Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-107/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević kao članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Aniti Kovačić Lončarić, odvjetnici u Koprivnici, protiv tuženice NI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Vuljku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o., Koprivnica, Zrinski trg 11, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-181/2020-37 od 13. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-181/2020-37 od 13. studenog 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II. O zahtjevu tuženice za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženici [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici VI [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 1.368,76 €/10.312,89 kn (slovima: tisućutristošezdesetosam eura i sedamdesetšestcenti / desettisućatristodvanaest kuna i osamdesetdevet lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.368,76 €/10.312,89 kn (slovima: tisućutristošezdesetosam eura i sedamdesetšest centi / desettisućatristodvanaest kuna i osamdesetdevet lipa), teče od dana podnošenja ove tužbe dana 31.kolovoza 2017.g. pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženici NI [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici VI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 1.781,79 € / 13.424,90 kn (slovima: tisućusedamstoosamdesetjedan euro i sedamdesetdevet centi / trinaesttisućačetristodvadesetčetiri kuna i devedeset lipa ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana donošenja presude 13. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ne spori da je tužiteljica kao jamac otplatila tri kredita u ukupnom iznosu od 55.312,89 kn, i to kredit na ime tuženice NI u iznosu od 24.750,00 kn, kredit na ime ČI u iznosu od 24.750,00 kn i kredit na ime MI u iznosu od 5.812,89 kn. Međutim, tuženica osporava da je izjavom od 13. veljače 2009., danom kod javnog bilježnika, preuzela na sebe povrat cjelokupnog duga tuženici u iznosu od 55.312,89 kn, a kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Tuženica ističe da je tom izjavom priznala dug u pogledu iznosa od 43.000,00 kn, a ne u pogledu iznosa od 55.312,89 kn, a kako to navodi prvostupanjski sud. Nadalje, tuženica ističe da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi uopće ne ocjenjuje iskaze parničnih stranaka i svjedoka ČI. Smatra da iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da je tužena priznala dug isključivo u iznosu od 43.000,00 kn, kao i da su parnične stranke utvrdile da je, na dan potpisivanja izjave, dug po sva tri kredita iznosio 43.000,00 kn. Ističe da su tužiteljici predani određeni novčani iznosi o kojima nisu sačinjavane potvrde, a što proizlazi iz iskaza stranaka i svjedoka. Navodi da prvostupanjski sud te nedokumentirane novčane iznose nije uzeo u obzir. Nadalje, ističe kako tužiteljica tvrdi da je tuženica sastavila samovoljno predmetnu izjavu, a čime zapravo osporava sadržaj izjave. Ako tužiteljica osporava i ne priznaje tu izjavu, tada dug tuženice iznosi 24.750,00 kn, tj. riječ je o iznosu koliko je tužiteljica kao jamac bila vratila na ime kredita u kojemu je tuženica bila korisnik kredita. U tom smjeru ističe prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije, budući da tuženica ne odgovara za priznati dug ako tužiteljica priznanje duga osporava u cijelosti. S obzirom na navedeno, smatra da je ona (tuženica) zapravo platila više nego li je trebala jer iz potvrda u spisu proizlazi da je tuženica platila tužiteljici iznos od 32.000,00 kn. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da se odbije tužbeni zahtjev preko zatraženog iznosa od 265,45 EUR (2.000,00 kn). Podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 1.368,76 EUR (10.312,89 kn), zajedno sa zateznom kamatom, koji iznos novca tužiteljica regresno potražuje od tuženice jer je, kao jamac, otplatila tri kredita koja su podignuli tuženica, ČI i MI.

6. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je AI, pravna prednica tužiteljice VI, u svojstvu jamca, potpisala tri ugovora o kreditu: 1. Ugovor o kreditu podignut kod Štedno- kreditne zadruge "Seljačka sloga" partija broj 1378-04, kojeg je podigao suprug tuženice ČI; 2. Ugovor o kreditu podignut kod Štedno-kreditne zadruge "Seljačka sloga", partija broj 1379-04, kojeg je podigla tuženica NI; 3. Ugovor o kreditu podignut kod Križevačke banke d.d., kojeg je podigao šogor tuženice MI, a za kojeg je pravna prednica tužiteljice potpisala i ovjerila zadužnicu broj OV-1379/04

- da je AI, u svojstvu jamca, otplatila iznos od 24.750,00 kuna za kredit podignut kod Štedno-kreditne zadruge "Seljačka sloga", partija broj 1378-04, kojeg je podigao suprug tuženice ČI

- da je AI, u svojstvu jamca, otplatila iznos od 24.750,00 kuna za kredit podignut kod Štedno-kreditne zadruge "Seljačka sloga", partija broj 1379-04, kojeg je podigla tuženica NI

- da je AI izvršila plaćanje u iznosu od 5.812,89 kuna temeljem zadužnice broj OV-6348/2004, a predmetna zadužnica je bila sredstvo osiguranja za kredit podignut kod Križevačke banke d.d. kojeg je podigao šogor tuženice MI

- da je tužiteljica (tj. pravna prednica tužiteljice) ukupno platila iznos od 55.312,89 kuna u svojstvu jamca za gore navedene kredite

- da su tuženica i njezin suprug ČI tužiteljici vratili iznos od 45.000,00 kn, a koji iznos proizlazi iz potvrda o plaćanju koje prileže spisu

- da je AI preminula dana **.**.2019.

- da je VI, sestra AI, njezina jedina nasljednica temeljem zakona.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Međutim, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., budući da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te postoji proturječnost između onoga što se u prvostupanjskoj presudi navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a što u svojoj žalbi ističe i tuženica.

8.1. Naime, prvostupanjski sud je nejasno obrazložio odlučnu činjenicu o iznosu cjelokupnog dugovanja na dan 13. veljače 2009., a kada je tuženica NI sastavila i potpisala izjavu kojom priznaje dugovanje koje ima prema pravnoj prednici tužiteljice.

8.2. Prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da nije sporno da je tuženica preuzela na sebe povrat cjelokupnog duga kojeg tužiteljica, kao jamac, regresno potražuje od tuženice, ČI i MI, a što proizlazi iz izjave koja prileži spisu. Uvidom u izjavu od 13. veljače 2009. godine (list 12 spisa) vidljivo je kako tuženica izjavljuje da je AI dužna 43.000,00 kn jer je AI otplatila kredite umjesto nje.

8.3. Na ročištu za glavnu raspravu, održanom dana 8. svibnja 2018., saslušane su prvotna tužiteljica AI i tuženica NI. Tužiteljica je tada iskazala da su u veljači 2009. godine ona i tuženica utvrdile da postoji dug u iznosu od 43.000,00 kuna, da su zajednički išle kod javnog bilježnika, a gdje se i potvdio taj iznos na način da je tuženica ovjerila izjavu u kojoj potvrđuje dugovanje tog iznosa (list 61 spisa). Tuženica je slično iskazala, također navodeći da su ona i tužiteljica utvrdile da dug iznosi od 43.000,00 kn, da su u veljači 2009. godine otišle kod javnog bilježnika gdje je tuženica potpisala spomenutu izjavu (list 62 spisa).

8.4. Prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje iskaze parničnih stranka i tvrdi da je na dan potpisivanja izjave dugovanje iznosilo 51.312,89 kn, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka i pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu. Nadalje, prvostupanjski sud ističe da se sud ne može rukovoditi izjavama odnosno priznanjima tužiteljice ili tužene o visini dugovanja već cjelokupnim izračunom stručne osobe koja je nalaz i mišljenje izradila s obzirom na pisanu dokumentaciju koja se nalazi u spisu (str. 4. prvostupanjske presude).

8.5. Takvi razlozi o odlučnim činjenicama prvostupanjskog suda su nejasni i proturječni. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje izjavu od 13. veljače 2009. kao ispravu koja potvrđuje da je tuženica preuzela povrat cjelokupnog duga kojeg tužiteljica regresno potražuje. Međutim, u tome slučaju, mora uzeti u obzir i iznos duga koji je naveden u toj izjavi, a ne obrazložiti kako se ne može rukovoditi izjavama odnosno priznanjima tužiteljice ili tužene o visini dugovanja. Predmetna izjava ne može biti ocijenjena kao dokaz koja potvrđuje priznanje duga od strane tuženice, a pritom zanemarujući iznos duga koji se navodi u izjavi, pogotovo kada parnične stranke iskazuju da je iznos duga u izjavi ispravan i utvrđen sukladno njihovim dogovorima.

8.6. Sudski vještak je računao koliko su tuženica i ČI isplatili tužiteljici temeljem pisane dokumentacije (potvrde o plaćanju) koja se nalazi u spisu. Ako bi se gledale isključivo potvrde o plaćanju, tada proizlazi da je na dan potpisivanja izjave dug bio 51.312,89 kn. Međutim, sud je trebao razmotriti cjelokupni sadržaj izjave i ocijeniti iskaze stranaka i svjedoka u pogledu iznosa dugovanja na dan potpisivanja izjave. Prvostupanjski sud tada ne može zauzeti stajalište da je tuženica izjavom priznala i preuzela na sebe povrat dugovanja u iznosu od 51.312,89 kn, budući da taj iznos nije specificiran u ovjerenoj izjavi, već je kao dugovani iznos specificiran iznos od 43.000,00 kn.

8.7. S obzirom na navedeno, osnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije razmotrio iskaze stranaka i svjedoka, budući da postoji proturječnost između iznosa dugovanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i iznosa dugovanja kojeg su parnične stranke navele u svojim iskazima i koje je specificirano u ovjerenoj izjavi. Prvostupanjski sud ima pravo ocijeniti dane iskaze i sadržaj izjave kao neistinite, ali je u konkretnom slučaju propustio dati svoju ocjenu stranačkih iskaza, iskaza svjedoka i sadržaja predmetne izjave, tj. izjasniti se zašto ne prihvaća činjenična utvrđenja koja proizlaze iz tih dokaza.

9. Što se tiče prigovora pomanjkanja pasivne legitimacije, tuženica osnovano ističe da prvostupanjski sud nije otklonio taj prigovor, a kojeg je tuženica istaknula u tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.

10. U postupku nije sporno da tuženica nije bila jedini korisnik tri kredita koja je tužiteljica, u svojstvu jamca, isplatila. Naime, korisnik jednog kredita je bila isključivo tuženica, korisnik drugog kredita je bio isključivo ČI, a korisnik trećeg kredita je bio isključivo MI. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica isplatila za kredit tuženice iznos od 24.750,00 kn, za kredit ČI iznos od 24.750,00 kn, a za kredit MI iznos od 5.812,39 kn. Sukladno čl. 120. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 - dalje u tekstu: ZOO), jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate. Dakle, prema navedenoj odredbi, tužiteljica ima pravo potraživati od tuženice iznos od 24.750,00 kn, od ČI iznos od 24.750,00 kn, a od MI iznos od 5.812,39 kn.

11. Budući da tužiteljica potražuje isključivo od tuženice novčani iznos koji je isplatila za njezin račun, ali i za račun ČI i MI, a uzevši u obzir istaknuti prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije, prvostupanjski sud je propustio obrazložiti odlučnu činjenicu kako i temeljem koje osnove je tuženica stupila u pravni položaj ČI i MI. U tom pogledu, prvostupanjski sud je trebao razmotriti odredbe ZOO-a o promjeni osobe dužnika, točnije čl. 96 st. 1. ZOO-a (preuzimanje duga) i čl. 101. ZOO-a (pristupanje dugu). Dakle, prvostupanjski dug je propustio obrazložiti postojanje ugovornog odnosa između tuženice i ČI te MI, odnosno između tuženice i tužiteljice, a temeljem kojeg je tužiteljica ovlaštena tražiti od tuženice ispunjenje obveze koju ČI i MI imaju prema tužiteljici.

12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će istaknute nepravilnosti, raspraviti, utvrditi i obrazložiti sve odlučne činjenice. Naime, prvostupanjski sud će razmotriti i ocijeniti iskaze stranaka i svjedoka u pogledu iznosa dugovanja na dan 13. veljače 2009. godine, kao i cjelokupni sadržaj izjave od dana 13. veljače 2009. godine i značenje koju ta izjava ima za parnične stranke. Nakon što utvrdi iznos dugovanja na dan 13. veljače 2009. godine, prvostupanjski sud će uzeti u obzir sve uplate koje su tuženica i ČI izvršili u korist tužiteljice nakon toga datuma, a kako bi utvrdio točan iznos dugovanja. Naposljetku, prvostupanjski sud će ocijeniti prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije kojeg ističe tuženica. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučit će i o svim troškovima postupka.

13. S obzirom na navedeno, ukida se prvostupanjska presuda, primjenjujući odredbu članka 369. st. 1. ZPP-a te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Primjenom odredbe čl. 371. ZPP-a, naloženo je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

14. Odluka o zahtjevu tuženice za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić