REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1114/2024-10

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: NK-UP/II-114-04/23-02/7, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 8. ožujka 2023. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/II-114-04/23-02/7, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 8. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb KLASA: NK-UP/I-114-04/22-02/130, URBROJ: 511-01-158-22-20 od 9. prosinca 2022.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelj, zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 12. listopada 2015., raspoređen u Antiterorističku jedinicu Lučko, na radnom mjestu policijski službenik, u zvanju policajac, SSS, disciplinski kažnjavan, privremeno udaljen iz službe, nije sindikalni povjerenik, godišnja ocjena za 2017., 2018. i 2019. - dobar, 2020. - uspješan, nagrađen 2016. prigodnom nagradom za skupinu i 2017. i 2019. prigodnom nagradom za pojedinca, oglašen odgovornim što je 20. ožujka 2022. oko 20.00 sati u Gruškoj ulici 6, dogovorio kupnju 5 grama marihuane od ĆI, a kako mu je ovaj nije isporučio, u namjeri da naplati svoju tražbinu u iznosu od 330,00 kn, koje je prethodno predao ĆI nekoliko puta udario otvorenim dlanom u predjelu glave, a s obzirom da mu isti nije mogao vratiti novac ili isporučiti dogovorenu drogu, zaprijetio je da će njegovog prijatelja II odvesti na “Sljeme”, kojeg je nakon toga uporabom fizičke snage držeći svojim rukama za ramena izveo iz stana i pri tome više puta šakom udario u predio rebara, nakon čega je pustio II da liftom sam siđe do prizemlja zgrade i tamo ga sačeka, što je II iskoristio i pobjegao, a ŠI je zatečen po policijskim službenicima. Time je počinio težu povredu službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članku 97. točki 7. Zakona o policiji (Narodne novine, broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33715., 121/16. i 66/19.), kao “nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije” te mu se na temelju članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji izriče disciplinska kazna prestanak državne službe.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je svoju obranu iznio na usmenoj raspravi 11. studenoga 2022., da se ne osjeća krivim te je izjavio da ne spori da je bio na predmetnoj adresi, a te dečke je upoznao na Bundeku i da mu je izgledalo da se drogiraju heroinom te su govorili da im je šef Š. Na njihov poziv je došao na adresu u [adresa] i navodi da je istina da je jednog držao za ruku dok je bio u liftu, ali iz razloga da bi spriječio napad. Navodi i da ništa što su oni rekli nije istina te da je kod njih u stanu pronađena droga.

2.1. Tvrdi da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o općem upravnom postupku jer na raspravi nisu saslušani svjedoci II i ĆI budući da nije utvrđeno na kojoj adresi borave niti se nalaze u zatvoru u Republici Hrvatskoj. Navodi da su u postupku korištene samo isprave, dokazi pribavljeni na nezakoniti način i pribavljeni povredom odredaba Zakona o kaznenom postupku, odnosno korištena je dokumentacija pribavljena i preslikana iz kaznenog predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, u kojem postupku nije završila ni istraga. Navodi da se radi o ispravama koje nisu javne niti je moguće potvrditi njihovu vjerodostojnost i autentičnost pa da je povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

2.2. Nadalje, navodi da je odluka utemeljena na upravo navedenim ispravama, čija se istinitost ne može provjeriti bez da se ispitaju osobe na temelju čijih izjava su navodno te isprave sastavljene, one nisu potpisane, niti se može provjeriti njihova vjerodostojnost i točnost. Pri tome upire u sve službene zabilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima te ističe kako su iskazima policijskih službenika UI i II Ć izjave ĆI i II djelovale konfuzno i neistinito, a takvim isprava je Vijeće u potpunosti poklonilo vjeru.

2.3. Tužitelj ističe kako je bilo nužno saslušavanjem svjedoka ĆI i II radi poštivanja načela zakonitosti upravnog postupka, načela utvrđivanja materijalne istine te načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka, pružiti mogućnost tužitelju da se brani od optužbi te da u konfrontacijskom postupku ispita prijavitelje čime su mu povrijeđena ustavna i zakonska prava. Pri tome tvrdi da razlog uskrate prava tužitelja ne može biti nemogućnost pronalaska prijavitelja.

2.4. Navodi i da počinjenje djela nije nedvojbeno utvrđeno jer kod tužitelja nije pronađen nikakav novac niti droga, da II i ĆI nisu zatražili liječničku intervenciju radi bilo kakvih povreda, niti su policijski službenici na njima primijetili ozljede, niti su se na njih žalili. Stoga smatra da je u postupku povrijeđeno načelo neposrednog izvođenja dokaza kao i pravo na iznošenje obrane. Obrazloženje drugostupanjskog tijela smatra nevjerodostojnim i paušalnim te predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je na prigovore tužbe koji su ujedno i žalbeni razlozi, odgovorio u osporavanom rješenju. U vezi svjedoka II i ĆI koji nisu saslušani, navodi da im nije bilo moguće uručiti poziv za raspravu te su učinjene i druge radnje kako bi se utvrdila njihova adresa, ali da se radi o osobama koje mijenjaju adrese i izbjegavaju prijavu boravka te se odustalo od daljnjeg pozivanja, pri čemu disciplinski sud nema niti pravne niti faktičke mogućnosti svjedoke prisilno dovesti. Ali, navodi kako je tužitelj tijekom postupka upoznat s iskazima te dvojice svjedoka izvođenjem zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od ĆI i II te službene zabilješke sastavljene povodom obavijesnog razgovora s ĆI, te da tužitelj nije imao primjedbe. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, te spis upravnog postupka, a dana 19. ožujka 2025. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) strankama dala mogućnost izjasniti se o navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na održanoj raspravi je tužitelj je ostao pri navodima tužbe te je istaknuo kako tijekom provođenja prvostupanjskog disciplinskog postupka nije primio osobno poziv za usmenu raspravu. U vezi kaznenog postupka koji je u tijeku je naveo da je provedeno saslušanje svjedoka čiji iskazi su trebali biti uzeti i u ovom postupku te su u tom postupku kao nezakoniti utvrđeni dokazi pribavljeni tijekom istrage. Istaknuo je i da je tri puta nagrađen godišnjom nagradom ministra, jednom dok je bio u ATJ Lučko i dva puta u Interventnoj policiji. Izjavio je da nije odgovoran za počinjenje teže povrede službene dužnosti za koju se tereti te je predložio Sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

4.1. Opunomoćenici tuženika su ostali pri odgovoru na tužbu te kod obrazloženja osporavanog rješenja te su naveli kako je sve pokušano da se svjedoci saslušaju, ali da se radi o osobama koje izbjegavaju prijaviti prebivalište te se nije moglo utvrditi mjesto boravka i pozivi su vraćani kao neuručeni, a provjeravalo se i jesu li isti u zatvoru. Predložili su odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Prema odredbi članka 4. stavka 2. ZUS-a, upravni spor se ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

7. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika uređen je odredbama članaka 93. do 114. Zakona o policiji i odredbama Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (Narodne novine, broj 141/11., dalje: Pravilnik), a podredno Zakonom o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), što proizlazi iz odredbe članka 100. Zakona o policiji te članka 3. stavka 1. ZUP-a. Stoga se tužitelj pogrešno poziva na podrednu primjenu Zakona o kaznenom postupku.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je glavni ravnatelj policije podnio 30. ožujka 2022. protiv tužitelja zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka zbog teže povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u izreci citiranog prvostupanjskog rješenja. Postupak je proveden, kao i usmena rasprava, te su izvedeni dokazi, saslušan je tužitelj, ali ne i predloženi svjedoci II i ĆI, čije adrese su bile nepoznate, a isti nisu niti u zatvoru u Republici Hrvatskoj.

8.1. Iz preostalih izvedenih dokaza, službenih zabilješki, kaznenih prijava, dopisa i posebnog izvješća Službe organiziranog kriminaliteta, zapisnika o zaprimanju kaznenih prijava i dr. izvješća i potvrda, pobliže označenih na str. 2. i 3. prvostupanjskog rješenja, utvrđeno je da je tužitelj dogovorio kupnju 5 grama marihuane od ĆI, a kako mu je ovaj nije isporučio, u namjeri da naplati svoju tražbinu u iznosu od 330,00 kn, koje je prethodno predao ĆI nekoliko puta udario otvorenim dlanom u predjelu glave, a s obzirom da mu isti nije mogao vratiti novac ili isporučiti dogovorenu drogu, zaprijetio je da će njegovog prijatelja II odvesti na “Sljeme”, kojeg je nakon toga uporabom fizičke snage držeći svojim rukama za ramena izveo iz stana i pri tome više puta šakom udario u predio rebara, nakon čega je pustio II da liftom sam siđe do prizemlja zgrade i tamo ga sačeka, što je II iskoristio i pobjegao, a tužitelj je zatečen po policijskim službenicima.

8.2. Navedeno ponašanje je okarakterizirano kao teža povreda službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji, nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

9. Sporno prema navodima tužbe je jesu li u postupku povrijeđena temeljna načela upravnog postupka neposrednog izvođenja dokaza te je li činjenično stanje pravilno utvrđeno s obzirom na dokaze koji su izvedeni te prijavitelje koji su povezani s trgovinom drogom i za kojima je izdana tjeralica, a na temelju čijih izjava je tužitelj utvrđen odgovornim za težu povredu službene dužnosti.

10. Odredbama ZUP-a normirana su, između ostalog, načela utvrđivanja materijalne istine (članak 8.) te samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (članak 9.), kao i pravila o izjašnjavanju stranke (članak 30.) i utvrđivanju činjeničnog stanja (članak 47.).

10.1. Prema članku 52. stavku 2. ZUP-a, službena osoba dužna je omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.

10.2. U postupku zbog teže povrede službene dužnosti mora se provesti usmena rasprava, a policijskom službeniku protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak mora se pružiti mogućnost da na toj raspravi sudjeluje (članak 107. stavak 1. Zakona o policiji). Održavanja usmene rasprave je nužno radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja i potrebe saslušanja policijskog službenika protiv kojeg se vodi postupak zbog teže povrede službene dužnosti, kojemu se na taj način daje mogućnost da brani svoja prava i interese, što je smisao i cilj načela utvrđivanja materijalne istine i saslušanja stranke.

10.3. Jednako tako, i svjedoke treba, u pravilu, ispitati tako da se prijavljenom službeniku omogući da se suoči sa njima. Iznimno, ako se na taj način može utvrditi materijalna istina, u postupku zbog teže povrede službene dužnosti može se izvesti i dokaz čitanjem pisanog iskaza svjedoka kojeg prijavljeni policijski službenik nije mogao ispitati i suočiti se sa njim, u odnosu na koji iskaz prijavljenom službeniku treba omogućiti očitovanje. Prema tome, nije nezakonito na usmenoj raspravi izvesti dokaze čitanjem izjava svjedoka danih prije podnošenja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka zbog teže povrede službene dužnosti, no tada suci disciplinskih sudova do informacija dolaze samo na temelju zapisanih riječi, ali ne mogu uzeti u obzir geste, odlučnost ili neodlučnost, sigurnost ili zbunjenost saslušavanog, odnosno ne mogu ostvariti sve prednosti načela slobodne ocjene dokaza (članak 9. ZUP-a).

10.4. Upravo se u konkretnom slučaju dokazni postupak u suštini sveo, a odluke disciplinskih sudova utemeljile, na službenim zabilješkama i prijavama osoba koje se bave trgovinom drogom i za kojima je raspisana tjeralica, a koji nisu saslušani niti suočeni sa tužiteljem jer više nisu bili dostupni niti se mogla utvrditi adresa njihovog prebivališta niti boravišta. Pri tome, prema mišljenju ovoga Suda njihove izjave nisu niti jasne niti logične jer su istovremeno tvrdili da je dogovorena kupnja 5 grama marihuane, da je tužitelj istu platio 330 kn, a da iako su posjedovali drogu koja je kod istih pronađena, ju nisu isporučili niti vratili novac, pa da su bili izloženi prijetnjama i primijenjenoj sili. Pri tome iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave broj: 511-19-34/3- K-105/22 od 21. ožujka 2022. proizlazi da je II izjavio da ga je tužitelj u liftu 3,4 puta udario ispod lijevog rebra, od koje boli je pao na tlo, te da ga je u liftu udarao, a za što također nema dokaza osim njihovih tvrdnji, jer u spisu nema podataka o ozljedama niti ĆI niti II, a kod istih je nesporno pronađena droga. Nadalje, iz zapisnika o očevidu broj: 511-19-15/1-34-K-105/22 od 21. ožujka 2022. proizlazi da je za oštećenog II koji je tvrdio da je višestruko udaran utvrđeno da „vanjskim vizualnim pregledom ne uočava se vidljivih tragova ozljeđivanja, niti se žali na bilo kakve bolove, te odbija liječničku pomoć (fotografiran)“. Ujedno je iz zapisnika vidljivo da kod tužitelja nesporno nije pronađena niti droga niti novac.

10.5. K tome, nije uzeto u obzir niti jesu li sporni svjedoci saslušani u kaznenom postupku (radi kaznenog djela „protupravna naplata“ iz članka 323. stavka 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona) koji se paralelno vodi, a s obzirom na činjenicu da nisu bili dostupni u tijeku provođenja disciplinskog postupka. Nadalje, iz službene zabilješke o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VIII Policijske postaje Zagreb broj: 511-19-34 od 20. ožujka 2022., policijskih službenika TI i VI proizlazi da su II i ĆI „mijenjali priče, iste se nisu previše poklapale, nije se moglo u danom trenutku na mjestu događaja sa sigurnošću utvrditi što se točno događalo“.

10.6. Stoga su činjenični opis djela i njegov karakter utemeljeni isključivo na iskazima svjedoka čija vjerodostojnost i motivi su upitni.

10.7. Nadalje, u osporavanim rješenjima izostali su i razlozi zbog kojih disciplinski sudovi nisu eventualno primijenili članak 3. Pravilnika, kojim je propisano da će prilikom odlučivanja u disciplinskom postupku, dvojba u pogledu postojanja činjenica koja čine obilježja povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika, razmatrat na način koji je povoljniji za policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak. Suprotno tome, nemogućnost saslušanja svjedoka koji su jedini prisustvovali događaju i njihova verzija koja je u cijelosti prihvaćena kao istinita u cijelosti su uzeti na štetu tužitelja bez da je isti mogao suočenjem dovesti navedeno u dvojbu.

10.7. Slijedom iznesenoga, tužitelj opravdano prigovara da je u postupku povrijeđeno načelo kontradiktornosti jer tužitelju nije omogućeno ispitati svjedoke čija je vjerodostojnost upitna. Načelo jednakosti oružja, odnosno zahtjev procesne ravnoteže između stranaka se u pravilu u prvom redu odnosi na pitanja vezana uz dokaze i dokazni postupak, posebice imajući u vidu značaj koji predmet ima za podnositelja. Naime, ovdje se radi o disciplinskoj odgovornosti zbog teže povrede službene dužnosti, a tužitelj kao policijski službenik je izložen najtežoj disciplinskoj sankciji koja mu je u konačnici i izrečena - prestanak državne službe.

11. Iz prethodno izloženih razloga, Sud je ocijenio da tuženik osporavanim rješenjem nije otklonio žalbene prigovore te ga je poništio i odlučio kao u izreci ove presude u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a i predmet vratio na ponovni postupak. U istome će tuženik otkloniti navedene nedostatke te ponovno odlučiti o žalbi tužitelja pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke (članak 119. stavak 4. ZUS-a).

U Osijeku 16. travnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku, uz spis upravnog postupka