Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-314/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KT, odvjetnika u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ĆT iz [adresa], s boravištem u Kaznionici u Glini, Glina, Vinogradska 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici TT, odvjetnici u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 17028/2015-83 od 31. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se točke II., III., i IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-17028/2015-83 od 31. siječnja 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

III. Točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-17028/2015-83 od 31. siječnja 2025. ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke u cijelosti ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Katice Valić, poslovni broj Ovrv-128/2015 od 26. listopada 2015. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju 2.2339,70 EUR (pravilno: 2.239,70 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama od 7. rujna 2015. do isplate dok je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.206,18 EUR kao i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen točkom III. izreke. Točkom IV. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka od 1.317,50 EUR.

2. Navedenu presudu u dijelu u pod točkama III. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje ZPP, koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. uz izuzetke iz članka 117. stavaka 2. i 3. toga Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. Tvrdi da mu je zbog neravnopravnosti u postupku i nedostatka argumentirane sudske odluke, u prvostupanjskom postupku povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka na ime sudske pristojbe.

3. Prvostupanjsku presudu u dijelu u pod točkama II. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija i tuženik iz svih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu svih troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tvrdi da je zbog povrede načela kontradiktornosti i nedostatnog obrazloženja pobijane odluke u prvostupanjskom postupku povrijeđeno njegovo ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

4. Tuženik je u odgovoru na žalbu tužitelja predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelovima koje tužitelj pobija žalbom. Pritom smatra da tužitelj u žalbi manipulira i zloupotrebljava svoja procesna ovlaštenja.

4.1. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu nagrade i troškova od 11.445,88 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za odvjetničke radnje poduzete u zastupanju tuženika u više kaznenih postupaka u kojem je tuženik (bio) okrivljenik, jednom građanskom postupku u kojem je tuženik bio tužitelj, jednom postupku pred Ustavnim sudom Republike u kojem je tuženik bio podnositelj ustavne tužbe i u jednom postupku pred Europskim sudom za ljudska prava u kojem je tuženik bio podnositelj zahtjeva tom Sudu kao i za obavljene razgovore s tuženikom kad se nalazio u istražnom zatvoru. Taj se zahtjev temelji na tvrdnjama tužitelja da su navedeni troškovi zastupanja (koji obuhvaćaju odvjetniče radnje uvećane za porez na dodanu vrijednost i izdatke potrebne za izvršenje posla) nastali za radnje koje je poduzeo po punomoćima koje mu je za to izdao tuženik, a nisu plaćeni.

7. Na temelju činjenica koje je utvrdio čitanjem isprava u spisu, saslušanjem stranka i svjedokinja IT, majke tuženika, i TT, punomoćnice tuženika, te telefonskom komunikacijom „sa sudom u Varaždinu“, sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik izdao tužitelju punomoći za zastupanje u većem broju predmeta te da je tužitelj poduzeo više pravnih radnji za tuženika, ali da te punomoći, osim one koja je izdana za zastupanje u kaznenom postupku koji se vodio „pred sudom u Bujama“, nisu izdane tužitelju kao punomoćniku, nego kao zamjeniku, pomoćniku i partneru tuženikove punomoćnice TT, odvjetnice u [adresa], i bez prava na naplatu za obavljanje radnje zastupanja. To stoga što među strankama nije sporno da tužitelj i tuženik nisu nikada razgovarali o uvjetima i načinu plaćanja njegovih usluga i troškova zastupanja, za razliku od odvjetnice TT koja je dogovorila s tuženikom, u dogovoru u kojem tužitelj nije sudjelovao, na koji će se način podmiriti troškovi zastupanja tuženika s time da pritom nije bilo razgovora oko plaćanja bilo kakvih troškova tužitelju.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je prihvatio zahtjev za isplatu iznosa od 2.2339,70 EUR (pravilno: 2.339,70 EUR) na ime troškova zastupanja tužitelja kao branitelja tuženika u postupku pred sudom u Bujama na tri ročišta te za izbivanje iz pisarnice u Zagrebu za vrijeme putovanja na ta tri ročišta, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća računa do isplate. Ostatak zahtjeva za isplatu (9.206,18 EUR) je odbijen jer sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj odvjetničke radnje na koje se taj iznos odnosi poduzeo kao zamjenik, pomoćnik i partner punomoćnice tuženika bez prava na naplatu.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

U odnosu na žalbu tužitelja protiv odluke iz točke III. izreke prvostupanjske presude

10. Osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je odluka iz točke III. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen njegov zahtjev za isplatu 9.206,18 EUR opterećena nedostacima zbog kojih se ne može ispitati jer joj nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji jesu izneseni su proturječni sami sabi i ispravama koje su u spisu. Zbog toga je u njezinom donošenju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a na koju se tužitelj sadržajno (opisno) poziva u žalbi i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti uz primjenu članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019.

11. Iako je sud prvog stupnja u točkama 6. i 11. obrazloženja pobijane odluke utvrdio da je tužitelj u zastupanju tuženika poduzimao odvjetničke radnje na temelju punomoći koje mu je tuženik izdao, istovremeno suprotno i proturječno tomu, u točci 11. obrazloženja pobijane odluke, utvrđuje da je „nemoguće zaključiti“ da je tužitelj u tim predmetima bio punomoćnik, nego „zamjenik, pomoćnik pa čak i partner njegovog punomoćnika.“ Razlog odbijanju tužbenog zahtjeva („nemoguće zaključiti“ da je tuženik bio punomoćnik) proturječan je utvrđenju prvostupanjskog suda da su tužitelju izdane punomoći za zastupanje u tim postupcima.

12. U skladu s člankom 8. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009., 18/2011. i 126/2021., dalje: ZO), u zastupanju stranaka odvjetnika smije zamijeniti drugi odvjetnik (supstitucija). Zamjena odnosno prenošenje punomoći na drugog odvjetnika ili ovlaštenje drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku obavlja se na temelju (zamjeničke) punomoći koju odvjetnik koji je punomoćnik daje drugom odvjetniku.

12.1. Iako je sud prvog stupnja utvrdio „da je tuženik doista potpisao više punomoći tužitelju“ i da je „tuženik tužitelju izdao punomoć za zastupanje u većem broju predmeta“, iz tih se utvrđenja ne može s pouzdanjem zaključiti odnose li se na sve ili neke odvjetničke radnje koje su predmet spora te jesu li sve te radnje poduzete na temelju punomoći koju je tužitelju izdao tuženik kao stranka ili zamjeničke punomoći koju je tužitelju izdao drugi odvjetnik kao punomoćnik tuženika (stranke). S obzirom na to da sud prvog stupnja nije izveo dokaze predložene radi utvrđenja tih odlučnih činjenica, odlučne činjenice na kojima se temelji zahtjev nisu utvrđene pa je ostvaren i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se tužitelj poziva u žalbi.

12.2. ZO, ZPP, Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - službeni pročišćeni tekst, 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022. i 36/2024.), Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/1999. i 29/2002.) i Poslovnik o radu Europskog suda za ljudska prava ne poznaju pomoćnike punomoćnika kao ni partnere punomoćnicima.

13. Odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom u skladu s tarifom koju utvrđuje i donosi Hrvatska odvjetnička komora (članak 18. ZO-a). Troškove nagrade i zastupanja dužna je platiti stranka. Zbog toga činjenica da tužitelj i tuženik nisu razgovarali o načinu i uvjetima plaćanja troškova nagrade i zastupanja koje je za tuženika obavio tužitelj, suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, nema značaj nepostojanja obveze tuženika kao zastupane osobe na podmirenje tih troškova. Iz te nesporne činjenice, na kojoj je tuženik insistirao tijekom prvostupanjskog postupka, proizlazi da tužitelj (jer nisu uopće razgovarali o tome) nikad nije izjavio tužitelju da se odriče svojih potraživanja na ime zastupanja, da ih otpušta ili prenosi nekom drugom. Dapače, iz druge nesporne činjenice na kojoj je tijekom postupka također insistirao tuženik, proizlazi da tužitelj nije bio uključen ni u kakve dogovore o troškovima zastupanja tuženika koji su postignuti između tuženika i odvjetnice TT. Zbog toga činjenica da u tom dogovoru „nije bilo razgovora oko plaćanja bilo kakvih troškova tužitelju“ ne šteti niti ne koristi tužitelju jer je riječ o dogovoru između drugih osoba koji je u odnosu na njega res inter alios acta.

U odnosu na žalbu tuženika protiv odluke iz točke II. izreke prvostupanjske presude

14. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 299. ZPP-a jer da je točka II. izreke prvostupanjske presude, kojom je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 2.339,70 EUR, utemeljen na dokazima koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka kada je nastupila prekluzija za predlaganje novih dokaza.

14.1. Iz stanja spisa proizlazi da je riječ o dokazima koje je tužitelj predložio na glavnoj raspravi 8. studenog 2016. Pritom je u podnesku predanom sudu na toj glavnoj raspravi iznio razloge (bolest, bolničko liječenje i smrt supruge punomoćnika tužitelja) zbog kojih te dokaze nije predložio do zaključenja prethodnog postupka. Sud prvog stupnja je navedene dokaze prihvatio očito ocjenjujući da su ispunjeni uvjeti za iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza tijekom glavne rasprave propisanih člankom 299. stavkom 2. ZPP-a. Tuženik u žalbi ne dovodi u pitanje opravdanost tih razloga, nego tvrdi da je riječ o dokazima koji su tužitelju bili dostupni prije zaključenja prethodnog postupka, iako iz članka 299. stavka 2. ZPP-a ne proizlazi da neskrivljeni razlozi sami po sebi isključuju situaciju kad je riječ o dokazima koji su bili dostupni prije zaključenja prethodnog postupka.

15. S obzirom na to da je odluku o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva iz stavka II. izreke prvostupanjske presude sud prvog stupnja donio na temelju „telefonske komunikacije sa sudom u Varaždinu“, osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je riječ o odluci koja je utemeljena na dokazu koji nije izveden na glavnoj raspravi i o kojem stankama, suprotno članku 7. stavku 3. ZPP-a, nije dana mogućnost da se izjasne. Zbog nezakonitog postupanja suda prvog stupnja tuženiku je onemogućeno raspravljanje o činjenicama i dokazima na kojem se temelji taj dio potraživanja pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju se tuženik sadržajno poziva kada tvrdi da je u prvostupanjskom postupku povrijeđeno raspravno načelo i načelo kontradiktornosti tog postupka.

16. Zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su ustanovljene ovim rješenjem i zbog potrebe da se pred prvostupanjskim sudom radi pravilnog i potpunog utvrđenja odlučnih činjenica provede nova glavna rasprava, uz primjenu članaka 369. stavka 1., 370. i 371. ZPP-a ukinute su točke II. i III. izreke prvostupanjske presude i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. S obzirom na to da je zasad neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana u točci IV. izreke prvostupanjske presude.

18. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

19. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja održati novu glavnu raspravu na kojoj će raspraviti jesu li odvjetničke radnje na koje se odnose utuženi troškovi zastupanja obavljene na temelju punomoći tuženika. Ako o toj činjenici postoji spor, utvrdit će je pribavljanjem tih punomoći od nadležnih sudova i ocjenom punomoći koje su već pribavljene. Ovisno o tim utvrđenjima, sud prvog stupnja će za svaku utuženu odvjetničku radnju u skladu s tarifom koju utvrđuje i donosi Hrvatska odvjetnička komora utvrditi visinu nagrade odnosno visinu naknade troškova. Potom će, imajući na umu istaknuti prigovor zastare, utvrditi kada su pojedini iznosi nagrade i naknade troškova dospjeli, vodeći računa o tome da naplata odvjetničke usluge dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka, otkazom ili opozivom punomoći. U novoj će odluci, koju će donijeti na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrđujući činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, iznijeti dostatne i odlučne razloge o bitnim činjeničnim i pravnim argumentacijama obje stranke, koji neće biti proturječni prikupljenoj procesnoj građi. Pritom, ako je je zbog opsežnosti spisa predmeta na koje se odnose utužene nagrade i drugi troškovi zastupanja znatno otežano pribavljanje cijelih spisa predmeta ili je to povezano s pretjeranim gubitkom vremena, sud prvog stupnja će od nadležnih sudova pred kojima su ti postupci u tijeku zatražiti pisane obavijesti o odlučnim okolnostima pojedinačnih odvjetničkih radnji koje su predmet spora. Isto tako, s obzirom na to da iz podneska tužitelja od 8. studenog 2016. proizlazi da je riječ o ispravama u posjedu treće osobe sud prvog stupnja će u pribavljanju navedenih isprava razmotriti odgovarajuću primjenu članaka 234. ZPP-a.

20. Točka I. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer