REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-389/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Mirte Tomić, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca ŽA, rođ. **.**.1998., [adresa], **.**.2025.
p r e s u d i o j e
Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske granične policije Slavonski Brod, KLASA: UP/I-216-01/25-03/359, URBROJ: 511-11-10-25-1 od 15. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava brodsko- posavska, Policijska granične policije Slavonski Brod, dostavila je 16. travnja 2025. ovome Sudu rješenje, KLASA: UP/I-216-01/25-03/359, URBROJ: 511-11-10-25-1 od 15. travnja 2025. (u daljnjem tekstu: predmetno rješenje) uz spis upravnog postupka, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranaca, time postupajući po članku 216. stavku 4. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., 114/22.,151/22. i 40/25., dalje u tekstu Zakon).
2. Navedenom zakonskom odredbom propisana je dužnost ovdje donositelju rješenja dostaviti spise sudu odmah po donošenju rješenja o smještaju stranca u centar, a upravni sud će u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.
3. U skladu s člankom 212. Zakona u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama (stavak 1.). Smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.).
4. Prema članku 214. Zakona državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) (stavak 1.). Okolnosti koje mogu ukazivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da:
- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu,
- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak,
- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka,
- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo,
- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj,
- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku,
- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu,
- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku,
- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje ukazuje da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).
5. Dakle, u sudskom postupku kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca potrebno je utvrditi: 1) postoji li kod stranca rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja, 2) ukoliko je tome tako, može li se prisilno udaljenje osigurati blažim mjerama i 3) ako ne, je li određeni rok prisilnog smještaja primjeren najkraćem vremenu koje je potrebno za aktivnosti prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.
6. Predmetnim rješenjem strancu ŽA, određuje se smještaj u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Tovarnik do 1 (jedan) mjesec jer postoje okolnosti koje ukazuju na postajanje rizika od izbjegavanja iz članka 214. stavka 2. podstavaka 1., 2. 8. i 9. Zakona, a prisilno udaljenje stranca se ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona.
7. Blaže mjere iz članka 213. stavka 1. Zakona smatraju se: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.
8. Dostavljenom spisu prileži i prethodno rješenje o protjerivanju stranca ŽA, KLASA: UP/I-216-04/25-01/1334, URBROJ: 511-11-10-25-1 od 15. travnja 2025. zbog nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku, uz obvezu napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP) i zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine, računajući od prisilnog udaljenja u zemlju tranzita ili zemlju podrijetla.
9. Stranac ŽA, bez isprave o identitetu, saslušan je u postupku kojom prilikom izjavljuje da je u Agfanistanu živio do sredine 2021. godine, kada je zbog loše ekonomske situacije odlučio otići u Tursku, gdje je došao nezakonito preko Pakistana i Irana, s time da se u Iranu zadržao oko mjesec dana. U Turskoj je boravio godinu dana i radio u tvornici tekstila u Istanbulu, a bio je smješten u kući poslodavca s drugim radnicima. Zarađivao je mjesečnu plaću u iznosu od 18000 turskih lira, odnosno oko 415,00 EUR-a, a kako mu to nije bilo dovoljno je je pomagao i svoju obitelj koja je ostala u Afganistanu odlučio je otići u Bugarsku. Državnu granicu između Turske i Bugarske prešao je pješice uz pomoć krijumčara i otišao u Sofiju gdje se smjestio u migrantskom kampu i tamo zatražio međunarodnu zaštitu. U Bugarskoj je boravio petnaest mjeseci i za to vrijeme radio u jednom skladištu trgovačkog centra. Pošto se bojao da će ga bugarske vlastiti vratiti nazad u Afganistan krenuo je dalje u Srbiju te je državnu granicu također prešao pješice. Kada je stigao u Srbiju taksi prijevozom je otišao u Beograd gdje se nalazio pet dana i za to vrijeme boravio u parku. Kada je stupio u kontakt s krijumčarima, iz Beograda je opet taksi prijevozom otišao do državne granice s Bosnom i Hercegovinom, a za prijevoz i prelazak državne granice je platio 1.200,00 EUR-a. Državnu granicu u Bosnu i Hercegovinu je prešao pješice i potom se taksi prijevozom uputio u Sarajevo, gdje se smjestio u migrantskom kampu i tamo boravio četrnaest dana. U tom kampu je upoznao još dvojicu Ž SA i ČA, s kojima se dogovorio da zajedno odu u Italiju. U Sarajevu su preko preko jednog S komunicirali s krijumčarima i tako dogovorili prelazak državne granice u Hrvatsku za iznos od 800,00 EUR-a. 13. travnja 2025. po njih je došao jedan vozač osobnim automobilom te ih je odvezao u neposrednu blizinu državne granice s Hrvatskom i njemu je svaki od njih platio 100,00 EUR-a. Nakon izlaska iz automobila pješice su po dobivenim uputama otišli do jedne rijeke i tamo su zatekli dvojicu maskiranih muškaraca s gumenim čamcem, kao i još dvojicu Č koji su zajedno s njima u tom čamcu prevezeni na hrvatsku obalu. Na taj način su nezakonito ušli u Hrvatsku isti dan oko 17,00 sati i tom prilikom od osoba koje su ih prevozile čamcem dobili lokaciju mjesta gdje trebaju ići, odnosno gdje će doći prijevoz za njihovo daljnje putovanje. Nakon toga su pješice otišli na to mjesto, odnosno do autoceste gdje je ubrzo po njih došao vozač osobnim automobilom pa su se ukrcali u automobil i krenuli autocestom u Zagreb, ali su nakon desetak minuta vožnje zaustavljeni od strane policijskih službenika. Izjavljuje da od osobnih stvari posjeduje mobilni telefon marke Nokia, u Republici Hrvatskoj nema rodbine niti poznanika, ne posjeduje nekretnine i ne boluje od zaraznih bolesti.
10. Analizirajući navedene podatke, ovaj Sud također smatra da kod stranca ŽA postoji rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja, na što upućuju utvrđene okolnosti navedene u članku 214. stavku 2. podstavcima 1., 2., 8. i 9. Zakona, a koje stranac i sam izričito potvrđuje u svojoj izjavi. Osim toga, iz prethodno opisanog ponašanja stranca ne može se uvjerljivo zaključiti da bi se pridržavao blažih mjera jer nesumnjivo proizlazi da bi ponovno pokušao nezakonito prijeći državnu granicu kako bi onemogućio prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu ili Afganistan, budući da mu cilj nije zadržati se u Republici Hrvatskoj, već na bilo koji način, bez poštivanja zakonskih procedura, ostvariti svoju očiglednu namjeru krajnjeg dolaska u Italiju.
11. Određeni rok prisilnog smještaja do 1 (jednog) mjeseca u kojem se aktivnosti radi prisilnog udaljenja moraju izvršavati s dužnom pažnjom, Sud smatra primjerenim okolnostima konkretnog slučaja i sukladnim odredbama članka 212. stavka 2. Zakona, kako bi se osigurala Zakonom propisana svrha razmjerna naravi potrebe za ograničenjem slobode.
12. Slijedom prethodno navedenog, a na temelju odredbe članka 216. stavka 4. Zakona i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24.), ovaj Sud potvrđuje zakonitost predmetnog rješenja po sva tri prethodno postavljena kriterija te je odlučeno kao u izreci.
U Osijeku 16. travnja 2025.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. ŽA – putem TPC Tovarnik, Rudina Mlaka 2, 32249 Tovarnik, poštom uz dopis i dostavnicu
2. MUP RH, Policijska uprava brodsko-posavska, Policijska granične policije Slavonski Brod, Marina Getaldića 50, Slavonski Brod
3. U spis
