REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-15/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 4. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, odvjetnice Jelene Grbeša i punomoćnika tužene, zamjenika Općinskog državnog odvjetnika Ivice Matulina, 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju SE iznos od 7.000,00 EUR (sedamtisuća eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju SE parnični trošak u iznosu od 1.200,00 EUR (tisućudvjesto eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužene REPUBLIKE HRVATSKE za naknadom parničnog troška, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj SE podnio je ovom sudu tužbu u kojoj je naveo da se prije podnošenja iste obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, no da mu ona nije odgovorila, da od 29. rujna 2022. nalazi u Zatvoru u Zagrebu, da je boravio na I. odjelu tog zatvora u sobi broj 5, zatim na VIII. odjelu u sobi broj 131 i potom u sobi broj 146, da je u ovim sobama boravio sa još pet do šest zatvorenika, da smatra da mu je takvim smještajem povrijeđeno njegovo ustavno pravo osobnosti u vidu povrede prava na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva obzirom su ove sobe površine 21,10 m2 od čega je 1,57 m2 sanitarni čvor koji nije potpuno odvojen zidom pa je većinu vremena raspolagao sa osobnim prostorom ispod 3 m2, sobama se nije mogao kretati osim kada su ostali zatvorenici ležali ili sjedili i nije imao privatnost pri obavljanju fizioloških potreba, a da ga je to dovelo do osjećaja tjeskobe i razdražljivosti kao i do čestih sukoba. Još je naveo da je obroke morao konzumirati na krevetu ili stojećki te u situacijama kada bi drug zatvorenici obavljali nuždu, da u sobama nema ventilacije i da se osjećao smrad što mu je bilo nesnošljivo. Još je naveo da se prozori nisu mogli otvoriti ili zatvoriti pa da je u sobi znalo biti hladno te da je u sobi boravio 22 sata dnevno obzirom je dva sata imao pravo na šetnju unutar zatvorskog dvorišta bez sadržaja što mu nije kompenziralo vrijeme boravka u sobi. Naveo je i da se mogao tuširati svega jednom ili dva puta tjedno u zajedničkoj kupaonici, da je voda za tuširanje bila hladna, da u sobi tijelo nije smio prati, da su pokrivači i jastuci koje je dobio bili stari i prljavi, da su se sobama kretali žohari i mravi i da nije imao osiguran higijenski pribor već ga je morao sam kupovati kada je imao novaca. Još je naveo da boluje od hepatitisa C, a da mu nije bilo omogućeno bolest kontrolirati, iako je to tražio te da mu je sud izrekao obvezu liječenja od ovisnosti, a da je do liječnika dolazio otežano pa da je jednom i štrajkao glađu da bi ga odvali liječniku. Naveo je i kako smatra da uvjeti njegovog smještaja u ovom zatvoru kao i Centru za dijagnostiku tog zatvora ne odgovaraju standardu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava niti zakonskim odredbama te da smatra da predstavljaju štetne radnje koje su kod njega izazvale strah, frustraciju, tjeskobu, osjećaj manje vrijednosti, poniženja i nemoći u intenzitetu koji opravdava dosudu pravične novčane naknade pa je slijedom svega navedenog predložio da sud presudom naloži tuženoj Republici Hrvatskoj da ma na ime naknade ove štete isplati iznos od 7.000,00 EUR i zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od 25. svibnja 2023. do isplate, a i da joj naloži da mu naknadi trošak ovog postupka te zakonske zatezne kamate tekuće na isti od dana presuđenja do isplate.

2. Tužena Republika Hrvatska podnijela je odgovor na tužbu u kojem je navela da su zatvoreničke sobe u kojima je tužitelj boravio površine 21,10 m, volumena 49,80 m2, da se u njima nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2 koji je odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm i opremljen „čučavcem", umivaonikom sa toplom i hladnom vodom i ogledalom, a da je jedna soba opremljena i WC školjkom, umivaonikom s toplom vodom i ogledalom, da posebna ventilacija u sobama nije ugrađena, ali da su sve opremljene prozorima kroz koje je omogućen dotok svježeg zraka čime smatra da su neugodni mirisi koji nastaju upotrebom toaleta svedeni na minimum trpljenja neugode. Navela je dalje da se temperatura zraka u sobama zagrijava centralnim grijanjem s automatikom i da je umjetna rasvjeta omogućena u vremenu od 07,00 do 23,00 sata ovisno o vremenu i potrebama zatvorenika. Navela je i kako smatra da sve sobe u kojima je tužitelj boravio odgovaraju higijenskim, zdravstvenim i prostornim zahtjevima i klimatskim prilikama, da su sve čiste, prozračne, opskrbljene dnevnim i umjetnim svjetlom, uz mogućnost kretanja prostorom u cjelini zatvoreničke sobe osim u dijelovima pokrivenim namještajem (stol, metalni ormarić za odlaganje odjeće, krevet) koji zatvorenici mogu razmjestiti kako žele pri čemu je broj metalnih ormarića i kreveta određen prostornim kapacitetom sobe bez ugroze minimalnog osobnog prostora po zatvoreniku. Navela je i kako je boravak na otvorenom prostoru zatvorenicima omogućen u skladu sa odredbama Pravilnika o kućnom redu, da taj prostor ima nadstrešnicu za slučaj lošeg vremena, da tamo zatvorenici mogu igrati stolni tenis i da mogu vježbati, da im je omogućeno posuđivanje knjige iz zatvorske knjižnice, da im se nude aktivnosti i programi za poticanje čitanja, da je zatvorenicima omogućeno svakodnevno održavanje osobne higijene i pranje tijela dok tuširanje dva puta tjedno, a češće radno angažiranim zatvorenicima i da zatvorenici imaju stalno dostupnu hladnu i toplu vodu. Još je navela da je tuženik u zatvoru boravio u statusu istražnog zatvorenika i da je stoga koristio kompenzacijske mjere opsegom predviđene Pravilnikom o kućnom redu u Zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora, da nije bio radno angažiran, da je kao i svi zatvorenici dobio sredstva za održavanje osobne higijene dok mu je osigurana voda i toaletni pribor. Navela je i da mu je posteljina mijenjana svakih 15 dana, a pokrivači po potrebi, da je imao mogućnost prati odjeću i posteljinu u zatvorskoj praonici, da se u zatvorskim prostorijama po potrebi provodila dezinsekcija i deratizacija, a da je tužitelju osobni prostor bio samo povremeno i kratkotrajno umanjen iz uobičajenih organizacijskih razloga prenapučenosti zatvora te uvjeta epidemije Corona virusom. Još je navela da je tužitelju bilo omogućeno da prima posjete. Navela je i da je tužitelj zbog uvjeta svog smještaja tražio sudsku zaštitu, da mu je utvrđen Individualni plan prevencije suicida, da se žalio sudu na neadekvatnu zdravstvenu zaštitu i podnio molbu za prijevremeno izdržavanje kazne, a da obzirom je bio istražni zatvorenik, nije sudjelovao i bio uključivan u posebne programe. Također je navela da mu je ponuđena hrana koja potječe iz domaćeg uzgoja i regionalne proizvodnje zatvorskog sustava i tako visoke razine nutricionističkih vrijednosti i da se ispitivala njena kvaliteta s krajnjim ciljem osiguravanja zdravstveno ispravne hrane dok je tužitelj mogao i na vlastiti trošak naručiti hranu iz zatvorske kuhinje ili ugostiteljskog objekta te ju kupiti u zatvorskoj prodavaonici. Tužena je još navela da je tužitelju bio omogućen odlazak kod liječnika pa i liječnika specijalista te u slučaju ozbiljnijih zdravstvenih problema bolničko liječenje, da je posjetio liječnika u zatvorskoj ambulanti više od 30 puta, da je dobio odgovarajuću terapiju, da je liječnik utvrdio da je kod tužitelja hepatitis HVC u remisiji, i da mu nije potrebno liječenje već higijensko-dijetetski režim, a i da je tužitelja devet puta pregledao psihijatar i ordinirao mu terapiju. Tužena je navela i da zakonom više nije propisana minimalna prostornost za smještaj pojedinog zatvorenika pa da se na smještajne i općenito životne uvjete i okolnosti osoba lišenih slobode primjenjuje praksa Europskog suda za ljudska prava kojom su u odnosu na osobni prostor i uvjete smještaja utvrđeni kriteriji od minimalno 3m2 osobnog prostora u ćeliji sa više zatvorenika te olakšavajući čimbenici koji kompenziraju manjak osobnog prostora pa da slijedom svega prethodno navedenog smatra da boravak tužitelja nije bio u neadekvatnim i/ili nehumanim uvjetima koji bi doveli do povreda prava osobnosti, odnosno uzrokovali trajne psihičke posljedice na štetu tužitelja i opravdali naknadu štete u traženom iznosu. Predložila je tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tužena je u nastavku postupka još navela da je pravomoćnim i ovršnim presudama utvrđeno da tužitelj ima dugove prema njoj u iznosima od 79,63 EUR i 857,39 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa da predlaže da sud ovu tražbinu prebije sa tužiteljevom tražbinom, u slučaju da tužbeni zahtjev ocijeni osnovanim.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku zahtjeva (list 8 spisa), presliku potvrde (list 9 spisa), preslike zamolbi (list 10 do 14, 16 spisa), presliku odobrenja (list 15 spisa), presliku izjave (list 17 i 18 spisa), presliku izvješća (list 19 do 33 spisa), presliku odluke (list 34 do 48 spisa), presliku rješenja (list 49 do 52 spisa), presliku očitovanja (list 67 i 317 spisa), preslike kartica, komercijalnih računa i potvrda (list 69 do 102 spisa), presliku zdravstvenog kartona (list 120 do 169 spisa), preslike rješenja i presuda (list 173 do 194 spisa), presliku zapisnika (list 292 do 294 spisa) i očitovanja RH, MPUDT, Uprave za zatvorski sustav i probaciju (list 308 do 316 te 320 do 323 spisa) te je saslušao tužitelja SE (list 288 i 289 spisa) i svjedoka DE (list 327 i 328 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Prema stavu ovog suda mjerodavno pravo za odluku o postojanju ovdje sporne odgovornosti tužene za nastanak štete koju tužitelj traži naknaditi su odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN, Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 76/10, 5/14; u daljnjem tekstu: Konvencija), Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; u daljnjem tekstu: Ustav), Zakona o izvršavanju kazne zatvora (NN 190/03, 76/08, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13; u daljnjem tekstu: ZIKZ) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11; u daljnjem tekstu: ZOO) kao i odredbe Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/02; u daljnjem tekstu: PSSPZ) i Pravilnika o kućnom redu u zatvorima i izvršavanju pritvora (NN 135/99 i 145/09; u daljnjem tekstu: Pravilnik).

7. Odredbama čl. 3. Konvencije je propisano da nitko ne može biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Odredbom čl. 23. st. 1. Ustava je propisano da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, a čl. 25. st. 1. da se sa svakim uhićenikom ili zatvorenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo. Odredbom čl. 19. ZOO-a je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnosti osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.. Odredbama ZIKZ-a je propisano da se izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarivanje svrhe izvršenja kazne te da ograničenja temeljnih prava zatvorenika moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju (čl. 3.), da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva, da su zabranjeni i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja odnosno postupci koji su nerazmjerni održavanju reda i stege u kaznionicama i zatvorima ili su nezakoniti pa mogu proizvesti trpljenje ili neprimjereno ograničenje temeljnih prava zatvorenika, time da zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka ima pravo na naknadu štete (čl. 9.), da svaki zatvorenik ima pravo na, između ostalog, smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, redovite obroke hrane i vode u skladu sa zdravstvenim standardima, rad, izobrazbu, stručnu pravnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, zdravstvenu zaštitu, dodir s vanjskim svijetom i boravak na otvorenom prostoru kaznionice odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno (čl. 14.), da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku (čl. 74.), da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurati vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine (čl. 76.), da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima, da mu se osiguravaju najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno, time da sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke, a ukoliko nije moguće udovoljiti zahtjevu zatvorenika za izuzećem nekih vrsta hrane, omogućiti će mu se da se o svom trošku opskrbi prehrambenim proizvodima u prodavaonici kaznionice, odnosno zatvora (čl. 78.), da kaznionica odnosno zatvor u skladu sa svojim mogućnostima organizira osnovnu i strukovnu izobrazbu i stjecanje dodatnih radnih vještima zatvorenika (čl. 91.), da se vrsta izobrazbe određuje programom izvršavanja, a ovisi o sposobnostima i sklonostima zatvorenika, trajanju kazne i drugim okolnostima značajnim za ostvarivanje svrhe izvršavanja kazne, te mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora (čl. 93.), da će kaznionica odnosno zatvor osigurati prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, time da organizira različite vrste aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika, a njihovo se slobodno vrijeme organizira u likovnim, tehničkim, glazbenim, literarnim, dramskim, novinarskim, informatičkim i sličnim radionicama, raspravnim klubovima, vježbaonicama i tome slično te da će se zatvoreniku, prema mogućnostima kaznionice odnosno zatvora, omogućiti samoorganiziranje slobodnog vremena (hobby) na vlastiti trošak ako to ne narušava sigurnosti i red i ne ometa druge zatvorenike (čl. 96.), da će kaznionica odnosno zatvor opremiti knjižnicu dovoljnim brojem knjiga iz različitih područja, ukoliko nema knjižnicu organizirati će posudbu dovoljnim brojem knjiga iz mjesne knjižnice i osigurati će zatvoreniku, u skladu sa svojim mogućnostima, uvjete za tjelovježbu, šport i rekreaciju (čl. 97. i 99.), odnosno organizirati praćenje radijskog i televizijskog programa u skladu s kućnim redom (čl. 101.), da se zatvoreniku osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja te da će se zatvoreniku propisati lijekovi s osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 103.) te da zatvorenik ima pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju najmanje jedan sat (čl. 117.). Nadalje, odredbama PSSPZ-a, na koje se i tužitelj poziva, propisano je da se zatvoreniku osigurava zasebna postelja, posteljina i ormar za osobne stvari, da postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm te da zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar (čl.4), da se prostorije u kojima borave zatvorenici moraju svakodnevno čistiti i uredno održavati, a da temperatura zraka u tim prostorijama u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22 °C danju i 15 °C noću (čl. 5), da se prostorija za dnevni boravak oprema na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa te igranje društvenih igara (čl. 6) te da se zatvorenicima osiguravaju tri obroka hrane dnevno, dok se zatvorenicima koji rade poslužuje i dopunski, topli ili hladni obrok prema Tablici koja je prilog PSSPZ-a (čl. 7.). Odredbom čl. 30. Pravilnika je propisano da se, prema mogućnostima zatvora, uzimajući u obzir psihofizičke osobine pritvorenika, kao i njegove želje, pritvorenik smješta u sobu gdje je zajednički smještaj (najmanje 3 osobe) ili u jednokrevetnu sobu te da sobe za smještaj pritvorenika moraju ispunjavati prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete. Odredbom čl. 154. st.1. Pravilnika propisano je da se pritvorenicima omogućava boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno, dok je odredbama čl. 3.-4. Pravilnika određeno da se prema pritvoreniku mora postupati sukladno ratificiranim međunarodnim konvencijama, ustavnim i zakonskim odredbama koje reguliraju pravni status osobe lišene slobode prije pravomoćnosti sudske odluke i pritvor se mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika, čuvajući njegovo tjelesno i duševno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i stegu u zatvoru.

8. Iako, dakle, po svojoj naravi izdržavanje kazne zatvora uključuje neizbježnu mjeru ograničenja ljudskih prava i osobnih sloboda te trpljenja, mjera i način na koji se to ograničenje vrši određene su gore navedenim propisima te su nadležne institucije dužne poštovati propisani minimum, a u suprotnom su odgovorni za nastalu štetu zatvoreniku u smislu čl. 1045. st. 1., čl. 1046. i 1100. ZOO-a.

9. Valja istaknuti i da je u predmetu S protiv Hrvatske Europskog suda za ljudska prava izraženo stajalište da se, ukoliko raspoloživi prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine, nedostatak osobnog prostora smatra toliko ozbiljnim da dolazi do povrede čl. 3. Konvencije, osim ako tuženik dokaže da su kumulativno ispunjena tri uvjeta: da je smanjenje minimalnog prostora ispod 3 m2 kratkotrajno i povremeno, da u slučaju takvog smanjenja minimalnog prostora zatvorenik ima dovoljnu slobodu kretanja izvan sobe i da su mu dostupne prikladne aktivnosti izvan sobe i da ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta boravka u zatvoru. Ukoliko se radi o osobnom prostoru od 3-4 m2 po zatvoreniku, prostorni čimbenik i dalje je snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, ali se u tom slučaju kod procjene je li povrijeđen čl. 3. Konvencije, mora vidjeti jesu li zatvorenicima omogućeni drugi oblici aktivnosti, kao vježbanje, sportske aktivnosti na otvorenom, dotok prirodnog svjetla i svježeg zraka, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja WC-a te usklađenost sa osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

10. Slijedom prethodno citiranih odredaba stav je ovog suda da je na tužitelju SE o ovom postupku bio teret dokazati da su ispunjene pretpostavke odgovornosti tužene za štetu koja mu je nastala boravkom u zatvoru pri čemu valja naglasiti da iz odredaba čl. 7. i 219. ZPP-a proizlazi dužnost stranaka iznijeti činjenice i dokaze dok prema odredbi čl. 221.a. ZPP-a se u slučaju nemogućnosti utvrđenja činjenica iz izvedenih dokaza primjenjuje pravilo o teretu dokazivanja. Tužena se tako u ovom postupku može osloboditi odgovornosti za predmetnu štetu i ukoliko dokaže da je šteta nastala bez njene krivnje pri čemu valja reći da se ta krivnja sastoji u neosiguravanju propisanih minimalnih uvjeta za izdržavanje zatvorske kazne, kako je to prethodno navedeno.

11. Činjenica da je hrvatski zatvorski sustav prenapučen prema stavu ovog suda je notorna obzirom na nju u svojim odlukama jasno upućuje Ustavni sud RH, a i Pučki pravobranitelj u svom izvještaju. Međutim, prenapučenost i uvjeti boravka u zatvoru u Republici Hrvatskoj ipak se između tih zatvora razlikuju. U ovom je postupku među strankama nesporno da je tužitelj boravio u zatvoru u Zagrebu i to u Zatvoru u Zagrebu na I., V. (Centar za dijagnostiku), VI. i VIII. odjelu u sobama 5, 87, A1-115, 131, 137 i 146.

12. Saslušan kao stranka tužitelj SE je iskazao da je zbog kvadrature zatvoreničkih soba u kojima je bio smješten gubio svaku volju, da je smio izaći iz sobe u šetnju samo jednom dnevno, da se smio tuširati samo jednom tjedno, da je u sobama bilo žohara, da se nisu mogle počistiti koliko je trebalo te da je dobio svrab.

13. U bitnom suglasno opisanom iskazu tužitelja iskazao je i saslušan na prijedlog tužitelja kao svjedok DE koji je u isto vrijeme kao i tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu. Naime, i on je iskazao da je zatvorenika u zatvorskim sobama bilo puno obzirom na kvadraturu tih soba, da su svega na dva sata dnevno izlazili iz soba, da su se mogli tuširati najčešće jednom tjedno (samo ponekad dva puta) što je ljeti bilo posebno loše pa da su na umivaoniku u sobi improvizirali od boca šlaufe za pranje.

14. Tužena, pak, prema ocjeni suda ničim nije dokazala suprotno opisanim iskazima tužitelja i svjedoka. Naime, iz sadržaja isprava koje je predložila čitati (list 67 do 102 spisa) prema ocjeni ovog suda ne proizlazi ništa o mogućnostima kretanja zatvorenika u sobama, mogućnostima održavanja osobne higijene zatvorenika, mogućnostima održavanja zdravlja zatvorenika i sl. već samo da je Zatvor u Zagrebu provodio dezinsekciju i dezinfekciju, no ne i je li ista bila učinkovita. Tužena je, pak, sama sudu jasno navela da je tužitelj u Zatvoru u Zagrebu boravio u sobama sa još pet, šest ili sedam osoba, a da su sobe u kojima je boravio bile površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m2, da se u njima nalazio namještaj (stol, metalni ormarić za odlaganje odjeće, krevet) koji sasvim notorno umanjuje mogućnost kretanja po sobi, da zatvorenici u tim sobama konzumiraju hranu i da je sanitarni čvor sa WC-om u tim sobama odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm (ne do stropa) kao i da je zatvorenicima omogućeno tuširanje svega dva puta tjedno, a boravak na svježem zraku svega dva sata dnevno pa je sud prethodno opisanom opisu boravka tužitelja od strane samog tužitelja te saslušanog svjedoka koji je u bitnom suglasan i sa navodima tužene povjerovao pri čemu je uvažio i da je i sam sud očevidom ovog zatvora (list 292 do 294 spisa) utvrdio da su sobe u istom namještene i uređene kako je prethodno opisano.

15. Sud je tako na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da je tužitelj bio smješten u sobama površine svega 21,10 m2 sa još 5, 6 pa i 7 zatvorenika, da je u tim sobama bio smješten i namještaj (stol, stolice, kreveti), da su zatvorenici u sobama jeli svoje obroke, da se unutar tih soba nalazi i WC koji nije u potpunosti odvojen zidom niti vratima, da se unutar tog WC-a može koristiti i umivaonik te da su se mogli tuširati svega jednom do dva puta tjedno.

16. Na temelju utvrđenog, a osobito uzimajući u obzir da se oduzimanjem od utvrđene površine sobe prethodno opisanog sanitarnog čvora dobije površina od svega oko 2,80-3,30 m2 raspoloživog prostora po zatvoreniku, a što je ispod ili na donjoj granici prihvatljivog imajući u vidu praksu Europskog suda za ljudska prava te Konvencije pri čemu svakako treba imati na umu činjenicu da se radi o odraslim muškarcima različitih osobnosti i navika, što dovodi sasvim sigurno do povećanog stresa i napetosti kao i utvrđenja da se zatvorenička soba provjetrava jedino otvaranjem prozora, a da je WC, obzirom na broj osoba u sobi, u čestoj uporabi te je samo djelomično odvojen od ostatka sobe i provjetrava se kroz sobu, čime i neugodni mirisi i manjak privatnosti nedvojbeno mogu stvoriti nelagodu pri konstantnom boravku u takvoj sobi, u kojoj, valja naglasiti, zatvorenici dobivaju sve obroke, da je kretanje u sobi ograničeno stolom, stolicama, krevetima, da se tužitelj mogao najviše dva puta tjedno istuširati što prema ocjeni suda ne odgovora higijenskim standardima odnosno svakako nije dostatno, posebno kada se u obzir uzme broj zatvorenika u sobi i to odraslih muškaraca, a pranje na umivaoniku unutar sanitarnog čvora u sobi također sasvim sigurno ne odgovara higijenskim standardima te mogućnost samo dva sata dnevno izbivanja izvan sobe na zatvorskom dvorištu radi šetnje, sud je nedvojbeno zaključio da je tijekom boravka tužitelja u ovom zatvoru (a koji je među strankama do podnošenja predmetne tužbe nesporno trajao gotovo 16 mjeseci) na štetu tužitelja grubo povrijeđen čl. 3. Konvencije kao i odredbe ZIKZ. Pri tome valja reći da se izbivanje tužitelja izvan sobe radi dijagnostičke obrade, telefonskih razgovora te posjeta prema stavu ovog suda ne može smatrati dostatnom i prikladnom aktivnosti izvan zatvoreničke sobe, osobito u situaciji kada tužena nije ničim dokazala da su ova izbivanja za tužitelja bila česta kao i da mogućnost bavljenja sportom ne može nadomjestiti nedostatak minimalnog osobnog prostora, osobito u situaciji kada tužena ničim nije dokazala da se tužitelj određenim sportom zaista i bavio.

17. Cijeneći, dakle, duljinu ovakvih kumuliranih povreda od ukupno čak 16 mjeseci, koji se očituje osim u nedostatku osobnog prostora, održavanja osobne higijene i u nedostatku odgovarajućih aktivnosti i uvjeta kojima bi se taj nedostatak kompenzirao, za što je odgovorna tužena, kao i utjecaj na tužitelja, koji je radi toga osjećao nelagodu i frustraciju o čemu je prema ocjeni suda i jasno i uvjerljivo iskazivao, a što mu je povrijedilo osobnost, sud je imajući u vidu čl. 1100. ZOO-a ocijenio da mu zbog tih povreda pripada novčana naknada i to u zatraženom iznosu od 7.000,00 EUR, koji iznos bi trebao biti satisfakcija tužitelju za prekomjernu nelagodu, patnju i trpljenje preko nužne mjere koju podrazumijeva izdržavanje zatvorske kazne.

18. Ovdje valja reći da je saslušan kao stranka tužitelj iskazao i da su u zatvoru odbijali njegove zahtjeve da ga pregleda liječnik koje je više puta podnosio, da je morao biti vrlo dosadan da bi dobio pregled, a i da su se liječnici loše ponašali i da su mu samo trpali lijekove te je i saslušan kao svjedok DE iskazao da su tužitelju oticale noge, a da se u zatvoru na to i na uputnicu za liječenje koju je imao nisu obazirali. Ovi su iskazi, međutim, prema ocjeni suda kontradiktorni sa daljnjim iskazom tužitelja da je za vrijeme boravka u zatvoru u Zagrebu bio "dosta puta" kod liječnika te "više puta" kod liječnika psihijatra dok je tužena dostavom očitovanja liječnika (list 67 spisa) prema ocjeni suda dokazala da je tužitelju za vrijeme boravka u zatvoru u Zagrebu pružena primjerena liječnička pomoć obzirom iz sadržaja ovog očitovanja jasno proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 16 mjeseci bio čak 30 puta na liječničkom pregledu te da je dobio odgovarajuću terapiju lijekovima, a i da je proveo laboratorijske i razne specijalističke pretrage. Sud stoga na temelju izvedenih dokaza nije utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti propustom pružanja odgovarajuće liječnike pomoći.

19. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju pripada i pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata i to tekućih od 25. svibnja 2023. (dan nakon podnošenja zahtjeva ODO-u za mirno rješenje spora koji je među strankama nesporan), a temeljem čl. 1103. ZOO-a, po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

20. Sud je prigovor tužene radi prebijanja ovog potraživanja tužitelja sa njenim potraživanjem prema tuženiku ocijenio neosnovanim utvrdivši da je ovdje predmetno potraživanje tužitelja tražbina naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja tužitelja te primjenom odredbe čl. 200. st.1. toč. 4. ZOO-a kojom je propisano da takva tražbina ne može prestati prijebojem, a čija je prema stavu ovog suda nedvojbena namjera onemogućiti nedopušteno ponašanje dužnika, u ovom slučaju tužene u nanošenju štete poput predmetne zatvorenicima poput tužitelja te osigurati pružanje stvarnog zadovoljenja oštećeniku kao ostvarenje primarnog cilja popravljanja nanesene neimovinske štete, koje ciljeve u slučaju prijeboja svakako ne bi bilo moguće ostvariti.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, obzirom je u ovom sporu uspio, priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) i to trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 100 bodova (tbr. 32/1), sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podneska od 21.5.2024. od 100 bodova (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 13.6.2024., 27.11.2024. i 4.3.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR iznosi 1.200,00 EUR. Tužitelju je ovaj trošak dosuđen sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude. Zahtjev tužene za naknadom troškova ovog postupka ocijenjen je neosnovanim jer ista u ovom sporu nije uspjela pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 16. travnja 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju SE po punomoćnici

2. Tuženoj Republici Hrvatskoj po punomoćniku