Poslovni broj: UsI-213/25-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: VI TON TIM d.o.o. Zagreb, Ulica Križnog puta 4, OIB: 08165416414, zastupan po opunomoćeniku Panetu Handžiskom, odvjetniku iz Zagreba, Demetrova 22, protiv tuženika:
Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 14. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/24- 01/30, URBROJ: 513-04-24-2 od 24. listopada 2024. godine i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410-19/24- 02/102, URBROJ: 513-07-01-03-24-02 od 12. veljače 2024. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 24. listopada 2024. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 12. veljače 2024. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim je odbijen njegov (ponovljeni) zahtjev za upis u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost (PDV).
Tužitelj u tužbi ukazuje na to da je imao zakonsku obvezu prijaviti se u registar obveznika PDV-a zbog prelaska praga za ulazak u sustav PDV-a. Ističe da o njegovom zahtjevu nije odlučeno u roku od osam dana, čime se smatra da je zahtjev usvojen. Tužitelj smatra da se upis u registar obveznika PDV-a ne može dovesti u vezu s njegovim postupanjem te navodi da nisu konkretizirani njegovi dobavljači čije bi poslovanje imalo elemente prijevarnog postupanja. Ističe i da nije naveden materijalni propis na temelju kojeg je njegov zahtjev odbijen te se poziva na mišljenje Porezne uprave od 01. ožujka 2022. godine. Tužitelj ističe da mu se nanosi velika šteta zbog nemogućnosti iskazivanja pretporeza.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužitelju je dvama posebnim rješenjima od 25. siječnja 2023. godine ukinut PDV ID broj (zbog dokaza o zloupotrebi) te je brisan iz registra obveznika PDV-a (zbog sudjelovanja u prijevarnim postupanjima, kako bi se nadalje spriječio u iskazivanju pretporeza). Ova druga odluka je donesena na temelju čl. 186. st. 6. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20, 138/20, 1/21, 73/21, 41/22, 133/22, 43/23 i 1/24 - Pravilnik PDV), u kojem je propisano da iznimno Porezna uprava može brisati poreznog obveznika iz registra obveznika PDV-a i u kraćem roku od osnovnog, ako porezni obveznik sudjeluje u prijevarnim radnjama.
Nema dokaza da je tužitelj protiv ovih rješenja izjavljivao žalbu.
Tužitelj je već u veljači 2023. godine prešao prag za ulazak u sustav PDV-a, o tome je 20. veljače 2023. godine obavijestio porezno tijelo te je od 01. ožujka 2023. godine opet počeo izdavati račune s iskazanim PDV-om, ali je 29. ožujka 2023. godine njegov zahtjev za upis u registar obveznika PDV-a bio odbijen; tužitelj nije dokazao izjavljivanje žalbe ni protiv ovog rješenja poreznog tijela.
Tužitelj je 02. veljače 2024. godine ponovno podnio zahtjev za upis u registar obveznika PDV-a, jer je u siječnju 2024. godine ponovno prešao prag za ulazak u sustav PDV-a.
Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 12. veljače 2024. godine je i ovaj tužiteljev zahtjev odbijen, uz obrazloženje da je nastavio poslovati s dobavljačima čije poslovanje ima elemente prijevarnog postupanja pa time nije učinio vjerojatnim prestanak razloga zbog kojih je bio brisan iz sustava PDV-a. Porezno tijelo pritom u svom rješenju nije imenovalo te tužiteljeve dobavljače.
Osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 24. listopada 2024. godine je tuženik odbio tužiteljevu žalbu.
Povodom tužiteljeve žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja od 12. veljače 2024. godine je prvostupanjsko porezno tijelo drugostupanjskom tijelu sastavilo interni dopis od 04. ožujka 2024. godine, koji je priložen u spisu upravnog predmeta, a iz kojeg proizlazi da je u odnosu na tužitelja tokom 2023. godine proveden porezni nadzor PDV-a za 2021. i 2022. godinu te da je utvrđeno kako je tužitelj znao da sudjeluje u prijevarnim aktivnostima pa mu je rješenjem od 13. listopada 2023. godine naloženo plaćanje PDV-a (tužitelj je protiv ovog rješenja bio izjavio žalbu). Međutim, nadalje je u ovom dopisu navedeno da je tužitelj usprkos svemu navedenom u siječnju 2024. godine knjižio više ulaznih računa društva Mar- log trade d.o.o., kojem je dodijeljen EUROFISC status „dubious“, a tužitelju je još 25. siječnja 2023. godine dodijeljen status „domestic fraud“ te je predloženo žurno proširenje poreznog nadzora na razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 31. siječnja 2024. godine.
Prema tome, iz navedenog internog dopisa od 04. ožujka 2024. godine (koji je sastavni dio spisa ove pravne stvari) je jasno vidljivo da je tužitelj ponovni zahtjev za upis u registar obveznika PDV-a 02. veljače 2024. godine podnio na temelju činjenice prelaska praga za ulazak u sustav PDV-a po osnovi primljenih računa u siječnju 2024. godine, među kojima su i ulazni računi društva kojem je dodijeljen EUROFISC status „dubious“.
To znači da je tužitelj i nakon donošenja rješenja o brisanju iz registra obveznika PDV-a u prethodnoj 2023. godini zbog sudjelovanja u prijevarnim postupanjima (a na što se uopće nije žalio), i u narednoj 2024. godini nastavio poslovati s dobavljačima koji su pod sumnjom za zloupotrebu sustava PDV-a. Iz navedenog sud zaključuje da tužitelj ni u 2024. godini nije otklonio sumnje i utvrđenja iz prethodne 2023. godine o vlastitom sudjelovanju u zloupotrebi sustava PDV-a, što znači da nisu bili ostvareni uvjeti za njegov upis u registar obveznika PDV-a na temelju činjenice prelaska praga za ulazak u sustav PDV-a početkom 2024. godine.
Točno je da upravna tijela po ovom pitanju nisu izvršila poziv na konkretan materijalnopravni propis, ali sud smatra da se radi o već spomenutoj odredbi čl. 186. st. 6. Pravilnika PDV, jer ako su i dalje ispunjeni uvjeti za brisanje iz registra obveznika PDV-a, onda a contrario ne mogu biti ispunjeni uvjeti za registriranje poreznog obveznika u registru obveznika PDV-a.
Stoga sud ne može prihvatiti tužiteljev navod da se upis u registar obveznika PDV-a ne može dovesti u vezu s njegovim postupanjem. Naime, tužitelj nije izjavljivao pravne lijekove protiv rješenja od 25. siječnja 2023. godine kojima su utvrđeni dokazi o njegovoj zloupotrebi sustava PDV-a i kojima je utvrđeno njegovo sudjelovanje u prijevarnim postupanjima, zbog čega mu je tim rješenjima ukinut PDV ID broj i kojima je brisan iz registra obveznika PDV-a, a iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da je tužitelj i početkom 2024. godine nastavio postupati i poslovati s društvima u odnosu na koja je unesen status da su sumnjiva u sustavu PDV-a.
To doista znači da na temelju čl. 186. st. 6. Pravilnika PDV tužitelj nije ostvario uvjete da se početkom 2024. godine - na temelju puke činjenice prelaska praga za ulazak u sustav PDV-a - ponovno upiše u registar obveznika PDV-a.
Sud još jednom napominje da je interni dopis prvostupanjskog poreznog tijela drugostupanjskom upravnom tijelu od 04. ožujka 2024. godine sastavni dio spisa upravnog predmeta te je tužitelj u svakom trenutku mogao izvršiti uvid u taj dopis i u spis upravnog predmeta, kako za vrijeme trajanja upravnog postupka, tako i tokom trajanja ovog upravnog spora.
Neosnovano tužitelj ukazuje na vlastitu dužnost prijave u registar obveznika PDV-a, na temelju činjenice prelaska praga za ulazak u sustav PDV-a. Naime, takva obveza zaista postoji na temelju čl. 77. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23 - ZPDV) te je tužitelj tu svoju obvezu ispunio, ali to istovremeno ne znači da u svakom slučaju zahtjev za upis u registar obveznika treba usvojiti.
Također se tužitelj neosnovano poziva na presumpciju usvajanja njegovog zahtjeva za upis u registar obveznika PDV-a (jer o tom zahtjevu nije odlučeno u roku od osam dana).
Radi se o odredbi čl. 90. st. 3. ZPDV-a, u kojoj je doista propisana presumpcija usvajanja zahtjeva za registriranje u registru obveznika PDV-a ako porezno tijelo u roku od osam dana ne donese rješenje o tom zahtjevu. Međutim, čl. 90. st. 3. ZPDV-a se odnosi na redovno prijavljivanje malih poreznih obveznika u sustav PDV-a ako oni to žele, bez obzira na prelazak praga za ulazak u sustav PDV-a, te se ne može primjenjivati u slučaju prethodnog brisanja poreznog obveznika iz registra obveznika PDV-a zbog sudjelovanja u prijevarnim radnjama (čl. 186. st. 6. Pravilnika PDV).
Tužitelj se u tužbi pozvao na mišljenje Porezne uprave od 01. ožujka 2022. godine, ali to mišljenje nije dostavio sudu u spis upravnog spora.
U odnosu na tužiteljev navod o tome da mu se nanosi velika šteta zbog nemogućnosti iskazivanja pretporeza, sud još jednom napominje da je u konkretnom slučaju utvrđeno kontinuirano tužiteljevo postupanje s dobavljačima koje ukazuje na prevaru i zloupotrebu u sustavu PDV-a, zbog čega mjera odbijanja njegovog upisa u registar obveznika PDV-a početkom 2024. godine predstavlja i zakonitu i proporcionalnu mjeru u odnosu na njegovo prethodno poslovno ponašanje. Zbog svega navedenog sud smatra da su upravna tijela usprkos određenih nedostataka u obrazloženjima svojih rješenja pravilno i zakonito tužitelju ponovno odbila upis u registar obveznika PDV-a pa je tužbeni zahtjev za poništavanje tih rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.
U Zagrebu, 14. travnja 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Pane Handžiski
2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak,
Zagreb, Koturaška 43/IV
