REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1769/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 18. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplati tužitelju ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.443,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim - na iznos od 1.439,44 eura od 22.10.2024. do isplate,

- na iznos od 4,52 eura od 10.7.2023. do isplate,

po stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i parnični trošak u iznosu od 1.057,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22.10.2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 6.4.2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Konzum plus d.o.o., Zagreb, Marijana Čavića 1/a na odjelu mesnice u P- 216 u Huzjanovoj ulici u Zagrebu prilikom usluživanja kupca. Naime, tužitelj je lijevom rukom držao janjeći trup koji je rasjecao na mesarskom stolu, a desnom mesarsku sjekiru, te se prilikom rasjecanja trupa mesarskom sjekirom porezao po palcu lijeve ruke. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornost se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajen način, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost za naknadu štete. S obzirom na navedeno, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 22.8.2023., a tuženik mu do danas nije isplatio naknadu štete. Tužitelj se javio u Dom zdravlja Zagreb – Centar, Kauzlarićev prilaz 7 gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Vulnus scissum manus sin. digitus primum. Tužitelj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdrave jer je prilikom udarca sjekirom zadobio porezotinu koja je krvarila i trpio je intenzivne bolove i strah, a u ambulanti su mu stavili "kopčice" i imobilizaciju, a tijekom liječenja su mu dodali i dijagnozu: St. Post VLC pollicis manus I.sin i Laesio t.m. Extens pollicis sin. Tužitelj je obavio pretrage UZV palca lijeve ruke kojim je utvrđeno zadebljana i hipoehogena ekstenzorna tetiva placa u području interfalangealnog zgloba uz vidljivu anehogenu zonu koja može odgovarati rupturi tetive. Unatoč provedenom liječenju i provedenim ciklusima fizikalne terapije kod tužitelj su zaostali otečenost i bolni i ograničeni pokreti u palcu lijeve šake pa trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Kod tužitelj je zaostalo i naruženje u području zadobivene rane pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužitelju je tijekom liječenja treba tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu u vidu plaćanja sudjelovanja u troškovima u iznosu od 4,52 eura. Tužitelj smatra da ima pravo na novčanu naknadu za bolove 2.000,00 eura, za strah 1.800,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.000,00 eura, za tuđu pomoć i njegu 139,44 eura i za trošak liječenja 4,52 eura odnosno ukupno 4.943,96 eura, a kako je tuženik isplatio 2.000,00 eura (za neimovinsku štetu iznos od 1.860,56 eura i za imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 139,44 eura), to je tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja precizirao tužbeni zahtjev u podnesku od 3.12.2024. te zahtijeva da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 2.943,96 eura uz naknadu parničnog troška, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nije sporno da je dana 06.04.2023. godine tužitelj zadobio ozljedu na radu kod osiguranika tuženika Konzum Plus d.o.o. na poslovima prodavača mesa. Nije sporna pasivna legitimacija, jer je na dan štetnog događaja poslodavac tužitelja imao sa tuženikom zaključeno osiguranje od odgovornosti temeljem police br. [broj police]. Tuženik osporava tvrdnju tužitelja da je njegov poslodavac odgovoran za nastali štetni događaj i naknadu štete, a koja je tužitelju nastala pri izvođenju radnog zadatka isijecanja janjećeg trupa kada se sjekirom porezao po palcu lijeve ruke. Prema mišljenu tuženika tužitelj nije u obavljanju radnog zadatka primijenio dužnu pažnju koja se očekuje od svakog prosječnog čovjeka, obzirom na radne uvjete (prisutnost masnoće na radnom stolu i alatu), slijedom čega je doprinio nastanku štetnog događaja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da je kod tužitelja došlo do neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje te sa njom povezane imovinske štete koje bi opravdavalo dosudu naknade štete u visini tužbenog zahtjeva, te da tužitelju pripada zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu od podnošenja zahtjeva. Prema medicinskoj dokumentaciji proizlazi da je tužitelj provodio liječenje i nakon 22.08.2023. slijedom čega u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva (liječenje nije bilo završeno, a time niti njegova šteta dospjela. Stoga tuženik smatra da tužitelju na neimovinsku pripada zatezna kamata najranije od podnošenja tužbe, a na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege od presuđenja, jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju plaćanje prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Uputnicu liječničkom povjerenstvu i Stručno medicinsku ocjenu privremene nesposobnosti za rad osiguranika (list 5-8 spisa), Odštetni zahtjev i Odgovor na odštetni zahtjev (list 9-11 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 12-15 spisa), Rješenje HZZO-a od 29.8.2023. (list 16-20 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 21-45, 51-58, 121-126, 137 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 62-96 i 102-105 spisa), Rješenje HZZO-a od 15.6.2024. (list 111-115 spisa), Izvod iz transakcijskog računa (list 130 spisa), izvadak iz Orijentacijskih medicinskih tablica (list 145 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 131-134 spisa), te je usmeno saslušan vještak (list 147-148 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Na ročištu 18. ožujka 2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet ovog postupak je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala na radu dana 6.4.2023.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika (kako je to tuženik naveo u odgovoru na tužbu), te odgovornost tuženika (kako je to tuženik izjavio na ročištu 11.2.2025.) pa sud nije izvodio daljnje dokaze na te okolnosti. Također, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio na ime naknade štete iznos od 2.000,00 eura i to za neimovinsku štetu iznos od 1.860,56 eura i za imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 139,44 eura (kako je to tuženik izjavio na ročištu 11.2.2025.). Sporna je osnova i visina štete.

8. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještak dr. Božidar Šebečić je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj ČZ rođen 1962. dana 06.04.2023. godine zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Konzum plus d.o.o. na odjelu mesnice. Prilikom usluživanja kupca sjekirom je posjekao palac lijeve ruke te je zadobio posjekotinu palca lijeve šake uz leziju ekstenzorne tetive palca. Liječen je previjanjem rane i dugotrajnom fizikalnom terapijom. Zbog zadobivene ozljede kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja su zaostali bolovi u palcu lijeve šake kod upotrebe palca, fleksija u zglobu između dva članka palca je ograničena u većem stupnju a opozicija palca u manjem stupnju, tužitelj oteženo hvata predmete palcem lijeve šake, snaga hvata je oslabljena. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 6% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno (dugotrajna fizikalna terapija). Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno. Kod tužitelja nema naružena zbog čega bi trpio duševne bolove. Ožiljak na gornjoj strani palca je teško uočljiv i u uobičajenom socijalnom kontaktu treće osoba ga ne mogu zamijetiti. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom kirurga-plastičara 22.10.2024. godine. Trošak liječenja od 4,52 Eur-a na str. 30 spisa je opravdan, odnosi se na plaćenu participaciju za pruženu zdravstvenu uslugu.

9. Na nalaz i mišljenje vještaka, tužitelj nije imao primjedbi, dok je istom prigovorio tuženik pa je vještak saslušan usmeno na ročištu. Vještak dr. Božidar Šebečić je izjavio da tuženik u svom podnesku prigovara ocjeni smanjenja životne aktivnosti, ocjeni pretrpljenih fizičkih bolova i straha. Kod prigovora na ocjenu smanjenja životne aktivnosti tuženik navodi da vještak nije naveo u čemu se ona sastoji, te da je u orijentacijskim medicinskim tablicama Hrvatskog društva za medicinska vještačenje za smanjenu pokretljivost interfalageonog zgloba palca previđeno smanjenje životne aktivnosti od 4%. Zaostale trajne posljedice je jasno naveo u vještačenju, odnosno da su kod tužitelja pored smanjenje pokretljivosti u interfalageonom zglobu zaostali bolovi u palcu pri upotrebi palca, te da je ograničena opozicija palca, kretnja koja je jako bitna pri hvatu palcem i ostalim prstima. Znači, kod tužitelja nije zaostala samo smanjena pokretljivost interfalageonog zgloba, nego i kronični bolovi, te je smanjena pokretljivost palca pa ocjena smanjenja životne aktivnosti iznosi 6%, a ne 4%. Na prigovor na ocjenu pretrpljenih fizičkih bolova i straha navodi da su fizički bolovi i strah subjektivna kategorija i ne mogu se objektivno izmjeriti. Kod ocjene je uzeo u obzir težinu zadobivene ozljede te duljinu liječenja tužitelja, a koje je bilo oko godinu i pol dana, te zbog toga smatra da ocjena trajanja fizičkih bolova u trajanju od 3 i pol mjeseca kumulativno je adekvatno i ostaje kod iste. Tužitelj je tijekom liječenja trpio zabrinutost za ishod liječenja, budući je liječenje trajalo dugotrajno, tako da ukupna ocjena trajanja straha od 7 tjedana je primjerena. U cijelosti ostaje kod datog nalaza i mišljenja.

10. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao i dopunsko usmeno očitovanje vještaka kojim detaljno odgovaraju na pitanja i otklanjaju prigovore tuženika, dajući za to jasne i valjane razloge, te decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, te nakon usmenog očitovanja vještaka, niti stranke nisu imale daljnjih primjedbi ni prigovora, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice, utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio posjekotinu palca lijeve šake uz leziju ekstenzorne tetive palca, zbog čega je trpio bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, te trpi duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 6%, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 42 sata, te je liječenje tužitelja završeno 22.10.2024.

12. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

13. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći vrstu ozljeda koje je tužitelj zadobio, te popratne tegobe kojima je tužitelj bio izložen, intenzitet i duljinu pretrpljenih bolova i straha, stupanj trajnog smanjenja životne aktivnosti (6%), životnu dob tužitelja (rođen 1962. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 3.300,00 eura i to po slijedećim kriterijima: za fizičke boli 1.300,00 eura, za strah 1.000,00 eura i za duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 1.000,00 eura, a kako je tuženik nesporno tužitelju isplatio iznos od 1.860,56 eura, to je tužitelju valjalo dosuditi na ime navedene neimovinske štete iznos od 1.439,44 eura, dok je odbijen preostali dio zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 1.500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

14. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 22.10.2024. odnosno nakon podnošenja predmetne tužbe, to je po ocjeni ovog suda osnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tekuće od 22.10.2024. do isplate.

15. Kako je tužitelju na ime naknade za tuđu pomoć i njegu isplaćen iznos od 139,44 eura, to tužitelj nema potraživanja po ovoj osnovi.

16. Iz računa Doma zdravlja Zagreb-Centar proizlazi da je tužitelj dana 10.7.2023. platio troškove liječenja za pregled specijaliste/subspecijaliste u iznosu od 4,52 eura, te je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je navedeni trošak bio opravdan jer se odnosi na plaćenu participaciju za pruženu zdravstvenu uslugu. Stog aje tužitelju valjalo dosuditi troškove liječenja u iznosu od 4,52 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10.7.2023. do isplate.

17. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužitelj uspio po osnovi 100% i po visini 49%, dakle, uspio je ukupno sa 74,5% (100+49=149:2=74,5), a tuženik sa 25,5%, te je zatim od postotka tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 49%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužitelju odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 49%. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr.32 - 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 9.4.2024., 11.2.2025. i 18.3.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 25.3.2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, podnesak od 19.4.2024., 1.8.2024., 14.10.2024. i 3.12.2024. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.400,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.750,50 eura. Kako je tužitelj uspio u sporu sa 49%, to trošak tužitelja iznosi 857,50 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.057,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 26.4.2024. i 6.5.2024. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1 ZPP-a. Također, tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 16. travnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Spis