K-1314/20-35

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207                                                          Poslovni broj: 7. K-1314/20-35

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu Marijanu Bertalaniču kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Jelene Rogić, u kaznenom predmetu protiv okr. M. J. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1., 2. i 5. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-3907/20 od 13. srpnja 2020., nakon održane rasprave u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Marine Crnjak te okrivljenika M. J. uz branitelja odvj. M. U., dana 9. studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Okr. M. J., OIB:…, sin L. i M. r. S., rođen …u Z., iz Z., , državljanin RH, vozač, oženjen, otac dvoje djece, neosuđivan,

 

k r i v   j e

što je:

dana 22. prosinca 2019. u 19,40 sati u Z. nasuprot stupa javne rasvjete broj …, upravljajući autobusom marke MAN M3 plave boje, registarskih oznaka …, vlasništvo Z. e. t. d.o.o., zapadnim kolnikom S. ceste u smjeru jugoistoka, za vrijeme dok se nalazio na autobusnom stajalištu, protivno odredbi članka 43. stavku 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, propustio radnju uključivanja u promet poduzeti tako da time ne dovede u opasnost druge sudionike u prometu, te je propustio prije započinjanja radnje uključivanja u promet uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pritom računa o položaju, smjeru i brzini kretanja vozila, pa kada je S. V., putnica u autobusu koji se nalazio na autobusnom stajalištu, pritisnula tipku za otvaranje vrata na autobusu radi izlaska iz istog i kada su se vrata autobusa otvorila, te kada je krenula izlaziti iz autobusa zakoračivši nogom van autobusa, krenuo je autobusom sa stajališta, uslijed čega je S. V. pala na kolnik između autobusa i nogostupa ceste, te je stražnji kotač autobusa naletio na istu i prignječio joj lijevu nogu, na koji način je ista zadobila povrede u vidu veće rane razderotine u lijevoj koljenoj jami, dvije rane razderotine u području lijevog koljena (s vanjske i unutarnje strane), više manjih rana razderotina u području gornje strane lijevog stopala, višekomadni prijelom srednjeg dijela lijeve bedrene kosti uz velik pomak koštanih ulomaka, otvoreni višekomadni prijelom gornjeg dijela lijeve goljenične kosti uz pomak ulomaka, opsežno oštećenje (zgnječenje) mekih tkiva lijeve natkoljenice i potkoljenice, okvalificirane kao osobito teške tjelesne povrede,

 

dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa je zbog toga drugoj osobi prouzročio osobito tešku tjelesnu ozljedu,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavak 1., 2. i 5. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 227. stavak 5. Kaznenog zakona,

 

pa mu se temeljem članka 227. stavak 5. Kaznenog zakona izriče

 

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

 

Temeljem članka 56. Kaznenog zakona okrivljeniku se izriče

 

UVJETNA OSUDA

 

te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku okrivljeniku se nalaže da podmiri troškove kaznenog postupka i to u iznosu od 1.167,84 eura/ 8.799,07 kuna.

 

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je uvodno označenom optužnicom optužilo okrivljenika M. J. da je počinio kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci.

 

Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret.

 

U dokaznom postupku su ispitani okrivljenik M. J., svjedoci D. D., I. S., P. J., J. D. i Ž. H., te prometni vještak Z. I., uz suglasnost stranaka je pročitana i pregledana dokumentacija koja prileži spisu i to zapisnik o iskazu svjedoka S. V. (list 30), zapisnik o očevidu (listovi 3-4), skica mjesta događaja (list 5), fotografski elaborat (listovi 6-13), službena zabilješka od 6.1.2020. (list 23), nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. P. B. (listovi 340-346,384-389), nalaz i mišljenje prometnog vještaka Z. I. (listovi 374-380,410-414), izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije (listovi 348, 424.)

 

Temeljem članka 421. stavak 1. točka 2. Zakona o kaznenom postupku ovaj sud je odbio kao nevažan dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka sasluša J. B. i to na okolnost da li je nakon predmetne prometne nesreće bila uključena ili isključena automatska kočnica autobusa. To iz razloga što predloženi svjedok očito nije očevidac predmetnog događaja te nema neposrednih relevantnih saznanja u vezi predmeta ovog postupka.

 

Okrivljenik M. J. je u svojoj obrani naveo da je oštećenicu vidio na nogostupu autobusne stanice i to prije nesreće. U trenutku kada je on pokrenuo autobus, sva vrata na autobusu su bila zatvorena, jer inače ne bi mogao krenuti. Naime, autobus ima ugrađen sustav automatske stanične kočnice za blokadu kretanja, koji onemogućava pokretanje autobusa ako prethodno nisu sva vrata autobusa zatvorena. Nakon što su sva vrata zatvorena, on kao vozač prije pokretanja autobusa s autobusne stanice gleda u lijevi retrovizor kako bi se uvjerio da se na siguran način može uključiti u promet. U konkretnom slučaju su putnici u stražnjem dijelu autobusa u jednom trenutku počeli vikati, te je on odmah zaustavio autobus, nakon čega je pozvao hitnu pomoć i policiju. U trenutku predmetne prometne nesreće na autobusu je sustav automatske stanične kočnice za blokadu kretanja bio u funkciji. On ga nije isključivao neposredno nakon predmetne prometne nesreće, već ga je prilikom očevida isključio drugi vozač ZET-a J. B., kojeg je na mjesto događaja pozvala policija. Nije bilo nikakvog razloga da bi on isključivao taj sustav automatske kočnice.

 

Oštećenica S. V. je u svom iskazu (list 30) navela da je te večeri putovala ZET-ovim autobusom kući od … prema …. Kada se autobus zaustavio na predmetnom autobusnom stajalištu, zajedno s drugim putnicima je izlazila van na stražnja vrata. Dalje se više ničega ne sjeća.

 

Analizirajući i ocjenjujući navedeni iskaz oštećenice S. V., kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi s iskazima ostalih svjedoka, ovaj sud ga je ocijeni vjerodostojnim, budući da je sam po sebi logičan i uvjerljive, a s druge strane potkrijepljen iskazima svjedoka očevidaca D. D., I. S. i P. J., koji su vidjeli kako oštećenica izlazi iz predmetnog autobusa.

 

Svjedok D. D. je u svom iskazu (listovi 328,398) navela da se u trenutku predmetne nesreće nalazila kao putnik u stražnjem dijelu autobusa. Sjedila je s lijeve strane autobusa okrenuta u smjeru vožnje. Pored nje je sjedila oštećenica. Kada se autobus zaustavio na predmetnom autobusnom stajalištu, oštećenica je odlučila izaći van iz autobusa. Kada je došla do vrata, pritisnula je dugme za otvaranje vrata te su se ista otvorila, a potom brzo i zatvorila. Oštećenica je ponovno stisnula dugme za otvaranje vrata te su se vrata ponovno otvorila. Oštećenica je započela izlaziti van iz autobusa, i u tom trenutku je autobus lagano krenuo s ugibališta. Pošto je pri izlasku iz autobusa bila u raskoraku, oštećenica je izgubila ravnotežu i pala. Svi su povikali vozaču da zaustavi autobus, što je isti i učinio. Jedan od putnika je odmah pozvao hitnu pomoć. U trenutku stradavanja ona se nalazila ojko 2 metra od oštećenice. Ista se prilikom izlaska iz autobusa držala za rukohvat. Kada je autobus kretao, oštećenica je jednom nogom već bila izvan autobusa. U trenutku kada je autobus kretao, vrata autobusa nisu bila zatvorena.

 

Svjedok I. S. je u svom iskazu (listovi 318,398) naveo da se u trenutku predmetne nesreće nalazio kao putnik u srednjem dijelu autobusa. Sjedio je s lijeve strane autobusa okrenut prema natrag. Autobus se zaustavio na predmetnoj autobusnom stanici. Vidio je oštećenicu kako stišće dugme za otvaranje vrata autobusa. Vrata su se otvorila, i nakon toga brzo zatvorila. Oštećenica je ponovno stisnula dugme za otvaranje vrata, te su se vrata ponovno otvorila. Oštećenica je počela izlaziti iz autobusa, a u tom trenutku se autobus lagano kretao. U jednom trenutku su putnici počeli vikati vozaču da zaustavi autobus. On se nalazio oko 2 m od oštećenice. U trenutku kada je autobus kretao s ugibališta oštećenica je bila u raskoraku pri izlasku iz autobusa, izgubila ravnotežu, te pala pod autobus. Nije vidio trenutak pada oštećenice na tlo. Autobus se lagano kretao u trenutku kada je oštećenica iskoračila van iz autobusa.

 

Svjedok P. J. je u svom iskazu (listovi 323,426) naveo da se u trenutku predmetne nesreće nalazio kao putnik u stražnjem dijelu autobusa. Sjedio je s lijeve strane okrenut prema naprijed. Autobus se zaustavio na predmetnoj autobusnom stanici. Vidio je oštećenicu kako stišće dugme za otvaranje vrata autobusa. Vrata su se otvorila, i nakon toga brzo zatvorila. Oštećenica je ponovno stisnula dugme za otvaranje vrata, te su se vrata ponovno otvorila. Budući da se radi o starijoj gospođi, polako je izlazila van iz autobusa. Kad je već jednom nogom stupila na nogostup, autobus je polako kretao te je oštećenica izgubila ravnotežu i pala ispod autobusa. Putnici su vikali vozaču da zaustavi autobus što je isti i učinio. Kada je izašao van, vidio je oštećenicu kako leži pokraj autobusa i ima ozlijeđenu nogu. On se nalazio oko 2,5 m od oštećenice. Ista se prilikom izlaska iz autobusa držala za rukohvat. U trenutku kada je autobus kretao sa ugibališta ista je izlazila iz autobusa na način da je jednom nogom već bila vani, a jednom rukom se držala za rukohvat. Kada se autobus počeo kretati prema naprijed, vrata autobusa nisu bila zatvorena.

 

Analizirajući navedene iskaze svjedoka D. D., I. S. i P. J., kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, ovaj sud ih je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim budući da su sami po sebi logični i uvjerljivi, međusobno sukladni, te potkrijepljeni iskazom oštećenice S. V., iz kojeg proizlazi da se vozila kao putnica u predmetnom autobusu, te da je na predmetnoj autobusnom stajalištu izlazila van iz istog. Navedeni svjedoci su kao neposredni očevici događaja detaljno, okolnosno i uvjerljivo opisali na koji način je došlo do predmetne prometne nesreće i stradavanja oštećenice. Sva tri svjedoka su decidirano naveli kako su vidjeli da se oštećenica vozila kao putnica u predmetnom autobusu, da je na predmetnom autobusnom stajalištu izlazila van iz autobusa, da je u tom trenutku autobus krenuo s autobusnog stajališta a da prethodno vrata istog nisu bila zatvorena, te da je oštećenica prilikom izlaska iz autobusa, uslijed kretanja istog, izgubila ravnotežu i pala pod kotače autobusa. Navedeni svjedoci su po ocjeni ovog suda nedvojbeno objektivni te za ishod predmetnog postupka nezainteresirani svjedoci.

 

Svjedok J. D. je u svom iskazu (list 427) naveo da je on kao policijski službenik sudjelovao u obavljanju očevida na mjestu predmetnog događaja. Na licu mjesta su na predmetnom autobusu izvršili provjeru funkcioniranja automatske stanične kočnice za blokadu kretanja autobusa, te su utvrdili da je ista bila isključena, odnosno, autobus je bilo moguće pokrenuti a da pritom vrata autobusa nisu bila zatvorena. Provjeru je izvršio drugi vozač ZET-a.

 

Iz iskaza svjedoka Ž. H. (list 431) proizlazi da isti nema neposrednih i relevantnih saznanja u vezi predmeta ovog postupka.

 

Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. P. B. (listovi 340-346,384-389) proizlazi da je oštećenica S. V. u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila osobito tešku tjelesnu ozljedu u vidu veće rane razderotine u lijevoj koljenoj jami, dviju rana razderotina u području lijevog koljena, više manjih rana razderotina u području gornje strane lijevog stopala, višekomadnog prijeloma srednjeg dijela lijeve bedrene kosti uz veliki pomak koštanih ulomaka, otvorenog višekomadnog prijeloma gornjeg dijela goljenične kosti uz pomak ulomaka, te opsežnog oštećenja (zgnječenja) mekih tkiva lijeve natkoljenice i potkoljenice. Opsežne rane razderotine kao i otvoreni prijelomi su podloga za razvoj komplikacija, kao u konkretnom slučaju infekcije mekih tkiva lijeve noge, koja je rezultirala i razvojem sepse, što je predstavljalo realnu životnu ugrozu. Smrtni ishod kod oštećenice je izbjegnut adekvatnom medicinskom intervencijom, odnosno natkoljeničnom amputacijom lijeve noge. Uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju i fotografije s mjesta događaja koji prileže spisu, može se zaključiti da se mehanizam nastanka ozljeda kod oštećenice uklapa u dinamiku predmetne prometne nesreće. Ozljede kod oštećenice su posljedica djelovanja snažnih mehaničkih sila na lijevu nogu. Nalet kotačem autobusa i prignječenje predstavlja podesan mehanizam za nastanak istih.

 

Analizirajući i ocjenjujući navedeni nalaz i mišljenje vještaka za sudsku medicinu dr. P. B., ovaj sud ga je u cijelosti prihvatilo kao vjerodostojan budući da je sam po sebi logičan, stručan i uvjerljiv.

 

Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Z. I. (listovi 374-380,410-414) proizlazi da je nakon predmetne prometne nesreće autobus kojim je upravljao okrivljenik pronađen pomaknut prema naprijed iz pozicije prednjeg dijela autobusa prema jugu za oko 5,7 metara. Uz stražnji desni rub zaustavljenog autobusa, u visini lijeve strane 4. vrata autobusa, pronađen je na kolniku između autobusa i rubnog kamena nogostupa autobusne stanice trag krvi oštećenice. Prema iskazima svjedoka I. S., P. J. i D. D., oštećenica je prilikom zaustavljanja autobusa na autobusnoj stanici pritisnula gumb za otvaranje 3. vrata autobusa, koja su se otvorila i odmah zatvorila. Nakon ponovnog pritiska na gumb za otvaranje vrata, 3. vrata autobusa su se ponovno otvorila te je oštećenica započela polako izlaziti iz zaustavljenog autobusa na nogostup autobusne stanice. U trenutku stupanja jednom nogom na nogostup autobusne stanice, autobus je lagano krenuo prema naprijed i povukao za sobom oštećenicu, koja je pala između autobusa i ruba nogostupa autobusne stanice, nakon čega je uslijedio prelazak stražnjih desnih kotača autobusa preko tijela oštećenice. Prema iskazu okrivljenika, oštećenica se uopće nije nalazila u autobusu, već se čitavo vrijeme kretala van autobusa. Budući da su tragovi krvi na kolniku pronađeni kod 4. vrata autobusa, dakle iza stražnih desnih kotača autobusa, očito je da je oštećenica morala pasti između desne bočne strane autobusa i rubnog kamena nogostupa autobusne stanice ispred stražnjih desnih kotača autobusa, da bi potom bila zahvaćena stražnjim desnim kotačima autobusa, dakle približno u visini 3. vrata autobusa. Kako je autobus pronađen 4. vratima iznad tragova krvi oštećenice, očito je da je autobus nakon pada oštećenice uz desni bok autobusa bio u kretanju prema naprijed i to prema položaju nakon nesreće za oko 5,7 metara, pri čemu je postigao brzinu kretanja od oko 10,1 km/h. Kombiniranim vještačenjem s vještakom sudske medicine, proizlazi da je u trenutku nesreće došlo do prignječenja lijeve noge oštećenice stražnjim desnim kotačima autobusa, pri čemu nije moguće na temelju zadobivenih ozljeda oštećenice pouzdano zaključivati da li je u trenutku njenog pada između desnog boka autobusa i rubnog kamena nogostupa autobusne stanice oštećenica bila u fazi izlaženja iz autobusa na 3. vrata, kako to tvrde svjedoci, ili se uopće nije nalazila u autobusu pa je kretanjem po autobusnoj stanici skrenula prema autobusu i pala uz desni bok autobusa u visini 3. vrata autobusa, kako to proizlazi iz okrivljenikovog iskaza. Za slučaj da je do nesreće došlo prema iskazima svjedoka tj. da je neposredno prije trenutka nesreće oštećenica bila u fazi izlaska iz autobusa na 3. otvorena vrata, u kojem trenutku se pokrenuo autobus, uslijed čega je oštećenica izgubila ravnotežu i pala uz desni bok autobusa, okrivljenik je u unutarnjem ogledalu autobusa mogao vidjeti oštećenicu u fazi izlaženja iz autobusa na 3. vrata, pri čemu je po signalnim lampicama koje su morale biti upaljene mogao znati da 3. vrata autobusa nisu zatvorena, a to je mogao vidjeti i po položaju 3. vrata u vanjskom desnom ogledalu, kao i oštećenicu u fazi izlaženja iz autobusa, pa da je okrivljenik odustao od pokretanja autobusa s otvorenim 3. vratima, do nesreće ne bi došlo. Za slučaj da je do nesreće došlo prema iskazu okrivljenika tj. da se oštećenica uopće nije nalazila u autobusu, već je kretanjem po autobusnoj stanici skrenula prema autobusu i pala uz desni bok autobusa u visini 3. vrata autobusa, proizlazi da se u tom slučaju u vrijeme pokretanja autobusa morala nalaziti uz sam desni bok vozila u visini 3. vrata te je bila vidljiva okrivljeniku u vanjskom desnom ogledalu, pa da je okrivljenik odustao od pokretanja autobusa pričekavši da se oštećenica odmakne od desnog boka autobusa, do nesreće ne bi došlo. Pregledom i ispitivanjem predmetnog autobusa u garaži ZET-a Podsused je utvrđeno da je isti opremljen automatskom staničnom kočnicom za blokadu kretanja autobusa, koja se automatski aktivira u situaciji kada se prilikom zaustavljanja autobusa na autobusnoj stanici otvore vrata autobusa. Za vrijeme dok su bilo koja vrata na 4 ulaza-izlaza iz autobusa otvorena, autobus nije moguće pokrenuti. Tek kada se sva vrata za ulaz-izlaz putnika zatvore, stanična kočnica za blokadu kretanja autobusa se automatski deaktivira i autobus je moguće pokrenuti. S lijeve strane sjedala vozača autobusa nalazi se komandna ploča na kojoj se nalazi prekidač pomoću kojeg se može isključiti stanična kočnica za blokadu kretanja autobusa, te se s isključenom staničnom kočnicom za blokadu kretanja autobusa isti može pokrenuti na autobusnoj stanici i s otvorenim vratima za ulaz-izlaz putnika. Prema tome, u konkretnom slučaju je okrivljenik mogao deaktivirati staničnu kočnicu za blokad kretanja autobusa te pokrenuti autobus za vrijeme dok su vrata autobusa na autobusnoj stanici bila otvorena. U unutrašnjosti autobusa kod svakog ulaza-izlaza iz autobusa postoje gumbi na vertikalnim stupovima-rukohvatima unutar autobusa, pomoću kojih putnik signalizira vozaču autobusa da želi izaći iz autobusa na jedna od 4 vrata. Na tabli sa instrumentima ispred vozača autobusa se nalazi display koji prikazuje shematski 4 ulaza-izlaza iz autobusa te signalne gumbe za izlaz iz autobusa, koji posvijetle u slučaju da ih putnik stisne, što je znak vozaču da putnik na određenim vratima želi izaći iz autobusa, pa nakon zaustavljanja autobusa vozač otvara vrata na određenom izlazu iz autobusa. Prema tome, putnici u autobusu ne mogu samostalno otvarati vrata autobusa, već stiskanjem gumba u unutrašnjosti autobusa kod određenih vrata autobusa samo signaliziraju vozaču namjeru izlaska iz autobusa na određena vrata, koja nakon zaustavljanja autobusa otvara vozač autobusa.

 

Analizirajući i ocjenjujući navedeni nalaz i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića, ovaj sud ga je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan. To iz razloga što je isti sam po sebi logičan, stručan i uvjerljiv, na sva postavljena pitanja vještak je dao jasne, logične i uvjerljive odgovore, te obrana nije ničime dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog nalaza i mišljenja. Vještak je detaljno i argumentirano obrazložio svoj nalaz i mišljenje, te dao logične i uvjerljive odgovore na sva postavljena pitanja.

 

Iz službene zabilješke policijskog službenika J. D., koja prileži na listu 23 spisa, proizlazi da je neposredno nakon predmetne prometne nesreće na mjestu događaja izvršena provjera funkcioniranja automatske stanične kočnice za blokadu kretanja autobusa, te je utvrđeno da je ista bila isključena, odnosno, autobus je bilo moguće pokrenuti a da pritom vrata autobusa nisu bila zatvorena.

 

Na osnovu pojedinačne i sveukupne analize te ocjene izvedenih dokaza, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret i to na način opisan u izreci.

 

Na temelju vjerodostojnih iskaza oštećenice S. V. te svjedoka D. D., I. S., P. J., te nalaza i mišljenja prometnog vještaka Z. I. te vještaka sudske medicine dr. P. B., ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je do predmetne prometne nesreće došlo dinamikom i na način opisan u izreci, te da je u istoj oštećenica S. V. zadobila predmetnu osobito tešku tjelesnu ozljedu.

 

Okrivljeniku je stavljeno na teret da je u konkretnom slučaju prekršio odredbe članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje nalažu vozaču da se prije uključivanja vozilom u promet uvjeri da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pritom računa o položaju vozila, uslijed čega je došlo do predmetne prometne nesreće.

 

Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Z. I. nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik u unutarnjem ogledalu autobusa mogao vidjeti oštećenicu u fazi izlaženja iz autobusa, da je po signalnim lampicama na tabli s instrumentima ispred vozača mogao znati da vrata autobusa nisu zatvorena, da je to mogao vidjeti i po položaju vrata u vanjskom desnom ogledalu, kao i oštećenicu u fazi izlaženja iz autobusa, pa da je odustao od pokretanja autobusa s otvorenim vratima, do nesreće ne bi došlo. Takvom nepropisnom vožnjom okrivljenik je izravno prouzročio predmetnu prometnu nesreću i time ostvario obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret. Naime, da okrivljenik nije pokrenuo autobus prije nego su sva vrata autobusa bila zatvorena, oštećenica ne bi prilikom izlaska iz autobusa izgubila ravnotežu i pala pod kotače autobusa.

 

Okrivljenik je kriv za počinjenje djela koje mu je stavljeno na teret jer je morao znati i biti svjestan da pokretanjem autobusa s otvorenim vratima putnik koji u tom trenutku izlazi iz autobusa može izgubiti ravnotežu i pasti pod kotače autobusa, ali je u konkretnom slučaju olako smatrao da se to neće dogoditi. Dakle, postupao je sa svjesnim nehajem.

 

Analizirajući obranu okrivljenika, a dovodeći je u vezu s ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud je nije prihvatio u dijelu u kojem je naveo da su u trenutku pokretanja autobusa s predmetnog autobusnog stajališta sva vrata na autobusu bila zatvorena, jer u protivnom autobus ne bi mogao krenuti. To iz razloga što je takva njegova obrana ne samo u suprotnosti s iskazima putnika očevidaca u autobusu D. D., I. S. i P. J., koji tvrde suprotno, nego i u suprotnosti s iskazom policijskog službenika J. D., sadržajem njegove službene zabilješke o provjeri funkcioniranja automatske stanične kočnice za blokadu kretanja na predmetnom autobusu, te nalazom i mišljenjem prometnog vještaka Z. I., a iz kojih nedvojbeno proizlazi da sva vrata na autobusu nisu bila zatvorena u trenutku kada je isti krenuo s autobusnog stajališta, a mogao je krenuti jer je bila isključena automatska stanična kočnica za blokadu kretanja autobusa.

 

Slijedom svega navedenog, ovaj sud je okrivljenika proglasio krivim.

 

Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije koju treba primjeniti prema okrivljeniku, ovaj sud je istom izrekao uvjetnu kaznu zatvora jer je ocijenio da se i bez izvršenja kazne zatvora u konkretnom slučaju može očekivati ostvarenje zakonom određene svrhe kažnjavanja. Odmjeravajući izrečenu uvjetnu kaznu zatvora ovaj sud je kao olakotne okolnosti uzeo u obzir da prema podacima iz kaznene i prekršajne evidencije (listovi 348, 424) okrivljenik do sada nije osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela niti prekršajno kažnjavan, dok mu je s druge strane kao otegotnu okolnost uzeo u obzir da je djelo počinio kao profesionalni vozač autobusa koji je u konkretnom slučaju prekršio jedno od osnovnih pravila da autobus ne smije krenuti dok sva vrata na istom ne budu zatvorena. Iz svih navedenih razloga je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna neće biti izvršena ukoliko isti u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Takvom vrstom i mjerom kaznenopravne sankcije će se po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju u odnosu na okrivljenika ostvariti generalna i specijalna prevencija.

 

Budući da je okrivljenik proglašen krivim, valjalo ga je temeljem članka148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku obvezati da naknadi troškove kaznenog postupka, koji se odnose na sudskomedicinsko i prometno vještačenje.

 

U Zagrebu, 9. studenog 2023.

 

ZAPISNIČAR:                                                                                                                S U D A C:

 

Jelena Rogić                                                                                                  Marijan Bertalanič v.r.

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

 

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

 

DOSTAVNA NAREDBA:

1. OKDO Zagreb

2. M. J.

3. odvj. M. U.