REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj. P-712/2022

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, protiv tuženika TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomočnica Nedjeljka Asanović-Sarić, odvjetnica u Dubrovniku, radi predaje, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 06.ožujka 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, dana 16.travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužiteljici preda u posjed nekretnine koje predstavljaju poljoprivredno zemljište i to nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], putem Ministarstva poljoprivrede, a sve u roku od 15 dana od dana presuđenja. "

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.437,50€ zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16.travnja 2025.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi tužiteljica tvrdi kako je ista vlasnica nekretnina koja predstavljaju poljoprivredno zemljište zemljišnoknjižnih oznaka kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nastalih parcelacijom od kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U posjedovnom listu br.148 k. o. [katastarska općina] kao posjednik predmetnih čestica upisana je Republika Hrvatska.

Nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 1,2 ha uživa i obrađuje tuženik bez valjane pravne osnove, odnosno bez ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta koja činjenica je utvrđena obavljenim inspekcijskim nadzorom.

Slijedom navedenog, tuženik na ime naknade za korištenje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske bez pravnog osnova za razdoblje od 19. svibnja 2017. do dana podnošenja zahtjeva duguje ukupan novčani iznos od 5.208,00 kuna (koji iznos je najmanje što je tuženik stekao bez pravne osnove u navedenom razdoblju /čl.161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl.1111 i čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima/).

Naime, čl. 57. st. 5. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: NN 20/18, 115/18 i 98/19) propisano je da su korisnici poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države dužni plaćati naknadu u visini zakupnine koji je bio ugovoren po prijašnjim ugovorima, ali ako korištenje nije bilo regulirano sklopljenim ugovorima odnosno ukoliko je pravni odnos bio uređen nagodbom koja je istekla, prilikom sklapanja nagodbe ugovara se plaćanje naknade u visini iznosa dvostruke zakupnine. Obzirom da je iz Uredbe o načinu izračuna početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske te naknade za korištenje voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture („Narodne novine“ broj: NN 89/18) odnosno iz Tablica priloženih toj Uredbi za k. o. [katastarska općina] razvidno da ta naknada iznosi 434,00 kuna po hektaru, odnosno za dio nekretnine koja je predmet postupka koju koristi tuženik ta naknada u dvostrukom iznosu iznosi 1.041,60 kuna godišnje.

Također, budući da tuženik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske koristi bez pravne osnove, dužan ih je Republici Hrvatskoj predati u posjed i to po skidanju usjeva u roku od dvije godine od dana donošenja pravomoćne presude u ovom postupku.

Prije podnošenja ove tužbe, u smislu odredbe čl. 186. a st. 8. Zakona o parničnom postupku, tužiteljica se obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Tužiteljičin zahtjev tuženiku je dostavljen 25. svibnja 2022., a u roku iz stavka 5. članka 186.a tog Zakona tuženik se nije odredio prema zahtjevu.

Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev sadržajno naveden u izreci odluke ( konačno postavljen na ročištu održanom dana 27.ožujka 2023).

2.U odgovoru na tužbu tuženik se ne protivi točki I. tužbenog zahtjeva kojom mu se nalaže platiti novčani iznos od 5.208,00 kuna, te je e-mailom zatražio od punomoćnika tužitelja dostavu podataka za uplatu ovoga iznosa.

Tuženik se protivi toč. II tužbenog zahtjeva, budući da je suprotan svakom logičnom zaključku, donesenom nakon procjene cjelokupne životne situacije vezano za predmetno zemljište. Tuženik je kao i niz drugih osoba, njegovih susjeda prije više od 15 godina zapušteno šumsko zemljište, koje je jednim dijelom bilo deponij za odlaganje građevinskog materijala i glomaznog otpada uredio, obnovio i izgradio kamene podzide, zasadio vinovu lozu i masline. Štoviše, za potrebe obrade i održavanja 8500 komada vinove loze i 40 maslina tuženik je izgradio kamenu kućicu, koja je predmet ozakonjenja (legalizacije) pred nadležnim uredom u Pločama.

Tuženik je oduvijek htio imati ugovor o korištenju ovoga zemljišta i plaćati naknadu, obraćao se Hrvatskim šumama, Općini Ston, Ministarstvu poljoprivrede, no do zaključenja toga ugovora nikada nije došlo iz razloga koji nisu na strani tužitelja. O tome najbolje svjedoči dopis Ministarstva poljoprivrede Klasa: 945-01/16-01/2718, Urbroj: 525-07/0182-20-5 od 20. srpnja 2020.godine upućen Državnom inspektoratu, kojeg je tužitelj priložio tužbi, kojim se navode imena osoba koji su podnijeli zahtjev za sklapanjem ugovora o privremenom korištenju, a među kojima je i ime tužitelja.

U istom dopisu se navodi da je Rješenjem Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Klasa: UP/I-946-02/09-01-247, Urbroj: 538-07-10-03 od 9. rujna 2010.godine kat. čest. [katastarska čestica] izdvojena iz šumskogospodarskog područja Republike Hrvatske, obzirom da je utvrđeno da nije šumsko zemljište. Da, u tom trenutku više nije bilo šumsko zemljište, upravo zato što su ga tuženik i ostali korisnici zemljišta učinili poljoprivrednim zemljištem, onako kako je ono nekada bilo, kada su njihove pravni prednici, prije oduzimanja, isto zemljište obrađivali. Za svo vrijeme korištenja zemljišta tuženik i ostali korisnici zemljišta su imali potporu i odobrenje Općine Ston.

Osim novih količina grožđa i proizvodnje vina, interes jedinice lokalne samouprave je bio da održavanjem tih površina se sprječavaju šumski požari, pa je tuženik kao i ostali dobivali poticaje Poljoprivredne zadruge Stoviš iz Stona. Poticaje za poljoprivrednu proizvodnju su dobivali i od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju.

Temeljem svega navedenoga nema ekonomskog opravdanja da bi tužitelj tražio predaju u posjed predmetnih nekretnina, drugim riječima tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe, pa se predlaže, ukoliko tužitelj odbije mirno riješiti ovaj spor sklapanjem sudske nagodbe, odbiti tužitelja u toč. II tužbenog zahtjeva.

3. U podnesku od 24.siječnja 2023. tuženik izvješćuje sud da je u međuvremenu pokušao sa tužiteljicom postići mirno rješenje spora, kako bi i dalje nastavio nesmetano koristiti vinograd i maslinik kojega je sam uredio i zasadio. Tuženik je u sklopu vinograda izgradio i kamenu kućicu za koju je pred Upravnim odjelom za prostorno uređenje i gradnju Dubrovačko-neretvanske županije, Ispostava Ploče pokrenuo postupak ozakonjena koji još nije dovršen. U međuvremenu tuženik je platio naknadu za zadržavanje predmetnog objekta u prostoru, te je temeljem Rješenja Općine Ston Klasa: UP/I-363-03/22-01/75, Urbroj. 2117/04-22-1 od 14. ožujka 2022.godine utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade. No zbog činjenice da tužiteljica nije voljna spor riješiti privremenim korištenjem zemljišta od strane tuženika, već i dalje inzistira na uklanjanju trajnih nasada.

Tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice za podnošenje ove tužbe, obzirom da u trenutku podnošenja ove tužbe nije bila donesena odluka Ministrice poljoprivrede o preuzimanju raspolaganja i poslova raspolaganja iz nadležnosti jedinica lokalne samouprave u skladu sa čl. 55. st. 9. Zakona o izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 115- 2253/2018, 98-1954/2019) i Zakona o izmjenama i dopunama.. . NN 57-806/2022 što nedvojbeno proizlazi iz dopisa Ministarstva poljoprivrede Državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Klasa: 945-01/16-01/2718, Urbroj: 525-07/0182-20-7 od 15. rujna 2020.godine, koji dopis je tužiteljica priložila uz tužbu. Sve kad to ne bi bilo tako, onda je tužba preuranjena, jer je jedinici lokalne samouprave (Općini Ston) odobreno produljenje roka za donošenja Programa upravljanja iz čega proizlazi da je postupak za zaključenje ugovora o zakupu u tijeku, a baš krivnjom tužiteljice do sada nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njeno podnošenje. Time je tužba neutemeljena, poglavito u dijelu zahtjeva za predaju u posjed nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koje su nastale parcelacijom kat.čest 25/1 Boljenovići, koja predstavlja poljoprivredno zemljište – vinograd, a i u visini te se stoga predlaže podnesenu tužbu i u njoj istaknuti tužbeni zahtjev odbaciti kao nedopuštene, podredno odbiti kao neutemeljene.

Podredno i opreza radi navodi se kako slijedom čl. 49. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu od sredstava ostvarenih od zakupa poljoprivrednog zemljišta, tužiteljici, kao korisnici prihoda državnog proračuna pripada 25%, dok 10% pripada proračunu jedinice područne (regionalne) samouprave (Županiji dubrovačko-neretvanskoj) dok 65% pripada proračunu jedinice lokalne samouprave (Općini Ston). Ni Županija Dubrovačko-neretvanska niti Općina Ston nisu ništa od ovdje tuženika tražili niti su ovlastili ovdje tužiteljicu da to ona bilo što traži u njihovo ime i za njihov račun. Nadalje, ova tužba se, između ostaloga, temelji, prema navodima punomoćnika tužiteljice i na osnovi provedenog inspekcijskog nadzora, te se prilaže i Zapisnik o obavljenom poljoprivrednom nadzoru Državnog inspektorata od 20. kolovoza 2020.g. koji inspekcijski priloženih isprava je vidljivo kako je Ministarstvo zatražilo nadzor nakon što su zahtjev za zaključenje Ugovora o privremenom korištenju zemljišta zatražili zainteresirani poljoprivrednici, između ostalih i ovdje tuženik. Prema tome da zainteresirani poljoprivrednici nisu tražili da se njihova situacija pravno uredi vjerojatno ne bi ni bilo ovog postupka, za kojeg tužiteljica nije niti pravno legitimirana, kako je naprijed izneseno. Međutim slijedom čl. 31. st. 27. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Ministarstvo nije bilo ovlašteno tražiti inspekcijski nadzor, s obzirom da u vrijeme njegovoga traženja i provođenja nije bila donesena odluka ministrice o preuzimanju raspolaganja i poslova raspolaganja iz nadležnosti jedinica lokalne samouprave.

Da bi ovdje tuženik ili bilo koja druga zainteresirana osoba mogla zaključiti ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasnosti Republike Hrvatske, temeljem važećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu u čl. 29. je propisano kako se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže na temelju Programa raspolaganja . . . koje se donosi za područje te jedinice lokalne samouprave (Općina Ston). Prijedlog programa raspolaganja donosi jedinica lokalne samouprave te ga nakon javne rasprave i razmatranja primjedbi dostavlja Ministarstvu poljoprivrede na prethodnu suglasnost. Nakon dobivanja prethodne suglasnosti Ministarstva Program donosi općinsko vijeće na prijedlog općinskog načelnika. Tek nakon toga jedinica lokalne samouprave (Općina Ston) može Ministarstvu dostaviti prijedlog za raspisivanje javnog natječaja na prethodnu suglasnost. Nakon dobivanja te prethodne suglasnosti odluku o javnom natječaju donosi općinsko vijeće. Nakon toga općinsko vijeće raspisuje javni natječaj te prijedlog odluke o izboru najpovoljnije ponude za zakup utvrđuje Povjerenstvo za zakup, (imenovano od općinskog vijeća) koji prijedlog Povjerenstva o izboru najpovoljnije ponude za zakup se dostavlja Ministarstvu na prethodnu suglasnost. Nakon što ta odluka dobije prethodnu suglasnost Ministarstva općinski načelnik u ime Republike Hrvatske sa odabranim ponuditeljem zaključuje ugovor o zakupu. Ali to nije sve; nacrt toga ugovora o zakupu se prije potpisivanja mora dostaviti na prethodno mišljenje o pravnoj valjanosti područnom županijskom državnom odvjetništvu. Tek kada nadležno županijsko odvjetništvo izda tu suglasnost može se, u roku od 30 dana, pristupiti zaključenju valjanog ugovora o zakupu, sve kako je navedeni u važećem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu. Ministarstvo nije odlukom Ministrice do trenutka podnošenja ove tužbe preuzelo raspolaganje i poslove raspolaganja iz nadležnosti jedinice lokalne samouprave- Općine Ston.

Nesporno je kako ovdje tuženik nema sa Republikom Hrvatskom zaključen ugovor o zakupu za kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] čiji je mirni i pošteni posjednik više od 15 godina, iako je više puta tražio zaključenje toga ugovora. Međutim on nema zaključen taj ugovor, jer se nije javio na javni natječaj na kojemu bi bio odabran, ali nije se ni mogao javiti, jer javni natječaj nije niti raspisan, a nije raspisan jer jedinica lokalne samouprave nije donijela Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države. Sada ta ista država (neovlašteno) tuži mirne, poštene i zakonite posjednike zemljišta ( za koje im je n.b. zakonito isplaćivala i poticaje za unapređenje istog) za naknadu štete i predaju, jer da nemaju ugovor o zakupu, a ista ta država nije provela zakonske postupke i predradnje kako bi se uopće mogao zaključiti taj ugovor. Dakle za svoje propuste tereti drugu, u ovome postupku inferiornu stranu, iako joj je itekako poznato sve do sada izneseno, što nedvojbeno proizlazi iz dopisa Ministarstva poljoprivrede Državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Klasa: 945-01/16-01/2718, Urbroj:

525-07/0182-20-7 od 15. rujna 2020. godine. Gornje pretpostavljeno ovakvo postupanje tužiteljice, a poglavito podnošenje ove tužbe, je svakako protivno zakonu, dobrim poslovnim običajima pa i moralu, jer se tuženik tereti zbog toga što nije ispunio neku obvezu, a sama tužiteljica ga je u tome svjesno i namjerno onemogućila i još uvijek onemogućava.

4. Na pripremnom ročištu održanom dana 27.ožujka 2023, tužitelja ispravlja VPS naznačen u tužbi na način da isti sada iznosi 6.637,00 EUR/50.000,00 kn. Također, povlači točku I. tužbenog zahtjeva iz razloga što je tuženik dana 23.03.2023. udovoljio točki I. tužbenog zahtjeva.Tuženik je pristao na povlačenje točke I. tužbenog zahtjeva pa je sud raspravnim rješenjem utvrdio da je toč.I tužbe povučena.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravno relevantnu dokumentaciju priloženu spisu i to Dopis Ministarstva poljoprivrede, klasa:945-01/16- 01/2718, Urbroj:525-07/0182-20-7 od 15. rujna 2020. (list spisa 4), dopis Ministarstva poljoprivrede, klasa:945-01/16-01/2718, Urbroj: 525-07/0182-20-5 od 20. srpnja 2020. (list spisa 5-6), dopis Općini Ston od 18. ožujka 2022. (list spisa 7), preslik izvadka iz zemljišne knjige (list spisa 8-13), preslik posjedovnog lista (list spisa 14-15), rješenje Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 1. kolovoza 2019. (list spisa 16-19), preslika zahtjeva za mirno rješenje spora s potvrdom primitka (list spisa 20-22), zapisnik o obavljenom poljoprivrednom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava Ploče, klasa: 320-18/20-03/809 od 24. kolovoza 2020. (list spisa 23- 24), E mail poruka od 02. studenog 2022.godine (list spisa 31), Dopis Hrvatskih šuma od 30. svibnja 2007.godine. (list spisa 32), Zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta od 27. 03. 2018.godine (list spisa 33-36), Dopis/potvrda Općine Ston od 24. 5. 2022.godine (list spisa 37-38), Geodetski snimak izvedenog stanja od 20. lipnja 2013.godine (list spisa 43-47), Rješenje Općine Ston Klasa: UP/I- 350-05/15-01/41, Urbroj: 2117/04-15-3 od 09. travnja 2015.godine (list spisa 48-50), Rješenje Općine Ston Klasa: UP/I-363-03/22-01/75, Urbroj. 2117/04-22-1 od 14. ožujka 2022.godine (list spisa 51), proveden je dokaz saslušanjem tuženika (list spisa 57-58), saslušan je svjedok FT (list spisa 68-71), potvrda Općine Ston od 10.10.2024 (list spisa 73), rješenje VSRH Revd-3903/2024-2 od 17.09.2024. (list spisa 74-77) pregledan spis Mir 9/2023.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao vlasnice za predaju u posjed nekretnina kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

8. Među parničnim stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], niti je sporno da je tuženik posjednik predmetnih nekretnina. Među parničnim strankama nije sporno niti da tuženik nije sa Republikom Hrvatskom zaključio ugovor o zakupu za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se radi o poljoprivrednom zemljištu, a navedeno proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine iz kojeg proizlazi da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju vinograd. Nije sporno da su kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] nastale parcelacijom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije naposlijetku sporno da su ispunjenje procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu čl. 186.st.8. Zakona o parničnom postupku.

9. U postupku se ukazalo prvenstveno spornim pitanje aktivne legitimacije Republike Hrvatske i osnovanost zahtjeva za predaju nekretnine u posjed.

10.Tužitelj se radi opravdanja osnovanosti tužbe poziva na odredbe čl.161 i čl.162 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV) te čl.1111 i čl.1115 Zakona o obveznim odnosima. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju je riječ o pravoj vlasničkoj tužbi, koja je kao takva određena odredbom čl.162. ZV-a.

11. Prema odredbi čl.162. st.1. ZV-a je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Prema čl.163.st.1.ZV-a je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

11. 1.Prema odredbi članka 164. stavak 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu za posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno. Nepošten, pak, posjednik tuđe stvari prema odredbi članka 165. stavak 1. ZV-a mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

12. Tužitelj ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije pozivajući se na odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu ( NN 20/18, 115/18, 98/19, 57/22), dalje u tekstu „ZPZ“ te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (,,Narodne novine" broj 57/22) iz kojih proizlazi osnovanost istaknutog prigovora. Naime, sukladno odredbama čl. 27.st.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ( NN 20/18, 115/18, 98/19, 57/22), poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže se prema odredbama toga Zakona, a prema općim propisima o raspolaganju nekretninama ako tim Zakonom nije drukčije određeno.

13. Sud nije posebno cijenio dokaze kojima se utvrđuju činjenice koje među strankama nisu bile sporne.

13.1 Sud je utvrdio da je zapisnikom od 24.08.2020.g. Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava Ploče pod Klasom 320-18/20-03/809, Urbroj 443-02-03-22/3-20- 1 o inspekcijom nadzoru obavljenom po nalogu Državnog inspektorata, Sektora za nadzor poljoprivrede,a koji je obavljen kod tuženika TT Ledinića o uvjetima i načinu korištenja državnog poljoprivrednog zemljišta u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], konstatirano kako je utvrđeno da je tuženik kako korisnik dijela kč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podnio zahtjev za sklapanje ugovora o privremenom korištenju dijela navedene čestice u površini od 1,20 ha kod Agencije za poljoprivredno zemljište. Nadalje je utvrđeno da je OPG Ledinić Luko navedeno zemljište upisao u Arkod sustav koji se vodi u regionalnom uredu Dubrovnik. Iz zapisnik dalje proizlazi da je obilaskom i vizualnim pregledom utvrđeno da je nekretnina u posjedu tuženika zasađena vinovom lozom sorte Plavac Mali.Dalje je utvrđeno da su zbog nagnutosti terena prisutni izgrađeni suhozidi dok je prema izjavi TT zasađeno 8500 čokota vinove loze, prosječne starosti 12 godina. Na dijelu nekretnine zasađeno je 40 stabala maslina sorte Oblica.

13.2.Iz zapisnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (list 33-36) od 27.03.2018.g. proizlazi da tuženik koristi poljoprivredno zemljište na području Plužine, Porašće, Pod Kučica, Prapratno Gornje, Prapratno Donje, da nekretnine imaju ID Arkod.

13.3. Iz potvrde Općine Ston Klasa 320-02/22-01/05, Urbroj 2117/04-22-02 od 24.svibnja 2022.g. proizlazi da tuženik kao nositelj gospodarstva OPG Luko Ledinić koristi kat. čest. [katastarska čestica] (Prapratno Gornje-vinograd), 25/15 (Prapratno Donje-vinograd), 25/16 Prapratno Donje II-vinograd) i 25/18 (Prapratno Gornje-vinograd) sve k. o. [katastarska općina].

13.4.Dalje je utvrđeno da su zainteresirane osobe, a među njima i tuženik zatražili od Općine Ston 18.03.2022.g. rješavanje statusa korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem se nalaze dugogodišnji nasadi vinograda.

13.5.Odredbom čl.29.st.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 20/2018, 115/2018, 98/2019, 57/2022) je propisano da se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže na temelju Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države (u daljnjem tekstu: Program) koji se donosi za područje jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba. Odredba čl.27.st.1. istog zakona propisuje da se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže prema odredbama ovoga Zakona, a prema općim propisima o raspolaganju nekretninama ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Člancima 29.st. 5- 11 je određeno da se prijedlog Programa s popratnom dokumentacijom izlaže se na javni uvid u trajanju od 15 dana u sjedištu jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba; da će obavijest o početku javnog uvida u prijedlog Programa objavit u javnom glasilu i na oglasnoj ploči i mrežnoj stranici jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba; da zainteresirane osobe mogu dati primjedbe na prijedlog Programa najkasnije do isteka roka iz stavka 5. ovoga članka; da nakon razmatranja primjedbi jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb prijedlog Programa s popratnom dokumentacijom dostavljaju na prethodnu suglasnost Ministarstvu;da Ministarstvo daje prethodnu suglasnost iz stavka 8. ovoga članka u roku od 30 dana od dana primitka potpune dokumentacije odnosno u istom roku odbija davanje prethodne suglasnosti s obrazloženjem; da nakon dobivanja prethodne suglasnosti Ministarstva Program donosi općinsko ili gradsko vijeće za svoje područje na prijedlog općinskog načelnika odnosno gradonačelnika odnosno Gradska skupština Grada Zagreba za svoje područje na prvoj sjednici općinskog ili gradskog vijeća odnosno Gradske skupštine Grada Zagreba koja se održava nakon primitka prethodne suglasnosti te konačno da jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb ne mogu raspolagati poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države prije donošenja Programa.

13.6.Dakle odredba članka 29. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«, br. 20/2018, 115/2018, 98/2019, 57/2022) nedvojbeno određuje kako Program donosi gradsko odnosno općinsko vijeće za svoje područje na prijedlog načelnika odnosno gradonačelnika, a za Grad Zagreb donosi Gradska skupština Grada Zagreba za svoje područje te se Program dostavlja na prethodno mišljenje županije i suglasnost Ministarstva,a kako proizlazi iz Odluka o nedavanju vjerodostojnog tumačenja članka 29. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, br. 20/18.) (Narodne novine, br. NN 112-2241/2019), objava od 20.11.2019, na snazi od 14.11.2019.

13.7. Nije sporno da Općina Ston za svoje područje, kojem pripadaju nekretnine koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva, nije donijela Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, a prema Pravilniku o dokumentaciji potrebnoj za donošenje programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske.

13.8. Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka FT, zakonskog zastupnika odnosno načelnika Općine Ston koji izjavljuje da je 1993. bio na mjestu zamjenika načelnika Općine [adresa], te je od 2000. g. do danas načelnik iste općine i jako dobro je upoznat sa problemom o kojem je danas pozvan svjedočiti. Riječ je o zemljištu koje je ranije bilo vlasništvo Općine Ston i na kojem je Općina Ston bila uknjiženi zk vlasnik. Općina je sukladno zakonu to zemljište u to vrijeme dodijelila zainteresiranim mještanima na korištenje radi obrađivanja zemlje, na kojem su pretežno zasađeni vinogradi. Nakon toga je presudom suda vlasnikom proglašena RH i Općina je bila u obvezi izraditi program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, zašto je bila angažirana i posebna tvrtka koja je radila na izradi, međutim, taj program nikada nije dobio zeleno svjetlo od strane Ministarstva poljoprivrede iz razloga što su Hrvatske šume uvijek vršile dopune odluke te to više nije bilo moguće pratiti. Općina nije nikada tražila od ljudi da to zemljište prestanu obrađivati, a u Ministarstvu su bili upoznati s činjenicom da je predmetno zemljište u posjedu osobe kojima je Općina dozvolila da to koriste. Općina je pomogla ljudima da to zemljište privedu svrsi, te je konkretno kod tuženika, gdje je dio zemlje je u naravi bio odlagališta otpada, pomogla da se taj dio sanira i da bude pogodno za obradu. Općina je zajedno sa korisnicima izgradila geodetsku podlogu i prijedlog parcelacije kako bi se kada se za to steknu uvjeti, točno znalo tko što drži i na što ima pravo. I danas je stav Općine i njegov osobni, da ti ljudi trebaju dalje nastaviti koristiti i raditi na toj zemlji, naravno, uz uvjet da za to plaćaju određenu naknadu. Također je činjenica da se uređenjem tog zemljišta, štiti cijeli prostor od požara i erozija, obzirom na to da je zemljište često gorilo, a što je u konačnici korisno kako za same korisnike tako i za cijelu Općinu. Smatra da je zemljište i nemoguće vratiti u prvobitno stanje, obzirom na zemljište koje je u naravi prije bilo borova šuma. Osim vinove loze na zemljištu tuženika postoji mala kućica od par kvadrata. Navodi da je sada program raspolaganja u mirovanju, da program treba preuzeti Županija, ali da su s njima postigli usmeni dogovor da Općina nastavi raditi na tom programu, a zaprimili su prije 2-3 dana odluku Vlade RH kojom je program raspolaganja tim zemljištem prenesen u nadležnost Ministarstva poljoprivrede.

13.9. Saslušani tuženik JT iskazuje kako je predmetno zemljište ranije bilo zemljište Seoske zajednice, te je tuženik kao i puno drugih poljoprivrednika iz Ponikava u dogovoru sa Općinom i Šumarijom počeo raditi i obrađivati na način kako je ono danas privedeno svrsi. Naglašava da je tamo i prije 60 godina isto tako bila loza koju su obrađivali mještani Ponikava. Šumarija ih je poticala u obrađivanju zemlje, obzirom da je na taj način smanjena mogućnosti nastanka požara, te je istovremeno Općina Ston davala usmenu podršku da se to zemljište kultivira. Dio zemlje je ranije bio korišten kao odlagalište smeća, te je tuženik u dogovoru s Općinom taj dio zemljišta sanirao, sa čime su iz Općine bili suglasni i to podržavali te su donirali mrežu da taj dio zemlje ogradi. Na dijelu zemljišta tuženik je izgradio kamenu kućicu koja je u postupku legalizacije. Tuženik ovu zemlju koristi od 2003. godine i tada je počeo izgradnju ove male kamene kućice. Kućicu koristi za držanje alata, te dok nije izmještena cesta tu je prodavao dio poljoprivrednih proizvoda. Zemlju koristi kao vinovu lozu, a jedan dio je maslinik. Kada je tuženik počeo sa obradom ove zemlje, Zadruga Stoviš Ston je davala besplatno bagere na 10 sati kako bi ovo zemljište mogli privesti svrsi. Pismeni ugovor nije nikada s nikim imao, Općina je uvijek davala usmeno odobrenje, tuženik je sa drugim korisnicima nebrojeno puta išao kod načelnika Općine kako bi pravno uredili ovu situaciju. Uvijek je obećavano, međutim, uvijek je nešto nedostajalo da bi to pravno uokvirili. Riječ je o nasadima loze koja imaju trajnost do 50 godina te su u tu svrhu dobili novčanu potporu od RH, kao i potporu po mjeri 661- Ministarstva poljoprivrede. Ukoliko bi došlo do promjene u veličini zemljišta koju obrađuju, sav novac od potpore bi bio doveden u pitanje, obzirom da je uvjet da se zemljište ne smije smanjivati ispod određene površine. Tuženik naglašava da od ove vinove loze i maslina živi njegova obitelj te da bi oduzimanje ovog zemljišta upropastilo njegovu familiju. Ponovno naglašava da je nebrojeno puta išao u Općinu Ston za koju se smatralo da je nadležna riješiti problem, a koja je i poticala da i dalje rade ovu zemlju. Spreman je plaćati zakup RH, koliko god treba jer ne želi ništa nelegalno koristiti i na taj način riješiti svoju situaciju.

14. Prigovor aktivne legitimacije nije osnovan. Činjenica što je donošenje plana raspolaganja poljoprivrednim zemljištem bilo u nadležnosti jedinice lokalne samouprave ne govori u prilog tome da je na taj način općina [adresa] stekla prava koja proizlaze iz prava vlasništva nekretnine. Aktivna legitimacija RH je neupitna jer je uknjižena vlasnica nekretnine te nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije koju ističe tuženik, pozivajući se na odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22) iz razloga što je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine pa primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst; dalje: ZV) ima pravo na podizanje ove tužbe.

15.Međutim ono što se u ovom postupku nameće kao pitanje je legitimno očekivanje tuženika kao dugogodišnjeg korisnika nekretnine da je i dalje drži u posjedu. Doktrina legitimnih očekivanja predstavlja u biti načelo koje je općeprihvaćeno u domaćoj i međunarodnoj judikaturi, a promatra se u okviru načela pravne sigurnosti, vladavine prava i pravičnosti. Ova doktrina često je suprotstavljena načelu zakonitosti pa tako i u ovom slučaju. Legitimna očekivanja mogu se temeljiti na razumno opravdanom pozivanju na pravni akt s čvrstom osnovom, ustaljenoj sudskoj praksi, promjeni pravnog režima te obećanju. Ključna je pretpostavka da građani moraju moći pouzdati se u postupanje države kako bi planirali i donosili odluke, čak i kada su očekivanja stvorena na temelju obećanja države ili njezinih tijela, ili ustaljene prakse, pa i kada ta obećanja ili praksa odstupaju od propisa.

Dakle, kao osnovu legitimnog očekivanja tuženika u konkretnom slučaju može se prihvatiti ponašanje javne vlasti na čijem ponašanju je i stvoreno povjerenje tuženika u činjenicu da slobodno ulaže novčana sredstva i rad u zemljište koje je predmet ovog spora.

16. Iz odredbi Zakona o poljoprivrednom zemjištu (Narodne novine br. 152/2008, 25/2009, 153/2009, 21/2010, 90/2010, 39/2011, 63/2011, 39/2013), članak 30., bilo je propisano da se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže na temelju Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države (u daljnjem tekstu: Program), a da programe donose općinska, odnosno gradska vijeća, odnosno gradska skupština Grada Zagreba uz suglasnost Agencije. Prijedlog Programa s popratnom dokumentacijom izlaže se na javni uvid u trajanju od 15 dana u sjedištu općine ili grada, odnosno Grada Zagreba koji donosi Program. Isto tako je bilo propisano da jedinice lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, ne mogu raspolagati poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države prije donošenja Programa. Kasniji Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 39/2013, 48/2015, 20/2018) u čl.27.st.7. propisuje da Odluku o dodjeli zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države donosi Agencija na prijedlog Povjerenstava za dodjelu zakupa na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo za zakup) kojeg čine tri predstavnika Agencije i dva predstavnika jedinice lokalne samouprave na čijem području se zemljište nalazi, od kojeg jednog predstavnika određuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno Gradska skupština Grada Zagreba, a drugog predstavnika izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, dok je pod točkom 13.6. ovog obrazloženja navedeno kako je to regulirano zakonom koji je sada na snazi.

16.1. Dakle pojednostavljeno tumačeći gornje odredbe zakona o poljoprivrednom zemljištu, jasno proizlazi kako se cijeli postupak davanja poljoprivrednog zemljišta u zakup odvija u suradnji države, kao najvišeg tijela javne vlasti i jedinice lokalne samouprave te se njihove zadaće i funkcije isprepliću na način da jedna donosi i predlaže planove raspolaganja na svom području dok ih druga vlast odobrava. Tuženi je nesporno u posjedu spornog zemljišta od 2003.g.,kako on tvrdi, a tužitelj ne osporava. Za tuženika, kao fizičku osobu, javnu vlast predstavlja bilo država, bilo jedinica regionalne ili jedinica lokalne samouprave. Dakle posjed tuženika koji je stečen na predmetnom zemljištu nije proizašao iz njegove samovolje već iz dopuštenja i ovlaštenja jedinice lokalne samouprave, koja je prema zakonu o poljoprivrednom zemljištu, imala značajnu ulogu u upravljanju zemljištem koje u vlasništvu Republike Hrvatske. Nije manje značajna činjenica što je člankom 49.st.1. ZPZ propisano da sredstva ostvarena od zakupa, prodaje, prodaje izravnom pogodbom, privremenog korištenja i davanja na korištenje izravnom pogodbom prihod su državnog proračuna 25%, 10% proračuna jedinice područne (regionalne) samouprave i 65% proračuna jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba, na čijem se području poljoprivredno zemljište nalazi.

16.2.S druge strane Republika Hrvatska tek tužbom od 7.listopada 2022.g., dakle 19 godina nakon što je tuženik kultivirao, zasadio, obrađivao, financirao i ulagao u predmetno zemljište i tu uz nespornu potporu same države dobivenu putem poticaja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, traži od tuženika predaju predmetnog zemljišta u posjed, ne obrazlažući pritom koja šteta za državu proizlazi iz činjenice što su nekretnine u posjedu tuženika i za koju on želi plaćati zakupninu tužiteljici. Tuženik ne polaže nikakva vlasnička prava nad predmetnim nekretninama, niti to tvrdi tijekom postupka međutim ističe, i to mišljenju ovog suda opravdano, da je ovakvim postupanjem države, njegova egzistencija ugrožena. Analizom iskaza tuženika kao i iskaza svjedoka FT, načelnika [adresa], sud zaključuje da je tuženik, oslanjanjuči se na stanovite radnje jedinice lokalne samouprave, kao tijela vlasti, koja mu je pomogla i u privođenju zemljišta svrsi, postupao u dobroj vjeri i opravdano imao očekivanje koje je legitimno jer je kroz čitavo vrijeme njegov posjed podržavan od strane općine tj, jedinice lokalne samouprave. Tuženik ističe da bi vraćanjem zemljišta u posjed državi postalo upitno i vraćanje dobivenih novaca od potpore, a uz naglasak da on i njegova obitelj isključivo žive od poljoprivrede, a što proizlazi i iz podataka o tuženiku kao nositelju gospodarstva Ledinić Luko.

16.3.Dalje je povjerenje tuženika dodatno utemeljeno i na potvrdi koju je izdala Općina Ston 24.05.2022 te naknadno 10.10.2024.kojima se potvrđuje da tuženik kao nositelj gospodarstva OPG Luko Ledinić koristi kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je Općina Ston suglasna da imenovani i dalje koristi predmetnu poljoprivrednu površinu dok se ne uspostavi novi način korištenja iste.

17. Dakle tuženi je kao osoba koja tvrdi da su mu povrijeđena legitimna očekivanja dokazao osnovu, povjerenje i za njega moguću nastajuću štetu dok je država s druge strane mogla tvrditi da je miješanje bilo opravdano, čime dolazimo do nužnosti provođenja testa razmjernosti koji se provodi na način da valja odgovoriti na tri pitanja: 1/ Je li miješanje u neko zaštićeno pravo utemeljeno na zakonu?

2/ Je li miješanje u neko zaštićeno pravo usmjereno na postizanje legitimnog cilja? 3/ Je li miješanje u neko zaštićeno pravo bilo nužno u demokratskom društvu?

Odgovor na prvo pitanje je potvrdan jer je pravo vlasništva Rh itekako utemeljeno na zakonu. Odgovor na drugo pitanje je također potvrdan jer je legitiman cilj pravo vlasnika Republike Hrvatske da svoju nekretninu drži u posjedu. Za treći kriterij valja poći od činjeničnog supstrata koje je utvrđeno u ovom postupku. Dakle tuženik 19 godina koristi predmetne nekretnine na kojima temelji životnu egzistenciju, iste je kultivirao vinovom lozom i maslinama, dok tužitelj, s druge strane ne dokazuje da postoji neodgodiva društvena potreba koja čini opravdanim ostvarenje legitimnog cilja u javnom interesu, a to je predaja u posjed nekretnina od strane tuženika. Nameće se pitanje što će tužitelj sa nekretninama kada mu budu predane u posjed. Tužitelj nije isticao iz kojeg razloga, a koji je jači od same egzistencije tuženika postoji nužnost i jači razlog da se tužitelju nekretnine predaju u posjed i za koju će se svrhu iste koristiti.

18.Stoga je zaključak suda da je tužbeni zahtjev za predaju u posjed neosnovan i zbog toga što RH tuži mirnog posjednika zemljišta za koje mu je zakonito isplaćivala poticaje za unapređenje tog istog zemljišta,a s druge strane nije provela zakonsku proceduru kojom bi omogućila tuženiku zaključenje ugovora o zakupu te na taj način svoje propuste prevaljuje na tuženika kao slabiju stranku, iako bi svoj problem trebala prvenstveno rješavati sa jedinicom lokalne samouprave.

19.Zbog svega iznesenoga sud je odbio tužbeni zahtjev pa je sukladno čl. 154.st.1. ZPP-a prema kojem stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, tužitelj u obvezi isplatiti trošak postupka i to u visini koja je određena Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, sukladno vrijednosti predmeta spora 6.637,00€, za slijedeće radnje: sastav odgovora na tužbu 100 bod, zastupanje na ročištima po Tbr.9.1.- 27.03.2023, 06.11.2023, 06.03.2025, po 100 bod, te pristup ročištu 16.01.2025 po Tbr.9.5. -25%, sastav podneska 24.01.2023 (Tbr.8.1.) i prijedloga za mirno rješenje spora (po Tbr.8.3.-50%), pri vrijednosti 1 boda od 2,00€, sveukupno 575 bod, 1.150,00€, uz PDV od 25%, sveukupno 1.437,50€.

19.1. Odluka o zateznoj kamati na parnični trošak je u skladu s čl. 151.st.3. ZPP-a dok je stopa određena prema odredbi članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.) i članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.)

20.Stoga je odlučeno kao u izreci .

U Dubrovniku, 16. travnja 2025. godine

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisanim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisanim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisanim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika