Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-3903/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Karmen Novak-Hrgović, predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin, u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika OĐ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 113/23.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 28. ožujka 2025., poslovni broj: Pp-3913/2024-2, na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika OĐ protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 28. ožujka 2025. poslovni broj: Pp-3913/24-2 kao neosnovana.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se prigovor okrivljenika OĐ kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik OĐ je dužan platiti paušalne troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim rješenjem Općinski sud u Osijeku oglasio se stvarno nenadležnim za vođenje prekršajnog postupka protiv okrivljenika OĐ s obrazloženjem da je prigovor protiv prekršajnog naloga podnesen zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, te je odlučio da će nakon pravomoćnosti rješenja predmet dostaviti stvarno nadležnom sudu.

2. Protiv tog rješenja okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu u kojoj navodi kako se ne slaže s pobijanim rješenjem.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je pobijano prvostupanjsko rješenje o stvarnoj nenadležnosti pravilno i zakonito.

5. Naime, odredbom članka 95. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona propisano je da je Visoki prekršajni sud RH nadležan odlučivati o prigovorima protiv prekršajnih naloga svih ovlaštenih izdavatelja kada je prigovor podnesen zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, troškovima postupka, oduzimanja imovinske koristi ili oduzimanja predmeta.

6. Obzirom je okrivljenik podnio prigovor zbog sankcije, odnosno izrečene novčane kazne i zaštitne mjere jasno je da prigovor podnosi zbog osnove iz članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Takav prigovor je i obrazložio te naveo kako do sada nije kažnjavan te predlaže da se novčana kazna smanji ili izrekne opomena te ukine zaštitna mjera. Prema tome, budući da je okrivljenik podnio prigovor zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, to za odlučivanje o tom prigovoru nije nadležan općinski sud, kako je o tome pravilno odlučio prvostupanjski sud.

7. Slijedom navedenog, žalbu okrivljenika trebalo je odbiti kao neosnovanu.

8. Stoga je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

9. Budući da je okrivljenik prigovor protiv predmetnog prekršajnog naloga podnio zbog osnove iz članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, to je ovaj sud kao stvarno nadležan odlučio o tom prigovoru.

10. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljenik OĐ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.

10.1. Istim nalogom, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

10.2. Okrivljenik je nadalje obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

11. Protiv tog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.

11.1. Okrivljenik navodi da do sada nije kažnjavan, pa predlaže smanjenje novčane kazne ili izricanje opomene te ukidanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

11.2. Okrivljenik predlaže da se iz navedenih razloga prigovor prihvati.

12. Prigovor je neosnovan.

13. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu počinjene povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Razmatrajući odluku o kazni u povodu prigovora okrivljenika u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Naime, izrečena kazna u minimalno propisanoj mjeri primjerena je težini i opasnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik ne ističe (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže mjere izrečene novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.

15. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u pogledu navoda prigovora ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, na temelju odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na težinu i pogibeljnost djela, opravdano i zakonito izrekao navedenu zaštitnu mjeru. Težina prekršaja ogleda se u izrazito visokom stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika i okolnostima postupanja konkretne prilike čime je velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju, razmjerno značaju djela i osobinama ličnosti počinitelja te očito nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Navodi prigovora o potrebi za vozačkom dozvolom za posao koji obavlja ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.

16. Odluka o troškovima prvostupanjskog prekršajnog tijela pravilna je i zakonita, sukladna Rješenju o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova (NN broj 55/11., 58/11.,100/12., 110/14. i 45/16.) prema kojem naknada paušalne svote troškova za izdavanje prekršajnog naloga iznosi 66,36 eura.

17. Nadalje, odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena unutar raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) bliže minimalno propisanom iznosu (od 13,27 do 663,61 eura) s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

18. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v. r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, tužitelja.