Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-2104/2023-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 18. ožujka 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, te odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužene, dana 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 3211113517/07 zaključen između tužitelja i tužene dana 9. listopada 2007. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženoj isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 16.112,65 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
- iznos od 72,17 EUR sa kamatom od 10.12.2007. godine
- iznos od 72,17 EUR sa kamatom od 31.12.2007. godine
- iznos od 145,34 EUR sa kamatom od 10.01.2008. godine
- iznos od 219,46 EUR sa kamatom od 10.02.2008. godine
- iznos od 294,91 EUR sa kamatom od 10.03.2008. godine
- iznos od 374,94 EUR sa kamatom od 10.04.2008. godine
- iznos od 453,80 EUR sa kamatom od 10.05.2008. godine
- iznos od 532,64 EUR sa kamatom od 10.06.2008. godine
- iznos od 610,86 EUR sa kamatom od 10.07.2008. godine
- iznos od 688,61 EUR sa kamatom od 10.08.2008. godine
- iznos od 766,80 EUR sa kamatom od 26.09.2008. godine
- iznos od 854,06 EUR sa kamatom od 29.10.2008. godine
- iznos od 937,38 EUR sa kamatom od 10.11.2008. godine
- iznos od 1.018,16 EUR sa kamatom od 10.12.2008. godine
- iznos od 1.018,16 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
- iznos od 1.103,28 EUR sa kamatom od 22.01.2009. godine
- iznos od 1.192,85 EUR sa kamatom od 13.02.2009. godine
- iznos od 1.271,73 EUR sa kamatom od 16.03.2009. godine
- iznos od 1.351,25 EUR sa kamatom od 16.04.2009. godine
- iznos od 1.430,59 EUR sa kamatom od 20.05.2009. godine
- iznos od 1.508,81 EUR sa kamatom od 16.06.2009. godine
- iznos od 1.593,26 EUR sa kamatom od 18.07.2009. godine
- iznos od 1.682,66 EUR sa kamatom od 03.08.2009. godine
- iznos od 1.773,03 EUR sa kamatom od 01.09.2009. godine
- iznos od 1.862,85 EUR sa kamatom od 01.10.2009. godine
- iznos od 1.952,13 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine
- iznos od 2.042,65 EUR sa kamatom od 01.12.2009. godine
- iznos od 2.134,35 EUR sa kamatom od 04.01.2010. godine
- iznos od 2.227,29 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine
- iznos od 2.319,91 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
- iznos od 2.414,63 EUR sa kamatom od 01.04.2010. godine
- iznos od 2.508,80 EUR sa kamatom od 03.05.2010. godine
- iznos od 2.604,03 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine
- iznos od 2.705,18 EUR sa kamatom od 01.07.2010. godine
- iznos od 2.804,99 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine
- iznos od 2.909,86 EUR sa kamatom od 01.09.2010. godine
- iznos od 3.012,06 EUR sa kamatom od 01.10.2010. godine
- iznos od 3.112,25 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine
- iznos od 3.218,55 EUR sa kamatom od 01.12.2010. godine
- iznos od 3.328,62 EUR sa kamatom od 03.01.2011. godine
- iznos od 3.435,96 EUR sa kamatom od 01.02.2011. godine
- iznos od 3.543,70 EUR sa kamatom od 01.03.2011. godine
- iznos od 3.649,47 EUR sa kamatom od 01.04.2011. godine
- iznos od 3.755,85 EUR sa kamatom od 02.05.2011. godine
- iznos od 3.868,92 EUR sa kamatom od 01.06.2011. godine
- iznos od 3.868,92 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
- iznos od 3.980,16 EUR sa kamatom od 01.07.2011. godine
- iznos od 4.098,63 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine
- iznos od 4.214,47 EUR sa kamatom od 01.09.2011. godine
- iznos od 4.326,23 EUR sa kamatom od 03.10.2011. godine
- iznos od 4.437,88 EUR sa kamatom od 02.11.2011. godine
- iznos od 4.549,09 EUR sa kamatom od 01.12.2011. godine
- iznos od 4.549,09 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
- iznos od 4.661,71 EUR sa kamatom od 02.01.2012. godine
- iznos od 4.776,03 EUR sa kamatom od 01.02.2012. godine
- iznos od 4.890,39 EUR sa kamatom od 02.03.2012. godine
- iznos od 5.003,79 EUR sa kamatom od 03.04.2012. godine
- iznos od 5.117,67 EUR sa kamatom od 03.05.2012. godine
- iznos od 5.232,07 EUR sa kamatom od 05.06.2012. godine
- iznos od 5.345,89 EUR sa kamatom od 03.07.2012. godine
- iznos od 5.459,78 EUR sa kamatom od 02.08.2012. godine
- iznos od 5.573,03 EUR sa kamatom od 04.09.2012. godine
- iznos od 5.684,94 EUR sa kamatom od 02.10.2012. godine
- iznos od 5.743,34 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine
- iznos od 5.857,10 EUR sa kamatom od 16.11.2012. godine
- iznos od 5.970,79 EUR sa kamatom od 04.12.2012. godine
- iznos od 5.916,00 EUR sa kamatom od 13.12.2012. godine
- iznos od 5.916,00 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
- iznos od 6.029,63 EUR sa kamatom od 03.01.2013. godine
- iznos od 6.141,32 EUR sa kamatom od 04.02.2013. godine
- iznos od 6.253,34 EUR sa kamatom od 18.03.2013. godine
- iznos od 6.366,82 EUR sa kamatom od 03.04.2013. godine
- iznos od 6.479,78 EUR sa kamatom od 03.05.2013. godine
- iznos od 6.590,14 EUR sa kamatom od 17.06.2013. godine
- iznos od 6.699,89 EUR sa kamatom od 02.07.2013. godine
- iznos od 6.810,61 EUR sa kamatom od 02.08.2013. godine
- iznos od 6.922,32 EUR sa kamatom od 03.09.2013. godine
- iznos od 7.035,32 EUR sa kamatom od 02.10.2013. godine
- iznos od 7.147,59 EUR sa kamatom od 18.11.2013. godine
- iznos od 7.260,34 EUR sa kamatom od 03.12.2013. godine
- iznos od 7.346,52 EUR sa kamatom od 03.01.2014. godine
- iznos od 7.457,62 EUR sa kamatom od 04.02.2014. godine
- iznos od 7.545,60 EUR sa kamatom od 04.03.2014. godine
- iznos od 7.636,28 EUR sa kamatom od 16.04.2014. godine
- iznos od 7.722,91 EUR sa kamatom od 15.05.2014. godine
- iznos od 7.809,45 EUR sa kamatom od 03.06.2014. godine
- iznos od 7.896,40 EUR sa kamatom od 03.07.2014. godine
- iznos od 7.983,86 EUR sa kamatom od 04.08.2014. godine
- iznos od 8.071,61 EUR sa kamatom od 12.09.2014. godine
- iznos od 8.159,82 EUR sa kamatom od 17.10.2014. godine
- iznos od 8.248,71 EUR sa kamatom od 17.11.2014. godine
- iznos od 8.337,50 EUR sa kamatom od 03.12.2014. godine
- iznos od 8.440,35 EUR sa kamatom od 16.01.2015. godine
- iznos od 8.530,05 EUR sa kamatom od 16.02.2015. godine
- iznos od 8.618,71 EUR sa kamatom od 14.03.2015. godine
- iznos od 8.707,77 EUR sa kamatom od 16.05.2015. godine
- iznos od 8.796,82 EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine
- iznos od 8.886,81 EUR sa kamatom od 06.07.2015. godine
- iznos od 8.886,81 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine
- iznos od 8.949,07 EUR sa kamatom od 16.11.2015. godine
- iznos od 8.968,45 EUR sa kamatom od 14.12.2015. godine
- iznos od 8.968,45 EUR sa kamatom od 31.12.2015. godine
- iznos od 8.987,83 EUR sa kamatom od 14.01.2016. godine
- iznos od 9.007,20 EUR sa kamatom od 15.02.2016. godine
- iznos od 9.026,58 EUR sa kamatom od 14.03.2016. godine
- iznos od 9.046,23 EUR sa kamatom od 14.04.2016. godine
- iznos od 9.065,69 EUR sa kamatom od 16.05.2016. godine
- iznos od 9.125,07 EUR sa kamatom od 01.06.2016. godine
- iznos od 9.144,54 EUR sa kamatom od 13.06.2016. godine
- iznos od 9.144,54 EUR sa kamatom od 30.06.2016. godine
- iznos od 9.164,01 EUR sa kamatom od 14.07.2016. godine
- iznos od 9.207,98 EUR sa kamatom od 18.07.2016. godine
- iznos od 9.227,45 EUR sa kamatom od 16.08.2016. godine
- iznos od 9.335,50 EUR sa kamatom od 17.08.2016. godine
- iznos od 9.355,10 EUR sa kamatom od 14.09.2016. godine
- iznos od 9.463,15 EUR sa kamatom od 22.09.2016. godine
- iznos od 9.520,13 EUR sa kamatom od 14.10.2016. godine
- iznos od 9.560,08 EUR sa kamatom od 27.12.2016. godine
- iznos od 9.560,08 EUR sa kamatom od 31.12.2016. godine
- iznos od 9.561,12 EUR sa kamatom od 27.01.2017. godine
- iznos od 9.637,94 EUR sa kamatom od 27.02.2017. godine
- iznos od 9.641,17 EUR sa kamatom od 30.03.2017. godine
- iznos od 9.720,16 EUR sa kamatom od 03.05.2017. godine
- iznos od 9.796,65 EUR sa kamatom od 08.06.2017. godine
- iznos od 9.796,65 EUR sa kamatom od 30.06.2017. godine
- iznos od 9.997,51 EUR sa kamatom od 01.08.2017. godine
- iznos od 9.998,59 EUR sa kamatom od 02.08.2017. godine
- iznos od 10.073,20 EUR sa kamatom od 16.08.2017. godine
- iznos od 10.147,88 EUR sa kamatom od 15.09.2017. godine
- iznos od 10.223,00 EUR sa kamatom od 13.10.2017. godine
- iznos od 10.305,32 EUR sa kamatom od 24.11.2017. godine
- iznos od 10.374,60 EUR sa kamatom od 15.12.2017. godine
- iznos od 10.374,60 EUR sa kamatom od 31.12.2017. godine
- iznos od 10.449,05 EUR sa kamatom od 17.01.2018. godine
- iznos od 10.521,73 EUR sa kamatom od 13.02.2018. godine
- iznos od 10.594,46 EUR sa kamatom od 20.03.2018. godine
- iznos od 10.666,97 EUR sa kamatom od 18.04.2018. godine
- iznos od 10.739,17 EUR sa kamatom od 17.05.2018. godine
- iznos od 10.811,23 EUR sa kamatom od 20.06.2018. godine
- iznos od 10.811,23 EUR sa kamatom od 30.06.2018. godine
- iznos od 10.883,56 EUR sa kamatom od 25.07.2018. godine
- iznos od 10.954,70 EUR sa kamatom od 21.08.2018. godine
- iznos od 11.025,84 EUR sa kamatom od 19.09.2018. godine
- iznos od 11.097,11 EUR sa kamatom od 26.10.2018. godine
- iznos od 11.168,30 EUR sa kamatom od 23.11.2018. godine
- iznos od 11.239,18 EUR sa kamatom od 18.12.2018. godine
- iznos od 11.239,18 EUR sa kamatom od 31.12.2018. godine
- iznos od 11.310,45 EUR sa kamatom od 17.01.2019. godine
- iznos od 11.380,53 EUR sa kamatom od 19.02.2019. godine
- iznos od 11.450,87 EUR sa kamatom od 19.03.2019. godine
- iznos od 11.520,89 EUR sa kamatom od 26.04.2019. godine
- iznos od 11.591,16 EUR sa kamatom od 21.05.2019. godine
- iznos od 11.661,31 EUR sa kamatom od 18.06.2019. godine
- iznos od 11.661,31 EUR sa kamatom od 30.06.2019. godine
- iznos od 11.736,32 EUR sa kamatom od 16.07.2019. godine
- iznos od 11.800,56 EUR sa kamatom od 20.08.2019. godine
- iznos od 11.801,87 EUR sa kamatom od 15.09.2019. godine
- iznos od 11.870,22 EUR sa kamatom od 17.09.2019. godine
- iznos od 11.939,38 EUR sa kamatom od 15.10.2019. godine
- iznos od 12.009,13 EUR sa kamatom od 15.11.2019. godine
- iznos od 12.078,77 EUR sa kamatom od 15.12.2019. godine
- iznos od 12.078,77 EUR sa kamatom od 31.12.2019. godine
- iznos od 12.148,50 EUR sa kamatom od 15.01.2020. godine
- iznos od 12.217,81 EUR sa kamatom od 15.02.2020. godine
- iznos od 12.288,23 EUR sa kamatom od 15.03.2020. godine
- iznos od 12.359,02 EUR sa kamatom od 15.04.2020. godine
- iznos od 12.429,40 EUR sa kamatom od 15.05.2020. godine
- iznos od 12.499,79 EUR sa kamatom od 15.06.2020. godine
- iznos od 12.499,79 EUR sa kamatom od 30.06.2020. godine
- iznos od 12.569,89 EUR sa kamatom od 15.07.2020. godine
- iznos od 12.639,32 EUR sa kamatom od 15.08.2020. godine
- iznos od 12.709,08 EUR sa kamatom od 15.09.2020. godine
- iznos od 12.779,15 EUR sa kamatom od 15.10.2020. godine
- iznos od 12.803,78 EUR sa kamatom od 15.11.2020. godine
- iznos od 12.849,21 EUR sa kamatom od 16.11.2020. godine
- iznos od 12.919,01 EUR sa kamatom od 15.12.2020. godine
- iznos od 12.919,01 EUR sa kamatom od 31.12.2020. godine
- iznos od 12.989,24 EUR sa kamatom od 15.01.2021. godine
- iznos od 13.058,98 EUR sa kamatom od 15.02.2021. godine
- iznos od 13.128,96 EUR sa kamatom od 15.03.2021. godine
- iznos od 13.198,72 EUR sa kamatom od 15.04.2021. godine
- iznos od 13.268,10 EUR sa kamatom od 15.05.2021. godine
- iznos od 13.337,19 EUR sa kamatom od 15.06.2021. godine
- iznos od 13.337,19 EUR sa kamatom od 30.06.2021. godine
- iznos od 13.406,29 EUR sa kamatom od 15.07.2021. godine
- iznos od 13.475,25 EUR sa kamatom od 15.08.2021. godine
- iznos od 13.509,45 EUR sa kamatom od 15.09.2021. godine
- iznos od 13.544,03 EUR sa kamatom od 16.09.2021. godine
- iznos od 13.578,90 EUR sa kamatom od 15.10.2021. godine
- iznos od 13.613,27 EUR sa kamatom od 18.10.2021. godine
- iznos od 13.649,47 EUR sa kamatom od 15.11.2021. godine
- iznos od 13.682,36 EUR sa kamatom od 17.11.2021. godine
- iznos od 13.720,12 EUR sa kamatom od 15.12.2021. godine
- iznos od 13.751,54 EUR sa kamatom od 17.12.2021. godine
- iznos od 13.751,54 EUR sa kamatom od 31.12.2021. godine
- iznos od 13.790,82 EUR sa kamatom od 15.01.2022. godine
- iznos od 13.821,02 EUR sa kamatom od 17.01.2022. godine
- iznos od 13.890,21 EUR sa kamatom od 15.02.2022. godine
- iznos od 13.959,77 EUR sa kamatom od 15.03.2022. godine
- iznos od 14.003,72 EUR sa kamatom od 15.04.2022. godine
- iznos od 14.029,26 EUR sa kamatom od 19.04.2022. godine
- iznos od 14.098,43 EUR sa kamatom od 15.05.2022. godine
- iznos od 14.167,50 EUR sa kamatom od 15.06.2022. godine
- iznos od 14.167,50 EUR sa kamatom od 30.06.2022. godine
- iznos od 14.236,60 EUR sa kamatom od 15.07.2022. godine
- iznos od 14.305,60 EUR sa kamatom od 15.08.2022. godine
- iznos od 14.374,69 EUR sa kamatom od 15.09.2022. godine
- iznos od 14.385,12 EUR sa kamatom od 15.10.2022. godine
- iznos od 14.456,74 EUR sa kamatom od 15.11.2022. godine
- iznos od 14.456,74 EUR sa kamatom od 31.12.2022. godine
- iznos od 14.652,33 EUR sa kamatom od 15.01.2023. godine
- iznos od 14.721,48 EUR sa kamatom od 15.02.2023. godine
- iznos od 14.799,92 EUR sa kamatom od 15.03.2023. godine
- iznos od 14.869,30 EUR sa kamatom od 15.04.2023. godine
- iznos od 14.938,45 EUR sa kamatom od 05.05.2023. godine
- iznos od 15.007,60 EUR sa kamatom od 15.06.2023. godine
- iznos od 15.007,60 EUR sa kamatom od 30.06.2023. godine
- iznos od 15.076,75 EUR sa kamatom od 15.07.2023. godine
- iznos od 15.145,81 EUR sa kamatom od 15.08.2023. godine
- iznos od 15.214,87 EUR sa kamatom od 15.09.2023. godine
- iznos od 15.283,93 EUR sa kamatom od 15.10.2023. godine
- iznos od 15.352,99 EUR sa kamatom od 15.11.2023. godine
- iznos od 15.422,05 EUR sa kamatom od 15.12.2023. godine
- iznos od 15.422,05 EUR sa kamatom od 31.12.2023. godine
- iznos od 15.491,11 EUR sa kamatom od 15.01.2024. godine
- iznos od 15.560,17 EUR sa kamatom od 15.02.2024. godine
- iznos od 15.629,23 EUR sa kamatom od 15.03.2024. godine
- iznos od 15.698,29 EUR sa kamatom od 15.04.2024. godine
- iznos od 15.767,35 EUR sa kamatom od 15.05.2024. godine
- iznos od 15.836,41 EUR sa kamatom od 15.06.2024. godine
- iznos od 15.836,41 EUR sa kamatom od 30.06.2024. godine
- iznos od 15.905,47 EUR sa kamatom od 15.07.2024. godine
- iznos od 15.974,53 EUR sa kamatom od 15.08.2024. godine
- iznos od 16.043,59 EUR sa kamatom od 15.09.2024. godine
- iznos od 16.112,65 EUR sa kamatom od 15.10.2024. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 09. listopada 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovor o kreditu broj: 3211113517/07 zaključen između tužitelja i tuženika dana 09. listopada 2007. godine, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 09. listopada 2007. godine pa na dalje.
III. Dužna je tužena isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 2.031,16 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
- iznos od 1,03 EUR sa kamatom od 10.12.2007. godine
- iznos od 2,03 EUR sa kamatom od 10.01.2008. godine
- iznos od 2,98 EUR sa kamatom od 10.02.2008. godine
- iznos od 4,31 EUR sa kamatom od 10.03.2008. godine
- iznos od 3,57 EUR sa kamatom od 10.04.2008. godine
- iznos od 2,39 EUR sa kamatom od 10.05.2008. godine
- iznos od 2,38 EUR sa kamatom od 10.06.2008. godine
- iznos od 1,76 EUR sa kamatom od 10.07.2008. godine
- iznos od 1,28 EUR sa kamatom od 10.08.2008. godine
- iznos od 1,73 EUR sa kamatom od 26.09.2008. godine
- iznos od 10,58 EUR sa kamatom od 29.10.2008. godine
- iznos od 6,87 EUR sa kamatom od 10.11.2008. godine
- iznos od 4,31 EUR sa kamatom od 10.12.2008. godine
- iznos od 11,34 EUR sa kamatom od 22.01.2009. godine
- iznos od 10,62 EUR sa kamatom od 13.02.2009. godine
- iznos od 8,32 EUR sa kamatom od 16.03.2009. godine
- iznos od 9,02 EUR sa kamatom od 16.04.2009. godine
- iznos od 8,81 EUR sa kamatom od 20.05.2009. godine
- iznos od 7,61 EUR sa kamatom od 16.06.2009. godine
- iznos od 8,04 EUR sa kamatom od 18.07.2009. godine
- iznos od 8,02 EUR sa kamatom od 03.08.2009. godine
- iznos od 8,99 EUR sa kamatom od 01.09.2009. godine
- iznos od 8,44 EUR sa kamatom od 01.10.2009. godine
- iznos od 7,89 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine
- iznos od 9,14 EUR sa kamatom od 01.12.2009. godine
- iznos od 10,32 EUR sa kamatom od 04.01.2010. godine
- iznos od 11,56 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine
- iznos od 11,24 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
- iznos od 13,33 EUR sa kamatom od 01.04.2010. godine
- iznos od 12,79 EUR sa kamatom od 03.05.2010. godine
- iznos od 13,84 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine
- iznos od 19,77 EUR sa kamatom od 01.07.2010. godine
- iznos od 18,43 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine
- iznos od 23,49 EUR sa kamatom od 01.09.2010. godine
- iznos od 20,82 EUR sa kamatom od 01.10.2010. godine
- iznos od 18,81 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine
- iznos od 24,92 EUR sa kamatom od 01.12.2010. godine
- iznos od 28,69 EUR sa kamatom od 03.01.2011. godine
- iznos od 25,96 EUR sa kamatom od 01.02.2011. godine
- iznos od 26,36 EUR sa kamatom od 01.03.2011. godine
- iznos od 24,39 EUR sa kamatom od 01.04.2011. godine
- iznos od 25,00 EUR sa kamatom od 02.05.2011. godine
- iznos od 31,68 EUR sa kamatom od 01.06.2011. godine
- iznos od 32,62 EUR sa kamatom od 01.07.2011. godine
- iznos od 39,06 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine
- iznos od 36,44 EUR sa kamatom od 01.09.2011. godine
- iznos od 32,35 EUR sa kamatom od 03.10.2011. godine
- iznos od 32,24 EUR sa kamatom od 02.11.2011. godine
- iznos od 31,80 EUR sa kamatom od 01.12.2011. godine
- iznos od 33,28 EUR sa kamatom od 02.01.2012. godine
- iznos od 34,91 EUR sa kamatom od 01.02.2012. godine
- iznos od 34,95 EUR sa kamatom od 02.03.2012. godine
- iznos od 34,07 EUR sa kamatom od 03.04.2012. godine
- iznos od 34,47 EUR sa kamatom od 03.05.2012. godine
- iznos od 34,98 EUR sa kamatom od 05.06.2012. godine
- iznos od 34,49 EUR sa kamatom od 03.07.2012. godine
- iznos od 34,48 EUR sa kamatom od 02.08.2012. godine
- iznos od 33,84 EUR sa kamatom od 04.09.2012. godine
- iznos od 32,59 EUR sa kamatom od 02.10.2012. godine
- iznos od 34,41 EUR sa kamatom od 16.11.2012. godine
- iznos od 34,28 EUR sa kamatom od 04.12.2012. godine
- iznos od 34,21 EUR sa kamatom od 03.01.2013. godine
- iznos od 32,29 EUR sa kamatom od 04.02.2013. godine
- iznos od 32,61 EUR sa kamatom od 18.03.2013. godine
- iznos od 34,21 EUR sa kamatom od 03.04.2013. godine
- iznos od 33,55 EUR sa kamatom od 03.05.2013. godine
- iznos od 30,96 EUR sa kamatom od 17.06.2013. godine
- iznos od 30,47 EUR sa kamatom od 02.07.2013. godine
- iznos od 31,31 EUR sa kamatom od 02.08.2013. godine
- iznos od 32,29 EUR sa kamatom od 03.09.2013. godine
- iznos od 33,59 EUR sa kamatom od 02.10.2013. godine
- iznos od 32,86 EUR sa kamatom od 18.11.2013. godine
- iznos od 33,34 EUR sa kamatom od 03.12.2013. godine
- iznos od 33,28 EUR sa kamatom od 03.01.2014. godine
- iznos od 26,38 EUR sa kamatom od 04.02.2014. godine
- iznos od 27,15 EUR sa kamatom od 04.03.2014. godine
- iznos od 26,42 EUR sa kamatom od 16.04.2014. godine
- iznos od 25,80 EUR sa kamatom od 15.05.2014. godine
- iznos od 25,70 EUR sa kamatom od 03.06.2014. godine
- iznos od 26,11 EUR sa kamatom od 03.07.2014. godine
- iznos od 26,62 EUR sa kamatom od 04.08.2014. godine
- iznos od 26,92 EUR sa kamatom od 12.09.2014. godine
- iznos od 27,60 EUR sa kamatom od 17.10.2014. godine
- iznos od 28,05 EUR sa kamatom od 17.11.2014. godine
- iznos od 27,95 EUR sa kamatom od 03.12.2014. godine
- iznos od 42,27 EUR sa kamatom od 16.01.2015. godine
- iznos od 28,21 EUR sa kamatom od 16.02.2015. godine
- iznos od 28,21 EUR sa kamatom od 14.03.2015. godine
- iznos od 28,21 EUR sa kamatom od 16.05.2015. godine
- iznos od 28,21 EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine
- iznos od 28,21 EUR sa kamatom od 06.07.2015. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 09. listopada 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.646,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je sa tuženom dana 9. listopada 2007. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora: 3211113517/07, kojim mu je tužena odobrila kreditni iznos od 23.000,00 CHF. Spomenutim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,95% (čl. 2. Ugovora). Tužena da je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestila tužitelja o promjeni kamatne stope na što je tužitelj usmeno prigovorio, dok je kasnije promijene vršila bez da o tomu obavijesti tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor. Tužitelj je, istina, kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjene tako da mu je od početno ugovorene rate rata znatno porasla međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata. Sa niti jednom promjenom tužitelj se, dakle, nije usuglasio. Tako, drži da su promjene tužene u pogledu kamatne stope nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tužena kamatnu stopu nije promijenila na niže odnosno u korist tužitelja. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženoj u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Lobora na CHF). Od početka 2009. Libor neprestano pada tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53% pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tužena da je tužitelju trebala spustiti kamatu. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženoj kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Tako, drži da su ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, prema čl.102 toga zakona ništetne. Dakle, tužena da je mijenjala kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogla činiti i u korist tužitelja. Kako to tužena nije činila to je njezino postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Odredba tužene je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11 Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tužene je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8, te čl. 111. st. 1. i 2. alineja 1 Zakona o zaštiti potrošača. U svakom slučaju, nepoštena praksa je prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Osim što je, dakle, nepoštena i samim time ništetna odredba u citiranom ugovoru o promijeni kamatne stope što je, u konačnici, utvrđeno od strane Trgovačkog suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi to je, također, utvrđeno i da bi odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna. Sve ovo, ponavlja se, utvrđeno je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu pod poslovnim brojem P-1401/12. Takvo postupanje tužene strane, dakle ugovaranje ništetnih odredbi, suprotno je odredbama Direktive 93/13/EEZ naročito odredbi čl. 3. st. 1. i čl. 5. citirane Direktive. Zbog naprijed navedenog, a kako predmetni ugovor ne može opstati bez ništetnih odredbi, cijeli je ugovor ništetan što je, uostalom, utvrdio i Europski sud za ljudska prava u odluci doneseno u predmetu C-118/17, C-260/18 u identičnoj pravnoj stvari.
2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako glavnom tako i podrednom, te predlaže da se tužbeni zahtjev, kako glavni tako i podredni u cijelosti odbiju kao neosnovani uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Naime, ističe da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate, koje su vršene po ovom kreditu, iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane njega, nego i od strane drugih osoba te bi, stoga, tužitelj mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sam vršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Također, ističe kako tužitelj nije dokazao da je korisnik kredita potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon da ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača da je osnovna pretpostavka za pozivanje na načelna utvrđenja iz kolektivne parnice i na tužitelju je teret dokaza da je potrošač. Ako se tužitelj poziva na primjenu odredbe članka 502. c ZPP-a, odnosno na primjenu utvrđenja iz kolektivne parnice, upravo da je na njemu kao tužitelju teret dokaza i obveza dokazati da se ta utvrđenja na njega doista mogu i trebaju primijeniti. Nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 126. ZZP-a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a. Odredbom čl. 126. ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 10.3.2023., to tužena ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Također, tužena u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se imalo smatrati da je cijeli Ugovor o kreditu ništetan. Naime, možebitna i eventualna ništetnost pojedinih odredbi ugovora, a što tužena u cijelosti osporava da bi bio slučaj u konkretnom predmetu, ne može nikako povlačiti ništetnost i samog ugovora. Odredbom čl. 59. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Nadalje, odredbom čl. 324. ZOO-a, a koji zakon čini lex generalis u odnosu na ZZP, propisano je skoro jednako da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen te da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Slijedom navedenog, ukoliko bi se i smatrala ništetnom odredba o načinu promjene kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli, a što se u cijelosti osporava, to nipošto ne bi značilo da je ništetan cijeli Ugovor o kreditu. Uz navedeno, drži da je odlučna činjenica u ovom predmetu da su tužitelj i tužena dana 2.11.2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim Dodatkom da su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, Dodatkom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Nadalje, tužena da je tužitelju pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavila izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. u usporedni kredit s valutnom klauzulom u EUR utemeljen na novom otplatnom planu koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan i koji je uzeo u obzir valutu kredita (CHF - EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit, pritom uzimajući u obzir cjelokupne iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF. Dakle, potpisivanju Dodatka je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Stoga, ističe da je bila u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje Dodatka, a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženom odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Iz zakonskog okvira određenog ZIDZPK/15, pravnih stajališta VSRH izraženih u odlukama posl.br. Gos 1/2019, Rev 1014/18, Revd 2021/2020 te iz odluke Suda EU C-567/20, proizlaze sljedeće okolnosti primjenjive na ovaj konkretni slučaj: Dodatak ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je; Dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca; tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove; tužitelj je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita.
3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3211113517/07 (l.s. 7-12), dopis od 12.11.2015. (l.s. 300), izračun konverzije na dan 30.9.2015. (l.s. 301-338), Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 001/2016 od 2.11.2016. (l.s. 339-344), prometi po kreditu-specifikacije uplata (l.s. 345-360), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajla, mag.oec. od 1.12.2024. (l.s. 363-373), te proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ovog postupka.
4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud nije našao osnovanim glavni tužbeni zahtjev tužitelja, međutim podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja cijenio je u cijelosti osnovanim.
5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za povratom iznosa koje je preplatio tuženoj s osnova nezakonitog povećanja po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici, pa tako, glavnim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva da se utvrdi da je Ugovor o kreditu broj: 3211113517/07 zaključen između njega i tužene dana 9. listopada 2007., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega da se naloži tuženoj da mu isplati - vrati iznos od iznos od 16.112,65 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini plaćeni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva da se utvrdi da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 9. listopada 2007. pa na dalje, pa da se naloži tuženoj isplatiti-vratiti mu na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od iznos od 2.031,16 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos.
5.1. Navedeno je tužitelj precizirao po provedenom financijskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, svojim podneskom od 12. prosinca 2024.
6. Tako, nije sporno među strankama ovog postupka da su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3211113517/07 dana 9. listopada 2007., kojim ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF, na ime adaptacije kuće i refinanciranja kredita, uz rok otplate od 30 godina, te redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obvezo po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora, te koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,95% godišnje.
6.1. Također nije sporno niti da su dana 2. studenog 2016. stranke zaključile Dodatak br. 001/2016 predmetnog Ugovora o kreditu, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju-konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, kojim iste utvrđuju kako ostatak neotplaćene glavnice kredita u CHF s izračunom konverzije iznosi 19.924,46 CHF, odnosno 139.088,11 HRK, te kako preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 5.133,34 HRK.
7. Međutim, u ovom postupku sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“ obzirom tužena osporava pravo potrošača tužitelja, da li je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, jesu li odredbe ugovora o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, te su istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, nedostatak pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka, prigovor zastare, kao i da li je prijedlog za uračunavanjem „negativnih razlika“ osnovan.
8. Tako, prvenstveno se ističe kako ovaj Sud nalazi neosnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i prigovor statusa potrošača istog, obzirom je saslušanjem tužitelja kao stranke ovog postupka utvrdio da je isti 2007. radio u firmi Vodovod i Odvodnja gdje je naišao na promidžbeni letak ili formular kojim je Zagrebačka banka reklamirala kredite u CHF. Kada je otišao u banku podignuti kredit za nenamjenske svrhe, kojim je isplatio svoj stari kredit, te taj novac nije koristio za nikakve poslovne svrhe, isti su mu odmah izdeklamirali taj kredit kao najbolji i najpovoljniji sa najmanjom kamatom i nitko mu nije u niti jednom trenutku spomenuo da bi mogao postojati nekakva kredit u svezi dizanja takvoga kredita sa valutom u CHF. Kasnije da nije dobivao nikakve obavijesti od banke vezano za libor, te se nije mogao žaliti na ništa, a nije niti imao mogućnost da bi sa bankom pregovara o odredbama ugovora o kreditu. Ugovor nije detaljno pročitao međutim pročitao je sve bitne sastojke ugovora koje su ga zanimale, a u vrijeme sklapanja ugovora nije razumio što znači rizik valutne klauzule te je jedino razumio da je kredit u CHF.
9. Nadalje, ovaj Sud je stava da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni Presude i Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 dana 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tužena, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
9.1. Odlukom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17, u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
9.2. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. 96/03 – dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. ZZP-a, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10. Obzirom na navedeno, poglavito utvrđenje da je i tužena, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je zaključila u određenom razdoblju, nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima, to je ovaj Sud utvrdio da su odredbe čl. 1. i 2. (valutna klauzula) predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, sukladno odredbi čl. 322., u vezi s čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO), te odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. broj 96/03 – dalje ZZP/03) i čl. 96. st. 1. ZZP, to sve jer je tužena iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, te iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice, koji je neizvjestan, i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
11. U odnosu na prigovor zastare, valja reći da je zastarni rok za stjecanje bez osnove pet godina, te da je prigovor neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. kada je pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., pa zastarni rok od 5 godina počinje teći 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. ožujka 2023., to od 14. lipnja 2018. do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
12. Tužena je tijekom postupka osporila i pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka zbog sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu kojim je isti konvertiran iz valute CHF u valutu EUR. Naime, prema čl. 19. b. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Nar. Nov. br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 – dalje ZPK) konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Uvidom u predmetni Dodatak 001/2016 Ugovora o kreditu od 2. studenog 2016., utvrđeno je da je istim izvršena konverzija kredita radi promjene valute i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi korisnik bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Međutim, navedenim sklapanjem Dodatka Ugovoru preostala kreditna obveza nije umanjena radi nepoštene promjene kamatne stope od strane tužene nego je kreditna obveza umanjena uslijed konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR što je vezano uz različite tečajeve ovih dviju valuta i nema nikakve veze s predmetnim tužbenim zahtjevom. Prema tome, odgovornost tužene na ime obveze vraćanja stečenog bez osnove nije prestala sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je ugovorno reguliran drugi segment pravnog posla između stranaka. Ni u Dodatku ugovora ni u ZPK, nije navedeno da se višak koji je preplaćen zbog neodređene i neodredive kamate obuhvaća predmetnom konverzijom, već da se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime neplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Konverzija je rađena s pretpostavkom da je činidba (koja je predmet Ugovora o kreditu) bila i određena i odrediva, za što je u ovom postupku utvrđeno da nije bio slučaj. Osim toga, između stranaka nije sporno da tužena nije u bilo kojem dijelu udovoljila tužbenom zahtjevu već je ponudom predmetnog Dodatka jedino postupila po obvezi iz ZPK.
13. Obzirom da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platio nešto što nije bio dužan, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove, propisan odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, ističe se da je odredbom čl. 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
14. Kako je tužena osporila i visinu tužbenog zahtjeva, to je radi utvrđivanja okolnosti visine preplaćenih iznosa, a temeljem provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlo, koji nalaz i mišljenje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, utvrđeno da preplata tužitelja u odnosu na predmetni kredit koja se odnosi na promjenu tečaja CHF na način da bi kroz sav period otplate kredita, počev od početka otplate kredita do 30. rujna 2015., odnosno do konverzije kredita iz CHF u EUR, važio tečaj za CHF po kojem je isplaćen kredit, iznosi 15.303,77 HRK odnosno 2.031,16 EUR. Također, vještak utvrđuje kako negativne razlike anuiteta nije bilo tijekom otplate kredita, odnosno tečaj za CHF od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR nijednom nije bio niži od tečaja CHF po kojem je tužitelju kredit isplaćen. Tako, a obzirom da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne i iste ne proizvode pravni učinak prema tužitelju, iznos koji je sukladno istima naplaćen od tužitelja, tužena je stekla bez osnove, pa je sukladno navedenim odredbama čl. 1111. i 1115. ZOO, stjecatelj dužan vratiti iznos od 2.031,16 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa eventualnim tužbenim zahtjevom, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je istom priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za trošak sastava tužbe – 100 bodova, trošak sastava tri obrazložena podneska od 26.10.2023., 27.10.2023. i 12.12.2024. – svaki po 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 20.11.2023., 11.1.2024. i 18.3.2025.
– svaki po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,73 EUR, te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 205,72 EUR, sveukupno iznosi 1.646,45 EUR, dok je preko dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, koje obveze je tužitelj oslobođen kao potrošač, te suviše naznačene iznose vrijednosti poduzetih radnji, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
Zadar, 16. travnja 2025.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženoj po pun.