Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-10/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojeg zastupaju punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ravlić i Partneri iz Zagreba i punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dražan Crnković & Alen Pešušić iz Zagreba, radi pobijanja odluke o razrješenju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-326/2024- 53 od 21. studenog 2024., u sjednici održanoj 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-326/2024-53 od 21. studenog 2024. u pobijanom dijelu – točki I. i II. izreke se potvrđuje.

II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

""I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Poništava se Odluka Upravnog vijeća Kliničke bolnice Dubrava od 4. studenog 2020. godine.

II. Utvrđuje se da dužnost tužitelja kao ravnatelja tuženika nije prestala.

III. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371, tužitelja NV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ponovno rasporediti na mjesto ravnatelja te mu osigurati sva prava iz radnog odnosa, kao da Odluka Upravnog vijeća Kliničke bolnice Dubrava od 4. studenog 2020. nije niti donesena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, 10000 Zagreb, OIB: 32206148371 naknaditi tužitelju NV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude, pa sve do isplate, i to sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka i to za zastupanje po odvjetniku Tonči Ravliću iznos od 1.375,00 eura te za zastupanje po odvjetniku Alenu Pešušiću iznos od 1.375,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.""

2. Ovu presudu, u dijelu pod točkom I., te u odluci o troškovima, dakle točki II. izreke, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te usvojiti podredno postavljeni tužbeni zahtjev, te obvezati tuženika na naknadu troškova prema troškovniku, uvećano za troškove žalbe.

3. Tuženik je na žalbu odgovorio i predložio istu odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi, te je zatražio da mu tužitelj naknadi troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora bili su zahtjevi tužitelja:

- za utvrđenje ništetnosti, podredno poništenje Odluke Upravnog vijeća tuženika od 4. studenog 2020. kojom je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja (u daljnjem tekstu: Odluka),

- za utvrđenje da tužitelju dužnost ravnatelja nije prestala,

- za nalaganje tuženiku da tužitelja ponovno rasporedi na mjesto ravnatelja i da mu osigura sva prava iz radnog odnosa kao da Odluka nije donesena.

5.1. U prethodnoj fazi postupka pravomoćno je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti Odluke i to tako da je preinačena prvostupanjska presuda kojom je taj zahtjev bio prihvaćen, pa je pobijanom presudom prvostupanjski sud sada odlučio o zahtjevu za pobijanje iste Odluke, te ostalim zahtjevima.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika od ožujka 2000.,

- da je Ugovorom o radu od 11. lipnja 2019. zaposlen kod tuženika u kumulativnom radu na neodređeno vrijeme,

- da je na temelju Odluke o imenovanju od 17. prosinca 2019. Upravnog vijeća tuženika, uz suglasnost Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, započeo obnašati dužnost ravnatelja tuženika u mandatnom razdoblju od četiri godine, od 17. prosinca 2019. do 16. prosinca 2023.,

- da je Odlukom Upravnog vijeća tuženika od 4. studenog 2020. tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja tuženika na temelju članka 88. stavak 1. i 2. podstavak 6. i 7. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ 100/18 i 125/19, u daljnjem tekstu: ZZZ),

- da je Odlukom Ministarstva zdravstva od 6. studenog 2020. dana suglasnost na Odluku o razrješenju tužitelja od 4. studenog 2020.,

- da je na 1. izvanrednoj sjednici Upravnog vijeća tuženika održanoj 3. studenog 2020., na kojoj su prisustvovali predsjednik i članovi Upravnog vijeća tuženika te tužitelj, kao ravnatelj, pomoćnica ravnatelja za pravne poslove i predstavnica Ministarstva zdravstva, kao druga točka dnevnog reda, bilo Upoznavanje Upravnog vijeća s trenutnim stanjem kod tuženika i poduzetim aktivnostima u vezi pripreme bolnice za liječenje povećanog broja pacijenata oboljelih od COVID-19 te preusmjeravanje ostalih bolesnika u druge zdravstvene ustanove, u sklopu koje točke je tužitelj iznio usmeni Izvještaj o kojem se na sjednici raspravljalo, tužitelju su postavljana pitana te je tužitelj na iste usmeno odgovarao (a što detaljno navodi prvostupanjski sud), te je na zapisniku konstatirano da Upravno vijeće tuženika smatra da je Izvješće nezadovoljavajuće te da aktivnosti u bolnici nisu u skladu s aktualnim zadaćama kao i da je bilo „šumova“ u komunikaciji postojanje kojih je i tužitelj potvrdio i o čemu je izvijestio Upravno vijeće tuženika, a sve budući da nije bilo moguće razlučiti što je čija nadležnost budući je, zbog situacije s COVID-19, postojala dvostruka linija upravljanja

– njegova, kao ravnatelja KBC Dubrava, i prof.dr.sc. HV koji je odlukom Ministarstva zdravstva imenovan koordinatorom PRIC-a (Primarni respiratorno- intenzivistički centar) za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti COVID-19, a po stavu tužitelja trebala je biti određena jedna osoba koja će biti zadužena da upravlja sa svime; da je Izvještaj ravnatelja stavljen na glasanje sa upitom „prihvaća li Upravno vijeće izvješće ravnatelja kao relevantno, odnosno smatra li se da su sve poduzete aktivnosti u skladu dobre kliničke prakse te da li se napravilo maksimalno da se COVID pozitivni i negativni bolesnici liječe“ te je Upravno vijeće donijelo odluku da se ne prihvaća Izvještaj ravnatelja te je Upravno vijeće glasalo o tome smatra li se da je tužitelj kao ravnatelj poduzeo sve aktivnosti sukladno situaciji ili da ravnatelj nije poduzeo sve što u njegovoj moći i nadležnosti da se osigura najbolja zdravstvena skrb pacijentima odnosno da bolnica funkcionira u najbolje mogućnost mjeri te je Upravno vijeće donijelo odluku da tužitelj kao ravnatelj nije poduzeo sve mjere da bolnica funkcionira u najboljem mogućem opsegu te nije pružena najbolja skrb svim bolesnicima. Na toj sjednici predsjednik Upravnog vijeća LV naveo je da će predložiti razrješenje ravnatelja na sljedećoj sjednici Upravnog vijeća te je ravnatelj zamoljen da se u vezi navedenih razloga za njegovo razrješenje pisano očituje te je upitan je li mu dovoljno 24 sata za pisano očitovanje, a tužitelj je potvrdio da mu je za očitovanje dovoljno 24 sata. Na istoj sjednici predloženo je da se odmah sutradan 4. studenoga 2020. održi sljedeća sjednica Upravnog vijeća sa dnevnim redom: pod točkom 1. razrješenje tužitelja kao ravnatelja te pod točkom 2. imenovanje vršitelja dužnosti ravnatelja,

- da je tužitelj dao pisano očitovanje o manjkavostima u funkcioniranju bolnice, Ur.broj:

11-220/20 od 4. studenog 2020., u kojem je u bitnome odlučno odbacio bilo kakvu odgovornost za manjkavosti u funkcioniranju i organiziranju rada kod tuženika navodeći da je funkciju ravnatelja obavljao savjesno poštujući Statut bolnice i zakone Republike Hrvatske, da se pri donošenju odluka uvijek konzultirao sa stručnim tijelima kako bi donesene odluke bile u najboljem interesu bolesnika, bolnice i njenih zaposlenika. Sve odluke i upute koje je dobio od Ministarstva zdravstva i Upravnog vijeća bolnice provodio je na najbolji mogući način, od početka epidemije uzrokovane virusom SARS-CoV-2 brzo su se provodile sve mjere za prevenciju širenja epidemije, a kada je Ministarstvo zdravstva donijelo odluku o formiranju PRIC-a za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti COVID-19 kod tuženika, odmah se započelo s reorganiziranjem bolnice i osposobljavanje za liječenje COVID-19 pozitivnih pacijenata, da nije bilo značajnijih propusta u funkcioniranju bolnice što je utvrdila inspekcija koju je provelo Ministarstvo zdravstva koja je utvrdila da je kod tuženika postojao dvostruki sustav upravljanja. Tužitelj za to nije odgovoran budući su odlukom Ministarstva zdravstva od 19.03.2020. u Republici Hrvatskoj formirana četiri PRIC-a za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV- 2. Uz KB Dubrava, centri su još formirani u KBC-u Rijeka, KBC-u Split i KBC-u Osijek. Drugom odlukom Ministarstva zdravstva od 20.3.2020. osobama odgovornima za upravljanje i koordinaciju rada PRIC-a imenovani su ravnatelji KBC-ova u kojima su takvi centri formirani, a jedino kod tuženika koordinatorom PRIC-a nije imenovan ravnatelj bolnice nego je imenovan prof.dr.sc. N. Radi se o odluci Ministarstva koju je tužitelj kao ravnatelj bolnice bio dužan poštovati. Dakle, problem dvostrukog sustava upravljanja nikako nije problem kojeg je tužitelj svojim radom i postupanjem izazvao, niti je to problem koji on može riješiti. Ministarstvo je jasno sve ovlasti vezane za upravljanje PRIC-om stavilo u nadležnosti prof.dr.sc. H. Slijedom istog on nije imao ovlasti urediti poslovanje u PRIC-u pa stoga ne može niti snositi odgovornost za eventualne probleme koji se javljaju. Obzirom na izvanrednu situaciju u kojoj se nalazi i obzirom na ovlasti Koordinatora i Stožera kojeg ga je osnovao, nije imao drugog izbora nego iste poštovati, koliko god je bio zapanjen činjenicom da su u svim drugim centrima osobama odgovornim za upravljanje i koordinaciju rada PRlC-a bili imenovani ravnatelji KBC-ova u kojima su ti centri formirani, osim u KB Dubrava. Na isto nije reagirao jer nije htio svoje privatne interese staviti ispred interesa šire zajednice i duboko je vjerovao da Ministarstvo ima dobar razlog radi kojeg je to učinilo te da je takva odluka isključivo u interesu pacijenata. Smatra da je kao ravnatelj učinio sve da bi KB Dubrava funkcionirala na najbolji mogući način u interesu pacijenata i zaposlenika, a ukoliko su postojali određeni propusti u funkcioniranju bolnice smatra da su oni posljedica uspostavljenog dvostrukog sustava upravljanja i manjka zdravstvenog osoblja, za što on ne može biti odgovoran,

- da je 4. studenog 2020. održana 2. izvanredna sjednica Upravnog vijeća tuženika na kojoj su prisustvovali predsjednik i članovi Upravnog vijeća tuženika te tužitelj, kao ravnatelj, pomoćnica ravnatelja za pravne poslove i predstavnica Ministarstva zdravstva, da je tužitelj na istoj sjednici pročitao sačinjeno pisano očitovanje koje je uneseno u zapisnik, da je predsjednik Upravnog vijeća SV istaknuo da je temeljem razgovora na prošloj sjednici a i temeljem očitovanja i izvješća ravnatelja uočeno niz nepravilnosti i propusta koji su značajno narušile funkcioniranje i kvalitetu pružanja usluga bolesnicima s naglaskom na nedovoljno dobru organizaciju rada u dijelu bolnice za koje je ravnatelj bio odgovoran te je istaknuo da smatra da su ispunjeni uvjeti u kojima Upravno vijeće bolnice mora reagirati te je predložio glasanje o razrješenju ravnatelja (ovdje tužitelja), a nakon što su se svi članovi Upravnog vijeća usuglasili da glasovanje o razrješenju ravnatelja bude tajno, Upravno vijeće je donijelo Odluku o razrješenju tužitelja sa tri glasa za razrješenje, te jednim suzdržanim glasom, što znači da je većina glasovala za tužiteljevo razrješenje nakon čega je tužitelj napustio sjednicu. Na zapisniku je izrijekom navedena odluka Upravnog vijeća kojom se većinom glasova članova Upravnog vijeća tužitelj razrješuje dužnosti ravnatelja tuženika u skladu sa čl. 88. st. 1. i 2. podst. 6. i 7. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ 100/18 i 125/19) sa danom 4. studenog 2020.,

- da iz iskaza svjedokinje OV, predsjednice upravnog vijeća tuženika do listopada 2020., proizlazi da su početkom 2020. uslijed izvanrednih okolnosti izazvanih epidemijom corona virusom tadašnji ravnatelj tuženika, ovdje tužitelj, kao i Upravno vijeće tuženika poduzimali sve mjere koje je bilo potrebno provesti zbog posebne organizacije rada kao i zbog zaštite svih sudionika i da je ravnatelj u to vrijeme poduzimao sve potrebne korake u svojoj nadležnosti, da su se za vrijeme dok je bila predsjednica upravnog vijeća tuženika redovito održavale sjednice upravnog vijeća, a zadnja sjednica je bila u listopadu 2020. i tada je utvrdila da se sve pripreme za coronu rade kvalitetno te je inicirala sastanak s ministrom zdravstva kako bi istome ukazala na probleme s kojima se tuženik susreće, a da je tužitelj poduzimao sve što je bilo od njega traženo od strane upravnog vijeća, kao i ministarstva zdravstva budući da je tuženik postao covid bolnica za cijelu regiju,

- da iz iskaza svjedoka GV, koji je postao predsjednik Upravnog vijeća tuženika u listopadu 2020., proizlazi da je Upravno vijeće tuženika donijelo odluku o razrješenju tužitelja s mjesta ravnatelja zbog neadekvatnog funkcioniranja bolnice te direktne ugroze života i zdravlja pacijenata KB Dubrava, da se u konkretnom slučaju radilo o izvanrednoj situaciji izazvanoj pandemijom te da su svi liječnici situaciju shvatili kao ratno stanje, tuženik je proglašen Covid bolnicom te je u takvoj situaciji trebalo donositi brzo adekvatne odluke i iste u kratkom roku provoditi te kada je donesena odluka da tuženik postaje Covid bolnica bilo je potrebno sve ne covid bolesnike izmjestiti iz bolnice u druge zdravstvene ustanove ili kući, te također na vrijeme obavijestiti sve pacijente da se od toga dana više neće provoditi nikakvi pregledi niti operacije, te obavijestiti pacijente koji su bili naručeni za drugi dan da ne dolaze na pregled i operacije i da će biti obaviješteni o drugim terminima pri čemu je napomenuo da je u to vrijeme bilo zabranjeno okupljanje većeg broja ljudi, pa u slučaju da pacijenti nisu bili na vrijeme obaviješteni došlo bi do miješanja covid i ne covid bolesnika pri čemu naglašava da je za taj dan bilo naručeno oko 700 pacijenata, a pri tome ih je još 120 ležalo u bolnici. Tužitelj je kao ravnatelj bolnice trebao organizirati daljnji rad bolnice odnosno izmještanje bolesnika te obavještavanje pacijenata da su postupci obustavljeni što nije napravljeno, a on je osobno, kao član Kriznog stožera RH, telefonskim putem i putem e-maila tužitelja više puta upozorio na potrebu organizacije rada kod tuženika obzirom da je tuženik postao covid bolnica, a bilo je očito da vlada neorganizacija, konfuzija pa i strah. Osobno je sazvao sastanak stručnog vijeća na kojem su bili prisutni svi šefovi ustrojstvenih jedinica i drugi koji su htjeli doći te je na tom sastanku osobno sve prisutne upoznao s činjenicom da tuženik postaje covid bolnica, da je sve ne covid bolesnike potrebno izmjestiti, a nakon tog sastanka tužitelj je kao ravnatelj poslao zbunjujući dopis svim šefovima odjela da je potrebno izmjestiti samo one bolesnike koji to mogu. Nakon što je uočio da se dobiveni nalozi ne provode, iz ministarstva zdravstva je došao pismeni nalog direktno na ravnatelja koji usprkos tome nije postupio u skladu s istim. Pričekao je nekih par sati nakon što je ravnatelj zaprimio dopis ministarstva zdravstava kako bi provjerio je li ravnatelj postupio u skladu s dobivenom uputom te je nakon par sati saznao da se dobivene upute nisu realizirale pa tako neki od kolega nisu imali nikakvih saznanja da se trebaju otkazati sve naručene operacije i preglede i da je potrebno naručene pacijente obavijestiti da ne dolaze u bolnicu. Stoga je osobno liječnicima dao obavijest o nalogu koji je došao iz ministarstva zdravstva, a koji su potom postupili u skladu s tim. Također je kontaktirao i sve šefove odjela da ne covid bolesnike iz svojih odjela izmjeste u druge ustanove. U povodu svega što se događalo početkom studenoga bile su sazvana 1. i 2. izvanredna sjednica Upravnog vijeća tuženika na kojima je osobno bio prisutan i tužitelj, a sjednice su sazvane zbog nefunkcioniranja bolnice te su na sjednicama raspravljene sve činjenice. Od ravnatelja je zatraženo izvješće o funkcioniranju bolnice sa očitovanjem o svim događanjima i propustima u funkcioniranju bolnice u tom periodu. Zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih COVID-19 donesena je odluka da svaka bolnica ima jednu odgovornu osobu koja će nadzirati trenutačno stanje u bolnici i organizaciju rada i jedan dostupni telefon 24 sata na dan na koji će se neprestano javljati dežurni liječnik i koordinirati aktivnosti za svoju bolnicu, s posebnim naglaskom na hitni bolnički prijem i smještajne kapacitete za covid i ne covid bolesnike, a sve kako bi kola hitne pomoći znale kuda će odvesti bolesnike, svaka je bolnica bila dužna dva puta dnevno i to u 8 i 16 sati dostavljati izvješća o slobodnim kapacitetima za covid i ne covid bolesnike kako bi hitna služba imala uvid u trenutno stanje, a to sve kod tuženika nije funkcioniralo, jer je on osobno dobio informacije da na hitnom prijemu kod tuženika nije ustrojen prostor za covid i ne covid bolesnike, a također osobno je pokušao nazvati dežurni telefon u nekoliko navrata na koji se nitko nije javljao radi čega je kontaktirao tužitelja te ga upoznao s tim da stvari ne funkcioniraju na što mu je tužitelj rekao da ga liječnici bojkotiraju. Nakon razrješenja tužitelja s mjesta ravnatelja imenovan je v.d. ravnatelja te su s imenovanjem v.d. ravnatelja stvari počele funkcionirati i adekvatno se odgovaralo datim trenucima,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da osobno nikada nije zaprimio odluku upravnog vijeća o svome razrješenju već samo suglasnost ministarstava zdravstva na odluku upravnog vijeća o njegovom razrješenju, pa stoga ne zna ni razloge zašto je razriješen, od trenutka od kada je postao ravnatelj tuženika nikada nije dobio primjedbe na svoj rad, iako je kao ravnatelj odradio prvi val pandemije uz punu potporu Upravnog vijeća, a staro Upravno vijeće na čelu s gđom. OV je razriješeno 29. listopada 2020. kada je imenovano novo Upravno vijeće koje ga je smijenilo s mjesta ravnatelja s danom 4. studenoga 2020. a što da ukazuje da je u roku par dana odjednom postao loš ravnatelj, a neposredno prije početka prve izvanredne sjenice Upravnog vijeća tuženika koja je održana 3. studenoga 2020. pristupio je u njegov ured predsjednik Upravnog vijeća GV te je rekao da je došao s ciljem da ga smjeni i zatražio je njegovu ostavku, što je on odbio, a GV mu je rekao da će ga onda smijeniti na sjednici koja je trebala započeti ne iznoseći nikakve razloge za njegovu smjenu, a smatra da za iznesene primjedbe i optužbe na njegov račun, nije odgovoran već su samo iznesene s ciljem da ga se smijeni s mjesta ravnatelja, a tijekom sjednice nad njim je izvršena psihička tortura i pritisak kako bi priznao da je nesposoban. Na sljedećoj izvanrednoj sjednici upravnog vijeća koja je održana 4. studenoga 2002. odlučno je odbacio sve optužbe koje su mu stavljene na teret smatrajući da za iste nije odgovaran, upravno vijeće odbilo je prihvatiti njegovo očitovanje te je donesena odluka o njegovom razrješenju, odluka o razrješenju usmeno mu je priopćena te je zamoljen da napusti sastanak. Nije dobio nikakav dokument (pismenu odluku o razrješenju, zapisnik sa sjednice) na koji bi se mogao žaliti i isti osporiti u sudskom postupku. Smatra da su ponašanjem tuženika povrijeđena njegova prava i to prvenstveno pravo na žalbu, da mu je trajno narušeno dostojanstvo i ugled u hrvatskoj javnosti među kolegama, pacijentima i studentima, te iznosi svoj stav o tome zašto ne postoji njegova odgovornost.

7. Prvostupanjski je sud, na temelju navedenih utvrđenja, zaključio da je tužitelj bio obaviješten o tome da je Upravno vijeće nezadovoljno njegovim radom i razlozima takvog nezadovoljstva budući je o svemu obaviješten na sjednici Upravnog vijeća održanoj 3. studenog 2020., da mu je omogućeno očitovanje o onome što mu se stavlja na teret, da se o svemu tužitelj i pismeno očitovao, da se o prijedlogu za razrješenje glasovalo i tužitelju odluka priopćena, a na donesenu odluku dobivena potrebna suglasnost nadležnog ministarstva.

7.1. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik, točnije njegovo Upravno vijeće, pravilno i zakonito iskoristilo svoje pravo da tužitelja razriješi s mjesta ravnatelja budući nije osigurano adekvatno i pravilno funkcioniranje tuženika u okolnostima pandemije, a odgovornost ravnatelja nije samo formalna već funkcionalna i operativna i prema Statutu tuženika ravnatelj je odgovoran za organizaciju i vođenje poslovanja. Situacija kod tuženika, kao i u mnogim drugim zdravstvenim ustanovama je, za vrijeme pandemije bila iznimno teška, a od ravnatelja se očekivalo da preuzme odgovornost za organizaciju i donosi potrebne odluke, a prema stavu Upravnog vijeća tuženika tužitelj nije uspio ispuniti ta očekivanja. Činjenica da je slao dopise ili se konzultirao s drugim ravnateljima, ne oslobađa tužitelja odgovornosti za konkretne propuste u organizaciji rada, poput neorganiziranja "vruće" telefonske linije, neinformiranja pacijenata o odgodi operacija i pregleda i drugih manjkavosti.

8. Prvostupanjski sud odbija zahtjev za pobijanje Odluke o razrješenju pozivajući se na Zakon o ustanovama ("Narodne novine" 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19, dalje: ZU) kojim je propisana mogućnost razrješenja ravnatelja ustanove i razlozi za razrješenje, budući je tuženik ustanova, te članaka 85. stavak 5., 86. te 88. stavak 1. ZZZ) kojima je propisano isto, a koji je lex specialis u odnosu na ZU s obzirom na činjenicu da je tuženik zdravstvena ustanova.

8.1. Kako je prvostupanjski sud odbio zahtjev za pobijanjem Odluke o razrješenju to je odbio i zahtjev za utvrđenjem da tužitelju dužnost ravnatelja nije prestala i zahtjev da ga se ponovno rasporedi na mjesto ravnatelja i da mu se osiguraju sva prava iz radnog odnosa.

9. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

10.1. Protivno žalbenim navodima tužitelja nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se pobijana presuda može ispitati. To što prvostupanjski sud sada donosi oprečne zaključke, kako to tvrdi žalitelj, budući je svojom ranijom presudom bio prihvatio glavni tužbeni zahtjev (za utvrđenjem ništetnosti predmetne Odluke) i ostale zahtjeve tužitelja, a sada odbija sve tužiteljeve zahtjeve, nije rezultat promjene ocjene dokaza, već promjene u materijalnopravnom pristupu razrješenju spora na koji je prvostupanjski sud upućen ranijom odlukom ovog drugostupanjskog suda i s tim u vezi relevantnosti pojedinih dokaza.

11. Dakle, zbog takvog, drugačijeg, materijalnopravnog pristupa razrješenju spora, prvostupanjski je sud donio drugačije (pravilne) zaključke o relevantnosti pojedinih provedenih dokaza, radi čega je i ocjena dokaza, kako po relevantnosti pa stoga i po sadržaju drugačija, odnosno, kako to naziva žalitelj, "oprečna", ali to ne znači da je time počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Po logici stvari ne može postojati takva bitna povreda samo zbog toga što je obrazloženje sada pobijane odluke "oprečno" obrazloženju ranije odluke, koja je ukinuta.

12. Neosnovano žalitelj tvrdi da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer da je tužitelju nezakonitim postupanjem onemogućeno raspravljati pred sudom i to budući je tužitelj 30. rujna 2024. dostavio obrazloženi podnesak s dokaznim prijedlozima koji su ključni za postupanje po uputi drugostupanjskog suda (iz ranije ukidne odluke), a ročište za glavnu raspravu bilo je određeno za 8. listopada 2024.

12.1. U prvom redu valja navesti da je prvostupanjski sud obrazložio kako dokazne prijedloge iz navedenog podneska nije uzeo u obzir zbog prekluzije, budući je prethodni postupak zaključen, a drugostupanjskom je odlukom postupak vraćen u fazu glavne rasprave. Tek uz to prvostupanjski je sud elaborirao zašto nalazi da je podnesak dostavljen nepravovremeno, u smislu odredbe članka 299.a ZPP-a (osam dana prije održavanja ročišta), ali ti razlozi nisu od utjecaja na pravilnu odluku prvostupanjskog suda, utemeljenu na članku 299. stavak 3. ZPP-a, da tim podneskom predložene dokaze ne uzme u obzir, pa su žalbeni navodi o tome kako se trebaju računati rokovi kada je e-komunikacija u pitanju, irelevantni. Za dodati je i da je netočno da su predloženi dokazni prijedlozi iz podneska od 30. rujna 2024. "ključni kako bi se postupilo po uputi drugostupanjskog suda", jer su upute iz ranije odluke ovog drugostupanjskog suda koju je žalitelj, kako iz spisa proizlazi, primio još 20. ožujka 2024., upućivale samo na materijalno pravo koje se ima primijeniti i s tim u vezi relevantnost već predloženih dokaza.

13. Neosnovano žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno ocjenjivao dokaze, dakle na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 8. u vezi članka 354. stavak 1. ZPP-a, pri čemu ponovno takvu tvrdnju temelji na razlikama u obrazloženju ranije, ukinute prvostupanjske presude i sada pobijane presude, o čemu je već sve rečeno pod točkom 10. obrazloženja ove drugostupanjske presude. Treba dodati samo to kako činjenica da se, kako je utvrđeno, tužitelj očitovao i usmeno i pismeno o svemu što mu se stavlja na teret, te kako je u svom pismenom očitovanju odlučno odbacio bilo kakvu odgovornost za manjkavost u funkcioniranju i organiziranju rada kod tuženika, ukazuje da i tužitelj priznaje postojanje manjkavosti, ali odbija da bi za njih on bio odgovoran.

14. Netočna je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o "prvotno postavljenim tužbenim zahtjevima", jer zahtjev za utvrđenjem da dužnost tužitelja kao ravnatelja tuženika nije prestala i zahtjev da se tužitelja ponovno rasporedi na mjesto ravnatelja te mu se osiguraju sva prava iz radnog odnosa (očito ona koja proizlaze iz pozicije ravnatelja), jedni su te isti zahtjevi koji su mogli biti osnovani samo ako je osnovan glavni (ništetnost Odluke) ili eventualno kumulirani zahtjev (poništenje Odluke). Upravo zbog toga ranijom drugostupanjskom odlukom ovog suda, kojom je preinačena odluka prvostupanjskog suda o ništetnosti Odluke i taj zahtjev pravomoćno odbijen, ukinuta je prvostupanjska odluka o drugim dvama zahtjevima ,jer je njihova osnovanost ovisila (mogla ovisiti) i o osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva. "Mogla ovisiti" zbog toga što je tužitelj imenovan ravnateljem na rok od četiri godine, pa sve da je tužitelj uspio sa glavnim odnosno eventualno kumuliranim zahtjevom (radi utvrđenja ništetnosti odnosno poništenja Odluke), nakon isteka tog četverogodišnjeg roka, navedeni zahtjevi (da mu dužnost kao ravnatelja nije prestala i da ga se ponovno rasporedi na mjesto ravnatelja i osiguraju sva prava iz radnog odnosa) ne bi bili osnovani zbog isteka roka na koji je bio imenovan ravnateljem.

15. Nisu osnovani ni konačni žalbeni navodi koji se tiču pitanja ispunjenja uvjeta za razrješenje, jer iz pobijane Odluke proizlazi da je Upravno vijeće osnovano ocijenilo da postupanje tužitelja, kao ravnatelja zdravstvene ustanove, u doista izvanrednoj situaciji kao što je notorno bila ona koja je bila rezultat pandemije nastale virusom COVID-19, nije bilo odgovarajuće, odnosno na visini tog nepredvidljivog i izvanrednog zadatka, zbog čega je posegnulo za ovlaštenjem za razrješenjem tužitelja kao ravnatelja i prije isteka roka na koji je imenovan, kako je to propisano člankom 88. ZZZ.

16. Slijedom navedenog, a kako se odluka o troškovima pobija samo kao posljedica pogrešne odluke o glavnoj stvari, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

17. Zahtjevi stranaka da im se naknade troškovi žalbenog postupka odbijeni su (točka II. izreke) jer tužitelj sa žalbom nije uspio (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a), a troškovi tuženika (odgovor na žalbu) nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Dubrovniku, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić