Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1155/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednik vijeća Josip Grubišić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amanda Snoj te člana vijeća Sabine Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Vuksanoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Nikoli Pranjiću, odvjetniku u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1274/2019 od 23. svibnja 2022. i rješenja istog suda poslovni broj P- 1274/2019-32 od 23. studenog 2022. , u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1274/2019 od 23. svibnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja podnesena 28. studenog 2022., i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-1274/2019-32 od 23. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.000,00 eura sa zateznim kamatama dok je pod točkom II. naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna.

Pobijanim rješenjem poslovni broj P-1274/2019-32 od 23. studenog 2022. odbijen je prigovor tužitelja od 4. srpnja 2022. izjavljen protiv rješenja toga suda od 30. lipnja 2022. kojim je naloženo tužitelju plaćanje sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.450,00 kuna kao neosnovan te je potvrđeno navedeno rješenje.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP), te predlaže istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbe.

3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj osobno dana 28. studenog 2022. Iako je u istoj navedeno da se žali protiv presude, iz sadržaja žalbe i naznačenog poslovnog broja predmeta kao i naznačenog datuma odluke (23. studeni 2022.), razvidno je da se žali u odnosu na navedeno rješenje. Žali se zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. ZPP te predlaže da se isto ukine te da ga se oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi i troškova.

4. Žalba protiv presude i žalba tužitelja od 28. studenog 2022. protiv rješenja su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.000,00 eura koji je isti prema navodima tužbe dao pravnoj prednici tuženika, pok. ĆŽ na ime isplate kupoprodajne cijene zemljišta, koje je tuženik kao nasljednik pok. ĆŽ prodao Đurušević d.o.o., temeljem kupoprodajnog ugovora od 12. travnja 2018. (precizirani tužbeni zahtjev od 15. srpnja 2019. - list 27 do 30 spisa).

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i predmetno rješenje nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje upiru žalbe, jer odluke sadrže jasne razloge o svim odlučnim činjenica, nisu nerazumljive, a u presudi o odlučnim činjenicama ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te se odluke mogu ispitati.

7. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da kupoprodajni ugovor o kupnji zemljišta vlasništvo prednice tuženika, od 28. lipnja 2017., u kojem je navedeno da je iznos kupoprodajne cijene 2.000,00 kuna, kupac platio i koji je pred javnim bilježnikom potpisala pravna prednica tuženika ĆŽ, nije sklopljen jer isti nije potpisan po tužitelju, da tužitelj nije dokazao da je pokojnoj ĆŽ u nazočnosti njene kćeri ŽŽ (koja osporava primitak novca) i nazočnosti supruge (koju nije niti predložio za svjedoka), predao iznos od 5.000,00 eura pa primjenom čl. 219. st. 1. ZPP odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane presude. Suprotno žalbi, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da je prednici tužene na ime kupoprodajne cijene platio 5.000,00 eura kako tvrdi, jer ta njegova tvrdnja nema uporište u provedenim dokazima. To ne proizlazi niti iz MMS poruka (list 35 i 36 spisa) na koje se žalitelj poziva, jer poruka O (kćeri prednice) predstavlja samo obavijest o konačnoj cijeni zemljišta (5.000,00 eura), a ne i dokaz o isplati tog iznosa, a niti dokaz da je ta cijena bila ugovorena. Osim toga, predmetne poruke datiraju od 21. srpnja 2018. dok tužitelj tvrdi da je putem MMS poruka ugovorena cijena od 5.000,00 eura što je on platio 25. lipnja 2017., iz čega proizlazi da je iznos od 5.000,00 eura tužitelj dao više od godinu dana prije slanja MMS poruka, pa navedene proturječnosti i nelogičnosti dovode u sumnju vjerodostojnost njegova iskazivanja, te pravilno prvostupanjski sud taj iskaz nije prihvatio.

8. Obzirom na navedeno, te kako predmetne MMS poruke nisu odlučne za utvrđenje plaćanja iznosa od 5.000,00 eura, time što iste prvostupanjski sud nije cijenio, nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje upire žalitelj.

9. Premda je ugovorom o kupoprodaji (list 8 spisa), potpisanom po prednici tuženika i ovjerenom po javnom bilježniku, pod točkom II i IV Ugovora navedeno i da je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 2.000,00 kuna, obzirom da tužitelj tvrdi da je navedena cijena bez njegovog znanja unijeta u ugovor, jer je on platio 5.000,00 eura, to neosnovano žalitelj smatra da je prvostupanjski sud "tužitelju mogao presuditi makar tih 2.000,00 kuna". Naime, kako iz iskaza ŽŽ (kćeri prednice tuženika) proizlazi da tužitelj nikakav novac na ime kupoprodaje nije platio, a tužitelj tvrdi da je novac i to u iznosu od 5.000,00 eura dao u njenoj nazočnosti i nazočnosti svoje supruge, koju nije niti predložio za svjedoka, to obzirom na sve prethodno navedeno, nije dokazano niti da je izvršena isplata u iznosu od 2.000,00 kuna, pa su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

10. Budući je slijedom iznesenog suprotno žalbi, činjenično stanje pravilno utvrđeno te žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

11. I odluka o troškovima parničnog postupka koju tužitelj određeno niti ne osporava, pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP), pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

12. Pobijano rješenje prvostupanjski sud pravilno temelji na utvrđenju da tužitelj nije dostavio dokaz da je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi niti dokaz da je takav zahtjev podnio, te da je u obvezi platiti sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 1.450,00 eura kako je to bilo određeno rješenjem istog suda.

13. Sudska pristojba pravilno je utvrđena primjenom Tarifnog broj 3. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21 - dalje Tarifa).

14. Protivno žalbenim tvrdnjama pravilno je sud prvog stupnja pobijanu odluku temeljio na odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 - dalje u tekstu ZSP), jer u smislu odredbe čl. 4. st. 1. toč. 1. ZSP obveza za plaćanje sudske pristojbe na žalbu nastaje u trenutku podnošenja žalbe.

15. Tužitelj nije oslobođen od plaćanja pristojbi temeljem samog Zakona jer tužitelj ne spada u krug osoba koje se u smislu odredbe čl. 11. ZSP oslobađaju od plaćanja sudskih pristojbi, a osim toga nije dokazao ni da bi u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZSP uopće podnio zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi sukladno posebnim propisima, niti da bi bio oslobođen od plaćanja tih pristojbi u ovom predmetu, a takav zahtjev, suprotno žalbi, nije niti isticao u ovom predmetu. Obzirom na to okolnost da je bio oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u drugim sudskim predmetima, nije od utjecaja na oslobođenje od plaćanja pristojbi u ovom predmetu.

16. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani pa je valjalo potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

U Zagrebu 15. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić