Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-815/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Lovri Andrijaševiću, odvjetniku u Splitu, radi prestanka uznemiravanja i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 1152/2024 od 29. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice, kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1152/2024 od 29. siječnja 2025

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj IE, OIB: [osobni identifikacijski broj] da uspostavi prijašnje stanje na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] na način da vrati, odnosno sagradi suhozid koji se nalazi na međi koja dijeli nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] od nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koja međa je, prema Skici lica mjesta koja je sastavni dio vještva Petra Vrdoljaka, stalnog sudskog vještaka za geodeziju od veljače 2013. a koje Vještvo čini sastavni dio ove Presude, označena isprekidanom plavom linijom i proteže se od točke A do točke E, te posadi 3 bora koja su se nalazila na nekretninama tužiteljice označenima kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], i to na dijelu tih nekretnina koji je na Skici lica mjesta koja je sastavni dio vještva Petra Vrdoljaka, stalnog sudskog vještaka za geodeziju od veljače 2013. a koje Vještvo čini sastavni dio ove Presude, označen točkom C i D, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj IE, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 ( petnaest) dana naknaditi tužiteljici TE, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 ( tri) postotna poena."

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

I Odbija se prijedlog radi osiguranja određivanjem privremene mjere koji glasi: " I. Zabranjuje se tuženoj IE poduzimanje bilo kakvih radova ili poduzimanje bilo kakvih drugih radnji kojima se mijenja postojeće stanje na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

II. Ova privremena mjera trajat će do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

III. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu."

II Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženici, u roku od 15 dana, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.908,46 eura.

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 2.908,46 eura, a do zatraženog iznosa.

3. Žali se tužiteljica koji pobija prvostupanjsku presudu, zbog svih žalbenih razloga u smislu odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači presudu prvostupanjskog suda na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev uz nalog tuženici da tužiteljici naknadi trošak postupak uvećano za sastav žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelje na odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV).

7. Po provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je naknadno istaknula tuženica nije osnovan,

- da je svjedok ZE pok. F iskazao da je dio koji je dijelio čestice obitelji ZE i susjednih čestica bio u travi i šiblju pa da se nije mogao vidjeti zid čak i da je postojao,

- da je ZE sin I ( brat tuženice) iskazao da tuženica i njen suprug nisu vršili nikakve radove na granicama predmetnih čestica, a na česticama koje su položene iza čestica na kojima je izgrađena kuća tuženice da nikada nije vidio nekoga da nešto na njima radi,

- da je svjedokinja T iskazala da je na dnu parcele koju je njen ujak prodao Z ( prema kupoprodajnom ugovoru od 23. prosinca 2005.), a ovaj kasnije zamijenio s pok. OE (prema ugovoru o zamjeni zemljišta od 12. siječnja 2006.), bio ranije jedan nesavršeni suhozid, a pri tom misli na to da je na taj suhozid bila pala jedna "gomila", odnosno da se jedan dio "malo odvalio", a drugi ostao, da zna da je na tom području bilo nekakvih desetak stabala borova, ali ne zna jesu li ti borovi i dalje tamo, da joj nije poznato da je tu nekretninu ikada netko čistio,

- da je svjedok Z iskazao da je čuo kako postoji spor oko zida koji je na granici između [adresa] i [adresa], ali danas da taj zid da ne postoji, ne zna koliko godina zid ne postoji, ali mu je poznato da je oko istog zida još i pok. gospodin OE bio u sporu, da su na toj nekretnini postojali borovi i ranije i da postoje i danas, da pok. ŠE nekretninu nije čistio, a pok. JE da je nakon zamjene nešto čistio, obrađivao i ogradio, ali ne zna koliko dugo nakon zamjene je to rađeno, da su gospođa i gospodin JE svjedoku govorili da imaju problem s tuženicom oko tog zida,

- da je sud u dva navrata održao očevid uz sudjelovanje vještaka geodeta iz kojih nalaza i mišljenja proizlazi da se radi o česticama koje se ne nalaze u ravnini nego su [katastarska čestica] položene na višoj razini od [katastarska čestica] i da svojevrsnu prirodnu granicu između nekretnina u posjedu stranaka predstavljaju ostaci nekadašnjeg zida, odnosno suhozida koji je nepravilnog oblika i uslijed proteka vremena, prirodnih razloga i neodržavanja da je prerastao u gomilu nepravilno položenog kamena, odnosno da se sadašnje stanje može definirati jedino kao svojevrsni "podzid" koji ne prati katastarsku među između spomenutih nekretnina,

- da nije sporno da je tuženica uklonila, skinula, dio kamenja s nekadašnjeg suhozida, odnosno današnjeg podzida niti je sporno da je tuženica uklonila ( posjekla) nekoliko stabala borova ( tri),

- da je sporno na kojem dijelu je tuženica te radnje poduzela, odnosno gdje su se nalazila kamenja i borovi koje je uklonila,

- da ni jedan vještak nije mogao evidentirati mjesto gdje su se nalazili posječeni borovi jer su očevidi održani godinama nakon što su isti uklonjeni, a jedino da je od strane tužiteljice ukazano na rupe gdje su se isti nalazili prije uklanjanja i to bez drugih dokaza iz kojih bi to proizlazilo, da isto vrijedi i za uklonjeni kamen.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud na temeljem izvedenih dokaza zaključuje da uvjeti iz čl. 167. st.1. i 2. ZV nisu ispunjeni. Tužiteljica da je temeljem članka 219. stavak 1. ZPP trebala dokazati činjenicu da je tuženica počinila uznemiravanje opisano u tužbi, odnosno da je radnje koje je poduzela počinila na česticama koje su u vlasništvu, odnosno posjedu tužiteljice, odnosno njene prednice. Ista da to nije dokazala, pa da je sud odluku donio primjenjujući i čl. 221. a ZPP. Prijedlog za određivanje privremene mjere da nije osnovan jer da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz odredbe članka 298. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05) za donošenje iste.

9. Tužiteljica traži zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva na svojoj nekretnini (actio negatoria - čl. 167. ZV, tvrdeći da je tuženica poduzela određene radnje na njenoj nekretnini (rušenje suhozida i sječu borova), kojima joj je uznemirila pravo vlasništva. Pravom vlasničkom tužbom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tužbom tužiteljica kao vlasnik - posjednik zahtijeva od osobe koja je na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njenih vlasničkih ovlasti da prestane s uznemiravanjem (čl. 167. st. 1. ZV). Da bi ostvarila zaštitu prava vlasništva ovom tužbom, tužiteljica mora dokazati da je stvar njeno vlasništvo te da ju tuženica uznemirava u izvršavanju ovlasti na stvari, dok je na tuženici teret dokazivanja da uznemiravanje nije bespravno (čl. 167. st. 2. ZV).

10. U parnici radi prestanka uznemiravanja posjeda pasivno je legitimiran tuženik (čl. 167. st. 1. ZV) koji bespravno uznemirava vlasništvo tužitelja. To može biti svatko tko čini radnju uznemiravanja, bez obzira čini li to u svoje ime i na svoju korist ili u ime treće osobe. Uz osobu koja bespravno uznemirava tužitelja, tuženik može biti i osoba po čijem se nalogu uznemiravanje vrši, kao i ona u čiju se korist uznemirava vlasnika, ako je ona tu korist odobrila ili se njome služi direktno ili indirektno .

11. Neosnovane su žalbene tvrdnje žalitelja o postojanju bitnih povreda postupka (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP), jer je pobijana presuda u svim svojim dijelovima (izreka, obrazloženje) potpuno jasna, u njoj su navedeni jasni i međusobno neproturječni razlozi na temelju kojih ju je moguće na valjan način ispitati, a sud prvog stupnja nije učinio ni bilo koju drugu bitnu povredu postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po služenoj dužnosti.

12. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP, a o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Suprotno žalbenim tvrdnjama žaliteljice, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je temeljem predlaganih i izvedenih dokaza na izvjestan način utvrdio da tužiteljici ne pripada pravo na zaštitu od uznemiravanja jer nije dokazala da ju je tuženica uznemiravala na način da je uklonila suhozid u vlasništvu-posjedu iste niti je dokazala da je posjekla tri bora sa čestica u vlasništvu iste, a to ne proizlazi ni iz nalaza i mišljenja vještaka mjernika (na terenu od točke B preko C i D do E nema kamenog suhozida za koji bi mogao iskazati da na terenu predstavlja međnu crtu a na mjestu označen slovima C i D za koje je tužiteljica iskazala da su bili borovi nema nikakvih dokaza da su bili tu), kao i ostalih izvedenih dokaza.

14. Kako tužiteljica nije dokazala da ju je tuženica poduzetim radnjama uznemiravali u vlasničkim pravima to nema mjesta ni prihvaćanju tužbenog zahtjeva u odnosu na istu.

15. Za navesti je da se Hrvatski parnični postupka temelji na dominantnoj primjeni raspravnog načela (članka 7. stavka 1. i članak 219. stavka 1. ZPP) to znači da su stranke te koje moraju navesti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore, te predlagati dokaze kojim se utvrđuju te činjenice. Tužiteljica mora, dakle, navesti sve one činjenice koje su pravno relevantne za nastupanje onih pravnih posljedica koje se u tužbenom zahtjevu ističu te predložiti dokaze za utvrđenje istinitosti svojih tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica.

16. Sud ne samo da nije dužan, nego i ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još neke činjenice koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kad posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati – članak 7. stavka 2. ZPP).

17. To u konkretnom slučaju znači da je tužiteljica trebala dokazati da ju je tuženica ometala u izvršenju njenih vlasničkih prava glede predmetnih nekretnina, što nije.

18. Po ocijeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu o sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

19. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, pravilno obračunao troškove koji su bili ne ophodi za vođenje ovog postupka, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi žaliteljice.

20. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žaliteljice valjalo odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1.i 2. ZPP.

Splitu, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac