Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-812/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SM, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 19. rujna 2024., poslovni broj: Pp-10893/2023-9, na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenika SM kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik SM je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura), u roku 90 od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu okrivljenik SM proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude uz mogućnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu, u kojoj priznaje počinjenje prekršaja, no navodi okolnosti koje su dovele do počinjenja istog. Trenutno je nezaposlen, vozačka dozvola mu je prijeko potrebna, a novčanu kaznu ne može platiti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj opisan u izreci pobijane presude izrekao novčanu kaznu u visini posebnog minimuma, uzimajući u obzir višestruku prekršajnu kažnjavanost okrivljenika, kako zbog drugih, tako i zbog istog prekršaja, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja te uz puno uvažavanje okolnosti koje okrivljenik navodi u žalbi, nisu se stekli uvjeti iz čl.37. Prekršajnog zakona za ublažavanje kazne.
6. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud zakonito i opravdano (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao navedenu zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika, odvratilo od mogućnosti da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa te je prvostupanjski sud već cijenio okrivljenikove navode i izrekao mu zaštitnu mjeru u kraćem trajanju od onog koji je predlagao ovlašteni tužitelj. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera je određena u minimalnom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini prekršaja i osobinama ličnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona.
7. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 16. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 (tri) otpravka za: spis,okrivljenika, tužitelja