REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1496/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik AL, službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560- 01/23-01/15, URBROJ: 512-2501-23-2 od 8. veljače 2023.
II. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb KLASA: UP/I 561- 01/21-01/1246, URBROJ: 512M2-50-22-2 od 14. prosinca 2022. i predmet vraća na ponovni postupak te prvostupanjsko tijelo ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.
Obrazloženje
1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1261/2023 te je kod ovoga Suda zaveden pod poslovnim brojem: Us I-1496/2023.
2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/23-01/15, URBROJ: 512-2501-23-2 od 8. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb KLASA: UP/I-561-01/21-01/1246, URBROJ: 512M2-50-22-2 od 14. prosinca 2022.
3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 74. samostalnom bataljunu Petrinja u razdoblju od 2. listopada 1991. do 22. studenoga 1991.
4. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da se dragovoljno priključio obrani Republike Hrvatske, da ima priznat status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata, ali da ima pravne osnove da mu se status prizna i za traženo razdoblje, što su posvjedočili njegovi suborci NL i JL u usmenim i potpisanim izjavama. Poziva se na članak 70. Zakona o općem upravnom postupku i smatra da se kao dokazno sredstvo mogu uzeti i izjave svjedoka. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 2. travnja 2025. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.
7. Na raspravu je pristupio tužitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je opunomoćenik tuženika ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.
8. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Iz podataka spisa vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti 74. samostalnom bataljunu Petrinja za razdoblje od 2. listopada 1991. do 22. studenoga 1991.
10. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
13. Povodom navedenog zahtjeva proveden je odgovarajući upravni postupak te je na predmetne okolnosti uzeta izjava na zapisnik od tužitelja, a saslušani su i svjedoci JL i NL.
14. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako iz službene evidencije proizlazi da je tužitelj evidentiran kao pripadnik 111. brigade HV „R“ Rijeka u razdoblju od 19. srpnja 1995. do 13. studenoga 1995.
15. Nadalje, spisu prileži očitovanje Zapovjedništva HKoV-a, KLASA: 561-01/19- 01/1686, URBROJ: 3468-G1-01-20-2 od 8. siječnja 2020. iz kojeg je razvidno da su, uvidom u popise vojnih osoba VP 1093 Petrinja (74. samostalni bataljun), kao i bazu branitelja čiji je pravni sljednik Zapovjedništvo HKoV-a, a koji se nalaze na čuvanju u Odsjeku za arhivu DZ HKoV u Karlovcu, utvrdili da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe.
16. Osim toga, iz dopisa Središnjeg vojnog arhiva KLASA: 561-01/19-01/1, URBROJ: 512M-010102-21-1159 od 7. studenoga 2021. proizlazi da je izvršen uvid u zaprimljeno arhivsko gradivo OG Sisak i Banija (platne liste), ali u pregledanom gradivu nisu pronađeni traženi podaci.
17. U svom iskazu pred Područnim odsjekom za poslove obrane Zagreb – Zapad od 24. veljače 2020. tužitelj je u bitnome naveo da je njegovo sudjelovanje u ratu započelo 2. listopada 1991. godine te da se u postrojbu javio na način da se dragovoljno priključio u Petrovcu sa svojim kratkim naoružanjem dobivenim od djeda. U postrojbi je bio od 2. listopada 1991. do 22. studenoga 1991. te je bio vojnik s redovnim dužnostima, držanje položaja i straže, osiguranje, ophodnje, izviđanja i dr., a za to vrijeme nije primao plaću.
18. Nadalje, svjedoci JL i NL su u svojim iskazima od 9. i 16. listopada 2020. u bitnome izjavili da je tužitelj bio pripadnik 74. bataljuna Petrinja u razdoblju od 2. listopada 1991. do 22. studenoga 1991., a isto im je poznato iz razloga jer su bili suborci u istoj postrojbi. Tužiteljeve zadaće bile su straže i osiguranja, ophodnje i izviđanja, a zapovjednik im je bio OL.
19. Prvostupanjsko tijelo odbijajući zahtjev tužitelja zaključuje da se samo izjave svjedoka ne mogu prihvatiti kao prikladan dokaz za utvrđivanje vremena provedenog u postrojbama Hrvatske vojske, naročito kada se uzmu u obzir rezultati izvedenih dokaza utemeljenih na podacima službenih evidencija nadležnog tijela od kojih niti jedan podatak me ukazuje na činjenicu pripadnosti tužitelja 74. samostalnom bataljunu Petrinja u traženom razdoblju, dok tuženik odbijajući žalbu tužitelja potvrđuje zaključke prvostupanjskog tijela.
20. Analizom iskaza saslušanih svjedoka te ostale dokumentacije u spisu ovog upravnog spora te spisa tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu, Sud smatra da tuženik bez ikakvog valjanog obrazloženja nije cijenio izjave svjedoka niti iskaz tužitelja te da u svezi s tim nije razmatrao mogućnost eventualnih propusta u službenim evidencijama.
21. Naime, prema ocjeni ovoga Suda pri donošenju odluke u upravnom postupku iskazi svjedoka nisu dovedeni u vezu sa ostalim dokazima, iako su isti sudjelovali kao pripadnici 74. samostalnog bataljuna Petrinja te su u cijelosti potvrdili navode tužitelja. Osim toga, tuženik je bez navođenja razloga zbog čega se iskazi svjedoka ne smatraju uvjerljivim ili pak neuvjerljivim dao prednost službenoj dokumentaciji.
22. Sud smatra da je takvim postupanjem tuženik, navodeći u rješenju razloge za svoju odluku, propustio postupiti sukladno odredbi članka 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) kojom je regulirano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Pri tome treba također imati u vidu da su svi dokazi izjednačeni te da nema dokaza s jačom ili slabijom dokaznom snagom, već se samo neki mogu smatrati vjerodostojnim, a drugi manje vjerodostojnim ili uopće nevjerodostojnim dokazima, o čemu odlučuje tijelo koje izvodi i ocjenjuje dokaze, a koje je dužno svoju ocjenu dokaza obrazložiti odnosno iznijeti razloge zbog kojih je jednim dokazima poklonilo vjeru, a drugima nije.
23. Ovo tim više jer upravo izostanak službene evidencije o tužiteljevom sudjelovanju u Domovinskom ratu tijekom spornog razdoblja dovodi tužitelja u situaciju da od tuženika zatraži i očekuje provođenje adekvatnog dokaznog postupka u kojem će se na nedvojben način utvrditi točnost tvrdnji na kojima temelji osnovanost svojih navoda.
24. Stoga se, uz obrazloženje kakvo je dano osporenim rješenjem, za sada ne mogu otkloniti prigovori tužitelja izneseni u tužbi, osobito u pogledu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa Sud nalazi da se osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ne mogu ocijeniti zakonitim.
25. Prema tome, budući Sud smatra da je donošenjem pobijanih rješenja iz naprijed navedenih razloga došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavana rješenja i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak te će prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje u svezi zahtjeva tužitelja koje će pravilno, potpuno i valjano obrazložiti, pritom se pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba Suda sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a, kao što je i odlučeno izreci presude. Valja napomenuti da prvostupanjsko tijelo ima mogućnost provesti i dodatne dokaze (eventualno saslušanje svjedoka, pripadnika tadašnjeg 74. samostalnog bataljuna Petrinja i njihovog zapovjednika) u svrhu utvrđivanja pravilnog i potpunog činjeničnog stanja.
26. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku 16. travnja 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavak 1. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku, uz spis upravnog postupka
