REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Pn-46/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku u Bjelovaru, A.K.Miošića 22, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB:26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 116, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 03. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 16. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, dužan je na ime naknade štete isplatiti tužitelju EO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 8.327,57 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 7.448,28 Eura, od dana 25. svibnja 2022. godine, pa do isplate,

- na iznos od 879,29 Eura, od dana 16. travnja 2025. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja, preko dosuđenog iznosa od 8.327,57 Eura, do zatraženog iznosa od 19.112,08 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 10.784,51 Eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos od 25. travnja 2022. godine, pa sve do isplate, a odbija se i dio sporedne tražbine tužitelja u vezi zatražene zatezne kamate na dosuđen iznos od 879,29 Eura, počevši od 25. travnja 2022. godine, pa sve do 15. travnja 2025. godine.

III. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi samo dio prouzročenih parničnih troškova u iznosu od 900,00 Eura (u vezi troška financijskog vještačenja), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 16. travnja 2025. godine, do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana, dok sve ostale parnične troškove stranke snose svaka za sebe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika, podnio tužbu, podneskom od 05. travnja 2023. godine, radi naknade štete.

2. U tužbi, tužitelj, navodi kako je dana 18. 05. 2020. godine, oko 13.00 sati, kao radnik Hrvatskih šuma d.o.o., zadobio ozljedu na radu, na način da je na terenu šumarije Velika Pisanica, Pisanička Bilogora 18a, obavljao sječu stabla, kojom prilikom je pri padu jednog podrezanog stabla, isto stablo savilo i odlomilo susjedne grane javora i bukve, koje su udarile tužitelja u predjelu glave i zadale mu teške tjelesne ozljede opasne po život.

3. Tužitelj je nadalje, naveo da je za predmetni štetni događaj odgovoran poslodavac tužitelja Hrvatske šume d.o.o., i to temeljem objektivne odgovornosti koju propisuje Zakon o zaštiti na radu, te Zakon o radu, time da u postupanju tužitelja nisu postojale nepravilnosti budući da je isti radio u skladu s pravilima i koristio se propisanu zaštitnom opremom.

4. Tužitelj također ističe kako je tuženik kao osiguravatelj poslodavca tužitelja (Hrvatskih šuma d.o.o.) odgovaran za štetu tužitelju isto kao i poslodavac tužitelja, i to temeljem police osiguranja djelatnosti – odgovornost prema radnicima, broj police: [broj police].

5. U navedenoj nesreći tužitelj je zadobio teške i po život opasne tjelesne ozljede u vidu multifragmentarnog prijeloma lubanje i to kosti neuro i viscerokranija, opsežne postraumatske malacije mozga frontobazalno obostrano, uz izljev krvi i zraka u područje mozga, frakture orbite i sinusa maxillaris desno uz pomak, natučenje mozga, subarahnoidalnog krvarenja, potresa mozga uz gubitak svijesti i pamćenja o događaju i razdoblju nakon događaja od 9 dana, lezije živaca. Uslijed navedenih ozljeda izgubio je osjet njuha i okusa. U više navrata je hospitaliziran, operirana mu je izraslina na čelu, iza koje je ostao ožiljak, te se još uvijek nalazi na neprekinutom i dugotrajnom bolovanju. I danas osjeća glavobolje, ima nesanicu, dijagnosticiran mu je poremećaj prilagodbe, gubitak koncentracije, gubitak pamćenja, koristi lijekove radi smirenja, nesanice i glavobolje, trnu mu ruke, te mu je zaostala devijacija septuma u desno. Također je naveo da mu je nakon štetnog događaja dijagnosticirana i promjena osobnosti praćena anksioznim i depresivnim smetnjama neurotskog nivoa, zbog čega su mu propisani lijekovi za smirenje i spavanje.

6. Tužitelji tvrdi da se dana 24.05.2022.g. obratio tuženiku zahtjevom radi mirnog rješenja spora, no tuženik je tužitelju ponudio prenizak iznos od samo 51.000,00 kn, koji tužitelj nije prihvatio, a koji je onda tuženik kao nesporan isplatio tužitelju.

7. Tužitelj navodi da je pretrpio i još uvijek trpi štetu, za koju odgovara tuženik, pa od tuženika, potražuje naknadu štete na način kako slijedi:

- za povredu prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a uvažavajući jačinu i trajanje povredom izazvanih

- fizičkih boli (30.000,00 kn)

- straha (20.000,00 kn)

- duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti (130.000,00 kn)

- duševnih boli zbog naruženja (5.000,00 kn), tužitelj zahtjeva pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 185.000,00 kn, dok za

- tuđu pomoć i njegu koja je bila potrebna tužitelju, nakon ozljeđivanja, potražuje iznos od 10.000,00 kn ili 195.000,00 kn ukupno.

8. Cijeneći okolnost da je tužitelju, tuženik već platio iznos od 51.000,00 kuna, tužitelj je predložio da se tuženika obveže da mu isplati preostali utuženi iznos od 144.000,00 kn (195.000,00 kn – 51.000,00 kn), na ime naknade štete, odnosno 19.112,08 eura prema fiksnom tečaju konverzije kuna u eure od 7,53450.

9. Podneskom od 17. svibnja 2023. godine, tužitelj se očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu, naglasivši kako je njegovo liječenje završeno u toj mjeri da mu se stanje stabiliziralo, ali da i dalje mora obavljati kontrolne preglede, koje će morati obavljati još neko duže vrijeme, te da tužitelj ne posjeduje dokument u kojem bi izričito bilo navedeno da mu je liječenje završeno. Navodi također da je njegovo zdravstveno stanje takvo da se može ocijeniti stupanj trajnog smanjenja životnih aktivnosti, a sve i s obzirom na činjenicu da je od štetnog događaja prošlo tri godine. Osim toga, tužitelj je prilikom podnošenja tužbe imao u vidu i činjenicu da je u odnosu na njegovo potraživanje zastara tri godine, pa kako se ne bi doveo u situaciju da se pitanje zastare mora tumačiti (od kada teče rok zastare), istu je podnio nešto prije isteka objektivnog roka za nastup zastare potraživanja. Što se tiče pitanja naruženosti, iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj imao operativni zahvat na čelu, iza kojeg mu je zaostao ožiljak, a isto tako zaostala mu je devijacija septuma (nos mu je zakrivljen u stranu), a na to pitanje će u konačnici biti odgovoreno medicinskim vještačenjem. U odnosu na osobe vještaka, tužitelj je predložio da je potrebno provesti i psihijatrijsko vještačenje, jer tužitelj osim neuroloških smetnji koje su ozbiljne (mozak mu je teško oštećen), ima psihijatrijske probleme koji su još gori, jer mu je dijagnosticiran posttraumatski organski psihosindrom. Već samo temeljem te dijagnoze, a sukladno sudskomedicinskoj praski, utvrđuje se smanjenje životnih aktivnosti od 40 do 60%. Dakle, iznos koji je tuženik isplatio kao nesporan je po tužitelju, daleko ispod pravične novčane naknade, odnosno postojeće prakse.

10. U pisanom odgovoru na tužbu, tuženik nije osporavao štetni događaj, svoju pasivnu legitimaciju za ovu parnicu, niti odgovornost svog osiguranika za nastanak opisanog štetnog događaja, no tuženik je osporavao opseg posljedica koje im tužitelj pridaje. Tuženik ja naveo da je tužitelj u utuženom štetnom događaju, zadobio prijelom lubanje i kosti lica, traumatsko subarahnoidalno krvarenje, potres mozga te mu je zabilježen poremećaj prilagodbe, te da posljednji nalaz datira sa 13. ožujkom 2023. godine, a što po tuženiku upućuje na okolnost da liječenje još uvijek nije dovršeno. Ova okolnost je relevantna, jer tužitelj nema pravo na zateznu kamatu kako je to zatraženo tužbom, već od dana dovršetka liječenja. Kod tužitelja, po tuženiku, nije poznato njegovo konačno stanje, te je vidljivo samo da mu je pružano odgovarajuće liječenje, a neurološki status mu je stabilan. Također, tuženik ističe kako je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je tužitelj operiran zbog ateroma na čelu, ali isti nije u vezi sa štetnim događajem. Također mu je dijagnosticiran i sindrom karpalnog kanala obostrano, a što isto tako nije u vezi sa samim štetnim događajem. Tuženik osporava u cijelosti potraživanu visinu naknade neimovinske i popratne imovinske štete, te napominje kako liječenje tužitelja još uvijek nije dovršeno, pa ne može biti poznato kakvu štetu će tužitelj uistinu pretrpjeti i da li će nastupiti daljnje saniranje štetnih posljedica, te da tužitelj potražuje naknadu štete zbog naruženosti, međutim, u spis predmeta ne dostavlja niti jedan dokaz iz kojega bi bilo vidljivo da naruženost postoji i u kojem stupnju, a zahtjev u vezi naknade za ostale vidove štete, po tuženiku su istaknuti u previsokom iznosu.

11. Tuženik također nije osporavao navod tužitelja da bi mu se tužitelj obratio zbog mirnog rješenja uzajamnih spornih pitanja, no naveo je da liječenje tužitelja u vrijeme podnošenja zahtjeva za naknadu štete nije bilo dovršeno, niti je tužitelj dostavio uz zahtjev dokaz o naruženosti, u vidu fotografija u boji, pa mu je tuženik isplatio iznos od 51.000,00 kuna, odnosno 6.768,86 EUR-a u vezi naknade štete. Ujedno je tuženik na zahtjev suda, podneskom od 11. rujna 2023. godine, specificirano naveo koliki je točno novčani iznos isplatio tužitelju po kriteriju bolova, straha, naruženosti i smanjenja životne aktivnosti u okviru ukupno plaćenog iznosa od 6.320,92 Eura u vezi naknade neimovinske štete, ali i da je 447,94 Eura, platio tužitelju u vezi tuđe pomoći.

12. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u obrazac prijave ozljede na radu HZZO (list 5-10), potvrdu o privremenoj nesposobnosti tužitelja za rad (list 11), dopis Državnog inspektorata od 22.07.2020.g., sa zapisnikom od 17.07.2020.g. (list 12-19), policu osiguranja poslodavca tužitelja - Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb od 26.03.2020.g.,sa privitkom police (list 20-22), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 23-59), dokaz o podnošenju zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora (list 60-62), odgovor tuženika u vezi zahtjeva tužitelja za mirno rješenja spora u formi podneska od 09.06.2022.g. (list 63-64), dokaz o zaključenju bolovanja tužitelja sa 23.05.2023.g. (list 77-78), dopis HZZO, Područne službe Bjelovar od 29.11.2023.g. (list 97), medicinskim vještačenjem (list 101-103), te uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka dr.sc. Davorke Paladino, neurologinje, prof.dr.sc. Augusta Mijića, kirurga, te prim. dr. Gordana Makarića, psihijatra od 17.09.2024.g. (list 116- 120), odnosno pisano očitovanje vještaka iz podneska od 09.12.2024.g., vezano za primjedbe tuženika (list 142-143), kao i u spisu priloženi osobni zdravstveni karton tužitelja.

13. Izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja (list 85) u svojstvu stranke.

14. Izvedeni dokazi su ocijenjeni u smislu čl. 8. ZPP.

15. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

16. Između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj u svojstvu radnika Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, zadobio ozljede na radu u štetnom događaju koji se zbio dana 18. svibnja 2020. godine, na terenu šumarije Velika Pisanica, Pisanička Bilogora 18 a, te da je tuženik u tom trenutku bio osiguravatelj tuženika, sukladno Polici osiguranja broj [broj police osiguranja] od 26. ožujka 2020. godine.

17. Osim toga, između stranaka je bila nesporna pasivna legitimacija tuženika za ovu parnicu, te je bilo nesporna i odgovornost tuženika, kao osiguravatelja poslodavca tužitelja, odnosno da je bio pravno osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u vezi naknade neimovinske štete, te naknade imovinske štete u pogledu tuđe pomoći koja je trebala tužitelju. Nadalje, nesporno je bilo i da je tuženik povodom odštetnog zahtjeva koji mu je uputio tužitelj, prije podnošenja predmetne tužbe sudu, isplatio tužitelju nesporni po tuženiku iznos od 51.000,00 kuna, na ime naknade imovinske štete (za tuđu pomoć u iznosu od 3.375,00 kuna ili 447,94 Eura) i naknade neimovinske štete (po kriteriju bolova, straha, naruženja i smanjenja životne aktivnosti svotu ukupnu svotu od 47.624,47 kuna ili 6.320,92 Eura).

18. Prema tome, između stranaka je samo bila sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno da li je osnovano u cijelosti ili bar djelomično u pogledu visine tužbenog zahtjeva, potraživanje tužitelja u preostalom utuženom iznosu od 19.112,08 Eura, obzirom da mu je tuženik već isplatio po tuženiku nesporni iznos naknade štete od 51.000,00 kuna u tada važećoj valuti na području Republike Hrvatske, a što sada predstavlja svotu od 6.768,86 Eura.

19. U vezi sporne odlučne činjenice je izveden dokaz medicinskim vještačenjem u ovoj parnici, po vještacima neurologu (Davorki Paladino), kirurgu (Augustu Mijiću) i psihijatru (Gordanu Makariću).

20. Iz pisanog nalaza i mišljenja troje vještaka datiranog sa 17. rujnom 2024. godine, proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom lubanje čeono, prijelom orbite i frontalnog paranazalnog sinusa desno, traumatsko krvarenje pod mekom moždanom opnom, kontuziju mozga obostrano frontobazalno i ulazak zraka u lubanjsku šupljinu. Vještaci su u svom nalazu opisali činjenice koje proizlaze iz medicinske dokumentacije tužitelja, dakle način i postupak, odnosno tijek liječenja tužitelja, a proveli su i osobna ispitivanja tužitelja o kojima su iznijeli određene činjenice na 4 stranici svog pisanog nalaza i mišljenja. Odgovarajući na konkretni predmet vještačenja, vještaci su naveli da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tešku ozljedu glave, sa ozljedom neuro i viscerokranijuma, te da su sa neurološke strane zaostale kod tužitelja, trajne posljedice u vidu postkontuzionog moždanog sindroma, te centralnog gubitka njuha i okusa. Ustvrdili su također, da tužitelj pati od posttraumatskih glavobolja, osjetljivosti na jače zvučne i svjetlosne podražaje, smetnje koncentracije, pamćenja, gubitka njuha i okusa, time da je tužitelj na psihičkom planu, kao posljedicu ozljede glave, razvio simptomatiku lakšeg postkomocionog sindroma, uz razvoj komorbiditetnog poremećaja prilagodbe (F43.2), time da to proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije tužitelja. Vještaci utvrđuju kako je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja, bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem tužitelja je i utvrđena opisana simptomatika kod tužitelja.

21. Nadalje, sa kirurške strane, trajne posljedice su kod tužitelja ostale i nakon trzajne ozljede vrata, sa ograničenjem pokretljivosti u vratu i ljevostranim cervikobrahijalnim sindromom.

22. Zbog svega navedenog, zaključno mišljenje vještaka je da je tužitelj trpio bol jačeg intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg u trajanju od 20 dana, a manjeg još 40 dana. Povremeni manji bolovi su dio trajnih posljedica. Vještaci smatraju da tužitelj nije trpio primarni strah, pri štetnom događaju, te je do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje, trpio umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 dana, te da je potom trpio slabiji, oscilirajući strah i to do 6 tjedana, sveukupno.

23. Nadalje, vještaci su u pogledu tuđe pomoći, mišljenja da je tužitelju trebala takva pomoć i to prvih mjesec dana po 6 sati dnevno, te još mjesec dana, po 4 sata dnevno, za vrijeme mirovanja kod kuće, ali i da nema naruženja, kod tužitelja, kao posljedica štetnog događaja. Pored toga, vještaci su procijenili duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja, objedinjeno i realno sa 35% (sa kirurškog stajališta 7%, a sa neurološkog stajališta %, s psihijatrijskog stajališta 10%), te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu (ostavljen neispunjeni postotak u vezi neurološkog stajališta u pisanom nalazu vještaka, ispravljen je podneskom vještaka od 09. prosinca 2024. godine, kada su vještaci izričito naveli da su trajne posljedice kod tužitelja sa neurološke strane procijenjene sa 25% - opaska suca).

24. Zaključno su vještaci naglasili da je provedeno liječenje tužitelja bilo u uzročno- posljedičnoj vezi sa ozljedama tužitelja, zadobivenim u predmetnom štetnom događaju, te da je tužiteljevo liječenje završeno dana 07. listopada 2021. godine, nakon kontrole fizijatra, po provedenoj fizikalnoj terapiji.

25. Na ovaj pisani nalaz i mišljenje vještaka, tužitelj posredstvom punomoćnika nije imao primjedbi, dok je tuženik prigovorio podneskom od 14. listopada 2024. godine (list 130-131), pri čemu je naglasio da ne prigovora utvrđenjima vještaka u vezi kriterija straha i bolova, ali da prigovara utvrđenjima u vezi potrebe i trajanja tuđe pomoći, kao i utvrđenjima u vezi smanjenja životne aktivnosti (za koje tuženik smatra da su 25% realne), kao previsoko ocijenjenim posljedicama od strane vještaka.

26. Obzirom na prigovor tuženika, vještaci su se na zahtjev suda očitovali o tim primjedbama u pisanoj formi, podneskom od 09. prosinca 2024. godine, kada su naglasili da trajne posljedice tužitelja sa neurološke strane iznose 25%, obzirom na dijagnosticirane tegobe tužitelja u vidu postkontuzionog moždanog sindroma, te centralnog gubitka njuha i okusa, te utvrđenu činjenicu da tužitelj pati od posttraumatskih glavobolja, kao i da je osjetljiv na jače zvučne i svjetlosne podražaje, a ima od štetnog događaja i smetnje u vezi koncentracije, pamćenja, gubitka njuha i okusa. Vještaci su u tom očitovanju detaljnije obrazložili zbog čega ostaju kod procijenjenog postotka smanjenja životne aktivnosti (u daljnjem tekstu: SŽA) kod tužitelja u ukupnom postotku od 35%, procijenivši da će tužitelj morati u tom omjeru ulagati pojačane napore u svom životu, ali da je utvrđeni postotak SŽA, tužitelja realna s obzirom na vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju. Također, vještaci su naglasili da ostaju u cijelosti kod utvrđenja navedenih u vezi potrebne tuđe pomoći za tužitelja, te su pojasnili da je zbog teške ozljede glave tužitelj trebao mjesec dana mirovati kod kuće i da su mu kroz to vrijeme druge osobe trebale pružiti pomoć u vezi nabavke i pripreme hrane, pomaganja oko obavljanja osobne higijene, te izbjegavanja svih psihičkih naprezanja, kao i fizičkih napora koji su uobičajeni u svakodnevnim kućanskim poslovima (pranje, spremanje, peglanje, iznošenje smeća i sl.). Tvrde da je drugi mjesec tuđe pomoći u kraćem obliku od 4 sata, dnevno trebao tužitelju iz sličnih razloga, obzirom da je tužitelj uglavnom trebao mirovati kod kuće. Ponovo su istakli na temelju osobnog pregleda tužitelja, da štetni događaj nije rezultirao naruženjem tužitelja (što su naveli i u pisanom nalazu i mišljenju, a što je očito propustio detektirati odvjetnik tuženika, kada je prigovorio da se vještaci nisu očitovali o utuženom naruženju u pisanom nalazu i mišljenju – opaska suca).

27. Na ovakvo pisano očitovanje, tužitelj posredstvom punomoćnika ponovo nije imao primjedbi (list 146), dok je tuženik podneskom od 31. siječnja 2025. godine, bez predlaganja da se vještaci saslušaju usmeno na raspravi, iznio određene primjedbe i to isključivo u smislu onih već iznesenih u odnosu na pisani nalaz i mišljenje vještaka, iako je sud pozvao stranke izričito podneskom od 13. prosinca 2024. godine, da predlože usmeno saslušanje vještaka ukoliko to smatraju potrebnim, uz upozorenje da se vještaci u suprotnom neće zvati na glavnu raspravu, radi smanjenje parničnih troškova.

28. Iako je tuženik posredstvom punomoćnika, izričito na zadnjem održanom ročištu (dana 03.03.2025.g. – list 149), naveo da ne predlaže usmeno saslušanje vještaka, te da predlaže izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, obzirom da su se vještaci očitovali o pisanim primjedbama tuženika u pogledu vještačkog nalaza i mišljenja, no da su tim očitovanjem ostali kod svojih ranijih utvrđenja i nisu uvažili tuženikove primjedbe, sud je odbio izvoditi dokaz novim medicinskim vještačenjem, ocijenivši da taj dokazni prijedlog tuženika stremi isključivo nepotrebnom odugovlačenju ovog postupka i ujedno bespotrebnom povećanju parničnih troškova u situaciji kada su medicinski vještaci koji su vještačili u ovome predmetu u potpunosti odgovorili na zadani im predmet vještačenja, taj svoj pisani nalaz i mišljenje obrazložili, a ujedno su se u pisanoj formi očitovali i u vezi tuženikovih primjedbi, doduše ustrajući na svim svojim ranijim utvrđenjima, što je legitimno pravo vještaka i zbog toga, po uvjerenju suda, nije bilo potrebe izvoditi dokaz novim medicinskim vještačenjem tužitelja.

29. Sud je pisani nalaz i mišljenje navedeno troje vještaka u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan, cijeneći okolnost da su vještaci svoj nalaz dali na temelju raspoložive medicinske dokumentacije tužitelja, koja se nalazi u spisu, ali i na temelju osobnog pregleda tužitelja.

30. Kako se ponekad zna dešavati da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu, samo stoga što vještaci nisu usmeno saslušani na glavnoj raspravi, sukladno čl. 260.st.1. ZPP, valja napomenuti da se po uvjerenju ovoga suda u slučaju ne saslušanja vještaka na glavnoj raspravi ne radi o apsolutno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, već samo o relativno bitnoj, te da je krajnje nepotrebno i suvišno saslušavati vještaka ili više njih (u ovom slučaju čak troje) na glavnoj raspravi u situaciji kada sud strankama jasno da do znanja da se vještaka neće niti pozvati na glavnu raspravu radi saslušanja, ukoliko stranka to izričito ne predloži, pa se unatoč tome u spis ne zaprimi niti jedan prijedlog stranke za usmeno saslušanje vještaka, Naime, saslušanje vještaka u situaciji, kao u ovom slučaju primjerice, na glavnoj raspravi, kada su vještaci u potpunosti odgovorili na predmet vještačenja i kada niti tužitelj, niti tuženik nisu predložili usmeno saslušanje vještaka, bi u konačnici samo nepotrebno odužilo ovaj postupak i bespotrebno prouzročilo daljnje parnične troškove, time da je sud dužan u smislu čl. 10. ZPP, nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, pa je dolazak troje vještaka iz Zagreba na glavnu raspravu u Bjelovar, da vještaci prilikom usmenog saslušanja na glavnoj raspravi samo kažu da ostaju u cijelosti kod svih svojih navoda iz pisanog nalaza i dodatnog pisanog očitovanja na primjedbe tuženika, ocijenjen suvišnim i nepotrebnim za razrješenje spornih odlučnih činjenica, a kako bi se izvođenjem tog dokaza bespotrebno prouzročili daljnji parnični troškovi (jer ne postoji vještak koji za dolazak iz Zagreba u Bjelovar, ne bi potraživao naknadu i nagradu), niti jedan od troje vještaka nije usmeno saslušan u ovoj parnici.

31. Vodeći računa o činjenici da je sud prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje navedene trojke vještaka, te da je iz prihvaćenog kao istinitog iskaza tužitelja utvrđeno da je tužitelju tuđa pomoć bila pružena od strane supruge tužitelja, a samo povremeno i od strane djece tužitelja (dakle, ukućana), pri čemu se pomoć sastojala upravo u vezi poslova na koje su i vještaci ukazali (penjanje stepenicama do kata kuće ili spuštanje tim stepenicama, pomoći oko tuširanja, a ponekad i do odlaska u kupatilo radi obavljanja drugih higijenskih poslova, ponoć oko odlaska u nabavku po namirnice, pripreme hrane i sl.), a tužitelj je i sam priznao da je njegova operacija na čelu bila izvršena nakon štetnog događaja, ali u vezi jedne izrasline koja nema veze sa štetnim događajem, valjalo je ocijeniti i procijeniti visinu opravdane pravične naknade za tužitelja, po utuženim kriterijima.

32. Naime, kada se radi o dosudi pravične naknade neimovinske štete nastale tužitelju, sud je morao imati u vidu ne samo Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH kod utvrđivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske objavio dana 29. studenog 2002. godine u kontekstu dosude pravične naknade u smislu tada važećeg čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, nego i nove Orijentacijske kriterije toga suda, objavljene tijekom 2020. godine, nakon sjednica građanskog odjela toga suda, održanih dana 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, formulirane kroz slijedeće pravno shvaćanje: "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

33. Prema tome, a imajući u vidu sadržaj prihvaćenog vještačkog nalaza i mišljenja, sud po kriteriju tjelesnih bolova u smislu 1100. ZOO, smatra potrebnim priznati tužitelju iznos od 1.299,36 Eura, samo po osnovi matematičkog pristupa, sukladno Orijentacijskim kriterijima VSRH iz 2002. godine, kao i dodati toj svoti još iznos od cca 1.000,64 Eura, zbog nelagoda i neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, a koje se odnose na hospitalizaciju tužitelja na dan štetnog događaja i kasniji boravak tužitelja u bolnici, brojne pretrage poput CT mozga, RTG toraksa, MSCT mozga, EEG, EMNG GE, potrebu mirovanja tužitelja tijekom bolničkog liječenja, ali i kućne njege, korištenje Šancovog ovratnika, višekratnih kontrolnih pregleda, ali i dugotrajnog bolovanja tužitelja u razdoblju od tri godine, zbog posljedica štetnog događaja, pa kada se ovom ukupnom iznosu od 2.300,00 Eura, pridoda još svota od 1.150,00 Eura u smislu navedenih novih Orijentacijskih kriterija VSRH iz 2020. godine, po ovom kriteriju sud smatra da je iznos od 3.450,00 Eura, pravična naknada za tužitelja po ovom kriteriju, cijeneći sve okolnosti slučaja. Pri tome je sud ocijenio da povreda prava osobnosti na tjelesno zdravlje tužitelja po ovom kriteriju svakako opravdava dosudu pravične naknade u smislu čl. 1100.st.1. i 2. ZOO, te da se tom naknadom ne pogoduje težnjama tužitelja koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

34. Vezano za kriterij straha koji je temeljem prihvaćenog nalaza vještaka tužitelj trpio, a što je istaknuto u točci 20., obrazloženja ove odluke, sud smatra da je primjeren utuženi novčani iznos od 2.654,46 Eura (što predstavlja u sada važećoj valuti, svotu od 20.000,00 kuna u ranije važećoj valuti), cijeneći sve okolnosti slučaja i vodeći računa o novim Orijentacijskim kriterijima VSRH iz 2020. godine, pa mu je ta svota i priznata na ime pravične naknade neimovinske štete po ovom kriteriju. U slučaju kriterija straha, kao i u slučaju tjelesnih bolova tužitelja, sud je ocijenio da povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja po ovom kriteriju, bez ikakve dvojbe, opravdava dosudu pravične naknade u smislu čl. 1100.st.1. i 2. ZOO, te da se tom naknadom ne pogoduje težnjama tužitelja koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

35. Napokon, kada se radi o preostalom kriteriju smanjenja životne aktivnosti od 35%, prema prihvaćenom nalaza troje vještaka, sud smatra da primjerena novčana naknada iznosi 7.664,74 Eura (ili 57.750,00 kuna u ranije važećoj valuti), cijeneći sve okolnosti slučaja i vodeći računa o novim Orijentacijskim kriterijima VSRH iz 2020. godine, pa mu je ta svota priznata na ime pravične naknade neimovinske štete po ovom kriteriju, zbog svih ograničenja koje tužitelj ima i koje će imati u svom daljnjem životu, a na koja ograničenja su vještaci na jasan i konkretan način uputili u svom pisanom nalazu i mišljenju, tj. pisanom očitovanju. Kao i u slučaju straha i tjelesnih bolova, sud je ocijenio da povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja po ovom kriteriju, bez ikakve dvojbe, opravdava dosudu pravične naknade u smislu čl. 1100.st.1. i 2. ZOO jer je njegovo smanjenje životne aktivnosti trajnog karaktera u navedenom postotku opisanom po navedenim vještacima, a reflektira se sada i reflektirati će se još u daljnjem životu tužitelja i uvijek će mu predstavljati ograničenje zbog kojih će morati ulagati pojačane napore. Svakako se tom priznatom naknadom tužitelju po ovom osnovu, ne pogoduje težnjama tužitelja koje nisu spojive sa naravi pravične naknade i njezinom društvenom svrhom.

36. Prema tome, a cijeneći okolnost da tužitelj nije dokazao tijekom ove parnice da je kod njega došlo do naruženja, kao posljedica štetnog događaja, obzirom da na suprotno upućuje i pisani nalaz i mišljenje medicinskih vještaka, a koji nalaz sudskih vještaka je prihvatio i punomoćnik tužitelja, kada se očitovao da nema nikakvih primjedbi na taj nalaz, te da očito vidljiva nerazmjernost lijeve i desne nosnice tužitelja (koju je predmetni sudac uočio prilikom saslušanja tužitelja u sudnici, što je zapisnički konstatirano na zapisniku s ročišta održanog dana 15. studenog 2023. godine), ne predstavlja naruženje kojeg bi vještaci priznali kao zaostalu posljedicu makar u minimalnom opsegu, matematički je utvrđen ukupan opravdan i osnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade neimovinske štete u iznosu od 13.769,20 Eura (3.450,00 + 2.654,46 + 7.664,74 = 13.769,20).

37. Vodeći računa o činjenici da je tuženik od ukupno plaćenog iznosa tužitelju od 51.000,00 kuna, od te svote, platio tužitelju iznos od 6.320,92 Eura (ili 47.624,47 kuna) u vezi naknade nesporne svote neimovinske štete (što je tuženik posredstvom odvjetnika izričito priznao u podnesku tuženika od 11. rujna 2023. godine), valjalo je tužitelju na ime pravične novčane naknade neimovinske štete, dosuditi razliku od 7.448,28 Eura (13.769,20 - 6.320,92 = 7.448,28), radi potpunog namirenja tužitelja do ukupno utvrđenje opravdane novčane svote pravične naknade u iznosu od 13.769,20 Eura.

38. Preko tog dosuđenog iznosa od 7.448,28 Eura, do zatraženog iznosa od 18.232,80 Eura u vezi naknade neimovinske štete je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu zatražene isplate iznosa od 10.784,52 Eura.

39. Dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći je u pravnom smislu bio utemeljen na čl. 1095. ZOO jer tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan mu je nadoknaditi troškove liječenja, ali i druge potrebne troškove s tim u vezi, a upravo se u vezi tih drugih potrebnih troškova, ovdje radi o naknadi troškova za tuđu pomoć, koja je bila neophodna tužitelju tijekom kućne njege ili liječenja kod kuće nakon štetnog događaja, na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja troje navedenih vještaka.

40. Sud je prihvatio kao istinit navod tužitelja da mu je supruga uglavnom pružala tuđu pomoć, a ponekad i djeca, te se očito u tom slučaju radilo o besplatnoj pomoći članu obitelji, no ta okolnost ne utječe na pravo tužitelja da od tuženika potražuje naknadu imovinske štete po tom kriteriju tuđe pomoći. Prema tome, kako je ocijenjen pravno osnovanim i taj zahtjev tužitelja u vezi pravne osnove, koja pravna osnova nije inače bila niti sporna u vezi ovog potraživanja, već je bila sporna samo visina tog novčanog potraživanja tužitelja od 879,29 Eura (nakon umanjenja tužiteljevog ukupnog konačnog zahtjeva od 1.327,23 Eura, po ovom osnovu, za iznos od 447,94 Eura, s kojom svotom je tuženik ranije podmirio tužitelju nesporni iznos naknade štete po ovom osnovu), valjalo je obračunati na temelju prihvaćenog vještačkog nalaza opravdanu svotu koju treba dosuditi tužitelju, kao pravičnu naknadu.

41. Naime, vezano za tuđu pomoć koju je tužitelj trebao prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka u razdoblju od 304 sati ukupno tijekom dva mjeseca, za vrijeme mirovanja tužitelja kod kuće, valja naglasiti da tužitelj posredstvom odvjetnika nije pojasnio koliko je potraživao točno po 1 satu tuđe pomoći, a ukoliko bi se za ovih utvrđenih po vještacima 304 sati tuđe pomoći vrednovao zahtjev tužitelja naveden u tužbi u vezi tuđe pomoći u iznosu od 1.327,23 Eura, matematički se utvrđuje da bi u tom slučaju tužitelju pripalo 4,37 Eura (1.327,23 : 304 = 4,37), po jednom satu tuđe pomoći, a što sud može prihvatiti kao primjerenu cijenu sata tuđe pomoći, obzirom na sudsku praksu i odluke koje su donesene u praksi sudova vezano za cijenu sata tuđe pomoći.

42. Kako je u ovom slučaju utvrđeno da bi po cijeni sata tuđe pomoći od 4,37 Eura, za navedenih potrebnih 304 sati tuđe pomoći, tužitelju trebao tuženik isplatiti iznos od 1.328,48 Eura, sukladno matematičkom obračunu u smislu radnje množenja, a tužitelj je potraživao ukupan iznos od 10.000,00 kuna (što predstavlja svotu od 1.327,23 Eura u sada važećoj valuti), bez umanjenja za isplaćen iznos po tuženiku, time da je nakon umanjenja od te svote iznosa od 447,94 Eura, koliko je tuženik već platio tužitelju na ime naknade štete u vezi tuđe pomoći, preostala tražbina tužitelja po ovom osnovu u iznosu od 879,29 Eura, sud utvrđuje da je u cijelosti osnovan taj zahtjev tužitelja jer je sud odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva tužitelja utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete u vezi tuđe pomoći u tom iznosu od 879,29 Eura, obzirom da mu je tuženik već isplatio po tom osnovu iznos od 447,94 Eura, te da zbroj tih dvaju iznosa (1.327,23 Eura), iznosi manje nego li je sud utvrdio da bi tuženik trebao isplatiti tužitelju po cijeni sata tuđe pomoći, dakle manje od svote u iznosu od 1.328,48 Eura.

43. Naime, iz prihvaćenog sadržaja vještačkog nalaza, jasno proizlazi da je tužitelju ukupno trebala tuđa pomoć nestručne osobe od 304 sata ukupno (a što predstavlja zbroj pojedinih sati tuđe pomoći koje su vještaci utvrdili za tužitelja potrebnim u razdoblju od 2 mjeseca), pa kada se taj broj sati pomnoži sa 4,37 Eura (koju zatraženu svotu po satu tuđe pomoći, odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva tužitelja sud smatra primjerenom i pravičnom), dobije se ukupan iznos od 1.328,48 Eura, za sve te ukupno utvrđene sate tuđe pomoći, koju pomoć su tužitelju pružali uglavnom njegova supruga, a iznimno i djeca tužitelja.

44. Vodeći računa o činjenici da je tuženik već platio tužitelju iznos od 447,94 Eura, preostao je iznos od 880,54 Eura, koliku svotu bi trebalo dosuditi tužitelju po osnovi pravične naknade, no kako je tužitelj zapravo potraživao iznos od 879,29 Eura ukupno po osnovi naknade imovinske štete u vezi tuđe pomoći (nakon umanjenja svote od 447,94 Eura od iznosa 1.327,23 Eura), odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva, valjalo je tužitelju u skladu sa čl. 1095.st.1.ZOO, dosuditi zatraženi iznos od 879,29 Eura u vezi tuđe pomoći, imajući u vidu sve navedene okolnosti slučaja.

45. Posebno treba napomenuti da je iznos od 4,37 Eura po satu tuđe pomoći nestručne osobe na području Bjelovara, ocijenjen primjerenim i u skladu sa sudskom praksom, a sve odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva tužitelja.

46. Cijeneći okolnost da je prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka, liječenje tužitelja bilo dovršeno dana 07. listopada 2021. godine, dakle znatno prije nego li se tužitelj obratio tuženiku sa izvan sudskim zahtjevom za naknadu štete (list 61-62), podneskom koji je digitalno potpisan po odvjetniku tužitelja, dana 24. svibnja 2022. godine (i za koji podnesak je tužitelj dostavio sudu materijalni dokaz da ga je 24.05.2022.g., dostavio tuženiku – list 60 spisa), tužitelju je dosuđena zatražena zatezna kamata od 25. travnja 2022. godine, na iznos koji mu je dosuđen u vezi naknade neimovinske štete u smislu čl. 1103. ZOO.

47. Odluka u vezi zatezne kamate što se tiče iznosa koji je tužitelju dosuđen po osnovi naknade imovinske štete je donesena u smislu čl. 1086. ZOO, sukladno sudskoj praksi od dana donošenja presude (tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi, tužitelj je potraživao zateznu kamatu i na taj iznos od 25. travnja 2022. godine). Naime, kada se radi o predmetnoj dosuđenoj naknadi imovinske štete tužitelju u vezi tuđe pomoći u tom slučaju se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, visina koje štete je postala poznata sa danom donošenja ove presude, te prije donošenja ove presude, točan iznos visine te imovinske štete nije bio poznat na pravno obvezujući način, niti je mogao biti poznat, pa zbog toga, tuženik nije niti mogao dospjeti u zakašnjenje u smislu čl. 29. ZOO, da bi ga se obvezalo da nadoknađuje tužitelju tu zatraženu zateznu kamatu od nekog drugog datuma, primjerice od dana 25. travnja 2022. godine. Činjenica da je odredbom čl. 1086. ZOO, propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, ne znači ujedno da je to trenutak kada se dogodila prometna nezgode ili trenutak (24.05.2022.g.) kada je tuženik primio obrazloženu ponudu tužitelja u vezi sklapanja sporazuma o namirenju naknade štete jer je visina nastale imovinske štete, na pravno obvezujući način, utvrđena u ovom slučaju tek donošenjem ove presude, pa tek od toga dana može početi teći rok tuženiku za isplatu naknade štete tužitelju u dosuđenom iznosu (dakle, za isplatu iznosa iznad onog koji je tuženik već platio tužitelju).

48. Preko tog datuma od kojeg je zatražena zatezna kamata na dosuđen iznos naknade imovinske štete, pa sve do datuma od kojeg je tužitelju dosuđena zatezna kamata na taj dosuđeni iznos od 879,29 Eura, odbijen je kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u vezi te sporedne tražbine.

49. Valja naglasiti da je dosuđujući zateznu kamatu u smislu čl. 29.st.2. i 8. ZOO, bez citiranja zakonskog teksta kojim je regulirana zatezna kamata na preko 10-tak redaka, sud dosudio tužitelju dovoljno određenu, a svakako odredivu, zateznu kamatu i da ovaj sud nikako nije propustio odlučiti o tom sporednom dijelu zahtjevu tužitelja u vezi zatezne kamate, samo zbog toga što nije citirao tužiteljevu formulaciju iz tužbenog zahtjeva na više redaka, već se samo pozvao na primjenjivu zakonsku odredbu u vezi te kamate.

50. Shodno svemu navedenom, tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 8.327,57 Eura u vezi naknade štete, imajući pri tome u vidu svotu koju je tuženik već platio tužitelju radi naknade nespornog iznosa štete nastale tužitelju, zajedno sa zateznom kamatom na pojedine dosuđene iznose, kako je to navedeno u točkama 46. i 47., obrazloženja ove odluke.

51. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154.st.4. i čl. 156.st.1. ZPP.

52. Kako između stranaka u ovoj parnici uopće nije bilo sporno da je pravno osnovan zahtjev tužitelja, već je bila sporna samo visina tužbenog zahtjeva, uspjeh stranaka u ovaj parnici je utvrđivan isključivo u pogledu uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

53. Cijeneći okolnost da je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 19.112,08 Eura, te da mu je dosuđena ukupna svota od 8.327,57 Eura, sud matematički utvrđuje da je tužitelj uspio sa 43,57% visine svog novčanog zahtjeva, dok je analogno tome, tuženik uspio sa 56,43% u vezi visine tužbenog zahtjeva, te da bi u smislu čl. 154.st.2. ZPP, strogo matematički tužitelj bio dužan tuženiku nadoknaditi razmjeran dio od 12,86%, opravdanih parničnih troškova.

54. Međutim, kako takva odluka ne bi bila smislena u pogledu tužiteljevog prava na pristup sudu u svrhu realizacije legitimnog pravnog interesa, koji se u ovom slučaju očituje u plaćanju potpune pravične naknade za štetu nastalu tužitelju, a za koju je odgovoran i tuženik, a koji tuženik uostalom nije izvan sudski isplatio tužitelju adekvatan i potpuni iznos pravične naknade (niti ga je objektivno i mogao isplatiti bez izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem i utvrđivanja svih relevantnih činjenica u pogledu opsega štete nastale tužitelju, a što je utvrđeno u ovom postupku medicinskim vještačenjem koje vještačenje je isključivo tužitelj financirao sa iznosom od čak 900,00 Eura i koji trošak vještačenja se svakako treba priznati tužitelju, neovisno o uspjehu u sporu, kao opravdan i nužan trošak za ovu parnicu), sud je odlučio obvezati tuženika u smislu čl. 154.st.4. i čl. 156.st.1. ZPP, da nadoknadi tužitelju opravdane troškove u vezi financiranja medicinskog vještačenja, te da u vezi odvjetničkih troškova i svih ostalih koji se tiču sudskih pristojbi, svaka stranka snosi svoje parnične troškove s obzirom da su stranke uspjele u ovoj parnici u navedenom omjeru. Naime, obvezivanje tužitelja da tuženiku nadoknađuje razmjeran dio parničnih troškova u opsegu od 12,86% bi bilo suprotno ostvarivanju legitimnog pravnog interesa tužitelja da ostvari od tuženika potpunu isplatu po osnovi pravične naknade imovinske i neimovinske štete za sve posljedice štetnog događaja, zbog kojih uostalom pune tri godine nije mogao raditi nakon nastanka štetnog događaja.

55. Na dosuđeni iznos od 900,00 Eura, tužitelju je dosuđena i opravdano zatražena zatezna kamata od dana donošenja ove odluke u smislu čl. 29.st.2. i 8. ZOO.

U Bjelovaru, 16. travnja 2025. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 17. travnja 2025. godine, a putem ovoga suda.