Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-168/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupani po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 16. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 2. i 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, kreditna partija: 7103474645, od 18.1.2007. između tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju EB isplati ukupan iznos od 1.422,66 EUR (tisućučetiristodvadesetdvaeuraišezdesetšestcenti), koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenljivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak (CHF) ima vratiti tužitelju, kao i zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počam od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to;

- na iznos od 7,51 EUR počam od 09.02.2008. g. do isplate

- na iznos od 7,47 EUR počam od 14.03.2008. g. do isplate

- na iznos od 7,31 EUR počam od 14.04.2008. g. do isplate

- na iznos od 7,04 EUR počam od 14.05.2008. g. do isplate

- na iznos od 6,95 EUR počam od 14.06.2008. g. do isplate

- na iznos od 6,76 EUR počam od 15.07.2008. g. do isplate

- na iznos od 6,60 EUR počam od 14.08.2008. g. do isplate

- na iznos od 6,48 EUR počam od 16.09.2008. g. do isplate

- na iznos od 9,79 EUR počam od 14.10.2008. g. do isplate

- na iznos od 13,36 EUR počam od 14.11.2008. g. do isplate

- na iznos od 6,26 EUR počam od 16.12.2008. g. do isplate

- na iznos od 16,05 EUR počam od 14.01.2009. g. do isplate

- na iznos od 19,21 EUR počam od 14.02.2009. g. do isplate

- na iznos od 21,04 EUR počam od 14.03.2009. g. do isplate

- na iznos od 15,55 EUR počam od 15.04.2009. g. do isplate

- na iznos od 16,01 EUR počam od 14.05.2009. g. do isplate

- na iznos od 14,10 EUR počam od 16.06.2009. g. do isplate

- na iznos od 16,92 EUR počam od 14.07.2009. g. do isplate

- na iznos od 15,18 EUR počam od 14.08.2009. g. do isplate

- na iznos od 16,68 EUR počam od 15.09.2009. g. do isplate

- na iznos od 14,51 EUR počam od 14.10.2009. g. do isplate

- na iznos od 16,18 EUR počam od 14.11.2009. g. do isplate

- na iznos od 15,55 EUR počam od 15.12.2009. g. do isplate

- na iznos od 20,11 EUR počam od 14.01.2010. g. do isplate

- na iznos od 22,22 EUR počam od 16.02.2010. g. do isplate

- na iznos od 21,72 EUR počam od 16.03.2010. g. do isplate

- na iznos od 23,12 EUR počam od 14.04.2010. g. do isplate

- na iznos od 27,54 EUR počam od 14.05.2010. g. do isplate

- na iznos od 30,22 EUR počam od 15.06.2010. g. do isplate

- na iznos od 35,02 EUR počam od 14.07.2010. g. do isplate

- na iznos od 33,18 EUR počam od 14.08.2010. g. do isplate

- na iznos od 42,54 EUR počam od 14.09.2010. g. do isplate

- na iznos od 39,38 EUR počam od 14.10.2010. g. do isplate

- na iznos od 40,42 EUR počam od 16.11.2010. g. do isplate

- na iznos od 45,69 EUR počam od 14.12.2010. g. do isplate

- na iznos od 51,54 EUR počam od 14.01.2011. g. do isplate

- na iznos od 45,34 EUR počam od 15.02.2011. g. do isplate

- na iznos od 47,90 EUR počam od 15.03.2011. g. do isplate

- na iznos od 45,53 EUR počam od 14.04.2011. g. do isplate

- na iznos od 52,07 EUR počam od 14.05.2011. g. do isplate

- na iznos od 59,29 EUR počam od 14.06.2011. g. do isplate

- na iznos od 68,77 EUR počam od 14.07.2011. g. do isplate

- na iznos od 81,84 EUR počam od 17.08.2011. g. do isplate

- na iznos od 67,76 EUR počam od 14.09.2011. g. do isplate

- na iznos od 59,76 EUR počam od 14.10.2011. g. do isplate

- na iznos od 59,21 EUR počam od 15.11.2011. g. do isplate

- na iznos od 56,19 EUR počam od 14.12.2011. g. do isplate

- na iznos od 63,79 EUR počam od 14.1.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Djelomično se odbija u točci II. tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju EB isplati ukupan iznos od 26,48 EUR (dvadesetšesteuraičetrdesetosamcenti), koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenljivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak (CHF) ima vratiti tužitelju, kao i zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počam od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 1.8.2015., a od 1.8.2015., u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te nastavnim odlukama Hrvatske narodne banke o izmjeni Odluke o kamatnim stopama, i to;

- na iznos od 0,94 EUR počam od 21.03.2007. g. do isplate

- na iznos od 4,83 EUR počam od 23.10.2007. g. do isplate

- na iznos od 5,21 EUR počam od 21.11.2007. g. do isplate

- na iznos od 5,02 EUR počam od 21.12.2007. g. do isplate

- na iznos od 5,10 EUR počam od 22.01.2008. g. do isplate., u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju EB isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.572,21 EUR (tisućupetstosedmadesetdva euraidvadesetjedancent) s pripadajućim zateznim kamatama od 16. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne Službe u Koprivnici od 13. veljače 2024., broj Gž-1070/2021-4, ukinuta je presuda ovog suda od 29. travnja 2021., broj P-550/2019-22, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

2. Tužitelj je u tužbi naveo kako je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 18. siječnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila kreditna partija 7103474645, kojim kreditor, ovdje tuženik, odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kreditu, ovdje tužitelju, iznos od 13.430,14 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Korisnik kredita se obvezao navedeni iznos vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom o kreditu. Istim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 5 godina, odnosno u 60 mjesečnih obroka u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, kao i plaćanje redovne kamate koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s primjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,00% godišnje u kunskoj protuvrijednosti obračunao po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Tužena banka je u Ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tužene, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj smatra da odredbe članaka 2. i 6. koje se odnose na kamatu i valutu nisu dovoljno precizirale razloge i način izmjene redovne kamate u valutu za buduće razdoblje, dok se isto nije moglo niti utvrditi iz odluka tuženika. Tuženik je jednostrano mijenjao visinu mjesečnog anuiteta u odnosu na porast tečaja švicarskog franka prema hrvatskoj kuni, a isto tako i visinu kamatne stope povećavajući istu u odnosu na kamatu ugovorenu na dan sklapanja Ugovora. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev opisan pobliže u izreci presude uz naknadu parničnog troška tužitelju.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine, kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom postupku. Tuženik ističe i prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva, s obzirom da su prema tužbenom zahtjevu svi iznosi dospjeli prije 13.5.2015., dakle prije više od pet godina u odnosu na datum podnošenja ove tužbe. Tužitelj je bio upoznat s valutnim rizikom i to je bilo navedeno u članku 1. Ugovora, gdje je vidljivo da je kredit sklopljen u CHF. Banka nije mogla niti morala znati za rast tečaja CHF, odnosno da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti obraniti tečaj CHF naspram eura. Od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno o budućem smjeru kretanja tečaja. Tužitelj nije imao u vidu praksu suda Europske unije (ukazuje na C-186/16). Tuženik još jednom ističe kako je odlučna činjenica u ovom predmetu znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužitelj nije ničime dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF. Time je sasvim jasno kako banka nije propustila tužitelju pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu direktive 93/13. Tuženik predlaže da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Sud je dopustio na raspravi održanoj 22. listopada 2020. donio rješenje kojim dopušta preinaku tužbenog zahtjeva, a nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, uz napomenu kako je na sastanku predsjedništva građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenog 2021. donesen zaključak o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog vještačenja. Nakon što je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak tužitelj je svojim podneskom od 21. ožujka 2025. uredio tužbeni zahtjev i to točke II. i III. tužbenoga zahtjeva u valuti EUR, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22. -dalje u tekstu: Zakon o uvođenju eura).

5. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (stranice 7-9 spisa), otplatni plan kredita za kupnju motornog vozila (stranica 10 spisa), prometi po kreditu (stranice 11-15 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (stranice 16-21 spisa), opće uvjete poslovanja (stranice 46- 52 spisa), presudu od 9. srpnja 2020. (stranice 79-83 spisa). Provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji FB, dipl.oec. (Ivando konta j.d.o.o.), te je pročitao nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke od 16. lipnja 2020. (stranice 62-71 spisa). Saslušani su vještakinja financijsko- knjigovodstvene struke FB, dipl.oec. i tužitelj.

6. Ovaj sud nije izveo dokaz koji je predložio tuženik za saslušanjem osobnog bankara, a budući da tuženik nije predložio konkretnog svjedoka, već je predlagao općenito naznačenog svjedoka, pa tako niti u jednoj postupovnoj radnji nije naveo gore spomenute predviđene osobne podatke svjedoka (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetu broj Rev-882/2023-4 od 23. travnja 2024.).

7. Iz ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila (stranice 7-9 spisa) proizlazi kako je tuženik odobrio tužitelju kredit za kupnju motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti od 13.430,14 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uz promjenjivu kamatu temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika, s time da kamata na dan sklapanja iznosi 5,00% godišnje, uz rok otplate od 60 mjeseci.

8. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji FB, dipl.oec. proizlazi kako utvrđena razlika više plaćene kamate zbog promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovoreno kamatnu stopu od 5% iznosi 2.312,15 i svakomjesečno je prikazana u zadnjoj A koloni tabele 1 (stranice 3-5 nalaza i mišljenja). Utvrđena razlika više plaćenog anuiteta po tečaju višem od tečaja po kojem je tužitelju isplaćen kredit na dan korištenja kredita iznosi 8.606,43 kuna, a kako je prikazano svakomjesečno u zadnjoj e-konačno koloni tabele (stranice 7-8 nalaza i mišljenja). Ukupno na obje okolnosti preplaćeno kredita u iznosu 10.918,58 kuna, od čega 2.312,15 kuna po promjenjivoj kamatnoj stopi i 8.606,43 kune razlika tečaja zbog CHF valutne klauzule.

8.1. Nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke, prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

9. Saslušana na ročištu održanom kod ovog suda 22. listopada 2020., vještakinja FB, dipl.oec., iskazala je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 16. lipnja 2020., te nije imala ništa drugo za dodati, kao što nije bilo niti pitanja i primjedbi za vještakinju.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

11. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu kojeg je tužitelj učinio tuženiku temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 7103474645 od 18. siječnja 2007.

12. Među parničnim strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 7103474645, kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF-u i promjenjiva kamatna stopa, te je li tužitelj platio tuženiku iznos za koji tuženik nije imao pravnu osnovu, kao i je li nastupila zastara utuženog iznosa.

13. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik 18. siječnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 7103474645, kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 13.430,14, a da je ugovorena redovna kamata 5,00% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

14. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije budući da je kredit otplaćivao tužitelj, a kako je to sam i iskazao, dok uplatitelji navedeni u otvorenim stavkama su zapravo pravne osobe koje su uplaćivale navedeni novac od dijela tužiteljeve plaće, kod kojih je isti bio u radnom odnosu, odnosno putem kojih je primao plaću.

15. Suprotno tuženikovim navodima tijekom postupka, pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, obvezuje stranke u ovom postupku.

15.1. Naime, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., te odlukom broj Revt-575/16 od 03.10.2017., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.- dalje u tekstu: ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to

člancima 81., 82. i 90., a od 7.kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.-dalje u tekstu: ZZP/07), kao i člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. -dalje u tekstu: ZOO),

- da je tuženik u razdoblju 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.

15.2. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106 stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.

15.3. Naime, odredbom članka 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja reći i da pojam naknade štete u smislu članka 502.c ZPP- a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c, na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

15.4. Potrebno je reći da je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača na tuženiku (Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev- 18/2018-2 od 26.4.2020. jasno naveo kako je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nije potrošač upravo na banci, a ne na tužitelju).

15.5. Nadalje, s obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 2. tog ugovora, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

15.6. Isto tako, u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.

16. Prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

16.1. Tuženik nije dokazao okolnosti jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno o valuti kredita. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije pregovarao s tuženikom u vezi spornih odredbi Ugovora o kreditu. Naime, tužitelj u svom iskazu navodi da je banka imala tipski ugovor, odnosno, ugovor je već bio sačinjen i unosili su se podaci i iznos kredita. Ugovor je pročitao, ali nije te struke te ga nije baš mogo pratiti. Nije razumio da bi mu rata kredita mogla baš toliko narasti, ali je razumio da diže kredit u CHF. Nisu mu u banci kod tuženika upozorili na to da HNB ne štiti tečaj CHF, a da to čini u odnosu na EUR-o. Pri tome treba reći da prema stavu ovoga suda sam izbor valute iz zahtjeva za kredit nikako ne predstavlja pojedinačno pregovaranje. Potrebno je još jednom naglasiti da teret dokazivanja na tuženiku da je potrošač, odnosno tužitelj bio u predugovornoj fazi sklapanja ugovora obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao i da je obavješten o parametrima promjene kamatne stope.

16.2. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da ima status potrošača jer je vozilo kupio za osobnu namjenu. Slijedom navedenog, a budući da na tuženiku, na kojem je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, nije niti dokazao, a niti je učinio vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice u smislu odredaba ZZP-a, to se nedvojbenim utvrđuje status potrošača (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018 od 26 svibnja 2020.).

16.3. Dakle, slijedom svega navedenog, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, isto tako nije obavijestio tužitelja koliko bi mogao rasti anuitet zbog promjenjive kamatne stope.

16.4. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 18. siječnja 2007., dakle, u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se tužitelj na spomenute odluke i pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

17. Nadalje, a unatoč nespornoj činjenici kako je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, navodi se kako tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Ovo iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora, ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, odredbom članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetosti ne gasi, iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira na je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju, je li kredit otplaćen.

18. Slijedom svega navedenog, budući da se nije pojedinačno pregovaralo odnosno da su slijedeće odredbe Ugovora o kreditu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, uzrokovalo je znatnu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice potrošača, pa je stoga ovaj sud utvrdio da su odredbe o Ugovora kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu sukladno članku 81. stavku 1. u vezi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštene, te ništetne. Stoga je ovaj sud je utvrdio ništetnost odredbe iz članka 2. Ugovora o kreditu broj 7103474645, sklopljenog između tužitelja i tuženika 18.1.2007., u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke banke, te u dijelu iz članka 6. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Dakle, budući da su navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi članka 323. stavka 1. i 1111. stavka 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz povećanja kamatne stope i po osnovi porasta tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

20. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji FB, dip.oec., iz kojeg proizlazi da je ukupno preplaćen novčani iznos od 10.918,58 kuna, od čega iznos 2.312,15 kuna po promjenjivoj kamatnoj stopi i 8.606,43 kune razlike tečaja zbog CHF valutne klauzule koji se odnosi na promjenljive kamate i razlici tečaja zbog CHF valutne klauzule.

20.1. Uvidom u podnesak tužitelja od 21. ožujka 2025. vidljivo je kako je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev (specificirao ga) sukladno Zakonu o uvođenju eura, te je u istom naveo kako potražuje iznos od 1.449,14 EUR, po osnovi promjenjivih ugovornih kamata i valuti otplate anuiteta zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose. Međutim uvidom u 53 pojedinačna iznosa koja traži tužitelj sud je utvrdio kako je ukupni zbroj navedenih koje potražuje iznos od 1.443,76 EUR, pa je stoga za ukupno zatraženu razliku od 5,38 EUR-a valjalo odbiti tužitelja.

21. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

22. Nadalje, u vezi početka i tijeka zastarnog roka u vezi zahtjeva za isplatom pretplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, potrebno je reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.0.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4.7.2013.:

- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.6.2014. jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda od 13.6.2014., broj Pž-7129/13,

- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.6.2018. kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 1406.2018., to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.6.2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.6.2018. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.

23. Dakle, djelomično nije osnovan prigovor zastare restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti valutne klauzule. Ovdje je potrebno navesti da tužitelj tužbenim zahtjevom zahtjeva isplatu pretplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi valutne klauzule. Naime, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Visokog Trgovačkog suda od 13.6.2014., broj Pž-7129/13 u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.6.2014. kada je potvrđena u tom dijelu, odnosno zastara za restitucijske zahtjeve po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela je teći 13.6.2014., a tužba je podnesena 13. svibnja 2019., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina.

24. Kako je tužitelj prvotno tužbom potraživao iznos od 10.319,20 kuna, a za razdoblje od 1. veljače 2008. do 1. siječnja 2012. (ukupno za 48 mjeseci), dok je nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev 16.10.2020. i to na način da potražuje iznos od 10.918,58 kuna, a za razdoblje od 21.3.2007. do 14.1.2012. (ukupno za 53 mjeseca). Kako je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na način da sada potražuje od tuženika novčani iznos i za razdoblje od 21.3.2007., to je za navedeno od prvih 5 mjeseci potraživanje tužitelja u zastari, i to na iznos od 0,94 EUR počam od 21.03.2007. g. do isplate, na iznos od 4,83 EUR počam od 23.10.2007. g. do isplate, na iznos od 5,21 EUR počam od 21.11.2007. g. do isplate, na iznos od 5,02 EUR počam od 21.12.2007. g. do isplate i na iznos od 5,10 EUR počam od 22.01.2008. g. do isplate, odnosno ukupno 21,10 EUR-a.

24.1. U konkretnom slučaju ne radi se o preinaci tužbenog zahtjeva na način da tužitelj radi nepravu preinaku tužbenog zahtjeva, već on, u konkretnoj situaciji povećava postojeći tužbeni zahtjev, a na način da sada potražuje i za drugo (dodatno) utuženo razdoblje. Kako se u konkretnom slučaju ne može utvrditi radi li se o utuženom iznosu za promjenjivu kamatnu stopu ili valutnu klauzulu (budući da tužitelj nije pojedinačno zatražio u svojoj tužbi isplatu), već je isto samo zatražio u zbirnom iznosu, to ovaj sud nije mogao utvrđivati radi li se u konkretnom slučaju o promjenjivo kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, a teret dokaza o tome je na tužitelju, valjalo je, budući da je potraživanje tužitelja za promjenjivu kamatnu stopu u zastari, za navedenih pet mjeseci u ukupnom iznosu od 21,10 EUR za koje je preinačen tužbeni zahtjev, valjalo odbiti tužitelja.

25. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja po osnovi promjenjive kamatne stope i tečaja u iznosu od 1.422,66 eura zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos i to po stopi određenoj članka 29. stavka 2. ZOO, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

26. Tužitelju na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno članku 1114. u vezi članka 1115. i članka 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim, potrebno je reći da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (članak 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.

27. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bila nepošteni stjecatelj (članak 1115. ZOO-a), tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

28. Kako je za zatraženu razliku u iznosu od 5,38 EUR valjalo odbiti tužitelja, na način kako je to obrazloženo u točci 20.1. ovog presude, te za iznos od 21,10 EUR, na način kako je to obrazloženo u točci 24. ove presude, stoga je za ukupan iznos od 26,48 EUR, valjalo odbiti tužitelja i odlučiti kao u točci III. izreke ove presude.

29. Kako je tuženik uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva i zbog toga nisu prouzročeni dodatni troškovi, sud je utvrdio kako tužitelju pripada pravo na naknadu troška postupka sukladno članku 154. stavku 5. ZPP-a u vezi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

30. Tužitelju je priznata naknada troška postupka i to naknada troška sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.-dalje u tekstu: Tarifa), za sastavak obrazloženih podnesaka od 16.10.2020. (kojim se očitova na nalaz i mišljenje vještaka) i 21.3.2025. (kojim je uredio tužbeni zahtjev) za svaki u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, za zastupanja na ročištima od 18.2.2020., 22.10.2020. i 25.3.2025. za svako u visini od po 100 bodova sukladno Tbr. 9. točci 1. Tarife, te pristupa ročištu za objavu presude od 16.4.2025. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. točci 3. Tarife, uvećano za PDV 25% što ukupno iznosi 1.625,00 eura.

31. Tužitelju je priznata naknada troška sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 53,00 eura i za presudu u iznosu od 53,00 eura, te predujam za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, a što sveukupno iznosi 2.062,80 eura.

31.1. Tužena je izjavila žalbu protiv ranije presude posl. broj P-550/2019-22 od 29. travnja 2021. i rješenja s kojom je uspjela, jer je ta odluka ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl. broj Gž-1070/2021-3 od 13. veljače 2024. i Gž-1070/2021-4 od 13. veljače 2024., te će se odluka o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci. Tuženoj je priznat trošak sastava žalbe protiv presude posl. broj P-550/2019-22 od 29. travnja 2021. u iznosu 250,00 eura (Tbr. 10. točka 1. u vezi s Tbr. 7. Tarife) uvećano za pripadajući iznos PDV-a i žalbe protiv rješenja posl. broj P-550/2019-23 od 29. travnja 2021. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 10. točka 4. u vezi s Tbr. 7. Tarife) uvećano za pripadajući iznos PDV-a, dakle u iznosu 437,50 eura. Priznat joj je i trošak sudske pristojbe za žalbu u visini od 53,09 EUR, odnosno ukupan iznos od 490,59 EUR.

31.2. Nakon prijeboja troškova stranaka, i to troška tužiteljice u iznosu 2.062,80 eura i troška tužene u iznosu 490,59 eura proizlazi da je tužena u obvezi naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 1.572,21 eura na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 16. travnja 2025., kao dana presuđenja, pa do isplate, te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

32. Zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog odbijen je kao neosnovan, sukladno članku 154. ZPP, te je stoga odlučeno kao pod točkom V. točke ove presude.

Osijek, 16. travnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćnici tuženika