Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-97/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatka Gregurića, Tatjane Figač-Gregurić i Hrvoja Mladinića iz Bjelovara, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, broj P- 651/2019-46 od 11. prosinca 2024., u sjednici održanoj 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu ( točki I., II, III, i V. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, broj P-651/2019-46 od 11. prosinca 2024.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 51400607- 5102961982 sklopljenog između parničnih stranaka dana 21. travnja 2006. godine, a koja glasi: „VALUTNA KLAUZULA Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedica i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“.
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 51400607- 5102961982 od 21. travnja 2006. godine, a koja glasi: „KAMATA: Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 5,490% (pet cijelih četrdesetdevet posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. Interkalarna kamata obračunava se u visini ugovorene kamatne stope na iskorišteni iznos kredita od početka korištenja pa do stavljanja kreditu u otplatu, naplaćuje se jednokratno prilikom prijenosa kredita u otplatu, a u roku od 15 (petnaest) dana od datuma zaduženja“.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužiteljici SA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.286,68 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan
01. srpnja te godine i to:
na iznos od 37,11 € počev od 03. listopada 2011. do isplate;
na iznos od 49,30 € počev od 02. studenog 2011. do isplate;
na iznos od 47,97 € počev od 01. prosinca 2011. do isplate;
na iznos od 51,29 € počev od 03. siječnja 2012. do isplate;
na iznos od 51,95 € počev od 01. veljače 2012. do isplate;
na iznos od 53,94 € počev od 01. ožujka 2012. do isplate;
na iznos od 53,28 € počev od 02. travnja 2012. do isplate;
na iznos od 51,95 € počev od 02. svibnja 2012. do isplate;
na iznos od 50,89 € počev od 01. lipnja 2012. do isplate;
na iznos od 53,28 € počev od 04. srpnja 2012. do isplate;
na iznos od 51,29 € počev od 01. kolovoza 2012. do isplate;
na iznos od 51,95 € počev od 03. rujna 2012. do isplate;
na iznos od 47,97 € počev od 02. listopada 2012. do isplate;
na iznos od 52,61 € počev od 02. studenog 2012. do isplate;
na iznos od 51,95 € počev od 04. prosinca 2012. do isplate;
na iznos od 51,95 € počev od 02. siječnja 2013. do isplate;
na iznos od 47,97 € počev od 01. veljače 2013. do isplate;
na iznos od 51,95 € počev od 01. ožujka 2013. do isplate;
na iznos od 51,95 € počev od 02. travnja 2013. do isplate;
na iznos od 49,96 € počev od 02. svibnja 2013. do isplate;
na iznos od 47,97 € počev od 04. lipnja 2013. do isplate;
na iznos od 47,97 € počev od 01. srpnja 2013. do isplate;
na iznos od 47,97 € počev od 01. kolovoza 2013. do isplate;
na iznos od 47,97 € počev od 02. rujna 2013. do isplate;
na iznos od 47,97 € počev od 01. listopada 2013. do isplate;
na iznos od 52,08 € počev od 05. studenog 2013. do isplate;
na iznos od 47,97 € počev od 02. prosinca 2013. do isplate;
na iznos od 64,33 € počev od 03. siječnja 2014. do isplate;
na iznos od 35,09 € počev od 03. veljače 2014. do isplate;
na iznos od 35,09 € počev od 03. ožujka 2014. do isplate;
na iznos od 35,09 € počev od 02. travnja 2014. do isplate;
na iznos od 35,09 € počev od 02. svibnja 2014. do isplate;
na iznos od 35,09 € počev od 02. lipnja 2014. do isplate;
na iznos od 35,09 € počev od 01. srpnja 2014. do isplate;
na iznos od 35,09 € počev od 01. kolovoza 2014. do isplate;
na iznos od 35,09 € počev od 01. rujna 2014. do isplate;
na iznos od 35,09 € počev od 01. listopada 2014. do isplate;
na iznos od 35,09 € počev od 03. studenog 2014. do isplate;
na iznos od 36,42 € počev od 01. prosinca 2014. do isplate;
na iznos od 39,74 € počev od 02. siječnja 2015. do isplate;
na iznos od 38,41 € počev od 02. veljače 2015. do isplate;
na iznos od 39,74 € počev od 02. ožujka 2015. do isplate;
na iznos od 38,55 € počev od 01. travnja 2015. do isplate;
na iznos od 39,74 € počev od 04. svibnja 2015. do isplate;
na iznos od 40,40 € počev od 01. lipnja 2015. do isplate;
na iznos od 39,08 € počev od 01. srpnja 2015. do isplate;
na iznos od 39,74 € počev od 03. kolovoza 2015. do isplate;
na iznos od 166,57 € počev od 02. rujna 2015. do isplate;
na iznos od 2,65 € počev od 06. rujna 2015. do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 678,23 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako glasi: na iznos od 26,76 € sa kamatom od 01.06.06.do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.07.06. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.08.06. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.09.06. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.10.06. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.11.06. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.12.06. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.01.07. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.02.07. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.03.07. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.04.07. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.05.07. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.06.07. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.07.07. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.08.07. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.09.07. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.10.07. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 01.11.07. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 08.11.07. do plaćanja;
na iznos od 6,19 € sa kamatom od 06.12.07. do plaćanja;
na iznos od 0,18 € sa kamatom od 09.01.08. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 04.05.09. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 02.06.09. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 01.07.09. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 04.08.09. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 01.09.09. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 01.10.09. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 02.11.09. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 01.12.09. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 05.01.10. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 02.02.10. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 01.03.10. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 02.04.10. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 04.05.10. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 01.06.10. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 02.07.10. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 03.08.10. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 01.09.10. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 01.10.10. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 03.11.10. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 01.12.10. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 04.01.11. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 02.02.11. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 01.03.11. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 01.04.11. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 03.05.11. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 01.06.11. do plaćanja;
na iznos od 15,85 € sa kamatom od 06.07.11. do plaćanja;
na iznos od 31,57 € sa kamatom od 03.08.11. do plaćanja;
na iznos od 59,35 € sa kamatom od 01.09.11. do plaćanja;
na iznos od 14,81 € sa kamatom od 03.10.11. do plaćanja“ odnosno iznad dosuđenog iznosa od 2.286,68 eur do zatraženog iznosa od 3.712,49 eur sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovanim.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.666,54 eur zajedno s zakonskom zateznom počam od dana 11. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Protiv točke I., II., III. i V. izreke presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužiteljici naloži platiti parnične troškove žalitelju, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 51400607-5102961982, od 21. travnja 2006. (Dalje: Ugovor), sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koje odredbe sadrže ovlaštenje tuženiku jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak. Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčane svote od 2.286,68 EUR koji se odnosi na novčano potraživanje koje je tuženik stekao na osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
6.1. Tužiteljica zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama koji zahtjev temelji na člancima 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).
7. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik zaključili ugovor o kreditu 21. travnja 2006., te da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 26.300,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 180 mjeseci protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te da je kredit otplaćen.
8. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da se u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81, 82 i 90 a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona;
- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke;
- da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 5,490% u vrijeme sklapanja Ugovora;
- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao,
- da su stranke 14. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom;
9. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).
10. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.
11. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak sud smatra da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.
12. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
12.1 Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. O prigovoru zastare sud je odlučio zaključivši da zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. Zastara za povrat preplaćenih iznosa za promjenjivu kamatnu stopu počela je teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2019., sud je zaključio da nije nastupila zastara potraživanja.
14. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je dosudio tužiteljici iznos od 2.286,68 EUR sa zateznim kamatama od stjecanja (za anuitete od 3. listopada 2011) pa do dana plaćanja, prihvativši tužbeni zahtjev primjenom članka 1111. ZOO tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove.
14.1. Visina dosuđenog iznosa u svoti od 2.286,68 EUR predstavlja iznos stečenog bez osnove zbog promjena kamatne stope i promjena tečaja CHF s uračunavanjem negativnih razlika u iznosu od 224,30 EUR, (za utvrđeni iznos negativne razlike tužiteljica je sama smanjila tužbeni zahtjev) i preplatom u iznosu od 1.172,97 EUR koja je utvrđena dodatkom Ugovora ( povrat po izvršenoj konverziji). Iz preplate utvrđene u izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. podmireni su i više uplaćeni iznosi za razdoblje od 01. lipnja 2006. do 03. listopada 2011. u iznosu 678,28 EUR (5.110,49 kn) i obračunata kamata na te iznose u visini 494,69 EUR (3.727,23 kn), pa stečeno bez osnove do 30. rujna 2015. iznosi 2.286,68 EUR.
15. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud EU) izraženog u predmetima C-452/18 i C-118/17 prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli.
16. Dakle, utvrdivši da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ništetna, da aneksom ugovora tužiteljica nije obeštećena prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje utužene svote.
17. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
17.1 Nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.
18. Ocjenjujući važnije žalbene navode sukladno odredbi iz članka 375. stavka 1.
ZPP-a valja istaknuti slijedeće .
19. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključak o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi utemeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se tužiteljica pozvala. U vezi ovih postupka suda u žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presude iz parnice donesenih po kolektivnoj tužbi jer se u odredbama članka 502. c. ZPP i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može retroaktivno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.
20. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužiteljica mogla birati u kojoj će valuti kredit uzeti, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF i kamatnu stopu, koje se temelji na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a).
21.Tuženik je mogao dokazivati, da je informirao tužiteljicu kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu, o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, ali je tuženik tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom odustao od predloženih dokaza saslušanja u svojstvu svjedoka tužiteljevog osobnog bankara.
22. I prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rok kod stjecanja bez osnove je opći zastarni rok od pet godine, a u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) počinje teći s danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, pa do dana podnošenja tužbe 7. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina
23. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.
24. U pogledu žalbenih navoda koji se tiču izuzeća sudaca treba reći da ne postoji uvjetan zahtjev za izuzeće, a ne postoje ni okolnosti zbog kojih žalitelj smatra da bi bilo osnove za izuzeće.
25. Protivno žaliteljevom shvaćanju ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15) nije izgubila pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije, što je prvostupanjski sud kako je to navedeno u točki 16. 1. ove drugostupanjske presude pravilno i uradio uzevši u obzir efekt provedene konverzije
26. Utvrđeno je da su odredbe ugovora o kreditu kojim je regulirana valutna klauzula ništetne. Člankom 323. stavak 1. i 324. ZOO-a regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.
27. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO-a).
28. Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju. U konkretnom slučaju tužiteljica je, dakle, stekla pravo na restituciju preplaćenih svota na ime valutne klauzule i kamatne stope zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu.
29. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je li tužiteljičino pravo na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljičine preplate.
30. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).
31. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.
31.1. Istina Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, o čemu će biti riječi u nastavku ovog obrazloženja.
32. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.
33. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.
34. Tužiteljica i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.
35. Iako dodatak ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.
36. Tužiteljičino pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.
36.1. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.
37. Tužiteljica se, kao prvo, nije odrekla prava na restituciju, a i kada bi se tumačilo drukčije odredbe Aneksa ugovora bjelodano je da nije ispunjen jedan od prethodno navedenih uvjeta za valjanost odricanja. Naime, tužiteljica nije znala čega se odriče (npr. za preplatu zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije ni mogla znati jer još uvijek nije bilo utvrđeno da je i ta odredba ništetna), a ni tuženik ne tvrdi da ju je informirao o relevantnim činjenicama.
38. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu S protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem anexa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
39. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe iz članka 154. stavka 2. ZPP-a utvrdio postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela u sporu.
40. Kako je tuženikova žalba odbijena to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.
41. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 16. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Emir Čustović
