Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-507/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Renati Đaković Vranković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, protiv ovršenice SM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi odlučivanja o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-682/23-17 od 2. svibnja 2023., 15. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-682/23-17 od 2. svibnja 2023. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Odgađa se izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenice SM u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju rješenja Općinskog suda u Osijeku broj R1-71/2019-3 od 23. svibnja 2019. koja je pravomoćna i ovršna 24. listopada 2019., a kojom je potvrđena odluka stranog suda Okružnog suda u Kopru, Republika Slovenija, broj odluke K-270/2008 od 30. ožujka 2009., do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji je ovršenica upućena zaključkom ovog suda Ovr-1452/22 od 15. prosinca 2022.

II. Nalaže se ovršenici da obavijesti sud o pokretanju parničnog postupka na koji upućena zaključkom suda posl. br. Ovr-1452/22 od 15. prosinca 2022. u roku osam dana od dana podnošenja tužbe.

III. Ako ovršenica u roku iz točke II. izreke ovog rješenja ne obavijesti sud o pokrenutom postupku, postupak izravne naplate će biti nastavljen“

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog povrede odredi postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbiti prijedlog ovršenice, podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. Ovom postupku prethodio je zahtjev ovrhovoditelja Financijskoj agenciji (dalje: Agencija) od 29. travnja 2022. za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog suda u Osijeku broj R1-71/2019-3 od 25. svibnja 2019. kojim je potvrđena odluka stranog suda – Okružnog suda u Kopru, Republika Slovenija, broj K-270/2008 od 30. ožujka 2009., a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 251.375,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

4.1. Ovršenica je 10. svibnja 2022., na temelju čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ), podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na temelju zahtjeva ovrhovoditelja Agenciji za izravnu naplatu.

4.2. Prvostupanjski sud je zaključkom od 15. prosinca 2022. uputio ovršenicu pokrenuti parnicu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ.

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog ovršenice za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ocijenivši da je ispunjena pretpostavaka iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ te da je ovršenica učinila vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadokandive štete, pri čemu je u odnosu na tu pretpostavku sud izrazio shvaćanje da vjerojatnost nastanka štete primarno ovisi o uspjehu ovršenika u nekom od postupka iz čl. 65. st. 1. OZ te je u tom smislu, polazeći od činjenica da je ovršenica nasljednica pok. VM koji je na temelju ovršne isprave dužan isplatiti ovrhovoditelju tražbinu od 502.750,00 eura, da je ovršenica naslijedila iznos od ukupno 6.624,18 eura i da odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine kao i da je ovršenica već podmirila dugove ostavitelja u iznosu od 6.135,11 eura, ocijenio da postoji vjerojatnost da će ovršenica u toj parnici radi nedopustivosti ovrhe uspjeti dokazati svoje navode, čime je po ocjeni prvostupanjskog suda ostvaren smisao primjene instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, dok po ocjeni prvostupanjskog suda u takvoj situaciji imovinske prilike ovrhovoditelja odnosno njegova sposobnost vraćanja neosnovano prenesenih sredstava nisu odlučne za donošenje odluke o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, pa je iz navedenih razloga odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

6. Ovrhovoditelj u žalbi u bitnome ističe da je sud utvrdio mogućnost nastanka štete koja se ogleda u zapljeni i prijenosu zaplijenjenih sredstava, ali da je sud propustio utvrditi i ocijeniti vjerojatnost da je takva šteta nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva.

6.1. Dakle, u ovoj fazi postupka i dalje je sporno je li ispunjena pretpostavka za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava – je li ovršenica učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

7. Ovaj sud je u odluci broj Gž Ovr-436/2023-2 od 2. ožujka 2023. donesenoj u ovom postupku, naveo u odnosu na ispunjenje druge kumulativne pretpostavke za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, da ovršenica u konkretnom slučaju mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, što znači da se mora raditi

- o vjerojatnosti štete u većem opsegu kao i

- o vjerojatnosti da je takva šteta nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva.

7.1. Pri tome sud, prilikom ocjene trpi li ovršenik provedbom ovrhe nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu treba imati u vidu ravnotežu između

- interesa ovrhovoditelja koji se ogleda u njegovom pravu da naplati svoju tražbinu i

- interesa ovršenika u smislu zaštite njegovog dostojanstva na način da ovrha za njega bude što manje nepovoljna,

time da su za ocjenu radi li se o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti odlučne imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri štetu od ovrhovoditelja.

8. U smislu navedenog osnovano ovrhovoditelj u žalbi sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji zakon se u ovom ovršnom postupku primjenjuje na odgovarajući način sukladno odredbi čl. 21. st. 1. OZ, jer je sud propustio ocijeniti i dati razloge u vezi vjerojatnosti da je šteta koju tužiteljica trpi zapljenom i prijenosom zaplijenjenih sredstava, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva.

9. Naime, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost/vjerojatnost uspjeha ovršenice u parničnom postupku radi nedopustivosti ovrhe i ocijenio da se u okolnostima konkretnog slučaja radi o vjerojatnosti veće štete koju ovršenica trpi, ali je pogrešno zaključio da u takvoj pravnoj situaciji imovinske prilike ovrhovoditelja odnosno njegova sposobnost vraćanja neosnovano prenesenih sredstava, nisu odlučne za donošenje odluke o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. To iz razloga jer nastanak štete – nenadoknadive odnosno teško nadoknadive, upravo ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno mogućnosti ovrhovoditelja da vrati zaplijenjene i prenesene iznose s računa ovršenice.

9.1. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenica, ukazujući da se radi o nenadoknadivoj odnosno teško nadoknadivoj šteti, a u vezi imovinskih prilika ovrhovoditelja, u prijedlogu za odgodu navela da ovrhovoditelj živi i radi u [adresa], a tijekom postupka navela da je ovrhovoditelj u „gornjoj životnoj dobi i u mirovini“ te da je „zaštitio svoju imovinu prijenosom na drugu osobu/e“, a koje odlučne okolnosti u kontekstu utvrđenja vjerojatnosti da se radi o nenadoknadivoj odnosno teško nadoknadivoj šteti koju ovršenica trpi prijenosom zaplijenjenih sredstava, prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa da nisu odlučne imovinske prilike ovrhovoditelja za odluku o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, nije razmotrio niti o njima dao razloge.

10. Stoga pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti utvrđenu bitnu povredu odredaba ovršnog postupka i razmotriti sve okolnosti na koje mu je ukazano ovim rješenjem, a osobito ocijeniti radi li se o šteti koja je nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva, sve u kontekstu imovinskih prilika ovrhovoditelja, te potom razmotriti prevladava li u okolnostima konkretnog slučaja interes ovrhovoditelja koji se ogleda u njegovom pravu da naplati svoju tražbinu, s jedne strane, odnosno interes ovršenika da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, s druge strane, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu i pravilnu oduku o prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i za svoju odluku dati jasne i dostatne razloge.

U Zagrebu, 15. travnja 2025.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković