REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg Dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: Pn-347/2022-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba, protiv tuženika Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 5. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a presude javno objavljene dana 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, 10000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužiteljici FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.976,00 EUR (tritisućedevetsto-sedamdesetšesteura), sa zateznim kamatama tekućim od 23.03.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 770,00 EUR, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, 10000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužiteljici FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.148,64 EUR (tritisućestočetrdesetosameurašezdesetčetiricenta), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je dana 29.01.2021. godine oko 13,30 sati u Zagrebu, Rudeška cesta kod kbr. 93, doživjela nezgodu. Za vrijeme dok je silazila niz stepenice da se spotakla zbog oštećenih i neodržavanih gazišta, pala i zadobila tešku tjelesnu ozljedu. Tužiteljica da je sljedeći dan zatražila liječničku pomoć u Klinici za traumatologiju. Očevidac događaja da je bio AP. Tuženik da je, temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu, dužan održavati javne površine na način da javna površina bude stanju funkcionalne ispravnosti. U navedenoj nezgodi tužiteljica da je zadobila tjelesne povrede uslijed kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpjela fizičke bolove, jak strah, a zaostale su i trajne posljedice. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna kroz cijelo vrijeme liječenja. Tužiteljica da se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 23.03.2022. od kojeg datuma potražuje zakonske zatezne kamate na iznos štete, sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima.

1.1. Slijedom navedenoga, a prema preciziranom tužbenom zahtjevu kao u podnesku od 29. prosinca 2023., (listovi 107-108 spisa), tužiteljica s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege, nastale tužiteljici u predmetnom štetnom događaju, potražuje iznos od ukupno 4.746,00 EUR, od čega se iznos od 476,00 EUR odnosi na navedenu imovinsku štetu, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2022., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tvrdnje tužiteljice iznesene u tužbi koje se odnose na dinamiku, mjesto štetnog događaja i štetne posljedice štetnog događaja, posebno u dijelu da je tužiteljica zbog oštećenih i neodržavanih gazišta, pala i zadobila tešku tjelesnu ozljedu. Tvrdi da činjenica da je tužiteljica zatražila liječničku pomoć tek idući dan govori u prilog činjenici da ista kritične zgode nije zadobila tešku tjelesnu ozljedu. Tuženik upire da tužiteljica nije u činjeničnom supstratu tužbe istakla koje konkretno ozljede je zadobila kritične zgode, a tvrdnje o istom da ne potkrjepljuje likvidnim dokazima. Iz ad. I. tužbe razvidno je da tužiteljica tvrdnje iz ad. I tužbe potkrjepljuje dokazima. Tuženik je mišljenja da valja razlučiti što je štetna posljedica na koju se tužiteljica konkretno poziva u ovom sporu, kao i da se utvrdi da li je tužiteljica imala ranije bolesti i/ili ozljede koje utječu na onu koja je predmet ovog postupka. Dosljedno tome, tuženik osporava uzročno posljedične veze i štetnu posljedicu, sve ukoliko se i pođe od pretpostavke da se štetni događaj zbio na način kako je opisan u predmetnoj tužbi. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te poriče odgovornost za predmetnu štetu. Tuženik poriče da je do predmetnog štetnog događaja došlo zbog “oštećenih i neodržavanih gazišta”, te ističe da nema saznanja o nastanku štetnog događaja na mjestu na koji se poziva tužitelj. Navodi da iz očitovanja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet klasa: 363-01/21-001/404 od 07. 10. 2021. proizlazi da se obavijesti o nepravilnostima i oštećenjima dobivaju od komunalnog redara. U vrijeme štetnog događaja da nisu postojale dojave o nepravilnostima na spornim stepenicama. Iz očitovanja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za komunalno i prometno redarstvo klasa: 363-04/21-001/1699 od 05.10.2021., proizlazi da provjerom kroz evidencije nema evidentiranih dojava, odnosno postupanja na mjestu nastanka štetnog događaja te nema saznanja o nastanku predmetnog štetnog događaja. Dakle, tuženik navodi da nema saznanja da je mjesto štetnog događaja kako ga to tužiteljica opisuje, imao kakvu nepravilnost odnosno oštećenje. Tužiteljica da se tek nakon više od godinu dana obratila Gradu Zagrebu s odštetnim zahtjevom od 23. 03. 2022. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da je utuženi iznos previsoko odmjereni, obzirom da smisao i svrha instituta naknade štete, napose pravične novčane naknade.

2.1. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i zahtijeva naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka, a po prijedlogu stranaka sud je proveo dokaze uvidom u presliku odštetnog zahtjeva tužiteljice tuženiku od 23.2.2025. s povratnicom, (listovi 16-18 spisa), fotografije mjesta štetnog događaja priložene uz tužbu (listovi 6-8 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužiteljice koja prileži tužbi (listovi 9-15 spisa), pročitao je očitovanja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za komunalno i prometno redarstvo klasa: 363-04/21-001/1699 od 05. 10. 2021. i 7.10.2021. (listovi 31-32 spisa), proveo je očevid putem zamoljenog suda, i, to Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te je pročitao zapisnik o očevidu od 3. prosinca 2024. (list 179) i izvršio uvid u fotografije mjesta štetnog događaja sačinjene na očevidu (listovi 180-183 spisa), saslušao je svjedoka AP, izvršio je uvid u presliku osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice (listovi 80 – 86 spisa), pročitao je liječničku potvrdu Doma zdravlja Zagreb Zapad, Ordinacije dr. med. Veronike Grabovac od 8.3.2024. (list 124 spisa), te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću, spec. kirurgu.

4. Sud tijekom ovog postupka nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke jer je tužiteljica odustala od navedenog dokaznog prijedloga iz razloga što je narušenog zdravstvenog stanja i u poznim godinama, uslijed čega nije u mogućnosti pristupiti na glavnu raspravu, a u svezi čega u spisu prileži i liječnička potvrda Ordinacije dr. med. Irene Džanija od 13.9.2023. (list 66 spisa).

5. Između stranaka je sporan nastanak štetnog događaja, uzročno – posljedična veza između štetnog događaja i štetnih posljedica, odgovornost tuženika za štetu, osnova i visina tužbenog zahtjeva, te pasivna legitimacija tuženika.

6. Očevidom provedenim na mjestu štetnog događaja od 3. prosinca 2024. utvrđeno je da se predmetni štetni događaj dogodio u Gradu Zagrebu, Rudeška cesta kod kbr. 93 na dijelu pločnika namijenjenom za kretanje pješaka, te je ujedno na očevidu izvršeno fotografiranje mjesta štetnog događaja tj. stepenica na kojima se dogodio štetni događaj, a koje fotografije prileže na listovima 180-183 spisa.

7. Što se tiče pasivne legitimacije tuženika, prigovor tuženika nije osnovan. Naime, pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz Zakona o komunalnom gospodarstvu( NN 26/03, dalje: ZKG) kojim je određeno da komunalna djelatnost spada u djelokrug poslova jedinica lokalne samouprave – u predmetnom slučaju Grada Zagreba, tuženika. Poslovi komunalne djelatnosti obuhvaćaju, prema čl. 3. ZKG-a, između ostalih, održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta, a pod održavanjem javnih površina naročito se podrazumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu. Odredbom čl. 4. tog ZKG-a propisano je da komunalne djelatnosti mogu obavljati:

1.Trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave

2. Javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave

3. Služba – vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave

4. Pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji

5. Pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

8. S obzirom da je očevidom u ovom sporu provedenom 3. prosinca 2024. utvrđeno da se štetni događaj dogodio na dijelu pločnika namijenjenom za kretanje pješaka, radi se o javnoj površini na području Grada Zagreba, slijedom čega proizlazi da je mjesto nastanka štetnog događaja u nadležnosti održavanja i zaštite upravo tuženika. Pri tome valja istaći da tuženik nije dokazao da bi poslove održavanja ove površine povjerio nekoj drugoj službi ili ustanovi, odnosno pravnoj ili fizičkoj osobi, već je isključivo tuženik, kao jedinica lokalne samouprave na čijem području se dogodio predmetni štetni događaj, bio zadužen za održavanje javnih površina na području Grada Zagreba, a u koje površine ulaze i stepenice na kojima se dogodio predmetni štetni događaj, te je stoga i pasivno legitimiran u ovom postupku.

9. Što se tiče nastanka predmetnog štetnog događaj i odgovornosti tuženika za predmetnu štetu, sud je proveo dokaze uvidom u fotografije koje je tužiteljica priložila uz tužbu (listovi 6-8 spisa), fotografije mjesta štetnog događaja sačinjene prilikom očevida suda od 3. prosinca 2024., te je saslušao svjedoka AP.

10. Iz iskaza svjedoka AP, koji je sin tužiteljice, proizlazi da je taj dan kada je došlo do ozljeđivanja njegove majke u Zagrebu, u kvartu u kojem ona stanuje, bio s njom u šetnji. Hodali su jedan pored drugog nogostupom s time što je majka u to vrijeme još hodala samostalno. Na jednom dijelu tog nogostupa, a koji je predviđen isključivo za pješake, nogostup skreće i ubrzo nakon tog skretanja nalaze se stepenice. Kada je njegova majka stupila na stepenice, a ne znam točno na kojoj stepenici, ista je stala u dio stepenice na kojem se nalazila rupa jer fali dio asfalta i na tom dijelu je izgubila ravnotežu, uslijed čega je pala na koljena i na lijevu ruku. On joj je pomogao da se podigne i odmah mu je rekla da ju najviše boli u predjelu lijeve ruke na koju je pala. On joj je pomogao da dođe do svojeg stana, a tamo se i dalje žalila na bolove u lijevoj ruci, te koja joj je i otekla. Pomogao joj je staviti hladne obloge na taj dio ruke te sam joj predložio da odmah idu k liječniku što je ona taj dan odbila i rekla da će joj možda biti bolje. Taj dan je otišao od nje, a drugi dan mu je javila da je taksijem otišla k liječniku, ne sjećam se više u koju bolnicu, gdje joj je stavljen gips na taj ozlijeđenu ruku. Još je iskazao da taj put, kojim su tom prilikom šetali, njegova majka inače ne koristi često. Još je iskazao da kad se on jednom prilikom nakon toge štetnog događaja nalazio u blizini tih stepenica, vidio je i da to oštećenje na stepeništu i dalje postoji u istom stanju kakvo je i bilo u vrijeme kada je njegova majka pala. Također je iskazao da je fotografije koje su priložene uz tužbu on sačinio par mjeseci nakon štetnog događaja, kada je njegova majka odlučila podnijeti odštetni zahtjev u vezi predmetnog štetnog događaja. Kada su svjedoku predočene fotografije na listovima 6 – 8 spisa, iskazao je da se radi o stepenicama na kojima je njegova majka pala i da se ona spotaknula na uleknućima koja su vidljiva na fotografiji, na listu 6 spisa. Na pitanje punomoćnika tužiteljice kako je majka bila obuvena u tom događaju, odgovorio je da je imala je neke niske čizme s ravnom petom. Koliko se sjeća, ništa nije nosila u rukama jer su išli samo u kraću šetnju. On nije vidio da bi u blizini postojao znak ili upozorenje da su oštećene stepenice. Iskazao je da stepenice nemaju rukohvate. Na pitanje punomoćnika tuženika, a s obzirom na stariju životnu dob tužiteljice i činjenicu da je ista onkološki bolesnik, da li je njegova majka i u vrijeme štetnog događaja teže se kretala, odgovorio je da se u vrijeme štetnog događaja njegova majka još samostalno i dobro kretala bez ikakvih poteškoća te da se tek unazad dvije godine njezino zdravstveno stanje znatnije pogoršalo, a također i radi toga što je u predmetnom štetnom događaju bila ozlijeđena te je morala zbog toga mirovati.

11. Uvidom u fotografije mjesta štetnog događaja sačinjene po navedenom svjedoku, a priložene uz tužbu (listovi 6 – 8 spisa), i to posebno na fotografiji na listu 6 spisa, vidljivo je udubljenje zbog oštećenja asfalta na 3. stepenici gledano odozdo, a navedeno oštećenje asfalta vidljivo je I na fotografijama sačinjenim od strane suda prilikom očevida od 3. prosinca 2024., na listu 183 spisa.

12. Iskaz svjedoka AP u svezi nastanka predmetnog štetnog događaja sud u cijelosti ocjenjuje istinitim i uvjerljivim jer je iskazivao logički povezano i jasno, ne proturječi mu niti jedan drugi provedeni dokaz, te je vjerodostojnost njegovog iskaza potkrijepljena naprijed navedenim fotografijama na kojima je vidljivo oštećenje asfalta zbog kojeg svjedok tvrdi da je tužiteljica izgubila ravnotežu i pala. Njegov iskaz je u skladu i s medicinskom dokumentacijom tužiteljice iz koje proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja tužiteljica još bila dobro pokretna i da se kretala sama, a što utječe na vjerodostojnost njegovog iskaza da je kritične zgode došlo do pada tužiteljice upravo zbog toga što se spotaknula na oštećenje asfalta na predmetnim stepenicama. Sud je iskaz svjedoka ocijenio istinitim i objektivnim i u pogledu ozljede koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, te tijeka liječenja jer je u tom dijelu u suglasju s priležećom medicinskom dokumentacijom, te provedenim medicinskim vještačenjem.

13. Iz očitovanja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za komunalno i prometno redarstvo klasa: 363-04/21-001/1699 od 05.10.2021. proizlazi da tuženik Grad Zagreb nije imao dostupnih saznanja i evidentiranih pojava, odnosno postupanja na mjestu nastanka štetnog događaja te nema saznanja o nastanku predmetnog štetnog događaja, a iz očitovanja istog tijela od 7.10.2021. proizlazi da je održavanje predmetnih stepenica bilo u nadležnosti Grada Zagreba, te da se obavijesti o nepravilnostima i oštećenjima na takvim površinama dobivaju od komunalnog redarstva, a oštećenja da se otklanjanju davanjem naloga GSKG-u na teret godišnjeg ugovora kojeg imaju sklopljenog s njima, kao i da u vrijeme štetnog događaja nisu imali dojavu o nepravilnosti na istima.

14. Na osnovu tako provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti odgovoran tužiteljici nadoknaditi štetu koja joj je nastala u predmetnom štetnom događaju. Naime, odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 126/21, dalje – ZOO), a kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Kao što je već naprijed navedeno, sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu, tuženik je bio u obvezi održavati javnu površinu na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj. Iako iz naprijed citiranih dopisa Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za komunalno i prometno redarstvo, proizlazi da tuženik u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja nije imao nikakvih dojava o oštećenjima predmetnih stepenica, niti samom nastanku štetnog događaja ne oslobađa tuženika od odgovornosti jer je zadužen za otkrivanje neurednih i neodržavanih javnih površina, za njihovo uredno održavanje te je dužan takve nedostatke sanirati i otkloniti ili barem staviti upozorenje trećim osobama da se na nekom dijelu javne površine, kao što su to stepenice, nalazi oštećenje kako bi se takvo oštećenje zaobišlo. S obzirom da su se na stepenicama na kojima se dogodio predmetni štetni događaj nalazila oštećenja, to proizlazi da tuženik predmetno mjesto štetnog događaja nije uredno održavao niti ga popravio, a nije niti stavio oznaku da su stepenice oštećene. Dakle, tuženik nije poduzeo ništa da bi eventualno spriječio nastanak nezgode odnosno nije postupao sukladno propisima. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da nije bilo nikakvog propusta u kretanju tužiteljice prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja, već se ista kretala sukladno svojoj dobi i fizičkim mogućnostima, iz čega proizlazi da ona ni na koji način nije pridonijela nastanku štete. Slijedom navedenog, a na temelju naprijed navedene zakonske odredbe, za predmetnu štetu isključivo je odgovoran tuženik.

15. Na okolnost visine štete nastale tužiteljici u predmetnom štetnom događaju, sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicinske struke mr.sc.dr Jošku Filipušiću, spec. kirurgu.

16. Iz pisanog nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 27. studenog 2023. proizlazi da je uvidom u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice LP iz [adresa], rođene 1936. godine, koja je dana 29.1.2021., pala utvrđeno da je tom prilikom zadobila slijedeće ozljede: prijelom donjeg dijela lijeve palčane kosti. Nakon nesreće tužiteljici je inicijalna medicinska pomoć ukazana na Klinici za traumatologiju. Učinjena je kompletna obrada nakon koje se postavila dijagnoza prijeloma lijeve palčane kosti u donjem dijelu s manjim pomakom. Prijelom je zbrinut konzervativno, provođenjem imobilizacije do 5.3.2021. Tužiteljica se dalje liječi kod kuće, uredno se pridržava uputa ordinariusa i redovito se javlja na kontrolne preglede. Prijelom je uredno srastao uz manje skraćenje i angulaciju kosti. Liječenje i fizikalna terapija trajalo je do 9.7.2021. kada je fizijatar stanje tužiteljice označio kao definitivno u obliku lakšeg ograničenja kretnji ručnog zgloba. Imobilizacija je trajala do 5.3.2021.Zdravstveni karton koji prileži spis datira od 25.11.2019. do 13.10.2023. U navedenom periodu nema podataka o sličnim ozljedama. Pregledom vještaka učinjenim 20.11.2023. utvrđene su subjektivne tegobe: povremeni bolovi u trnci u ručnom zglobu kod fizičke aktivnosti i promjene vremena. Navodi da nikada ranije nije imala slične ozljede ili tegobe. Klinički pregledom tužiteljice nađena je pokretljivost kod fleksije-ekstenzije lijevog ručnog zgloba od 60-0-50 stupnjeva (desno je 80-070 stupnjeva). Radijalna-ulnarna devijacija lijevo je 15-0-30 stupnjeva, (desno iznosi 25-0-35 stupnjeva). Stisak lijeve šake u odnosu na desnu je oslabljen. Inspekcijom zamjetan manji otok i blaga angulacija neposredno iznad lijevog ručnog zgloba u odnosu na zdravu desnu ruku.

16.1. Nadalje, iz mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica je trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 2 mjeseca. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore.

16.2. Pretrpjela je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja.

16.3. Kod tužiteljice je zbog zaostalog trajnog ograničenja pokretljivosti i smanjena grube mišićne snage lijeve šake, došlo do smanjenja životne aktivnosti za 10% trajno. Shodno ovom postotku imenovana će morati ulagati pojačane napore.

16.4. Dok se nalazila na strogom mirovanju i kućnom liječenju bila joj je potrebna pomoć i njega druge osobe po 3 sata dnevno od 29.1. do 5.3.2021. jer je nosila imobilizaciju. Nakon toga još 14 dana po 2 sata dnevno, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova. Naruženje je vrlo malog stupnja povremeno uočljivo trećima.

17. Tužiteljica se u podnesku od očitovala na gornji nalaz i mišljenje vještaka navodeći da istome ne prigovara u dijelu u kojem je vještak utvrdio koje je ozljede zadobila tužiteljica, tijek liječenja te u pogledu opsega pojedinih vidova štete, te je predložila da se vještak dopunski očituje u pogledu postojanja uzročno posljedične veze između nastanka štetnog događaja i ozljeda. U podnesku od 29. prosinca 2023. tužiteljica je, u skladu s navedenim nalazom i mišljenjem vještaka, konačno precizirala tužbeni zahtjev.

18. Tuženik se u svojem podnesku od 12.12.2023. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da istome cijelosti prigovara. Navodi da je vještak u svom nalazu i mišljenju procijenio smanjene životne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 10%. pa u svezi toga predlaže da se vještak očituje na temelju kojih je objektivnih kriterija zaključio da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti od čak 10% te je li prilikom izrade nalaza i mišljenje uzeo u obzir dob tužiteljice.

19. U svezi prigovora stranaka na njegov pisani nalaz i mišljenje od 27. studenog 2023. sud je usmeno saslušao vještaka na glavnoj raspravi od 29. veljače 2024. U odnosu na primjedbe tuženika iz podneska od 12.12.2023. vještak je iskazao da je procjena smanjenja životne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 10% donijeta je sukladno zaostalom funkcionalnom statusu lijevog ručnog zgloba koji od normale odstupa na način da je u istom zaostala ograničena pokretljivost, ostavljena gruba mišićna snaga te otok i angulacija u predjelu samog ručnog zgloba. Sve navedeno smatram u potpunosti primjereno procjeni smanjenja životne aktivnosti od 10% pri tom osobito uvažavajući činjenicu da je prijelom srastao uz skraćenje i angulaciju kosti. Procjena trajanja i intenziteta bolova kao i straha donijeta je sukladno vrsti i težini ozljede koju je tužiteljica u štetnom događaju zadobila, načinu i duljini trajanja liječenja kao i uvjetima u kojima je došlo do ozljeđivanja. Navedene procjene kao što su u mom nalazu i mišljenju navedene smatram u potpunosti primjerenima svemu naprijed opisanom. Naravno da je prilikom izrade nalaza i mišljenja, između svega ostalog, u obzir uzeo i poznu dob tužiteljice. Ovdje je još dodao i da uvidom u zdravstveni karton tužiteljice nije našao nikakav podatak koji bi govorio u prilog postojanja takvog stupnja degenerativnih promjena koji bi mogli imati utjecaja na moju procjenu, a na što ukazuje tuženik. Činjenica da se tužiteljica prvi put javila liječniku drugi dan po ozljeđivanju ništa bitno ne mijenja u njegovom nalazu i mišljenju. Što se uzročno posljedične povezanosti tiče, vještak je iskazao da je prilikom pada sa svoje visine na ruku moglo doći do nastanka ozljeda zbog kojih se tužiteljica prema podacima s dostupne medicinske dokumentacije u kasnijem periodu liječila. Na pitanje punomoćnika tužiteljice da li bi na njegov nalaz i mišljenje imala utjecaja činjenica da je imao na uvidu i zdravstveni karton tužiteljice koji se odnosio na razdoblje prije 2019. godine, vještak je odgovorio potvrdno i to jedino u slučaju ako bi se utvrdilo da je tužiteljica prije stradavanja u predmetnom štetnom događaju imala istu ili sličnu ozljedu.

20. Nakon usmenog nalaza i mišljenja vještaka, tužiteljica je u spis dostavila potvrdu izabranog liječnika Opće medicine od 8. ožujka 2024. (list 124 spisa).

21. Vještak dr. Joško Filipušić dodatno se pisanim putem očitovao u svezi naprijed navedene dodatne medicinske dokumentacije tužiteljice, te iz njegovog dodatnog nalaza i mišljenja od 18. travnja 2024. proizlazi da iz liječničke potvrde izabranog liječnika Opće medicine od 8. ožujka 2024. u kojoj stoji da sa danom 6.2.2001. godine tužiteljica ima zabilježenu dijagnozu osteoporoze bez patološkog prijeloma. Ovaj navod govori tako da se može zaključiti da navedena dijagnoza (s obzirom da je bez patološkog prijeloma) ne može imati nikakav utjecaj na nastanak prijeloma palčane kosti kod tužiteljice. Kada bi se i radilo o dijagnozi osteoporoze sa patološkim prijelomom onda je potrebno napomenuti da osteoporoza prvenstveno napada kralješke koji se tada uslijed razgradnje kosti urušavaju i na taj način nastaje patološki prijelom što ovdje nije bio slučaj. Duge kosti stradavaju od osteoporoze u iznimnim situacijama odnosno kod izrazito jakog stupnja osteoporoze a što je rijetkost i što bi sigurno bilo zabilježeno u Zdravstvenom kartonu, a nije. Ostale dijagnoze koje se u Liječničkoj potvrdi spominju nemaju nikakvog utjecaja na nastanaka prijeloma palčane kosti Napominje da niti u Zdravstvenom kartonu nema zabilježenih ozljeda lijeve palčane kosti. Na temelju svega navedenog, vještak je u cijelosti ostao kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja od 23.11.2023. kao i usmenog očitovanja na raspravi od 29.2.2024.

22. Tužiteljica nije imala primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 18. travnja 2024., dok je tuženik i dalje ostao kod ranije iznesenih prigovora, pri čemu nbnavodi kako je iz liječničke potvrde od 8. ožujka 2024 razvidno da je tužiteljice tijekom svog života bolovala od različitih dijagnoza, a koje se mogu staviti u svezu s navodnom zadobivenom ozljedom u predmetnom štetnom događaju. Tuženik ukazuje da se bolest tužiteljice može dovesti u uzročno posljedičnu vezu s prijelomom palčane kosti tužiteljice, a uzimajući u obzir da je dugogodišnjim bolovanjem od osteoporoze došlo do smanjenja gustoće kostiju, a što je tužiteljicu učinilo skloniju prijelomima. Tvrdi da je u potpunosti nejasno na temelju čega vještak odlučuje da je životna aktivnost tužiteljice smanjena za 10 %, a uzimajući u obzir da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica pretrpjela sekundarni strah jačeg intenziteta od 2 dana ukupno, srednjeg intenziteta od 3 dana te blagog intenziteta od 4 dana ukupno. Navedena visina od 10% smanjene životne aktivnosti, a koliko iznosi procjena vještaka da je sačinjena od procjene trajanja i intenziteta bolova i straha, a za koju tuženik smatra da je previsoko odmjerena Slijedom navedenog, tuženik je predložio da se vještak ponovno pozove radi usmenog saslušanja u svezi navedenih prigovora tuženika.

23. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za ponovnim saslušanjem vještaka jer je vještak detaljno i jasno obrazložio svoj pismeni nalaz i mišljenje, a prilikom usmenog saslušanja i u dodatnom pisanom nalazu od 18.4.2024. očitovao se na sva dodatna pitanja i otklonio sve prigovore stranaka, pa tako i u odnosu na opetovani prigovor tuženika u svezi uzročno-posljedične veze između ranijih ozljeda i bolesti tužiteljice i posljedica zaostalih zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Stoga je sud nalaz i mišljenje vještaka dr. Joška Filipušića u cijelosti ocijenio stručnim i objektivnim, jasnim i valjano obrazloženim, te ga u cijelosti prihvaća.

24. Na temelju tako provedenih dokaza i izloženih utvrđenih činjenica, sud je utvrdio da je tužiteljici u ovom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO-a, te da tužiteljica ima pravo na naknadu te neimovinske štete, u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a, s obzirom da je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju trpjela posljedice koje opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade.

25. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova kod tužiteljice, zatim utvrđeni intenzitet i trajanje straha, te činjenicu da tužitelj trpi duševne boli zbog umanjenja opće životne aktivnosti u omjeru od 10%, koje se očituju u trajnom ograničenju pokretljivosti i smanjenu grube mišićne snage lijeve šake, a pri čemu je sud uzeo u obzir dob tužiteljice (rođena 1936.), sud je ocijenio da tužiteljici pripada ukupna pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 3.976,00 EUR, dok je preostali zatraženi iznos s osnove neimovinske štete, u iznosu od 770,00 EUR, valjalo odbiti kao neosnovanog.

26. Nadalje, prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 136 sati nakon ozljeđivanja, tako da joj je za ovaj vid štete sud odredio naknadu u iznosu od 476,00 EUR, koliko je ista i zatražila, pri čemu je cijenu 1 sata tuđe pomoći i njege odredio u iznosu od 3,50 EUR po satu, prema neto zaradi osobe koja bi bila sposobna pružiti ovu uslugu i sudskoj praksi za cijenu 1 sata ove usluge u vrijeme pružanja usluge i donošenja ove presude. Navedenu štetu sud je tužiteljici dosudio na temelju odredbe čl. 1095 st. 1. ZOO-a.

27. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio da tužiteljici pripada ukupna naknada neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.976,00 EUR, dok je tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom iznosu od 770,00 EUR, valjalo odbiti kao neosnovanog.

28. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev 23.3.2022., od navedenog datuma valjalo joj je dosuditi i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete.

29. Na iznos naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege sud je tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu također od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer, iako se radi o imovinskoj nenadoknađenoj šteti, radi se o cijeni ove usluge u vrijeme pružanja usluge sukladno sudskoj praksi i kriterijima osiguravajućih društava, te odgovara neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je usluga pružena bila sposobna pružiti tu uslugu.

30. Stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je navedeno u izreci presude.

31. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci pod točkama I. i II.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, s obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela u sporu. U ovom sporu tužiteljica je u odnosu na osnovu uspjela u omjeru od 100%, a glede visine u omjeru od 84% (dosuđenih 3.976,00 EUR, a zatraženih 4.746,00 EUR) što znači da tužiteljičin konačni uspjeh u odnosu na tuženika iznosi 100% + 84% = 184:2 (osnova i visina)=92%, a uspjeh tuženika iznosi 8%. Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika od 8%, tada proizlazi da je, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženik dužan nadoknaditi tužitelju 84% parničnog troška.

33. Tužiteljicu je u ovome predmetu zastupao odvjetnik, pa je njegov parnični trošak valjalo odrediti primjenom važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, a prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 4.746,00 EUR.

34. Tako je tužiteljici priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva od 23.3.2022. iznos od 100 bodova, prema Tbr. 7. st. 1. OT, za sastav tužbe iznos od 100 bodova, odnosno 200,00 EUR, prema Tbr. 8. st. 1. OT, za sastav obrazloženih podnesaka od 10.1.2023., 19.12.2023., 29.12.2023. i 6.5.2024. iznos od 100 bodova, odnosno 200,00 EUR, za svaki, po Tbr. 8. st. 3. OT za sastav podneska od 21.5.2024. iznos od 50,00 bodova, odnosno 100,00 EUR, po Tbr. 8. st. 4. OT, za sastav podnesaka od 21.9.2023., 4.4.2024. i 3.10.2024. iznos od 25 bodova, odnosno 50,00 EUR, za svaki, po Tbr. 9. st. 1. OT, za zastupanje na ročištima od 1.2.2023., 14.9.2023., 29.2.2024., 6.6.2024. i 5.3.2025. iznos od 100 bodova, odnosno 200,00 EUR, za svako, po Tbr. 9. st. 7. OT, za zastupanje na očevidu od 3.12.2024. iznos od 100 bodova, odnosno 200,00 EUR, što ukupno iznosi 2.650,00 EUR. Navedeni trošak valjalo je uvećati za PDV 25% što ukupno iznosi 3.312,50 EUR. Tužiteljici je, nadalje priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,15 EUR te na presudu u iznosu od 93,91 EUR što ukupno iznosi 3.445,56 EUR. Kako je tuženik u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u omjeru od 84%, to je u obvezi nadoknaditi mu navedeni trošak u iznosu od 2.894,30 EUR. Nadalje, tužiteljici su u cijelosti bez obzira na uspjeh u parnici priznati troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR te trošak očevida od 30.10.2024. u iznosu od 54,34 EUR tako da mu je dosuđen ukupni parnični trošak u iznosu od 3.148,64 EUR.

35. Tužiteljici su na dosuđeni parnični trošak priznate i zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, na temelju odredbe 151. ZPP-a.

36. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom III.

U Krapini, 16. travnja 2025.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar – Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pisanim podneskom, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Domagoj Rukavina

2. Odvjetnica Ana Bago Martić