Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-191/2025-7

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, zastupane po punomoćniku Krešimiru Matekoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ines Bojić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja Hrvatske radiotelevizije, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3386/2013-45 od 4. studenoga 2016., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba tužitelja Hrvatske radiotelevizije kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3386/2013-45 od 4. studenoga 2016.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, javnoj ustanovi, OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3., naknaditi tuženiku ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućepetstotinaeura) u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika ŠP za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3386/2013-45 od 4. studenoga 2016. pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete usmjeren na isplatu iznosa od 50.000,00 kuna sa zateznom kamatom, a također odbijen je i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna.

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, te obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka podredno da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-900/2016-3 od 10. rujna 2018. prihvaćena je žalba tužitelja kao osnovana, preinačena je prvostupanjska presuda te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kuna sa zateznom kamatom kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.064,80 kuna sa zateznom kamatom.

2.2. Povodom ustavne tužbe tuženika ŠP, ustavni sud je odlukom broj U-III-2059/2022. od 6. ožujka 2025. usvojio ustavnu tužbu, ukinuo presudu Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-900/2016-3 od 10. rujna 2018. te predmet vratio Županijskom sudu u Vukovaru na ponovni postupak.

2.3. Dakle, u daljnjem tijeku ovog postupka bilo je potrebno ponovno odlučiti o žalbi tužitelja.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja. U odgovoru na žalbu tuženik reproducira svoje navode iznijete tijekom postupka.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi upire tužitelj. Također obrazloženje presude sačinjeno je u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom štete, a koja se očituje u povredi tvrtke, časti, ugleda i dostojanstva tužitelja. Naime, tužitelj tužbom potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti obzirom je tuženik iznio niz neistinitih i štetnih informacija o tužitelju navodeći: "razbojnici, kukavice i bijednici, razbojnička banda", a što je sve objavljeno 8. svibnja 2014. na internet portalu You Tube na kanalu pod nazivom "Udruga pravednik". Stoga tužitelj potražuje isplatu u iznosu od 50.000,00 kuna.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja je u bitnome utvrdio:

- da je tuženik 8. svibnja 2013. pristupio u prostorije tužitelja radi snimanja izjave tuženika u svrhu predstavljanja kandidacijske liste za Gradsku skupštinu grada Zagreba;

- da je tuženik od strane djelatnika tužitelja prekinut u davanju izjave;

- da je izjavu tuženika snimio predsjednik "Udruge pravednik" SP;

- da je ispred zgrade Hrvatske radiotelevizije tuženik dao izjavu koju je snimio SP te koja je istog dana objavljena na Internet portalu You Tube;

- da je tuženik u svojoj izjavi koristio riječi: "razbojnici, kukavice i bijednici, razbojnička banda";

- da se sporna riječ "razbojnici" ne odnosi na tužitelja;

- da se sporne riječi "kukavice i bijednici, razbojnička banda" odnose na djelatnike tužitelja;

- da riječi "kukavice, bijednici i razbojnička banda" predstavljaju uvredljive tvrdnje;

- da jačina povrede osobnosti i njezin intenzitet ne opravdavaju dosudu naknade štete;

- da je tužitelj javna ustanova i kao takav mora pokazati viši stupanj toleranciju na kritiku od osoba koje nisu u takvoj poziciji;

- da je tuženik osoba koja nije poznata široj javnosti.

8.1. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i u fazi žalbenog postupka sporno je, je li spomenutim navodima tuženika povrijeđena tvrtka, dostojanstvo, ugled i čast tužitelja, je li tužitelju nanesena šteta, te postoje li okolnosti koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno analizirao iskaz svjedoka ČP. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju opširno naveo što je iskazivao svjedok ČP, njegov iskaz je doveo u komparaciju s iskazima drugih saslušanih svjedoka i stranaka te je izveo zaključak da pravo osobnosti tužitelja nije povrijeđeno u takvom trajanju i takvom intenzitetu da bi opravdavalo dosudu nakane neimovinske štete. Prvostupanjski sud je detaljno analizirao iskaz svjedoka ČP te na njegovim ključnim dijelovima koji se tiču jačine intenziteta i njegovog trajanja zasnovao svoju odluku. Dakle, prvostupanjski sud je detaljno analizirao ključne dijelove iskaze svjedoka ČP, a koji su bili od važnosti za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9.1. U odnosu na činjenicu da je tuženik nakon spornog događaja susreo GP koji je tom prigodom vikao na tuženika da mu je tuženik ugrozio posao zbog štetnih i neistinitih izjava navodi se kako se radi o subjektivnom stavu GP, a koji tijekom dokaznog postupka nije potkrijepljen objektivnim dokazima. Također navedena činjenica ne ukazuje na to da je javnost stekla negativnu predodžbu o tužitelju.

9.2. U odnosu na činjenicu da je ČP, kao ravnatelju tužitelja bila određena osobna policijska zaštita obzirom su se događali brojni incidenti koji su izravno i neizravno povezani s objavom spornih navoda, navodi se kako tijekom postupka tužitelj nije dokazao koji su ti incidenti bili povezani s objavom spornog video materijala. Činjenica da su pojedini građani svjedoku ČP dobacivali uvredljive riječi ne ukazuje na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja tim više jer je interes za spornu snimku padao kako je vrijeme prolazilo. Dakle, ne radi se o intenzitetu i trajanju koje bi dovelo do povrede prava osobnosti tužitelja. Osim toga tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi poslovni partneri tužitelja izbjegavali tužitelja, otkazivali eventualno ranije dogovorene ugovore ili na drugi način iskazivali negativan stav prema tužitelju. Činjenica da su isti postavljali pitanja oko spornog događaja ne ukazuje da su poslovni partneri tužitelja izgubili povjerenje u tužitelja ili pak da su građani izgubili povjerenje u tužitelja.

9.3. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojim se osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da se tužitelj nije obratio tuženiku radi uklanjanja predmetne snimke s interneta navodi se kako je tužitelj podnio tužbu protiv "Udruge pravednik", koja je spornu snimku i objavila ali nije od tuženika tražio uklanjanje sporne snimke.

9.4. Prvostupanjski sud prihvatio je dokazne prijedloge stranaka i proveo dokaze koje su stranke predložile te na temelju istih i utvrdio neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Skreće se pozornost tužitelju da je isti tijekom postupka povukao prijedlog za saslušanjem pojedinih svjedoka (podnesak od 14. svibnja 2015. kojim je povučen prijedlog za saslušanje svjedoka Š, S, GP, Bosančić, Č i G). Stoga je neosnovan žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o činjenicama vezanim za osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja te da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

9.5. Neosnovan je i žalbeni navod tužitelja da se u odnosu na tužitelja ne odnosi standard višeg stupnja tolerancije kao i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1110. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. – nastavno: ZOO). Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 1100. stavak 3. ZOO-a kao i odredbu članka 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" međunarodni ugovori broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02.,1/06, 13/17. – nastavno: Konvencija). U ovom konkretnom slučaju radi se o sporu u kojem se sukobljavaju s jedne strane pravo tužitelja na zaštitu časti, tvrtke, ugleda i dostojanstva i s druge strane pravo tuženika na slobodu izražavanja. Ta prava načelno uživaju istu zaštitu. Kada tužitelj u parničnom postupku traži naknadu štete zbog povreda prava osobnosti na čast, tvrtku, ugled i dostojanstvo kao djela privatnosti, koja povreda je nastala iznošenjem uvredljivih navoda za tužitelja koje je izrekao tuženik, a koju snimku je objavila "Udruga pravednik" putem You Tube, tada je nužno ocijeniti je li u sukobu između navedenog prava tužitelja i prava tuženika na slobodu izražavanja pretežnije jedno ili drugo pravo pri čemu je nužno naći razumnu ravnotežu između ta dva prava. Pri razrješenju tog sukoba potrebno je imati na umu da se uporabom jednog prava ili slobode ne smije ukinuti ili ugroziti neko drugo pravo i sloboda, nego se svako pravo, sloboda u određenoj mjeri ograničuje kako bi opstalo i ono drugo pravo ili sloboda.

10. Europski sud za ljudska prava (dalje: ELJSP), a što je u mnogim odlukama prepoznao i Ustavni sud Republike Hrvatske, u nizu odluka je izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema „demokratskog društva“. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporedi s predmetima ESLJP-a L protiv Moldavije, br. 14277/04, presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske, br. 56925/08, presuda od 29. ožujka 2016.).

11. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (Đ Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske, br. 931/13). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06.).

12. Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, Kwiecień protiv Poljske, br. 51744/99, presuda od **.**.2007. LP protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18139/91, presuda od 13. srpnja 1995.; i Europapress holding d.o.o.).

13. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.), naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; i f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

14. Prilikom rješavanja relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti potrebno je voditi računa je li riječ o osobi koja je nepoznata javnosti ili javnoj osobi. Kada je riječ o javnoj osobi granice prihvatljivosti se šire jer je javna osoba neizbježno i svjesno izložena javnom nadzoru i stoga mora pokazati visok stupanj tolerancije. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužitelja da tužitelj nije dužan pokazivati viši stupanj tolerancije na kritiku druge osobe.

15. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Naime, vrijednosni sud je subjektivno mišljenje o određenom događaju ili osobi koje je stvoreno na osnovi osobi dostupnih informacija. Postojanje činjenica može se dokazivati dok istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton izjave" o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama.

16. Imajući u vidu konkretan događaj, navedene riječi upućene od strane tuženika ne predstavljaju pozitivno izražavanje o nekoj osobi već se mogu smatrati uvredljivima za podnositelja. Međutim, obzirom da su iste izrečene za vrijeme trajanja promidžbene kampanje za lokalne izbore te da iste nisu bile takvog intenziteta i trajanja, ne postoje uvjeti koji bi opravdavali dosudu pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. i 3. ZOO-a. Tim više jer je iz iskaza samog tuženika razvidno da je obzirom na svoje svojstvo kandidata na lokalnim izborima iskazivao izrazito negativan kritičan stav prema svim drugim sudionicima u predizbornoj kampanji, tuženik je iskazao svoj negativan vrijednosni sud o okolnostima koje su dovele do njegovog prekidanja prilikom davanja izjave i predstavljanja kandidacijske liste. Ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da se riječ "razbojnici" ne odnosi na tužitelja dok preostale riječi, iako neprimjerene, predstavljaju vrijednosni sud tuženika. Iako je određeni broj osoba ravnatelju tužitelja dobacivao pojedine negativne izraze, riječi tuženika nisu prouzročile štetu časti tvrtki, ugledu i dostojanstvu tužitelja koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade. Također tuženik je osoba koja u tom trenutku široj javnosti nije bila poznata, a tužitelj nije dokazao eventualno ranije neprihvatljivo izražavanje i ponašanje tuženika. Osim toga izrečene riječi, iako neprihvatljive, bile su posljedica revoltiranosti tuženika ponašanjem djelatnika tužitelja prema njemu, višestrukim prekidanjem prilikom davanja izjave i subjektivnog stava tuženika da ga djelatnici tužitelja dovode u neravnopravan položaj u odnosu na druge kandidate koji sudjeluju u kampanji za lokalne izbore.

16.1. Također tijekom postupka nije dokazano postojanje uzročno posljedične veze između radnji tuženika i eventualnih štetnih posljedica kod tužitelja.

16.2. Nadalje, napominje se da prema mišljenju ESLJP "dostojanstvo" institucije ne može se izjednačiti sa dostojanstvom ljudskih bića (Kharlamov protiv Rusije).

17. Neosnovano tužitelj osporava i odluku o troškovima postupka koja je također pravilna i zakonita, a utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odlučujući o troškovima postupka, točno je specificirao koji trošak i za koju radnju priznaje tuženiku primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o trošku uzeo je u obzir uspjeh tuženika i u pogledu osnove i u pogledu visine. Dakle, prvostupanjski sud je troškove postupka ocjenjivao i u kvalitativnom i u kvantitativnom elementu.

18. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a. Naime, sud je tuženiku priznao naknadu troška za sastav ustavne tužbe u visini od 1000 bodova sukladno Tbr. 31. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 nastavno: Tarifa) obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 2 eura sukladno Tbr. 54. Tarife te je obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife. Dakle, tuženiku je priznata naknada troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura obzirom je tuženik u cijelosti uspio s ustavnom tužbom. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja obzirom navedeni trošak sud ne cijeni opravdanim jer u istom tuženik samo reproducira svoje navode iznijete tijekom postupka.

20. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 16. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak