REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

                                                                              Poslovni broj: 2 Us I-648/2023-8

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja Ž. J., iz P., kojeg zastupa opunomoćenik A. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, kojeg zastupa službena osoba I. M., radi lake povrede službene dužnosti, 9. studenoga 2023.,

p r e s u d i o   j e

             

I.                    Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa, KLASA: UP/II-114-04/21-01/39, URBROJ: 514-10-02-03-02/01-22-02 od 11. listopada 2021. godine.

 

II.                 Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, K. KLASA: UP/I-114-06/21-01/04, URBROJ: 514-10-05-03-01/01-21-03 od 1. travnja 2021. godine.

III.               Obustavlja se postupak zbog lake povrede službene dužnosti protiv tužitelja Ž. J. pokrenut zaključkom Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, K., KLASA: UP/I-114-06/2101/04, URBROJ: 514-10-05-03-01/01-21-01 od 17. ožujka 2021. godine.

IV.              Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa i uprave da tužitelju Ž. J. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.244,28 eura (tisuću dvjesto četrdeset četiri eura i dvadeset osam centi) / 9.375,00 (devet tisuća tri stotine sedamdeset pet) kuna[1], PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

 

Obrazloženje

 

1.                 Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, K., KLASA: UP/I-114-06/2101/04, URBROJ: 514-10-05-03-01/01-21-03 od 1. travnja 2021., utvrđeno je da je tužitelj, u svojstvu državnog službenika raspoređenog u K., na radnome mjestu …, odgovoran za počinjenje lake povrede službene dužnosti iz članka 98. točke 10. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19 i 98/19) - nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće protivno pravilima struke, zbog čega mu je izrečena pisana opomena. Tužitelju je na teret stavljeno, u bitnome, da je 17. veljače 2021., za vrijeme obavljanja državne službe, na radnome mjestu u prostoriji navedene Kaznionice posjedovao i koristio svoj mobilni uređaj, iako je znao, ili je morao znati, da mu unos osobnog mobilnog uređaja u Kaznionicu nije dozvoljen.

2.                 Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-114-04/21-01/39, URBROJ: 514-10-0203-02/01-22-02 od 11. listopada 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. 

3.                 Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U prvostupanjskom postupku tužitelju nije ostavljen primjeren rok da obavijesti javnopravno tijelo o branitelju koji će ga zastupati u disciplinskom postupku (tužitelju je za to ostavljen osmodnevni rok, a prvostupanjsko je rješenje doneseno već sedmog dana toga roka). Tuženik je taj propust neprihvatljivo otklonio pozivom na to da je tužitelj branitelja angažirao u žalbenom stadiju postupka. Drugostupanjsko rješenje nije dostavljeno tužiteljevom opunomoćeniku, nego osobno tužitelju. Propušteno je izvesti dodatne dokaze kojima bi bile utvrđene činjenice odlučne za rješavanje ovog predmeta. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.244,28 eura eura (PDV uključen).

4.                 Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužitelju je ostavljen zakonski rok za očitovanje na zaključak o pokretanju postupka. U trenutku dostave punomoći za zastupanje tužitelj je već bio preuzeo prvostupanjsko rješenje, pa kaznionica nije bila u obvezi dostaviti to rješenje i njegovu opunomoćeniku. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tom rješenju, kao i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 8. studenoga 2023., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7.                 Nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće protivno pravilima struke laka je povreda službene dužnosti (čl. 98. t. 10. Zakona o državnim službenicima). 

8.                 Prema članku 102. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, na postupak zbog povrede službene dužnosti primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, ako Zakonom o državnim službenicima ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.

9.                 Državni službenik u postupku zbog povrede službene dužnosti ima pravo na branitelja, koji u tom postupku ima položaj opunomoćenika (čl. 103. st. 2. Zakona o državnim službenicima). Stavkom 3. navedenoga članka propisano je da je tijelo koje vodi postupak zbog povrede službene dužnosti dužno, na zahtjev službenika protiv kojeg se vodi postupak, omogućiti sudjelovanje sindikata čiji je član, koji u tom postupku ima položaj izjednačen s položajem branitelja.

10.             Podredno se u pogledu opunomoćenika stranke primjenjuju odredbe članka 36. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Određivanje rokova uređeno je člankom 79. ZUP-a.

11.             Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi sljedeće:

11.1.      predmetni postupak pokrenut je zaključkom prvostupanjskog tijela,

KLASA: UP/I-114-06/21-01/04, URBROJ: 514-10-05-03-01/01-21-01 od 17. ožujka 2021.;

11.2.      u točki III. toga zaključka navedeno je da tužitelj u postupku ima pravo na branitelja ili na angažiranje sindikata čiji je član, te da se tužitelj u roku od osam dana od dostave zaključka može izjasniti o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima vezanima uz postupak;

11.3.      navedeni je zaključak tužitelju dostavljen 25. ožujka 2021.;

11.4.      osmi dan rečenog roka pao je 2. travnja 2021. (radni dan, Veliki petak);

11.5.      tužiteljev odgovor na zaključak zaprimljen je 30. ožujka 2021.;

11.6.      u tom odgovoru tužitelj navodi, između ostalog, da će u postupku dokazati svoju nevinost, te da je angažirao odvjetnika i sindikalnog povjerenika kao opunomoćenike;

11.7.      prvostupanjsko rješenje doneseno je 1. travnja 2021. godine. 

12.             Ustaljena je pravna interpretacija prema kojoj nije odlučno je li stranka mogla odnosnu postupovnu radnju mogla učiniti i prije isteka roka, jer stranka s istim učinkom može radnju poduzeti bilo kojeg dana roka, pa tako i posljednjeg dana roka.

13.             Točkom III. zaključka od 17. ožujka 2021. izrijekom je određen rok za izjašnjenje stranke (ovdje: tužitelja) u postupku. Rok za angažiranje branitelja odnosno sindikata zaključkom nije izrijekom određen. No, razumno je da stranka očekuje da je i u tom pogledu riječ o roku koji je, istom točkom zaključka, izričito određen za izjašnjenje u postupku. Protivno tumačenje bilo bi pretjerano formalističko, te ne bi omogućavalo djelotvorno ostvarivanje prava na obranu u disciplinskom postupku, niti bi omogućavalo ispunjavanje svrhe toga prava.

14.             Sud ne nalazi spornim to što je prvostupanjsko rješenje dostavljeno izravno tužitelju, budući da prvostupanjsko tijelo tada još nije raspolagalo podatkom o tužiteljevom opunomoćeniku. Sporno je, međutim, to što je prvostupanjsko rješenje uopće doneseno prije isteka osmodnevnog roka iz točke III. zaključka od 17. ožujka 2021. godine. Donošenjem prvostupanjskog rješenja prije isteka tog roka tužitelju je zbiljski onemogućeno ostvarivanje prava na obranu putem opunomoćenika u prvostupanjskom postupku, realizacija kojeg prava započinje obavješćivanjem tijela o tome tko je angažiran kao opunomoćenik stranke. Ta bi povreda prava bila utvrđena čak i da tužitelj u svojem izjašnjenju nije izrijekom spomenuo angažiranje opunomoćenika i namjeru dokazivanja. Dokazivanje u upravnom postupku provodi se u pravilu u prvostupanjskom stadiju postupka, pa nema valjane pravne podloge za zaključak da je cjelina svrhe prava stranke na obranu putem opunomoćenika ostvarena time što je tužiteljev opunomoćenik sudjelovao u drugostupanjskom (žalbenom) stadiju postupka. K tomu, tužiteljev opunomoćenik, kao kvalificiranija osoba od tužitelja, možda bi dopunio tužiteljevo izlaganje u postupku, uz predlaganje izvođenja dodatnih dokaza. Uzgredno, osim što ovdje nije bilo pravnog utemeljenja za preuranjeno donošenje prvostupanjskog rješenja, i na praktičnoj je razini nejasno zbog čega je prvostupanjsko tijelo rješenje donijelo prije negoli se uvjerilo da vrijeme donošenja tog rješenja ne može biti pravno upitno, te da to vrijeme ne može činiti razlog za osporavanje rješenja. Postupovna brzopletost nerijetko ima bitne pravne posljedice neovisno o meritumu predmeta, što je i ovdje slučaj. Čak ako prvostupanjsko tijelo nije kanilo pozvati tužitelja da precizira svoj navod o angažiranju opunomoćenika (mada bi to bilo profesionalno učiniti), trebalo je barem pričekati istek roka koji je sâmo odredilo.

15.             Preuranjenim donošenjem prvostupanjskog rješenja prvostupanjsko tijelo, dakle, na štetu tužitelja, nije osiguralo djelotvornu primjenu članka 103. stavka 2. i 3. Zakona o državnim službenicima, što je tuženik, odlučujući o tužiteljevom žalbi, propustio sanirati.

16.             Budući da je tužitelj pravodobno pokrenuo ovaj spor, očito je da možebitna povreda pravila o dostavi drugostupanjskog rješenja nije utjecala na pravo tužitelja na pristup sudu. To, međutim, pri prethodno iznesenom, ne utječe na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja.

17.             Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje (čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). Pritom u konkretnom slučaju više ne postoje pretpostavke za nastavak upravnog (disciplinskog) postupka, vraćenog u stadij prije donošenja poništenih rješenja, jer je u međuvremenu nastupila apsolutna zastara vođenja postupka (čl. 109. st. 5., vezano uz čl. 109. st. 1. Zakona o državnim službenicima). Zbog toga je Sud ujedno utvrdio obustavu predmetnog postupka, u skladu sa člankom 46. stavkom 5. ZUP-a, čime je sud sam riješio stvar. Nema, naime, potrebe ni stvarnih razloga da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu samo radi donošenja rješenja o obustavi postupka. Sud dodatno podsjeća da se tuženik usprotivio izvođenju dodatnih dokaza u ovome sporu, pa bi bespredmetno bilo tuženikovo možebitno upiranje na potrebu da se postupovni nedostaci u upravnom postupku saniraju dokazivanjem u upravnome sporu.

18.             Premda to ne utječe na ocjenu zakonitosti osporavanih upravnih akata, Sud primjećuje da javnopravna tijela u svojim rješenjima pri citiranju pravnih normi nepotrebno označavaju broj stavka u jednostavačnom članku 98. Zakona o državnim službenicima. To nije u skladu s ustaljenim načinom citiranja pravnih normi, ali ni sa člankom 30. stavkom 4. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor ("Narodne novine", broj 74/15).

19.             Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

20.             Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (497,71 eura), te pristup na ročište za raspravu (497,71 eura), tj. usve 995,42 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.244,28 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a).

U Rijeci 9. studenoga 2023.

 

                                                                                                                    S u d a c

 

            dr. sc. Alen Rajko 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku: 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.