REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2847/2024-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Danko Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 24. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Vedrana Miličevića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Danka Škare, odvjetnika, 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.875,83 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2,69 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 14,53 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 2,08 EUR od 29.11.2008. do isplate,

- na iznos od 17,91 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 20,34 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 21,44 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 18,41 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 18,99 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 14,36 EUR od 30.05.2009. do isplate,

- na iznos od 10,95 EUR od 02.07.2009. do isplate,

- na iznos od 11,85 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 13,65 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 03.10.2009. do isplate,

- na iznos od 11,68 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 15,09 EUR od 03.12.2009. do isplate,

- na iznos od 17,82 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 21,72 EUR od 03.02.2010. do isplate,

- na iznos od 20,82 EUR od 03.03.2010. do isplate,

- na iznos od 26,10 EUR od 27.03.2010. do isplate,

- na iznos od 25,10 EUR od 05.05.2010. do isplate,

- na iznos od 27,05 EUR od 08.06.2010. do isplate,

- na iznos od 43,95 EUR od 14.07.2010. do isplate,

- na iznos od 40,47 EUR od 05.08.2010. do isplate,

- na iznos od 51,10 EUR od 28.08.2010. do isplate,

- na iznos od 47,43 EUR od 08.10.2010. do isplate,

- na iznos od 41,52 EUR od 06.11.2010. do isplate,

- na iznos od 53,99 EUR od 08.12.2010. do isplate,

- na iznos od 69,84 EUR od 13.01.2011. do isplate,

- na iznos od 58,61 EUR od 03.02.2011. do isplate,

- na iznos od 62,55 EUR od 04.03.2011. do isplate,

- na iznos od 57,54 EUR od 09.04.2011. do isplate,

- na iznos od 58,44 EUR od 05.05.2011. do isplate,

- na iznos od 76,69 EUR od 11.06.2011. do isplate,

- na iznos od 81,76 EUR od 13.07.2011. do isplate,

- na iznos od 99,52 EUR od 09.08.2011. do isplate,

- na iznos od 90,40 EUR od 07.09.2011. do isplate

- na iznos od 80,41 EUR od 05.10.2011. do isplate

- na iznos od 79,34 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 78,57 EUR od 10.12.2011. do isplate,

- na iznos od 83,34 EUR od 06.01.2012. do isplate,

- na iznos od 87,49 EUR od 09.02.2012. do isplate,

- na iznos od 88,04 EUR od 08.03.2012. do isplate,

- na iznos od 85,17 EUR od 11.04.2012. do isplate,

- na iznos od 87,11 EUR od 12.05.2012. do isplate,

- na iznos od 88,44 EUR od 13.06.2012. do isplate,

- na iznos od 86,21 EUR od 11.07.2012. do isplate,

- na iznos od 86,79 EUR od 14.08.2012. do isplate,

- na iznos od 85,12 EUR od 12.09.2012. do isplate,

- na iznos od 81,50 EUR od 13.10.2012. do isplate,

- na iznos od 85,36 EUR od 13.11.2012. do isplate,

- na iznos od 87,21 EUR od 18.12.2012. do isplate,

- na iznos od 85,91 EUR od 26.01.2013. do isplate,

- na iznos od 78,64 EUR od 27.02.2013. do isplate,

- na iznos od 84,82 EUR od 23.03.2013. do isplate,

- na iznos od 85,36 EUR od 25.04.2013. do isplate,

- na iznos od 82,94 EUR od 18.05.2013. do isplate,

- na iznos od 75,40 EUR od 18.06.2013. do isplate,

- na iznos od 75,21 EUR od 10.07.2013. do isplate,

- na iznos od 77,06 EUR od 31.07.2013. do isplate,

- na iznos od 80,03 EUR od 24.09.2013. do isplate,

- na iznos od 84,14 EUR od 23.10.2013. do isplate,

- na iznos od 82,02 EUR od 27.11.2013. do isplate,

- na iznos od 83,52 EUR od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 85,22 EUR od 29.01.2014. do isplate,

- na iznos od 86,28 EUR od 26.02.2014. do isplate,

- na iznos od 88,51 EUR od 26.03.2014. do isplate,

- na iznos od 87,78 EUR od 26.04.2014. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj 029-50- 3946603 od 2. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika koja glasi: ''/drugo/ KAMATNA STOPA, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.''.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.323,24 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6,98 EUR od 01.12.2007. do isplate,

- na iznos od 6,95 EUR od 04.01.2008. do isplate,

- na iznos od 7,07 EUR od 31.01.2008. do isplate,

- na iznos od 7,14 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 7,26 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 7,08 EUR od 30.04.2008. do isplate,

- na iznos od 10,64 EUR od 31.05.2008. do isplate,

- na iznos od 10,77 EUR od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 10,58 EUR od 26.07.2008. do isplate,

- na iznos od 10,59 EUR od 29.08.2008. do isplate,

- na iznos od 10,70 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 11,57 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 10,99 EUR od 29.11.2008. do isplate,

- na iznos od 11,73 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 11,85 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 11,90 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 18,16 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 18,21 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 17,87 EUR od 30.05.2009. do isplate,

- na iznos od 17,62 EUR od 02.07.2009. do isplate,

- na iznos od 17,69 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 17,82 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 17,81 EUR od 03.10.2009. do isplate,

- na iznos od 17,68 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 17,92 EUR od 03.12.2009. do isplate,

- na iznos od 18,12 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 03.02.2010. do isplate,

- na iznos od 18,34 EUR od 03.03.2010. do isplate,

- na iznos od 18,72 EUR od 27.03.2010. do isplate,

- na iznos od 18,65 EUR od 05.05.2010. do isplate,

- na iznos od 18,79 EUR od 08.06.2010. do isplate,

- na iznos od 20,01 EUR od 14.07.2010. do isplate,

- na iznos od 19,76 EUR od 05.08.2010. do isplate,

- na iznos od 20,53 EUR od 28.08.2010. do isplate,

- na iznos od 20,26 EUR od 08.10.2010. do isplate,

- na iznos od 19,84 EUR od 06.11.2010. do isplate,

- na iznos od 20,74 EUR od 08.12.2010. do isplate,

- na iznos od 21,89 EUR od 13.01.2011. do isplate,

- na iznos od 21,08 EUR od 03.02.2011. do isplate,

- na iznos od 21,36 EUR od 04.03.2011. do isplate,

- na iznos od 21,00 EUR od 09.04.2011. do isplate,

- na iznos od 21,06 EUR od 05.05.2011. do isplate,

- na iznos od 22,60 EUR od 11.06.2011. do isplate,

- na iznos od 22,75 EUR od 13.07.2011. do isplate,

- na iznos od 22,84 EUR od 09.08.2011. do isplate,

- na iznos od 22,21 EUR od 07.09.2011. do isplate

- na iznos od 21,52 EUR od 05.10.2011.do isplate

- na iznos od 18,35 EUR od 15.11.2011.do isplate,

- na iznos od 18,30 EUR od 10.12.2011.do isplate,

- na iznos od 18,58 EUR od 06.01.2012.do isplate,

- na iznos od 18,83 EUR od 09.02.2012.do isplate,

- na iznos od 18,86 EUR od 08.03.2012.do isplate,

- na iznos od 18,69 EUR od 11.04.2012.do isplate,

- na iznos od 18,80 EUR od 12.05.2012.do isplate,

- na iznos od 18,88 EUR od 13.06.2012.do isplate,

- na iznos od 18,75 EUR od 11.07.2012.do isplate,

- na iznos od 18,79 EUR od 14.08.2012.do isplate,

- na iznos od 18,69 EUR od 12.09.2012.do isplate,

- na iznos od 18,47 EUR od 13.10.2012.do isplate,

- na iznos od 18,70 EUR od 13.11.2012.do isplate,

- na iznos od 18,81 EUR od 18.12.2012.do isplate,

- na iznos od 18,73 EUR od 26.01.2013.do isplate,

- na iznos od 18,31 EUR od 27.02.2013.do isplate,

- na iznos od 18,67 EUR od 23.03.2013.do isplate,

- na iznos od 18,70 EUR od 25.04.2013.do isplate,

- na iznos od 18,56 EUR od 18.05.2013.do isplate,

- na iznos od 18,12 EUR od 18.06.2013.do isplate,

- na iznos od 18,10 EUR od 10.07.2013.do isplate,

- na iznos od 18,21 EUR od 31.07.2013.do isplate,

- na iznos od 18,39 EUR od 24.09.2013.do isplate,

- na iznos od 18,63 EUR od 23.10.2013.do isplate,

- na iznos od 18,50 EUR od 27.11.2013.do isplate,

- na iznos od 18,59 EUR od 31.12.2013.do isplate,

- na iznos od 18,69 EUR od 29.01.2014.do isplate,

- na iznos od 18,76 EUR od 26.02.2014.do isplate,

- na iznos od 18,89 EUR od 26.03.2014.do isplate,

- na iznos od 18,84 EUR od 26.04.2014.do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. određuje sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CŠ u dijelu koji glasi: ''Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. Ugovora o kreditu broj 029-50-3946603 od 2. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu koji glasi: "/prvo/

IZNOS KREDITA Kunska protuvrijednost CHF 26,989,05 (dvadesetšesttisućadevetstoosamdesetdevet švicarskih franaka i pet centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.''

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 3.402,70 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.194,70 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 13. ožujka 2019. tužitelj ističe da je s tuženikom 2. ožujka 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 029-50-3946603, solemniziran kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba pod brojem OV-9590/07, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 26.989,05 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Kamatna stopa ugovorena je u visini od 5,20% godišnje, promjenjivo, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Tužitelj smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Ističe kako je odredba čl. 1. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba budući da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navodi kako je prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla banka sporni ''kreditni proizvod'' sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji te je tužitelj, postupajući s povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatio prezentirane činjenice kao točne. Također tuženik je svoje ''kreditne proizvode'' prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama. Nadalje navodi da su ugovor sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale pa tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj. Odredba o kamatnoj stopi koja se promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora nepoštena je ugovorna odredba te je ništetna. Visina kamatne stope nije određena niti odrediva budući da je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke jedne od ugovornih strana. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi koje se odnose na način promjene kamatne stope kao i zbog ugovaranja valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tužitelj je tuženiku platio veći iznos nego što je to bio dužan platiti. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 3. veljače 2025. predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuju ništetnima dijelovi odredbi čl. 1. i čl. 2. Ugovora o kreditu, kojom se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.875,83 EUR (valuta) te 1.323,24 EUR (kamata), sve s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je 7. svibnja 2019. podnio odgovor na tužbu u kojem osporava tužbu u cijelosti, protivi se osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Ukazuje kako čl. 502.c ZPP-a ne dopušta da se na presude i rješenja donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava poziva u sudskim odlukama u kojima je predmet spora različit od naknade štete pa tako niti u tužbama kao što je tužiteljeva. Navodi da je tužitelj u ovom postupku dužan dokazati da u odnosu na tuženika postoji koji od razloga ništetnosti ugovora propisan mjerodavnim propisima, a što tuženik osporava. Smatra da se na presude i rješenja donesena u kolektivnom sporu tužitelj ne može pozivati u ovom postupku, jer je predmet ovog postupka utvrđenje ništetnosti, a ne naknade štete. Ističe i prigovor zastare. Ukazuje da tužitelj u tužbi nije ponudio niti jedan dokaz usmjeren na dokazivanje ništetnosti spornih odredaba ugovora, a tužitelj je taj koji mora dokazati da mu sporne ugovora nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive, a u smislu odredbi članaka 81. st. 1. i 84. Zakona o zaštiti potrošača. Navodi i da se VTSRH u svojoj presudi poziva na kredite zaključene radi kupnje stana te uopće nije cijenjen ugovor kakav je tužiteljev za kupnju motornog vozila. Ističe i da je tužitelj izvršio svoju obvezu prema ugovoru i u cijelosti isplatio kredit pa stoga kako je ugovor u cijelosti ispunjen tužitelj se ne može pozivati na ništetnost. Navodi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, pa stoga nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Tužitelj je pristao da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni pa je stoga trebalo očekivati da će se kamatna stopa i promijeniti. Tužitelj je prilikom podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora mogao izabrati valutu pa se mogao odlučiti i za kredit u kunama bez valutne klauzule. Stoga proizlazi kako je svojim izborom valute i kamate kredita tužitelj pregovarao oko visine kamatne stope i valutne klauzule. Smatra da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je donio presudu posl. br. P-1310/2019-18 dana 20. kolovoza 2021. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2311/2021-2 od 24. lipnja 2022. navedena presuda je ukinuta, a predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U rješenju se u bitnom navodi kako zbroj pojedinačnih iznosa pod točkom II. izreke presude ne odgovara iznosu od 29.202,70 kn te da u točki 23. obrazloženja sud navodi drugačiji iznos koji se odnosi na preplatu po osnovi promjene početno ugovorenog tečaja.

4. Sud je donio presudu posl. br. P-3885/2022-32 dana 3. siječnja 2023. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Rješenjem od 29. prosinca 2023. sud je ispravio navedenu presudu. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-467/2023-6 od 28. ožujka 2024. navedena presuda je ukinuta te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Rješenjem istog drugostupanjskog suda posl. br. Gž-467/2023-5 od 28. ožujka 2024. ukinuto je rješenje o ispravku presude od 29. prosinca 2023. U rješenjima se u bitnom navodi kako su prvostupanjska presuda i rješenje o ispravku nerazumljivi te iznosi navedeni u obrazloženju ne odgovaraju iznosima u izreci.

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 029-50-3946603 od 02. ožujka 2007. (list 11-17), otplatnu tablicu (list 18-20), otplatni plan (list 21-25), prijepis knjigovodstvene kartice (list 26-31), otplatni plan (list 32-35), Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom iz 2005. (list 52-53), Pravilnik o obračunu kamata i naknada iz siječnja 2007. (list 54-72), zahtjev za kredit i izjava (list 73), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju automobila (list 74-75), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 87-88), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja (list 94-103).

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 029-50-3946603 od 2. ožujka 2007. (solemniziran kod javnog bilježnika Željke Maroslavac istog dana pod br. OV-9590/07) na iznos 26.989,05 CHF (dalje: Ugovor o kreditu).

8. Sporno je, je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

9. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata od 5,20 % godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je kredit ugovoren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 26.989,05 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

10. Presudom VSRH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 01. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

14. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

15. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji u članku 2. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u čl. 7. spornu odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH poslovni broj Revt-249/14, presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13, presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

16. U svrhu utvrđivanja navedenih okolnosti pregovaranja s tužiteljem prethodno zaključenju Ugovora o kreditu, saslušan je tužitelj. Tako je tužitelj naveo da je trebao kupiti automobil, a svu dokumentaciju je ispunjavao u auto-kući. Dali su mu predračun i ponudu i rekli da imaju ugovor ili sporazum s tuženikom. Nakon toga je otišao u banku, a tamo mu je zaposlenica banke uručila ugovor koji je već bio pripremljen. Ugovor je pročitao, pročitao je odredbe o kamati i valuti, shvatio je da je promjenjivo, ali nije shvatio da se može na taj način mijenjati i da rata može toliko rasti. Dobio je od banke dokumentaciju o promjenama kamatnih stopa. Kredit je otplatio. Znao je da je ugovorena valutna klauzula, međutim nije znao da bi bila neka velika razlika naspram ugovora s valutnom klauzulom u euru ili ugovora u kunama. Službenica ga nije upozorila na tečajni rizik ili na način na koji se isti može mijenjati. Prije zaključenja ugovora nije bio u poslovnom odnosu s tuženikom. Sjeća se da je bilo ponuda za sklapanje ugovora i u drugim auto-kućama, ali koliko se sjeća većinom su bile ponude za sklapanje ugovora s tuženikom.

17. Iskaz tužitelja ovaj sud je ocijenio istinitim te ga je prihvatio u cijelosti. Tuženik, uostalom, tijekom postupka nije niti dokazivao da bi okolnosti zaključenja ugovora bile drugačije od onog što je tijekom postupka, a osobito u svom iskazu, naveo tužitelj.

18. Dakle, ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, odnosno promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom njegovog potpisivanja dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

Te okolnosti tuženik nije dokazao.

19. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015, presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj poslovni Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita u skladu s važećim odlukama banke te čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu o otplati kredita uz valutnu klauzulu je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

20. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi od 5,20% za redovnu kamatu te pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF tuženika na dan isplate kredita.

21. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

22. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. U svom iskazu tužitelj uostalom i izričito navodi da se o spornim odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valuta uz koju je vezana glavnica, nije pojedinačno pregovaralo, odnosno nije mu objašnjeno što to znači i na koji način može utjecati na visinu anuiteta.

23. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem predlaže utvrditi dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu ništetnim. Sud smatra da tužitelj ima pravni interes na podnošenje predmetnog zahtjeva na utvrđenje, odnosno ima pravni interes da se točno određena odredba (ili dio odredbe), točno određeno ugovora utvrdi ništetnom (imajući na umu karakter odluka Visokog trgovačkog suda RH i VSRH, kao odluka donesenih u kolektivnom sporu).

24. U pogledu valute, tužitelj je predložio utvrditi ništetnim odredbu čl. 1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iznos kredita iskaza u valuti CHF. Međutim, odredba čl. 1. Ugovora o kreditu nije ništetna u tom dijelu jer je sukladno odredbi čl. 22. ZOO-a dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti RH izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti. Zbog toga je odbijen zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu, kako je odlučeno u točki IV. izreke presude.

25. Međutim, kako je odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća to je sud, uvažavajući sve naprijed navedeno, utvrdio ništetnim taj dio odredbe čl. 7. prijepornog Ugovora o kreditu jer odluka o tome je li dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu ništetan predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatom iznosa od 3.875,83 EUR.

26. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. U svrhu utvrđenja spornih iznosa koje u ovom postupku potražuje tužitelj, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković.

27. Vještak u svom nalazu i mišljenju utvrđuje da je ugovor o kreditu sklopljen 2. ožujka 2007. te je isplaćen 5. ožujka 2007. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 5,20% godišnje te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 84 mjeseca. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća (čl. 7. Ugovora o kreditu), a uvidom u knjigovodstvenu karticu po kreditu razvidno je da je kreditor anuitete obračunavao u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, stoga je vještak u svom obračunu koristio ugovoreni tečaj na dan dospijeća. U svom mišljenju navodi, a pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, da je zbog promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita ukupno više plaćen iznos od 9.969,86 kn, dok je zbog rasta tečaja iznad srednjeg tečaja kreditora za CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita više plaćen iznos od 29.202,70 kn.

28. S obzirom na rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2311/2021- 2 od 24. lipnja 2022., valja reći da je vještakinja u svom nalazu i mišljenju posebno izračunala iznose preplate uzimajući u obzir samo razdoblja kad je tečaj bio viši od početnog u kojem slučaju iznos preplate zbog rasta tečaja iznosi 29.202,70 kn, a posebno uzimajući u obzir razdoblja kad je tečaj bio i viši i niži od početnog u kojem slučaju je preplaćen iznos od 28.496,75 kn, dakle uzimajući u obzir i tzv. negativne tečajne razlike.

29. Nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković, jer je isti jasan, obrazložen i neproturječan. Pri tom valja reći kako je sud tužitelju s osnova promjene tečaja dosudio iznos koji je izračunala vještakinja uzimajući u obzir samo razdoblja kad je tečaj bio viši od početno ugovorenog (29.202,70 kn, stupac 3 Tabele 2. nalaza i mišljenja vještaka). Naime, tužitelj u ovom postupku potražuje upravo razliku više plaćenih anuiteta, a uslijed promjene kamatne stope i tečaja CHF i to je zahtjev koji je predmet odlučivanja u ovom postupku, dok tuženik u postupku nije postavio protutužbeni zahtjev, a nije istaknuo niti prigovor radi prebijanja uslijed kojeg bi bilo potrebno utvrđivati i postojanje i visinu eventualnog zahtjeva tuženika prema tužitelju (tako i VSRH u odluci broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023.).

30. Stoga su tužitelju dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Kako je u međuvremenu valuta euro postala službena valuta u Republici Hrvatskoj, to je tužitelj pravilno i u skladu s odredbom čl. 5. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22 i 88/22), tužbeni zahtjev postavio u toj valuti. Pri tom je tužitelj svoj zahtjev postavio na način da je pojedine mjesečne iznose preplate koje je utvrdila vještakinja preračunao u EUR po fiksnom tečaju konverzije, a onda je iste zbrojio.

31. Članak 1111. ZOO-a određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

32. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnim, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i srednjeg tečaja kreditora za CHF važećeg na dan dospijeća pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

33. Odluka o visini stope zateznih kamata za razdoblje od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. na odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22.), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.)

34. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO-a. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i otplati kredita uz valutnu klauzulu teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost da zahtijeva povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C- 782/19.

35. To znači da zastara zahtjeva za isplatom preplaćene kamate teče od 13. lipnja 2014., kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je presuda iz kolektivnog spora postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 13. ožujka 2019., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.

36. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja javne bilježnice Željke Maroslavac i javnobilježničke prisjednice NŠ, budući da se njihovim saslušanjem ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu potrošaču nije mogao biti objašnjen rizik fluktuacije tečaja CHF i promjene kamatne stope koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu koji je solemniziran (tako i USRH u odlukama U-III-4223/20212 od 1. prosinca 2021. i U-III-3446/2021 od 30. lipnja 2022.).

37. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o kreditu za kupnju vozila, a sklopio ga je tužitelj kao fizička osoba. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je kredit iskorišten u svrhu kupnje vozila, odnosno ne proizlazi da bi kredit bio korišten u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti. Iz svega navedenog sud zaključuje da tužitelj ima svojstvo potrošača, a da je predmetni ugovor upravo potrošački ugovor.

38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama I. do III. izreke presude.

39. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa), a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 3. veljače 2005. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 21. listopada 2019., 23. veljače 2021. i 8. rujna 2022. u visini od 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 18. ožujka 2019. i 23. prosinca 2020. u visini od 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/3 Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 13. siječnja 2020., 10. prosinca 2020., 8. srpnja 2021., 8. prosinca 2022., 29. studenog 2024. i 24. ožujka 2025. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište održano 20. veljače 2025. u visini 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife) i trošak sastava odgovora na žalbu od 21. rujna 2021. u visini 100 bodova (Tbr. 10/6 Tarife), odnosno ukupno 1175 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (2.350,00 EUR) i uvećano za 25% PDV-a (587,50 EUR), iznosi 2.937,50 EUR. Navedenom iznosu valja pribrojiti i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 102,20 EUR i na presudu u iznosu od 97,55 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR pa ukupan trošak tužitelja iznosi 3.402,70 EUR.

40. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su i zatezne kamate koje teku od 16. travnja 2025. do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

41. Iako je tužiteljev zahtjev djelomično odbijen kao neosnovan, sud smatra da tužitelj u ovom postupku nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) pa je tužitelju trošak postupka dosuđen u cijelosti.

42. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.194,70 EUR (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

43. Stoga je odlučeno kao u točkama V. i VI. izreke.

Zagreb, 16. travnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku