Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž- 160/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Noemi Butorac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženičinoj žalbi, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj P- 2607/2020 od 14. srpnja 2022., 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu, broj P-2607/2020 od 14. srpnja 2022.
a) potvrđuje u točki I. izreke
b) preinačuje u točki II. izreke odluci o troškovima prvostupanjskog postupka tako da točka II. izreke glasi:
" Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove prvostupanjskoga postupka u svoti od 710,90 EUR.
II. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana troškove revizijskog postupka u svoti od 668 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovno je suđeno:
" I. Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.941,17 kune sa zateznim kamatama po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku na taj iznos od 15. siječnja 2020. pa do isplate.
II. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.900,00 kn."
2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je pravodobno izjavila žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je odgovorio na žalbu i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je pravovremena i dopuštena.
5. Žalba nije osnovana.
6. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP-a.
7. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točke ZPP-a, osim zbog povreda iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa ni povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju navodi tuženica u žalbi.
9. Predmet spora je tužiteljeva novčana tražbina koja predstavlja razliku između tržišne i zaštićene najamnine za stan u tužiteljevom vlasništvu, koji je u najmu zaštićene stanarke na temelju sudske presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana.
10. Iz raspravne građe proizlazi:
- da je tužitelj vlasnik stana u zgradi izgrađenoj na čestici zgrade [katastarska čestica] Z. UL. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] površine 72,64 m2, korisne površine 68,02 m2;
- da je presudom Općinskog suda u Splitu broj P2- 4759/09 nadomješten ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužitelja kako najmodavca i SJ kao najmoprimca;
- da mjesečna najamnina za stan u centru grada Splita iznosi cca 700 EUR-a za stan od 65 m2, odnosno 800 EUR-a za stan od 68 m2;
- da mjesečna zaštićena najamnina između tužitelja kako najmodavca i SJ kao najmoprimca iznosi 160,59 kn ;
- da nakon umanjenja tržišna najamnina za predmetni stan za iznos zaštićene najamnine u svoti od 160,59 kuna tuženica za mjesec siječanj 2020. duguje tužitelju iznos od 5.941,17 kuna;
- da je uz tužbu priložen zahtjev za mirno rješenje spora od 18. ožujka 2014. koji se odnosi na tražbinu iz ožujka 2009.;
- da se tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi na tražbinu za siječanj 2020. u iznosu od 5.941,17 kn.
11. Prvostupanjski je sud, polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, te pozivajući se na presudu Europskog sud za ljudska prava Statileo c/a Hrvatska, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev.
11.1. Zakonom o najmu stanova (dalje: ZNS – „Narodne novine“ broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06), osobama koje su do dana stupanja na snagu tog zakona imale status nositelja stanarskog prava priznat je status zaštićenog najmoprimca, a vlasnici stanova bili dužni sa zaštićenim najmoprimcima sklopiti ugovor o najmu stana kojim su, između ostalog, ugovorili i visinu najamnine koja je bila propisana kao zaštićena najamnina i koja je bila i nekoliko desetaka puta niža od stvarne cijene najma kojeg je vlasnik stana mogao ostvariti na tržištu. Vlasnicima stanova onemogućen je posjed stanova, a ugovori o najmu obuhvaćali su i članove porodičnog domaćinstva dotadašnjeg nositelja stanarskog prava koji su nakon smrti nositelja stanarskog prava imali ista prava tako dugo dok su živjeli u tim stanovima.
11.2. Europski sud za ljudska prava u odluci Statileo protiv Republike Hrvatske utvrdio je da je miješanjem u vlasnička prava vlasnika stanova nepravedno raspodijeljen socijalni i financijski teret koji je nastao kao posljedica reforme u stambenom sektoru. Na vlasnike stanova stavljen je nesrazmjeran i pretjeran teret, budući je vlasnik stana morao snositi većinu socijalnih i financijskih troškova stambenog zbrinjavanja zaštićenog najmoprimca i da donošenjem ZN-a nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava čime je povrijeđena odredba članka 1. Protokola 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencije). Zbog toga je Europski sud za ljudska prava u odluci Statileo protiv Republike Hrvatske podnositelju zahtjeva dosudio naknadu štete upravo u iznosu koji predstavlja razliku između ostvarene zaštićene najamnine i najamnine koju bi ostvario na tržištu. U toj odluci utvrđeno je da je temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče samog zakonodavstva i to stoga što je Republika Hrvatska trebala poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi osigurala relativno osjetljivu ravnotežu između interesa najmodavaca uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobiti od svoje imovine, te općeg interesa zajednice uključujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja građana u lošijem položaju.
12. Kako je utvrđena uzročno posljedična veza između propusta države da unutar zakonodavstva uredi odnose najmodavca i najmoprimca, te nastala šteta na strani tužitelja u vidu umanjenja imovine, pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredba članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj; 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) naložio tuženici naknaditi tužitelju navedeni iznos.
13. Zakonska regulativa koja je u utuženom razdoblju propisivala institut zaštićenog najma stanova u privatnom vlasništvu predstavlja tuženičino protupravno postupanje jer je njome povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo vlasništva vlasnika stanova, koje u uzročno-posljedičnoj vezi dovodi do štete na strani vlasnika stanova u visini razlike između tržišne najamnine koju su mogli ostvariti i zaštićene najamnine koju su ostvarili od zaštićenih najmoprimaca.
14. U osvrtu na žalbene navode da je tužitelj kao najmodavac bio dužan utvrđivati imovinske prilike najmoprimca i neposredno sa najmoprimcem ili putem suda u parnici ostvariti viši iznos najamnine od konkretne zaštićene najamnine, prema stavu ovog suda vođenje računa o imovinskim prilikama najmoprimaca pri određivanju zaštićene najamnine ne smije biti riješeno prevaljivanjem na teret najmodavca.
15. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan pa se radi nepotrebnog ponavljanja tuženica upućuje na razloge iznesene u prvostupanjskoj presudi.
16. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženičinu štetu u odluci o troškovima prvostupanjskoga postupka.
16 1. Odluka o troškovima prvostupanjskoga postupka temelji se na članku 166. stavka 2., a u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: Tarifa).
16.2. Tužitelju pripadaju troškovi postupka u svoti od 710.90 EUR.
16.3. Troškovi se sastoji od troškova nagrade odvjetniku prema Tarifi i to za: sastav tužbe iznos od 750,00 kn, zastupanja na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 750,00 kn (2 x 750,00 kn = 1.5000,00 kn), sastav dva obrazložena podneska iznos od po 750,00 kn (2x750,00 kn = 1.500,00), zastupanje na ročištu za objavu presude iznos od 375,00 kn uvećano za pripadajući PDV od 25% u svoti od 1.031,25 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200, što iznosi 5.356,25 kn/710,90EUR. Tužitelju ne pripada sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu jer iz stanja spisa ne proizlazi da je istu platio.
17. Kako je tuženica sa žalbom uspjela samo u odnosu na sporednu tražbinu, troškove postupka to je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.
18.Tužitelju pripadaju troškovi revizijskog postupka u svoti od 668,00 EUR.
18.1.Troškovi se sastoji od troškova nagrade odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Važeća Tarifa) i to za sastav prijedloga za dopuštenje revizije iznos od 225,00 EUR, sastav revizije iznos od 225,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV od 25 % u svoti od 112,25 EUR te sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u svoti od 53,09 i sudske pristojbe na reviziju u svoti od 53,09 EUR iznosi ukupno 668,00 EUR.
19. Tužitelju ne pripadaju za prvostupanjski postupak troškovi prema troškovniku od 11. ožujka 2025. jer kada sud odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke o trošku postupka.
20. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude i to u točki I. a. na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u točki I. b. na temelju odredbe iz članka 373. točka 3. i članka 166. stavak 2. ZPP-a, pod točkom II. i III. temeljem odredbe iz članka 154. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 16. travnja 2025.
Sutkinja:
Noemi Butorac
