle,
porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće
dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu
iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne
kamate ne obračunavaju, radi čega je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja, a kako je
odlučeno u točki I izreke presude.
17. Tužena ističe kako se tužitelj nije očitovao pod kojima je okolnostima došlo do
prestanka njegovog radnog odnosa u O. S., jer je u toj školi bio zaposlen po
ugovoru na neodređeno vrijeme, a što je po tuženici bitno kako bi se odredio mogući
doprinos tužitelja vlastitoj šteti, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 1092. Zakona o
obveznim odnosima. Međutim, za istaknuti je kako okolnost na koji je način tužitelju
prestao radni odnos u O. u S. nije od utjecaja na pravo tužitelja na naknadu
plaće zbog nezakonitog otkaza danog od strane tužene.
18. Naime, potraživanje radnika s naslova naknade plaće za vrijeme dok nije radio
zbog nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu ima karakter potraživanja po osnovi
rada, a ne s osnova naknade štete pa činjenica da je tužitelj u razdoblju
od nezakonitog prestanka radnog odnosa ostvarivao plaću određeno razdoblje kod
drugih poslodavaca, te zbog čega mu je prestao radni odnos kod drugog poslodavca
nema utjecaja na obvezu poslodavca koji je nezakonito otkazao ugovor o radu na
isplatu naknade plaće sve do povratka na rad, s time da se prihodi koje je tužitelj
ostvarivao radom kod drugih poslodavaca uračunavaju u naknadu koju tužitelj
zahtijeva po osnovi isplate naknade plaće zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu,
kako je to i vještak C. obračunao (potraživanje po osnovi naknade plaće
zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu umanjio je za iznose koje je tužitelj ostvario
kod drugih poslodavaca temeljem ugovora o radu). Da tužena nije
donijela nezakonitu odluku o otkazu ugovora o radu, ne bi došlo do posljedica u
radnom statusu tužitelja, pa niti glede plaće koju je isti ostvarivao.
19. Nadalje, tužena u podnesku od 26. travnja 2023. ističe kako se protivi objektivnoj preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 4. travnja 2023.
20. Prema odredbi čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj može do
zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka
1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je
bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
21. Povećanje tužbenog zahtjeva smatra se preinakom tužbe u smislu odredbi članka
191. stavak 1. i 2. ZPP, međutim, po preinačenom (povišenom) tužbenom zahtjevu
nije se ni raspravljalo, budući da je tužitelj nakon dopune vještačenja od strane
vještaka Z. C. od 31. 5. 2023., podneskom od 5.rujna 2023. smanjio
tužbeni zahtjev na iznos od 26.860,52 eura, a koji je prije zaključenja prethodnog
postupa podneskom od 16. siječnja 2023. bio povećan na iznos od 26.926,00 eura,
a smanjenje tužbenog zahtjeva, u smislu odredbi čl. 191. st.3. ZPP-a, nije preinaka
tužbe.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka
155. Zakona o parničnom postupku pa budući da tužitelj nije u neznatnom dijelu
uspio za koji dio nije ni nastao poseban trošak, to mu je priznat trošak u cijelosti, a u
skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(“Narodne novine” broj: 14212., 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 125/22 ), te popisu
troška, i to: za sastav tužbe 250 bodova, za pristup ročištima od 23. 1. 2013., 20. 2.
2023., 15. 5. 2023. i 25. 9. 2023. po 250 bodova, za sastav podneska od 14. 2. 2023.
250 bodova, od 7. 6. 2022., 16. 1. 2023., 3. 4. 2023. i 5. 9. 2023. po 62,6 bodova, što
pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura/15,00 kn daje iznos od 3.482,50 eura,
uvećano za iznos od 215,01 eura na ime troškova financijsko-knjigovodstvenog
vještačenja, ukupno iznos od 3.697,51 eura eura/27.858,89 kn, dok je za više
zatraženo, za iznos od 1.777,30 eura/13.391,11 kn, tužitelj odbijen u svom zahtjevu,
a kako je odlučeno u točki II izreke presude. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava
podneska od 19. 5. 2023. kojim dostavlja ugovore o radu s tvrtkom M.. j.d.o.o. i
obračunske liste, jer taj podnesak nije bio nužan. Na dosuđeni iznos tužitelju su
dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 9. studenoga 2023., kao dana
presuđenja, do isplate.
U Splitu 9. studenoga 2023.
S U T K I NJ A
Katica Bojčić Vidović, v. r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15
dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tužene