Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3669/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠJ, kojeg brani Darko Gojak, odvjetnik iz Karlovca, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), rješavajući o žalbi okrivljenika ŠJ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 6. ožujka 2025., broj: Pp-1487/2022-6, na sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I Povodom žalbe okrivljenika ŠJ, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se temeljem odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), odbija optužba podnesena protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanog pod točkom 3. izreke pobijane presude.

II Uslijed odluke iz točke I. ove presude žalba okrivljenika je u tom dijelu postala bespredmetna.

III Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ŠJ i pobijana presuda se u preostalom dijelu potvrđuje.

IV Uslijed odluke iz točke I. ove presude, pobijana presuda se preinačuje u odluci o novčanoj kazni na način da se prihvaća utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, za prekršaj opisan pod točkom 1. izreke pobijane presude, temeljem istog pravnog propisa, te se prihvaća utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, za prekršaj opisan pod točkom 2. izreke pobijane presude, temeljem istog pravnog propisa, pa se temeljem članka 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku ŠJ izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 2.660,00 (dvijetisućešesto) eura, od koje mu nakon uračunatog zadržavanja preostaje za platiti iznos od 2.620,18 (dvijetisućešestodvadeset eura osamnaest centi) eura, a taj iznos je dužan platiti u roku od 180 dana od dana primitka ove presude. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine navedenog iznosa, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22).

V Temeljem odredbe članka 139. članka 6. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik ŠJ oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik ŠJ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te novčanom kaznom u iznosu od 20,00 eura, zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, pa mu je temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.660,00 eura, od koje mu je nakon uračunatog zadržavanja preostalo za platiti 2.620,18 eura, te mu je odobreno obročno plaćanje.

2. Istom presudom, temeljem članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

3. Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 31,00 eura.

4. Protiv navedene presude okrivljenik pravodobno je podnio žalbu sadržajno zbog odluke o novčanoj kazni, te ističući prigovor zastare za djelo opisano pod točkom 3. izreke pobijane presude.

5. Žalba je djelomično bespredmetna.

6. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da je u ovom predmetu u odnosu na prekršaj iz članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupka.

7. Naime, kako je odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da za navedeni prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret apsolutna zastara prava na prekršajni progon nastupa protekom tri godine od dana počinjenja prekršaja, te kako je prema okrivljenju inkriminirano djelo počinjeno dana 20. ožujka 2022., trebalo je optužbu podnesenu protiv okrivljenika u tom dijelu odbiti.

8. Žalba je djelomično neosnovana.

9. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u preostalom pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odluci o kazni povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno i zakonito utvrdio novčane kazne za prekršaje opisane pod točkom 1. i 2. Stoga ovaj sud smatra da ukupna novčana kazna nije prestroga, da je primjereno odmjerena s obzirom na težinu i značaj počinjenih prekršaja, stupanj krivnje okrivljenika, opasnost djela i svrhu kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona).

11. Međutim, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 39/13), koji je stupio na snagu 1. lipnja 2013. godine, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07 i 39/13) i okrivljenika upozoriti da će se, ukoliko u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.

12. Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika od obveze plaćanja paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir žalbene navode.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. travnja 2024.

Izvjestiteljica:

Predsjednik vijeća:

Sofija Kovačević, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.