Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ivana Gundulića 27
21000 Split
P-3472/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE OIB:52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravnom odjelu, zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. ožujka 2025. u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155//23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 16. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Tuženik Republika Hrvatska OIB:52634238587 dužan je tužitelju VŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 26.352,38 € na ime invalidnina po statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, za razdoblje od 01.05.2010. do 28.02.2025., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29 Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena do 31.07.2015., od 01.08.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, na svaki pojedinačni iznos od dana dospijeća do 31.12.2022., a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku kako slijedi:
– na iznos od 147,22 € od 15.06. 2010. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.07. 2010. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.08. 2010. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.09. 2010. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.10. 2010. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.11. 2010. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.12. 2010. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.01. 2011. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.02. 2011. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.03. 2011. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.04. 2011. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.05. 2011. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.06. 2011. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.07. 2011. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.08. 2011. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.09. 2011. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.10. 2011. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.11. 2011. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.12. 2011. do isplate;
– na iznos od 147,22 € od 15.01. 2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2012. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2013. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2014. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2015. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2016. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2017. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2018. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2019. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2020. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2021. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2022. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2023. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2023. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2023. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2023. do isplate ,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2023. do isplate
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2023. do isplate
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2023. do isplate;
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2023. do isplate;
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2023. do isplate;
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2023. do isplate;
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2023. do isplate;
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2023. do isplate;
- na iznos od 147,22 € od 15.1 .2024. do isplate;
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2024. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2024. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.04.2024. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.05.2024. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.06.2024. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.07.2024. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.08.2024. do isplate,
- na iznos od 147,22 € od 15.09.2024. do isplate
- na iznos od 147,22 € od 15.10.2024. do isplate
- na iznos od 147,22 € od 15.11.2024. do isplate
- na iznos od 147,22 € od 15.12.2024. do isplate
- na iznos od 147,22 € od 15.01.2025. do isplate
- na iznos od 147,22 € od 15.02.2025. do isplate
- na iznos od 147,22 € od 15.03.2025. do isplate,
a sve navedeno u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB:52634238587 u roku od 15 dana naknaditi tužitelju VŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.625,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena od dana donošenja presude pa sve do isplate u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi od 10. svibnja 2012. tužitelj je naveo kako mu je rješenjem RH Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelj i članova njihovih obitelji grada Zagreba i Županije Zagrebačke, Podružnice jedinice Centar, Klasa UP/I-562-02/98-26/347, Urbroj:519-110-98-2 od 07. prosinca 1998. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida V.Grupe sa 70% oštećenjem organizma za stalno od 01. srpnja 1993., sa osobnom invalidninom posebnim dodatkom, te svim pravima koja iz tog proistječu. U postupku revizije na navedeno rješenje je dana suglasnost Klasa:562-02/99-01/15406, Ur.broj:519-08-99-2 od 28. prosinca 1999. s kojim danom je rješenje postalo konačno, pravomoćno i ovršno. Navedeno rješenje je poništeno rješenjem RH, Ministarstva obitelji, branitelj i međugeneracijske solidarnosti pod Klasom: UP/II-562-02/08-0001/15 i Urbrojem:519- 04/5-08-2 od 18. ožujka 2008. te je tužitelj podnio tužbu protiv istog Upravnog suda RH. Upravni spor okončan je presudom Upravnog suda RH, br. Us:4149/2008-4 od 11. siječnja 2010., kojom presudom je tužba tužitelja uvažena te je poništeno rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 17. studenog 2005. Poništenjem navedenog rješenja od 07. prosinca 1998. rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 18. ožujka 2008., prekinuti su zastarni rokovi, a donošenjem pravomoćne presude Upravnog suda RH, pod poslovnom oznakom i brojem Us-4149/2008-4 od 11. siječnja 2010., odnosno dostavom iste tužitelju, zastarni rokovi su ponovno počeli teći. Stoga nijedno potraživanje tužitelja nije u zastari. S obzirom da RH, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti nije dobrovoljno izvršilo isplatu sukladno pravomoćnom i ovršnom rješenju, tužitelj je pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Splitu koji je završen na način da je presudom pod poslovnom oznakom i brojem P2-4427/10 od 28. lipnja 2011. usvojen tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu invalidnine od 01. srpnja 1993. do 30. travnja 2010. temeljem navedenog rješenja. Unatoč navedenom RH ne isplaćuje tužitelju daljnje iznosa invalidnine. Slijedom iznijetog dana 03. veljače 2012. podnijet je zahtjev za mirno rješenje spora sklapanjem nagodbe Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu na način da se isplate u međuvremenu dospjeli iznosi invalidnina od 01. svibnja 2010. do 31. prosinca 2011., na što je tužitelj dobio odgovor da je predmetni zahtjev za mirno rješenje spora neosnovan te da nema mogućnosti sklapanja nagodbe u ovoj pravnoj stvari. Temeljem navedenog tužitelj je predložio sudu donošenje presude kojim bi se obvezalo tuženu na dužnu isplatu iznosa od 22.184,40 kn na ime invalidnine po statutu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, za razdoblje od 01. svibnja 2010. do 31. prosinca 2011. kao i zakonsku zateznu kamatu prema Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od dna dospijeća svakog mjesečnog obroka, pa do isplate. Tužitelj je od tuženika zatražio i naknadu prouzročenog parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao kako se u cijelosti protivi tužbi i to kako u osnovu tako i u visini tužbenog zahtjeva te je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz osudu istog na plaćanje parničnog troška. Tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja i zastare samog prava sukladno Zakonu o obveznim odnosima. Ističe i nemogućnost izvršenja rješenja od 07. prosinca 1998. sukladno čl.279 Zakona o općem upravnom postupku i baš odredbi čl.135 ZUP-a. Navedenim odredbama propisano je da rješenje doneseno u upravnom postupku se izvršava pošto postane izvršno, a drugostupanjsko rješenje postoje izvršno kada se dostavi stranci, odnosno da se nakon proteka roka od 5 godina od dana kada je rješenje postalo izvršno ne može tražiti njegovo izvršenje, odnosno po isteku roka od 5 godina od dana kada je rješenje postalo izvršno, rješenje se ne može izvršiti ako zakonom nije drukčije propisano. Po sili navedene zakonske odredbe traženje izvršenja nije pravno moguće ta odredba je kogentna i prekluzivne naravi. Nadalje ističe se da predlagatelj nikad nije tražio izvršenje navedenog rješenja. Naime, imenovani da nema status hrvatskog branitelj iz Domovinskog rata, ne vodi se u jedinstvenom registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata niti u evidenciji priznatih hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata. Predlagatelj da je stradali pripadnik Hrvatskoj vijeća obrane (HVO) i prava s osnova ranjavanja ostvaruje u državi BiH.
3. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari, Općinski sud u Splitu, je dana 25. studenog 2013. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem Pi-326/12 kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Protiv te odluke, pravodobnu i potpunu žalbu, uložio je tuženik pa je odlučujući o njoj Županijski sud u Splitu 16. ožujka 2015. donio rješenje Gžo-32/14 kojom je žalba prihvaćena kao osnovana, a prvostupanjska presuda je ukinuta i vraćena sudu prvog stupnja na nadležno postupanje. U nastavljenom postupku Općinski sud u Splitu je dana 21. svibnja 2015. donio rješenje Pi-256/15 kojim je prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja upravnog postupka koji je pokrenut pred Upravnim sudom u Splitu. Nakon što je Visoki upravni sud Rh donio odluku od 23. rujna 2020. pod brojem Usž-2714/19-6 tuženik je predložio nastavak prekinutog postupka pa je Općinski sud u Splitu 1. veljače 2023. donio rješenje o nastavku prekinutog postupka protiv kojeg rješenja je žalbu uložio tužitelj koji je, međutim, žalbu povukao podneskom od 1. ožujka 2024., susljedno čemu je Županijski sud u Zagrebu, dana 18. travnja 2024.donio rješenje Gž-3435/2023-3 kojim je utvrdio da je žalba tužitelja povučena.
4. U dokazne svrhe sud je pregledao Rješenje RH Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Odjela hrvatskih branitelj i članova njihovih obitelji grada Zagreba i županije Zagrebačke, područna jedinica Centar, Klasa UP/I-562- 02/98-26/347, Urbroj:519-110-98-2 od 07. prosinca 1998., Presudu Upravnog suda RH od 11. siječnja 2010. broja Us-4149/2008-4, prijedlog za mirno rješenje spora od 26. siječnja 2012. broja 31/07 upućenog ODO Split sa primka povratnicom, prijedlog za mirno rješenje spora od 19. travnja 2012. ODO-a Split upućenog punomoćniku tužitelja, Rješenje RH, Ministarstva obitelji, branitelj i međugeneracijske solidarnosti, Klasa:UP/II-562-02/08-0001/15, Urbroj:519-04/5-08-2 od 18. ožujka 2008. i Presudu Općinskog suda u Splitu od 28. lipnja 2011. pod brojem P2-4427/10. Također su pregledane odluke Upravnog suda u Splitu Uslmio-861/18-30, Visokog upravnog suda RH Usž-2714/19-6 I Usž-2643/23-5 i Ustavnog suda RH U-III-1034/2021.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Prigovor zastare nije osnovan.
7. Stranke su popisale parnični trošak.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime invalidnine iznos od 26.352,38 €, ili mjesečno po 147,22 €, zatezne kamate i trošak postupka.
9. Na ročištu za glavnu raspravu koje je kod suda održano 11. studenog 2013. stranke su učinile nespornim visinu tužiteljevog potraživanja.
10. Tužiteljevo potraživanje temelji se na rješenju koje je donio Odjel hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji grada Zagreba i Županije Zagrebačke, Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata RH još 07. prosinca 1998. tijekom postupka priznavanja ratnog vojnog invalida sukladno odredbi čl.5 i 14 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija te na temelju odredbe čl.73 Zakona o zaštiti vojni i civilnih invalida rata („Narodne novine“ broj 86/92-pročišćeni tekst, 108/96 i 131/97). Navedeno rješenje proglasilo je ništavim u drugom stupnju Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti svojom odlukom od 18. ožujka 2008. Na to isto rješenje tužitelj je uložio tužbu Upravnom sudu RH koje je i donijelo odluku dana 11. siječnja 2010. pod poslovnom oznakom i brojem Us-4149/2008-4. U bitnome Upravni sud prihvatio je tužbu tužitelja te je poništio za tužitelja negativno rješenje od 18. ožujka 2008. navodeći da je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH donijelo rješenje od 18. ožujka 2008. bez da je donijelo valjane razloge za proglašavanje rješenja ništavim a što je sve bilo regulirano odredbama čl.267 st.1 toč.3 i 6 Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano da se ništavim proglašava rješenje čije izvršenje nije moguće te čije bi rješenje bilo protivno osnovnim načela pravnog poretka. Upravni sud u svojoj se odluci poziva i na recentnu sudsku praksu tj. odluku Vrhovnog suda RH broj Uzz 27/2008-4 prema kojoj tj. prema shvaćanju suda najvišeg stupnja u RH ispunjavanje predmetne novčane tražbine ne bi moglo zadirati u temeljna načela pravnog sustava, neovisno o tome što se u pravilu zakonom uređuju odnosi unutar granica jedne države. To što je naknadno sklopljen međudržavni sporazum između Republike Hrvatske te Republika Bosne i Hercegovine odnosilo bi se na pitanje mirovinskog osiguranja i zdravstvene zaštite pripadnika HVO-a i članova njihovih obitelji pa njime nisu uređena prava na davanje u novcu za ono razdoblje prije njegovog stupanja na snagu. Kada bi se donijelo rješenje u upravnom postupku koje ima obilježje ništavosti odnosno potvrdila ta ništavost, a iz onih razloga određenih u čl.267 Zakona o općem upravnom postupku, ono bi bilo ništavno od samog donošenja. Nesporna je činjenica da u vrijeme donošenja onog prvostupanjskog rješenja od 07. prosinca 1998. nije postojao međudržavni sporazum o pravima pripadnika HVO-a niti je postojao propis koji bi ukazivao na to da će njihova prava biti uređenja međudržavnim sporazumom.
11. Sve naprijed navedenog ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja s tim da ovdje valja naglasiti da je tijekom postupka tuženik istakao prigovor zastare kako tužiteljevog potraživanja u novčanom obliku tako i zastaru samog njegovog prava. Međutim, ovi prigovori nisu osnovani jer u tužbi od 08. svibnja 2012. (koja tužba je dobila baš poslovnu oznaku i broj Pi-326/12) tužitelj potražuje periodična, mjesečna davanja u razdoblju od 01. svibnja 2010. do 31. prosinca 2011. što jasno ukazuje na činjenicu da propisani trogodišnji rok na ovu vrstu novčanih prava nije nastupio. Pa unatoč tome dodatno se ističe kako se prema odredbi čl.270 Zakona o općem upravnom postupku rješenje koje je doneseno u upravnom postupku izvršava tek nakon što postane izvršno. Drugostupanjsko rješenje postalo je izvršno u trenutku dostave stranci. Ostaje nespornim da je tužitelj uspio pred Upravnim sudom RH dokazati svoje pravo koje mu je priznato rješenjem od 07. prosinca 1998. a isto tako nesporno je da se prije pokretanja ovog sudskog postupka obratio tuženiku u pokušaju za mirno rješenje spora.
11.1. Tijekom parnice za isplatu pred Općinskim sudom u Splitu, Republika Hrvatska je rješenjem Ministarstva branitelja, KLASA: UP/II-562-02/13-0015/11, URBROJ: 522-04/1-2-13-2 od 26. srpnja 2013. proglasila ništavim navedeno rješenje od 7. 12 1998. kao i akt suglasnosti od 28. 12. 1999. Protiv navedenoga rješenja od 26. srpnja 2013. tužitelj je pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu. koji je presudom broj: UsImio-861/18-30 od 5. ožujka 2019. uvažio tužbu i poništio rješenje od 26. srpnja 2013. Upravni sud u Splitu, svojom presudom UsImio-861/18-30 od 5. ožujka 2019. poništio je rješenje Ministarstva branitelja, KLASA: UP/II-562-02/13- 0015/11, URBROJ: 522-04/1-2-13-2 od 26. srpnja 2013. Presudom Visokog upravnog suda Usž-2714/19-6 od 23. rujna 2020. žalba Ministarstva branitelja je uvažena i ostavljeno na snazi rješenje Ministarstva branitelja od 26. srpnja 2013. Međutim, odlukom Ustavnog suda U-III-1034/2021 od 28. rujna 2023. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatska broj: Usž-2714/19-6 od 23. rujna 2020. je ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanja, uz isticanje povreda Ustava na štetu tužitelja. U ponovnom postupku Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio je na sjednici vijeća održanoj dana 3. studenoga 2023. presudu poslovni broj: Usž-2643/23-5 kojom odbija žalbu i potvrđuje presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-861/18-30 od 5. ožujka 2019. kojim je poništeno rješenje tuženika Ministarstva branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/13-0015/11, URBROJ: 522-04/1-2-13-2 od 26. srpnja 2013. Dakle, rješenje tuženika od 7. prosinca 1998. sa aktom suglasnosti od 28.prosinca 1999. je konačno, pravomoćno i izvršno.
12. Također je za naglasiti da je pravo na osobnu invalidninu, odnosno iznosi iste invalidnine, predstavljaju pravo vlasništva tužitelja nad tim sredstvima, sukladno čl.48 st.1 Ustava Republike Hrvatske kojim se jamči pravo vlasništva, kao i čl.1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe. Stoga je nezakonito miješanje države u vlasništvo tužitelja na način da osporava isplatu predmetnih osobnih invalidnina. Navedenim čl.1 Protokola br.1 uz Konvenciju propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Iz navedene odredbe proizlazi da svaka povreda uživanja vlasništva, da bi bila opravdana, mora biti primjerena i proporcionalna cilju koji se želi mjerom postići, u skladu sa općim načelima međunarodnog prava, ponajprije načelom razmjernosti.
13. Analizom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sve gore navedene nesporne činjenice na koje je valjalo tek primijeniti ranije navedeno i opisano pozitivno pravo, radi čega je tuženika valjalo obvezati na isplatu utuženog iznosa i to na ime ukupne invalidnine u razdoblju od 01. svibnja 2010.g. do mjeseca veljače 2025. a isto tako i na pojedine mjesečne isplate zakonsku zateznu kamatu prema odredbi čl.29 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO).
14. Tuženik je tijekom postupka isticao da je Visoki upravni sud RH u istovrsnim predmetima zauzeo i drugačiji stav u odnosu na stav kojeg je zauzeo, u konkretnom slučaju, tužitelja. Također je naglasio da je protiv presude Visokog upravnog suda RH od 3. studenog 2023. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćnosti presude. Time tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti iz odredbe čl.139 Zakona o Hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji. Tuženiku je za kazati kako ta činjenica podnošenja zahtjeva za zaštitu zakonitosti nakon odluke Visokog upravnog suda RH nije od značaja za razrješenje ove pravne stvari jednako kao što od značaja nije i činjenica da je u nekim drugim predmetima Visoki upravni sud RH odlučivao drugačije.
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke.
16. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom čl.154 st.2 i čl.155 ZPP-a i u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23). Tužitelju je priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, sastav tužbe i sastav obrazloženih podnesaka od 15. svibnja i 20. svibnja 2015. te za pristupe i zastupanja na ročištima od 11. studenog 2013. i 21. svibnja 2015. - svaka radnja po 100 bodova (kada je VPS iznosio 2.944,38 €) te nadalje, nakon što je VPS izražen u iznosu od 26.352,38 € (riječ je o sporu procjenjive naravi) još za sastav dvaju obrazloženih podnesaka od 1. ožujka i 8. listopada 2024 te za pristup i zastupanje na ročište od 28. ožujka 2025. – svaka radnja po 250 bodova, i konačno za sastav podneska od 17. ožujka 2025. – 100 bodova (sukladno Tbr. 8 toč.3 spomenute Tarife). Ukupan zbir bodova pomnožen je s i iznosom od 2,00 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 2.900,00 €. Taj iznos potom je uvećan za iznos od 725,00 € na ime 25% PDV-a. Matematičkom operacijom zbrajanja navedenih iznosa dobiven je ukupan iznos parničnog troška 3.625,00 €, koliko će tuženik morati isplatiti tužitelju kao ona stranka u postupku koja je postupak izgubila.
16.1. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl.30 st.2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.
17. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 16. travnja 2025.
SUDAC:
Dunja Ljubičić
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.
DNA: -pun. tužitelja
-zpz tuženika
-u spis
