REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-3276/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, zastupano po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, OIB: 89381255328, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 18. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja TT, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika OT, zamjenice u OGDO, 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276 da tužiteljici HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 103,66 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na iznos od:

- 3,16 EUR od 16. listopada 2015. godine do isplate,

- 2,82 EUR od 16. srpnja 2016. godine do isplate,

- 5,90 EUR od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- 1,80 EUR od 16. rujna 2016. godine do isplate,

- 6,13 EUR od 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- 9,62 EUR od 16. veljače 2017. godine do isplate,

- 13,23 EUR od 16. ožujka 2017. godine do isplate,

- 12,88 EUR od 16. travnja 2017. godine do isplate,

- 12,80 EUR od 16. svibnja 2017. godine do isplate,

- 8,06 EUR od 16. kolovoza 2017. godine do isplate,

- 2,83 EUR od 16. rujna 2017. godine do isplate,

- 6,53 EUR od 16. prosinca 2017. godine do isplate,

- 2,41 EUR od 16. studenog 2018. godine do isplate,

- 2,52 EUR od 16. prosinca 2018. godine do isplate,

- 3,70 EUR od 16. siječnja 2019. godine do isplate,

- 2,98 EUR od 16. veljače 2019. godine do isplate,

- 6,29 EUR od 16. ožujka 2019. godine do isplate,

po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i parnični trošak u iznosu od 1.074,05 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška i zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je državni službenik na radu u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, te je rješenjem raspoređen na rad u Zatvorsku bolnicu, na radnom mjestu pravosudnom policajca. Prema radno pravnoj dokumentaciji koju posjeduje tuženik, a posebno prema evidenciji o korištenju radnog vremena, razvidno je sljedeće:

Imenovani službenik u Zatvorskoj bolnici obavlja poslove osiguranja. Njegovo radno vrijeme organizirano je na način da radi u smjenama po 8 sati, koliko traje jedna smjena i u turnusu po 12 sati, koliko traje turnus, odnosno na drugačiji način ukoliko dokazi do prekida ciklusa 12-24-12-48 zbog promjene rasporeda rada. Zbog specifičnosti posla i nedostataka potrebnih kadrova, tužitelj svakodnevno u svome radu ne može konzumirati pravo na odmor (stanku) u trajanju od najmanje 30 minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu. Pravo na stanku utvrđeno je Zakonom o radu (u daljnjem tekstu: ZR) čl. 52. ranijeg ZR-a (NN 149/09) i čl. 73 sada važećeg ZR-a (NN 93/14), Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Sukladno citiranim propisima, ako službenik ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodan dan. Poslodavac vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenja stanke. Prema vlastitoj evidenciji u razdoblju od 24.7.2014. do 24.7.2019., tužitelj svaki radni dan nije koristio pauzu (stanku). U navedenom periodu, tuženik nije tužitelju omogućio da vrijeme nekorištenja pauze (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Zbog toga što tuženik nije tužitelju omogućio korištenje pauze (stanke) za vrijeme rada u utuženom razdoblju, došlo je do povrede prava tužitelja iz radnog odnosa, jer je tužitelj za vrijeme pauze trebao odmarati, a ne raditi. Kako tužitelju od strane tuženika nije omogućeno ostvarenje zakonskog prava na pauzu (stanku), a kako se vrijeme provedeno na pauzi (stanci) ubraja u radno vrijeme, to se tuženik, tužiteljevim radom neosnovano obogatio (jer je tužitelj radio u vrijeme kada je trebao koristiti pauzu (stanku)), te mu je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati rada. Tužitelj ne posjeduje evidenciju prisutnosti na radu i korištenje dnevne pauze (stanke), a niti podatke o cijeni radnog sata. Navedena evidencija predstavlja zajedničku radnopravnu dokumentaciju i ista se nalazi kod tuženika. Zbog toga tužitelj predlaže da tuženik utvrdi koliki je ukupan broj sati na ime neiskorištene pauze (stanke) u utuženom razdoblju, te da obračuna ukupnu novčanu vrijednost istih sati. Radi mirnog rješenja spora, tužitelj je sukladno odredbama ZPP-a obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isti nije odgovoreno. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 16.1.2025. zahtijeva da mu tuženik isplati ukupni iznos od 103,66 eura bruto i parnični trošak sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora od 24.7.2019. (list 5-6 spisa), Rješenja o rasporedu na radno mjesto (list 16-23 spisa), sudsku praksu (list 28-34 spisa), platne liste (list 47-170, 306-435 spisa), evidenciju o radnom vremenu (list 171-295, 436-591 spisa), knjigu izvješća dežurnog na CD-ima (list 296 spisa), knjigu izvješća (list 610-697 spisa), saslušani su svjedoci LT i AT (list 41-42 spisa), te ZT (list 601-602 spisa), tužiteljica (list 592 spisa), Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 704-711 spisa), te dopunsko vještačenje (list 725-728 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 18.3.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Ocjenjujući provedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

7. Prije podnošenja tužbe tužitelj se obratio Općinskom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora sukladno čl. 186.a ZPP-a podneskom od 24.7.2019., a što niti tuženik nije osporavao.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu pravosudnog policajca, za isplatu novčane naknade za neiskorišteni odmor (stanku) u utuženom razdoblju od 24. srpnja 2014. do zaključno 24. srpnja 2019., u iznosu od 103,66 eura, što znači da se radi o sporu male vrijednosti.

9. Iz Rješenja o rasporedu, obračunskih lista i evidencije radnog vremena, a koje je dostavio tuženik, pa ih sud prihvaća kao mjerodavne i vjerodostojne, proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika kao stariji pravosudni policajac u Odjelu osiguranja, Zatvorska bolnica u Zagrebu.

10. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je u skladu s dokumentacijom u spisu i utvrđenjima, a prema izračunima iz nalaza, mišljenja kako za razdoblje od 24. srpnja 2014. do zaključno 24. srpnja 2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora), iznosi ukupno 3.893,58 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa). Pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘m’ Tabele 2 nalaza, a datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ‘n’ Tabeli 2 nalaza.

11. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorile su obje strane, te je tužiteljica predložila dopunsko vještačenje na način da vještak utvrdi visinu neisplaćenih stanki sukladno podacima iz Knjige dnevnog izvješća dežurnog u dane kada je tužiteljica radila u turnusu te je iskoristila stanku od 30 minuta, umjesto 60 minuta, a koje dane je tužiteljica specificirala u podnesku od 7.3.2024., a ne za sve dane utuženog razdoblja kako je to vještak u činio u ranijem nalazu i mišljenu.

12. Sukladno prijedlogu tužiteljice, vještak je sačinio dopunski nalaz i mišljenje u kojem navodi da u skladu s dokumentacijom u spisu i utvrđenjima, a prema izračunima iz osnovnog nalaza i ove dopune, mišljenja je kako za razdoblje od 24. srpnja 2014. do zaključno 24. srpnja 2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora) u trajanju od 60 minuta za vrijeme rada u turnusa, a uzimajući u obzir samo utužene dane, iznosi ukupno 103,66 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘j’ Tabele 1b ovog dopunskog nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ‘k’ Tabele 1b ovog dopunskog nalaza.

13. Nakon toga stranke nisu imale daljnjih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

14. Sud je prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještaka, budući je isti sačinjeni stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale primjedbi na isti, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru, te je tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev sukladno dopunskom nalazu i mišljenju vještaka tako da zahtijeva iznos od 103,66 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

15. Međutim, u ovom predmetu je sporno pravno pitanje, da li tužiteljica ima pravo na naknadu za neiskorištene stanke.

16. Odredbom čl. 73. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 98/19; dalje: ZR) propisano je da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

17. Odredbom čl. 10. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, br. 112/17, 12/18 i 2/19; dalje: KU) propisano je da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. St. 2. istog članka, propisano je da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, dok je st. 3. propisano da se vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

18. Sukladno odredbi čl. 42. KU ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

19. Nadalje, prema čl. 135. ZR-a u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Sukladno navedenom, teret dokazivanja spornih činjenica u konkretnom predmetu bio je na tužiteljici koja tvrdi da ju je tuženik onemogućio u korištenju stanke.

20. Čl 8. st. 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (dalje; Pravilnik) propisuje minimalan sadržaj evidencije o radnom vremenu pa tako evidencija o radnom vremenu između ostalog sadrži podatke o: sukladno t. 3. početku rada, sukladno točki 4. završetku rada, sukladno točki 6. ukupno dnevno radno vrijeme, a sukladno t. 9. vrijeme nenazočnosti na radu: - sate korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg), - neradne dane i blagdane utvrđene posebnim propisom, - sate spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad, - sate plaćenih dopusta, - sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika, - sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove, - sate provedene u štrajku, - sate isključenja s rada (lockout).

21. Iz citiranih odredbi proizlazi da se stanka ubraja u radno vrijeme (dakle vrijeme nazočnosti radnika na radu), pa se time razlikuje od ostalih odmora na koje prema ostalim propisima radnik ima pravo (dnevni, tjedni i godišnji), koji se ne ubrajaju u vrijeme nazočnosti radnika na radu. Stoga poslodavac u sklopu vođenja evidencije o radnom vremenu nije dužan voditi evidenciju o korištenju stanke radnika.

22. Svjedok LT je izjavio da je bio voditelj odjela osiguranja u Zatvorskoj bolnici Zagreb i nadređeni tužiteljici od 3.9.2012. do 1.2.2018. Rad je bio organiziran u 4 turnusa od 7-19 i od 19-7 sati. Imali smo u odjelu osiguranja 50 izvršitelja, a bilo je predviđenih 66 radnih mjesta, te je tamo velika fluktuacija ljudi, te se radi o bolesnim osobama, pa se često ne može unaprijed planirati posao budući ima neplaniranih hospitalizacija i izvođenja, tako da je korištenje pauze ovisilo o dinamici posla. Jedno vrijeme je dežurni vodio evidenciju o korištenju pauze, a čini mu se da se ta evidencija vodila negdje zadnjih 2 godine njegovog rada tamo. Pauze su se uglavnom koristile otprilike 80-90%, a radnici su nekada pauze koristili kraće kako bi i drugi kolege mogli koristiti pauzu. Nije postojao raspored korištenja pauze, već je dežurni određivao tko će kada ići na pauzu ovisno o poslu, te nisui imali obavezu vođenja evidencije pauze. Radnici su odlazili na pauzu tako da su prethodno obavijestili dežurnog koji im je dao odobrenje i osigurano njihovu zamjenu.

23. Svjedok AT je izjavio da radi u zatvorskoj bolnici Zagreb od 1993. kao pravosudni policajac, te radi zajedno sa tužiteljicom, te je bio dežurni od 1998. Rad je organiziran u turnusima od 7-19 i od 19-7 sati, te tada radnik ima pravo na pauzu od 60 min, a kada je radnik na raspolaganju, onda radi od 7-15 ili od 14-22 sata i tada ima pauzu od 30 min. On je kao dežurni bio zadužen za organiziranje pauze, ali zbog premalog broja ljudi, radnici te pauze često ne mogu koristiti, i to čak u 95% slučajeva. On vodi evidenciju pauza na način da upisuje tko kada ide na pauzu, dok ne upisuje slučajeve kada radnici ne idu na pauzu, te je za radnika koji ide na pauzu dužan osigurati zamjenu. Tužiteljica je uglavnom radi u turnusima od 7-19 i od 19-7 sati. U knjige je upisao svaki puta kada je tužiteljica koristila pauzu.

24. Svjedok ZT je izjavio da je radio u utuženom razdoblju sa tužiteljicom kao pravosudni policajac u Zatvorskoj bolnici. Radili su u turnusima od 7-19 ili od 19-7 sati, te je bila predviđena pauza od 60 minuta dnevno, ali su istu jako rijetko mogli koristiti zbog manjka ljudi. Naime, ne mogu napustiti radno mjesto i ići na pauzu ako nemaju zamjenu, a zamjenu mora odobriti dežurni, tako da su u slučaju kada je dežurni osigurao zamjenu, išli su na pauzu, te je to dežurni evidentirao u knjizi. Često su imali izvanredne poslove, te im je dežurni znao reći da se danas ne koristi pauza, ali to nikada nije pismeno određivao. Dežurni je evidentirao svaki odlazak na pauzu u knjizi izvještaja dežurnog, te je točno upisivao vrijeme odlaska na pauzu i povratka s pauze, te ako to nije zabilježeno u toj knjizi, tada pauza nije korištena. Zatvorska bolnica Zagreb nije pisano određivala raspored tko će i kada ići na pauzu, već je to bila dužnost dežurnog koji je morao osigurati zamjenu. U Zatvorskoj bolnici Zagreb nisu imali osigurani gablec već bi morali izlaziti van do trgovine po gablec, a kada su imali vanjsko uredovanje, tada uopće pauzu nisu mogli koristiti.

25. Tužiteljica je u svom iskazu navela da radi kao pravosudni policajac već 30 godina te radi u zatvorskoj bolnici. Radno vrijeme je 12 sati dnevno te se radi u turnusu od 07 do 19 sati ili od 19 do 07 sati, te im nije omogućeno korištenje pauze jer se to zbog malog broja zaposlenih ne može organizirati tako da tijekom tih 12 sati ne može izaći Ponekada radi i u vanjskoj bolnici na čuvanju, te tada ne može niti na wc tijekom 12 sati. Dežurni u knjigama izvješća evidentira tko je kada i koliko na pauzi.

26. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka budući su u bitnome jasni i međusobno suglasni, te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu, osobito sa podacima iz evidencija dnevnog izvješća dežurnog, te je temeljem istih sud utvrdio da je tužiteljica u spornom razdoblju radila kao pravosudni policajac u Zatvorskoj bolnici, te je pretežno radila u turnusima 12-24-12-48, te je tijekom rada u turnusima imala pravo na pauzu 1 sat, ali zbog manjka službenika, nisu mogli dobiti zamjenu, te nisu uvijek mogli ići na pauzu, a kada bi dobili zamjenu, tada su mogli samo kratko otići u dućan. U utuženom razdoblju dežurni je u knjigama izvješća evidentirao tko je kada i koliko na pauzi.

27. Tijekom postupka tuženik je dostavio evidencije dnevnog izvješća dežurnog za utuženo razdoblje (na CD-ima), a koju je sud prihvatio kao mjerodavnu i vjerodostojnu, budući se radi o evidencijama poslodavca. Iz istih je sud utvrdio da je dežurni vodio evidencije o svim događajima tijekom dana, kako o zatvorenicima, tako i o pravosudnim policajcima koji su toga dana radili, te je između ostalog bilježio i vrijeme kada su isti koristili dnevni odmor (stanku). Dakle, iako tuženik nije bio dužan voditi evidencije o korištenju stanke svojih djelatnika, tuženik je to ipak činio, te je sud temeljem takve evidencije tuženika utvrdio da je tužiteljica u određene dane tijekom utuženog razdoblja kada je radila u turnusu koristila stanku od 30 minuta, umjesto 60 minuta. Kako se radi o izuzetno opsežnim evidencijama, to je tužiteljica u podnesku od 7.3.2024. izdvojila i specificirala samo one dane kada je radila u turnusu te je iskoristila stanku od 30 minuta, umjesto 60 minuta, te sukladno tome traži naknadu, a tuženik ove navode tužiteljice (u pogledu specifikacije neiskorištenih stanki) nije osporavao, a niti je tvrdio, niti dokazao suprotno.

28. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da zbog manjka službenika, tužiteljica tijekom utuženog razdoblja u određene dane rada u turnusu nije iskoristila pauzu od 60 minuta na koju je imala pravo, nego je iskoristila stanku od samo 30 minuta, čime su joj povrijeđena njena prava na stanku, a za što bi joj sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka pripadala naknada u iznosu od 103,66 eura bruto.

29. Iako je tužiteljica sukladno čl. 42. KU imala pravo od poslodavca tražiti slobodne dane kao kompenzaciju za neiskorišteni dnevni odmor (stanku), a što nije tražila, to ne znači da ona nema pravo tražiti isplatu naknade za dio neiskorištenog dnevnog odmora (stanke). Naime, mogućnost traženja korištenja slobodnog dana (kao kompenzaciju za neiskorišteni dnevni odmor) je pravo tužiteljice, kojeg ona može ili ne mora iskoristiti, a ako se odluči ne iskoristiti tu mogućnost, ona ne gubi pravo na isplatu naknade s predmetnog pravnog osnova, budući to nije nigdje propisano.

30. Ovakvo stajalište je zauzeo i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj: Gž R-49/2025-2 od 28.3.2025.

31. Slijedom svega navedenog, tužiteljici je valjao dosuditi naknadu za neiskorištene stanke u iznosu od 103,66 eura bruto odnosno pojedinačne mjesečne iznose, kao pod točkom I. izreke.

32. Tužiteljici su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.), a kako je istima određeno da plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za: sastav zahtjeva za mirno rješavanje spora po Tbr 32 - 25 bodova, sastav tužbe po Tbr 7/1 - 25 bodova, podnesak od 7.3.2024. po Tbr 8/1 - 25 bodova, podnesak od 16.1.2025. po Tbr. 8/4 - 6,25 bodova, ročište 10.6.2020., 15.9.2020., 19.1.2022., 12.9.2023., 30.10.2024. i 18.3.2025. po Tbr 9/1 - po 25 bodova za svako i ročište 28.2.2023. po Tbr. 9/2 – 12,5 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 437,50 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 546,87 eura. Tome valja dodati i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 527,18 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.074,05 eura. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 19.2.2020. jer isti ne postoji u spisu i trošak podneska od 10.5.2024. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a. Isto tako, tužiteljici nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će tužitelj na isto pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 16. travnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Spis