Poslovni broj: Usž-934/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Agencije za odgoj i obrazovanje, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 72193628411, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1417/2024-2 od 23. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1417/2024-2 od 23. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se, kao nedopuštena, tužba tužitelja podnesena zbog šutnje uprave, jer tuženik nije odlučio o prigovoru tužitelja kojeg je podnio 7. svibnja 2024. zbog nerješavanja predstavke vezano za Listu pozvanih učenika na Državno natjecanje iz povijesti za 8. razred osnovnih škola u školskoj godini 2023./2024.
2. Tužitelj je protiv osporavanog rješenja prvostupanjskog suda izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, smatrajući da je rješenje doneseno zlouporabom vladajućeg položaja. Mišljenja je da se, u konkretnom slučaju, radi o upravnoj stvari sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP). Smatra da je prvostupanjska odluka donesena povredom odredbe članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11. do 36/24., dalje: KZ) na način da je sud prekoračio svoje ovlasti radi prouzrokovanja štete tužitelju jer ga je spriječio u dobivanju odgovora od tuženika, kao i povredom odredbe članka 125. stavka 1. KZ-a. Nadalje, navodi da je podnio predstavku tuženiku, misleći da je javnopravno tijelo, a tuženik mu nije dao odgovor, iz kojeg razloga je zatražio pravnu zaštitu pred sudom. Pojašnjava da njegovo maloljetno dijete nije bilo pozvano na Državno natjecanje, iako je osvojilo prvo mjesto na Županijskom natjecanju, i to uslijed diskrecijske ocjene Državnog povjerenstva, sukladno kojoj Državnom natjecanju imaju pravo prisustvovati samo kandidati koji su na Županijskom natjecanju osvojili 60 i više bodova, neovisno o tome što su na takvom natjecanju zauzeli prvo mjesto. Smatra da je na taj način njegovom djetetu onemogućeno napredovanje u obrazovanju. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti rješenje prvostupanjskog upravnog suda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporavano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
5. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je tužitelj 29. ožujka 2024. tuženiku podnio predstavku na Listu pozvanih učenika na državno natjecanje iz povijesti za 8. razred osnovnih škola u školskoj godini 2023./2024., pozivom na odredbu članka 42. stavka 2. ZUP-a, te da je 7. svibnja 2024. podnio prigovor radi propuštanja rješavanja predstavke u propisanom roku, nakon čega je zatražio upravno-sudsku zaštitu zbog šutnje uprave, predlažući utvrđivanje nezakonitog postupanja tuženika.
6. Po ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da, u konkretnom predmetu, nije riječ o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela kojom se odlučuje o ikakvim pravima, obvezama i pravnim interesima tužitelja na području upravnog prava u smislu odredbi članka 3. ZUS-a i članka 2. stavka 1. ZUP-a. Nije riječ o odluci/postupanju koji bi bili predmet ocjene u upravnom sporu i o situaciji u kojoj bi tužitelju bila osigurana upravno-sudska zaštita putem instituta tzv. šutnje uprave, odnosno, u konkretnom predmetu nije riječ o upravnoj stvari u smislu odredbi članka 2. ZUP-a.
7. Dakle, do šutnje nadležnog javnopravnog tijela može doći samo ako se radi o upravnoj stvari kakvu ima u vidu članak 2. ZUP-a, prema kojem se upravnom stvari smatra svaka stvar o kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, odnosno svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
8. Iz predstavke tužitelja proizlazi da istom zapravo osporava Listu prvenstva, predlaže je ukinuti i odrediti privremenu mjeru zabrane održavanja Državne razine natjecanja iz povijesti za školsku godinu 2023./2024. S tim u vezi, valja istaknuti da je rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usoz-49/2024-3 od 17. prosinca 2024., odbačen prijedlog tužitelja za ocjenu suglasnosti sa zakonom Liste pozvanih učenika na državno natjecanje iz povijesti u školskoj godini 2023. i 2024., II. kategorija 8. razred od 28. ožujka 2023., te je utvrđeno da je predmetna Lista izrađena kao dio provedbe Državnog natjecanja iz povijesti za učenike 8. razreda, koja natjecanja se provode prema Općim pravilima za provedbu natjecanja i smotre učenika osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske u školskoj godini 2023. i 2024. od 12. listopada 2023. pa da Lista nije opći akt kakvog ima u vidu odredba članka 3. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.).
9. Radi navedenog, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, jer tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost osporavanog rješenja prvostupanjskog suda, kao ni zakonitost provedenog sudskog postupka.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 15. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
