Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-191/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranja d.d., OIB: 75665455333, iz Zagreba, Planinska 13A, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Šarac odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović Šarac i Topić u Zagrebu, protiv tuženika Lovačko društvo "Lepus", OIB: 51450668271, Brtonigla, Bunarska 3, zastupanog po punomoćniku Matku Sanjinu Jovanoviću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jovanović Staver & Perušinović iz Poreča, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj Povrv-183/2022-83 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj Povrv-183/2022-83 od 19. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-183/2022-83 od 19. prosinca 2024. suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Alide Crljenica iz Pule, posl. br. Ovrv-775/14 od 17. srpnja 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 1.699,76 eura (tisuću šesto devedeset devet eura i sedamdeset šest centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. srpnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od 4.203,35 eura (četiri tisuće dvjesto tri eura i trideset pet centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, a koju je stopu Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, za iznos od 576,32 eura, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka se odbija.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi trošak sastava žalbe.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao osiguratelja, da njemu tuženik kao osoba odgovorna za štetu, isplati iznos od 1.699,76 EUR/12.806,82 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2013. pa do isplate, koji iznos je tužitelj isplatio oštećeniku za imovinsku štetu nastalu 6. lipnja 2013. naletom srndaća na vozilo marke "Citroen Jumper" reg. oznaka [registarska oznaka].

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

6. Nesporno je između parničnih stranaka da je 6. lipnja 2013. oko 23,45 sati AL vozač teretnog vozila "Citroen Jumper", reg. oznaka [registarska oznaka], prednjim dijelom tog vozila udario srndaća koji je pretrčavao državnu cestu D 301 i da je tom prilikom divljač uginula na licu mjesta.

7. Sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, a koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

8. Uzimajući u obzir kako je provedenim prometnim vještačenjem iz pisanog nalaza i mišljenja i iskaza vještaku Aisma Ahmetovića utvrđeno da je vozač AL u trenutku naleta na srndaća upravljao brzinom od oko 84 km/h što je 4 km/h iznad dopuštene brzine na toj dionici od 80 km/h ali u granicama dopuštene pogreške i zakonom propisane tolerancije od 10%, da isti vozač od početka izlijetanja divlje životinje-srndaća na kolnik pa do trenutka udara od oko 0,96 sekundi nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje naleta zaustavljanjem vozila jer navedeno vrijeme od 0,96 sekundi graniči sa prosječnim vremenom reagiranja na kočenje koji iznosi 0,8 sekundi, da je dionica državne ceste D 301 na kojoj je došlo do štetnog događaja u uzdužnom usponu od 6% i lijeva prometna traka kojom se kretalo predmetno vozilo je namijenjena za kretanje vozila do 80 km/h, dok je dodatna prometna traka namijenjena za kretanje vozila koja zbog uzdužnog uspona i opterećenja ne mogu razviti veću brzinu od 60 km/h, što je propisno označeno prometnim znakom i vozač je slobodan izabrati traku u kojoj će se kretati, pravilno se sud prvog stupnja pozvao na odredbu članka 51. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne Novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 902/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/22 – dalje ZOSPC) i pravilno zaključio da vozač AL nije doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja, te da nije životno niti logično očekivati da bi on na dijelu ceste gdje postoje dvije prometne trake za kretanje u istom smjeru, neovisno o uvjetima na cestama, vozač smanjio brzinu kretanja na gotovo u pola manju od dopuštene tj. na manju od 46 km/h pri čemu bi zaustavio vozilo i izbjegao nalet na divljač.

9. Tuženik se u žalbi poziva na odredbu članka 51. stavak 1. ZOSPC-a i navodi da je vozač u konkretnom slučaju morao prilagoditi brzinu uvjetima na cesti, s obzirom na postojanje uvjeta na cesti koji su navedeni u policijskom zapisniku i s obzirom na postavljeni prometni znak "divljač na cesti", što se međutim ne može prihvatiti kao osnovano. Naime, navedeni vještak Aism Ahmetović je na ročištu 7. studenog 2024. decidirano iskazao kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir konkretne uvjete na cesti: neosvijetljeno, noć i magla, da je upravo zbog postavljenog prometnog znaka "divljač na cesti" na mjestu gdje je došlo do štetnog događaja smanjeno ograničenje brzine na 80 km/h i da je pri toj brzini ukoliko vozač poštuje maksimalno dopuštenu brzinu vozač je siguran bez obzira na vremenske uvjete da li se radi o danu, noću, suhom ili mokrom kolniku, dok se tuženik u žalbi poziva na sudsku praksu koja nije primjenjiva u ovom predmetu jer nije činjenično identična kao u ovom predmetu.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika o tome da brzina od 46 km/h pri kojoj je vozač mogao zaustaviti vozilo i time izbjeći nalet na divljač, predstavlja optimalnu brzinu kretanja s obzirom na konkretne uvjete na cesti, valja navesti da tako nešto ne proizlazi iz provedenog prometnog vještačenja, te da tuženik iako je nakon saslušanja navedenog vještaka ostao kod svog prigovora nije predložio da se ponovno provede vještačenja po drugom vještaku prometne struke.

11. Tražbina tužitelja u ovom predmetu je regresna tražbina po osnovi zakonske subrogacije iz članka 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO), a odgovornost 1.tuženika za štetu trećim osobama zbog naleta divljači na cesti prosuđuje se prema odredbi članka 1063. – 1067. ZOO- a, te odredbi članka 83. Zakona o lovstvu (Narodne Novine 140/05, 75/09, 14/14 – dalje ZL).

12. Budući da je do naleta navedenog teretnog vozila na srndaća došlo na državnoj cesti D 301, na području kojim upravlja tuženik kao lovoovlaštenik, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu u smislu odredbe članka 83. ZL-a, u vezi odredbe članka 1063. ZOO-a, s time da divljač koja dospije na cestu na kojoj se odvija promet je opasna stvar i za štetu od opasne stvari u smislu odredbe članka 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik ili osoba koja obavlja opasnu djelatnost, odnosno prema odredbi članka 1066. stavak 1. ZOO-a umjesto vlasnika odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda.

12.1. Tuženik Lovačko društvo nije vlasnik divljači, već se smatra osobom kojoj je ta divljač povjerena, dakle imatelj opasne stvari u smislu odredbe članka 1066. ZOO- a i odgovara za štetu od divljači u prometu po principu uzročnosti u smislu odredbe članka 1063. ZOO-a.

13. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 1067. ZOO-a za oslobođenje od odgovornosti tuženika na kojem je teret dokaza o tome da šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti, te da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

14. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u izrijeci ove presude.

U Karlovcu 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec