1              Poslovni broj: II Kž-Us-58/2023-5

Poslovni broj: II Kž-Us-58/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. Č. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog K. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I Us-32/2023-6 (K-Us-22/2018.) od 10. listopada 2023. o produljenju mjera opreza, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog K. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I Us-32/2023-6 (K-Us-22/2018.) od 10. listopada 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 98. stavka 2. točke (ispravno i točke 1.) 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.- dalje: ZKP/08.) protiv optuženika su produljene mjere opreza, i to: zabrana napuštanja boravišta u V., M., L. , na način da se optuženik dok traje ova mjera opreza ne smije udaljavati izvan područja Primorsko goranske županije, kao i obveza redovnog javljanja Policijskoj upravi Primorsko goranskoj, Prvoj policijskoj postaji i to načelniku navedene policijske postaje ili osobi koju on odredi, dva puta mjesečno i to 1. i 15. u mjesecu, o čemu su dužni voditi evidenciju u pisanom obliku.

1.1. Pod točkom II izreke optuženik je upozoren da će u slučaju nepridržavanja izrečenih mjere opreza te mjere biti zamijenjene istražnim zatvorom.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi K. Č. po branitelju, odvjetniku M. F., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "s obzirom da su u cijelosti ostvareni žalbeni razlozi, pobijano rješenje ukine".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud najprije pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje odluke o primjeni mjera opreza, a potom i dao jasne, dostatne, neproturječne i valjane razloge za svoju odluku i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i one koji se odnose na postojanje opasnosti od bijega na strani optuženika kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Potom je, također pravilno zaključio i valjano obrazložio da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno kombinacijom naloženih mjera opreza . Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.

6. Jednako tako, protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog otklanjanja opasnosti od bijega protiv optuženog K. Č. potrebno produljiti mjere opreza zabrane napuštanja boravišta i obveze redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu iz članka 98. stavka 2. točke 1 i 3. ZKP/08., kao i da primjena ovih mjera opreza s uspjehom otklanja opasnost da će optuženik pobjeći.

6.1. Prije svega, kraj činjenice postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, a kako je već utvrđeno rješenjem kojim je potvrđena optužnica, prvostupanjski sud činjenice njegove ranije nedostupnosti sudu zbog boravka na nepoznatoj adresi u drugoj državi uz okolnost da o preseljenju u drugu državu nije izvijestio sud, a zbog čega je posljedično u ovom predmetu već boravio u istražnom zatvoru, koji je bio određen protiv njega iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., s pravom povezuje s težinom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, kao i zapriječenom kaznom, te pravilno zaključuje da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od bijega, zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

6.2. Nadalje, opravdano prvostupanjski sud nalazi da se ista svrha, a to je otklanjanje opasnosti od bijega, može s uspjehom ostvariti primjenom mjera opreza. To potvrđuje i protek od gotovo 10 mjeseci od izricanja mjera opreza. Kroz to vrijeme se optuženi K. Č. prema podacima iz spisa, pridržavao izrečenih mu mjera opreza.

7. Međutim, protek vremena od izricanja mjera opreza te problemi i komplikacije na koje žalitelj nailazi uslijed njihove primjene, suprotno opetovanim žalbenim navodima optuženika, ne umanjuju opasnost od bijega. S obzirom da i nadalje postoje naprijed iznesene okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženi K. Č. napuštanjem teritorija R. H. u svrhu izbjegavanja kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv, mogao postati nedostupan tijelima kaznenog progona, osnovano je prvostupanjski sud produljio primjenu mjera opreza navedene u izreci pobijanog rješenja.

8. U tom kontekstu u odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg žalbom opetovano ističe optuženik navodeći da se pobijana odluka poziva na okolnosti koje su postojale prije nego su same mjere određene, napominje se da protek vremena od prve primjene mjera opreza do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena. Ujedno se ponavlja žalitelju da je svojim ranijim skrivljenim ponašanjem (bijeg) sam izazvao primjenu mjera opreza, kao u ostalom i mjeru istražnog zatvora.

9. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu dovedeni u pitanje niti opetovanim žalbenim navodom optuženika da su navedene mjere opreza "arbitrarne", "suviše otegotne i nerazmjerne" te se ponavlja žalitelju da mjera opreza u sebi sadržava minimum društvenog opreza i minimum ograničenja ljudskih prava koja mu pripadaju, u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, kao niti žalbenim navodom kojim žalitelj ističe svoje redovne odazive pozivima suda.

10. Isto tako, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu dovedeni u pitanje niti opetovanim isticanjem žaliteljevog nezadovoljstva duljinom trajanja postupka, jer mu mjere opreza nisu na snazi od samog početka postupka, već unazad 10 mjeseci.

11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. studenoga 2023.