1                            Poslovni broj: II Kž-458/2023-5

Poslovni broj: II Kž-458/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Iz-53/2023. (Kov-51/2023.) od 20. listopada 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog K. K. i okrivljenog D. M., kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog K. K. i okrivljenog D. M. zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog K. K. i okrivljenog D. M. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Istim rješenjem pod točkom II. izreke okrivljenom K. K. i okrivljenom D. M. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. travnja 2023. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni K. K. po braniteljici, odvjetnici I. Š. J. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati pobijano rješenje i ukine istražni zatvor okrivljeniku, a podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08, zabrane napuštanja boravišta i javljanja nadležnoj policijskoj postaji.

 

3. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i okrivljeni D. M., po branitelju, odvjetniku M. Z. s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "žalbu prihvati i ukine pobijano rješenje, a u odnosu na okrivljenika" primijeni blažu mjeru.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Okrivljeni K. K. u žalbi iscrpno iznosi obranu polemizirajući s do sada izvedenim dokazima te ocjenjujući njihovu dokaznu snagu, ispuštajući pritom iz vida da propitivanje kvalitete do sada izvedenih dokaza niti je u nadležnosti prvostupanjskog suda prilikom odluke o primjeni mjere istražnog zatvora, a niti u nadležnosti Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prilikom odluke o žalbi na rješenje o produljenju istražnog zatvora.

 

6. Osporavajući nadalje zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje, žalitelj tvrdi da je donošenjem pobijanog rješenja u kojem ista nije valjano obrazložena niti potkrijepljena odgovarajućim dokazima, došlo do povrede ustavnog prava optuženog K. K. iz članka 22. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.), ističući da je o navedenoj povredi Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište u većem broju predmeta.

 

6.1. Suprotno navedenom, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud u prilog postojanja osnovane sumnje dao jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Naime, prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti. U konkretnom slučaju takav stupanj vjerojatnosti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, što je prvostupanjski sud obrazložio jasnim razlozima (odlomak 4.2. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud.

 

7. Nije u pravu žalitelj kada ističe da okolnosti i način počinjenja kaznenog djela nisu potkrijepljeni dokaznom građom predmeta, te da baziranje ocjene o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela isključivo no okolnostima i načinu počinjenja ne može predstavljati temelj za primjenu mjere istražnog zatvora, osobito kada se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru već šest mjeseci. Naime, okrivljeniku se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret kazneno djelo ubojstva, da bi ga počinio u vrijeme kad je u noćnom klubu R. bio velik broj ljudi na vrlo maloj udaljenosti od oštećenika, što je sve moglo rezultirati ozljeđivanjem velikog broja ljudi, i to nakon što je prijetnja pištoljem gostu kluba J. J. od strane oštećenog T. S. već završila, te oštećeni T. S. više nije kod sebe imao pištolj, a napadnuti gost J. J. se udaljio iz sukoba i napustio mjesto događaja.

7.1. Jednako tako, upravo vrednujući težinu kaznenog djela, način počinjenja i interes šire zajednice, drugostupanjski sud nalazi da protek vremena od šest mjeseci ne ugrožava načelo razmjernosti kako se to indirektno implicira žalbenim navodom. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

 

8. Daljnjim žalbenim navodima, okrivljeni K. K. osporava razloge za primjenu mjere istražnog zatvora temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 pozivajući se na brojne odluke Ustavnog suda i praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, međutim, pravilnost pobijanog rješenja nije time dovedena u pitanje, jer zapravo prilikom pozivanja na pojedine načelne stavove izražene u navedenim odlukama, žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, te mu se skreće pažnja da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

9. Imajući na umu sve istaknute okolnosti na strani okrivljenog K. K., nije odlučan žalbeni prigovor kojim se ističe okrivljenikova ranija neosuđivanost, niti njegove obiteljske prilike, te je osnovano protiv okrivljenika produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i karakter izloženih okolnosti, ne može se ni prema ocjeni drugostupanjskog suda uspješno ostvariti u žalbi predloženim mjerama opreza.

 

10. Nije u pravu okrivljeni D. M., kada ističe da na njegovoj strani nema okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela. To stoga što drugostupanjski sud nalazi valjanim obrazloženje prvostupanjskog suda da ta opasnost proizlazi iz načina počinjenja kaznenog djela koji se ogleda u pojačanom stupnju kriminalne volje i upornosti, odnosno bespogovornom postupanju po nalogu okrivljenog Kristijana Knege, na čiji zahtjev je okrivljeni D. M. iz automobila donio svoj pištolj marke B. S. koji je upotrijebljen za počinjenje kaznenog djela ubojstva za koje je okrivljeni Kristijan Knego u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv.

 

11. S obzirom na prethodno utvrđene okolnosti, zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenog D. M. nije poljuljan žalbenim navodom da je okrivljenik osoba koja nije sklona kriminalnom ponašanju, te da je u konkretnom događaju bio radnik koji je izvršavao radne zadatke.

 

12. Promašen je žalbeni navod okrivljenog D. M. kojim tvrdi da se u pobijanom rješenju obrazloženje općih pretpostavki veže isključivo za ispunjenje opće pretpostavke, te stoga smatra da vijeće prilikom donošenja pobijanog rješenja nije bilo ovlašteno analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Upravo suprotno, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju razmatra i obrazlaže okolnosti na strani okrivljenog D. M. koji se tiču osnovane sumnje, ne ulazeći pritom u njegovu kaznenu odgovornost.

 

13. Drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenog D. M., kako se to sugerira u žalbi, jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora, u stadiju postupka podizanja optužnice, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

14. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 9. studenog 2023.