REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1386/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika AG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Smoljan, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženice 1) AGG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i kao nasljednice 2) tuženika-protutužitelja TG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Branimiru Zorica, odvjetniku iz Zadra, Široka ulica 16/II, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-949/2023-2 od 19. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-16/2021-141 od 14. srpnja 2022., u sjednici održanoj 15. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-949/2023-2 od 19. listopada 2023., te se predmet vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika kojim je tražio da se naloži tuženicima, da mu solidarno isplate iznos od 379.054,98 EUR-a, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče na navedeni iznos od 28. kolovoza 2008., sve u roku od 15 dana. U točki II. izreke odbijen je i protutužbeni zahtjev drugotuženika kojim je tražio da se naloži tužitelju-protutuženiku da mu isplati iznos u kunama u visini 87.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi trošak ovog postupka, sve preciznije navedeno u toj presudi i sve u roku od 15 dana. U točki III. izreke naloženo je tužitelju da tuženici TGG naknadi parnični trošak u iznosu od 250.968,75 kn, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu ta tuženica odbijena sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim. U točki IV. izreke određeno je da tužitelj i drugotuženik snose svaki svoj trošak.

2. Drugostupanjski sud je u točki I. izreke potvrdio presudu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-16/2021-141 od 14. srpnja 2022., u pobijanom usvajajućem dijelu u odnosu na tužbu (točka I. izreke) i odluci o parničnom trošku (točka III izreke), te je u točki II. odbio zahtjev tuženice za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-149/2024-2 od 3. srpnja 2024. protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-949/2023-2 od 19. listopada 2023. tužitelju dopustio reviziju u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržana prava na obrazloženu sudsku kroz odgovor na žalbene navode, koji su od odlučnog značaja.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržana prava na obrazloženu sudsku odluku kroz odgovor na žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Predlaže da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo iz razloga zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka su zahtjevi stranaka za isplate novčanih iznosa, pobliže označenih u izreci, koji proizlaze iz poslovnog partnerstva stranaka i zajedničkog ulaganja u nekretninu na otoku Pagu u vidu izgradnje apartmana.

9.1. Prvostupanjski je sud provedenim dokazima utvrdio da je postojao dogovor o ulaganju zajedničkih sredstava (novac i zemlja) sklopljen isključivo između tužitelja i tuženika pod 2) koji su time postali ortaci dok tuženica pod 1) nije ulagala ništa, već je radila za postotak, nije bila uključena u sklapanje ugovora o ortakluku, pa zaključuje da se pravni učinci ugovora o ortakluku na nju ne odnose, jer nije bila ortak pa se na nju se ne mogu primijeniti odredbe usmeno sklopljenog ugovora o ortakluku. Ujedno smatra da u konkretnom slučaju ne postoji pasivna solidarnost, jer se solidarnost dužnika pretpostavlja, u smislu odredbe čl. 42. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/1, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO), samo ako bi ovakva obveza nastala po osnovi trgovačkog ugovora, dok se izvan toga solidarna odgovornost ne pretpostavlja, nego mora biti ugovorena ili predviđena zakonom (ili oporukom), a kako ugovor o ortakluku stranaka nije trgovački ugovor niti je tuženica pod 1) stranka tog ugovora, nadalje smatra da ne dolazi u obzir pretpostavka solidarnosti na strani tuženika o kojoj nije niti bilo govora u činjeničnim navodima tužbe za koju je sud vezan. Posljedično navedenom smatra da se radi o djeljivoj novčanoj obvezi s više dužnika koji u konkretnom slučaju čak ne odgovaraju na jednake dijelove, u smislu čl. 41. ZOO, nego (eventualno) svaki za svoj dio duga, po ostvarenoj dobiti od prodaje stanova, odnosno po ostvarenom postotku na ime provizije.

9.2. Cijeneći da su samo tužitelj i tuženik pod 2) bili ortaci, da tužitelj nije uspio dokazati da je dogovor bio ulaganje na jednake dijelove niti istovjetnu raspodjelu dobiti, da između navedenih ne postoji ugovor o ulaganju sačinjen u pisanom obliku, te da iskazima svjedoka sud nije mogao na nesumnjiv način utvrditi da su tvrdnje tužitelja istinite, primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužitelj s njegovim zahtjevom.

10. Drugostupanjski sud je na žalbene navode tužitelja odgovorio na slijedeći način:

"5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Ovaj sud smatra da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima iste, o svim odlučnim činjenicama ima razloga i valjanog obrazloženja, te se može valjano ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi upire tužitelj, a kako je prvostupanjski sud postupio po uputi ovog suda iz ukidbenog rješenja broj Gž-1770/2019-2 od 3. prosinca 2020., to se žalbeni navodi u tom dijelu ukazuju neosnovanim.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 190. st. 3. ZPP-a odlučio kada nije dopustio objektivnu preinaku tužbe jer su se istoj izričito usprotivili tuženici, a o svojim razlozima dao valjano obrazloženje u točki 15. pobijane presude, koje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud, bez potrebe ponavljanja.

(...)

9.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je tijekom postupka pravilno i potpuno raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene, svakog pojedinačnog i u međusobnoj korelaciji potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a, u vezi sa čl. 219. i 221.a ZPP-a).

9.2. Kako su dakle, pravilno utvrđene sve činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, takva utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a njihova pravilnost nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima žalitelja.

10. Nadalje, a prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke naveo jasne i određene razloge zbog kojih je odbio tužbeni i protutužbeni zahtjev, te u skladu s utvrđenim, uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz odredbi čl. 42., čl. 41., čl. 225., čl. 637., čl. 638. st. 1., čl. 652 1100. i 1101. 1103. i 1105. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/1, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22 - dalje: ZOO), donio pobijanu odluku, koju kao pravilnu i zakonitu prihvaća i ovaj sud bez potrebe ponavljanja.".

11. Međutim, navedenim sumarnim obrazloženjem drugostupanjske presude ostvarena je bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer pobijanu presudu nije moguće ispitati zbog nedostatnih obrazloženja vezanih za odlučne činjenice na koje tužitelj ukazuje u podnesenoj žalbi.

12. Naime, iz žalbe proizlazi da je tužitelj obrazloženim žalbenim navodima osporavao pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja i pravilnost ocjene odlučnih činjenica te primjene materijalnog prava, prema kojoj ocjeni suda tuženica nije bila u ortačkom odnosu sa tužiteljem, a koja se temelji na činjeničnom utvrđenju suda prvog stupnja iz kojeg proizlazi da prvotuženica nije ulagala vlastita sredstva u izgradnju u svrhu u koju je ugovor o ortakluku bio sklopljen (točka 15. i 16. obrazloženja prvostupanjske presude).

13. Drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene prigovore tužitelja, ni po ovome sudu, nije iznio ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoju odluku, odnosno svoje pravno shvaćanje nije dostatno obrazložio na način, koji ne dovodi u sumnju arbitrarnost postupanja i odlučivanja. To stoga, što se drugostupanjski sud uopće nije osvrnuo na žalbene razloge tužitelja, nego je samo paušalno potvrdio razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj presudi, iako je prema čl. 8. ZPP-a obveza sudova da prilikom donošenja odluke savjesno i brižljivo cijene sve dokaze zasebno i sve dokaze zajedno, te da na temelju rezultata cijelog postupka donesu odluku, a drugostupanjski sud je uz to dužan, prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, u obrazloženju presude ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

14.1. U odnosu na osporene zaključke prvostupanjskog, a kasnije i drugostupanjskog suda, prema kojima tuženica AGG nije bila ortak (a koje je drugostupanjski sud samo naveo da ih u cijelosti prihvaća) a koji su, po navodima tužitelja, u suprotnosti sa provedenim dokazima u spisu, tužitelj je tvrdio da je tuženica AGG faktički postupala kao ortak i bila ortak, a što da je bilo razvidno iz slijedećih činjenica i pisanih dokaza:

- tužitelj prenio na tuženicu ČGG pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini, zajedno je sa tuženicom ishodio građevinsku dozvolu radi gradnje objekta, od 17. travnja 2017., kao i prethodno lokacijsku dozvolu od 11. prosinca 2006.,

- tužitelj je izdao tuženici TGG i specijalnu punomoć od 31. kolovoza 2007., ovjerenu kod javnog bilježnika Elizabete Škunca iz Paga,

- iz iskaza svjedoka danih pred Općinskim sudom u Zadru i to ČG, RG, ZG, ŠG, HG i LG proizlazi da je tuženica AGG faktički postupala i bila ortak u zajedničkom projektu izgradnje stambene zgrade sa apartmanima za prodaju, te promašenim i nelogičnim smatra zaključak nižestupanjskih sudova prema kojima je tuženica AGG samo trebala raditi za mjesečnu plaću i proviziju od prodaje apartmana, jer da iz svih gore pobrojanih dokaza proizlazi upravo da je ista bila aktivni sudionik ovog projekta i ortak, kojoj je cilj bio izgradnja apartmana, njihova prodaja i udio u dobiti od prodaje, i da nije bila običan posrednik u prometu nekretnina.

14.2. Tužitelj je u žalbi nadalje tvrdio da specijalna punomoć, koju je tužitelj dao tuženici TGG i koja je ovjerena od strane javnog bilježnika Elizabete Škunca iz Paga pod brojem OV-4571/2007 od 31. kolovoza 2007., upravo ukazuje na opisani dogovor kao i sudjelovanje te tuženice u tom poslovnom pothvatu kao ortaka, a to jer je punomoć obuhvaćala slijedeće radnje u odnosu na nekretninu oznake č.z. 1721/6 k. o. [katastarska općina] na koje je tuženica AGG ovlaštena i to:

- da kao založni dužnik zaključi ugovor o namjenskom kreditu s bankom, radi zasnivanja založnog prava u korist banke,

- da zaključi predugovor i ugovor o kupoprodaji opisanih nekretnina te sporazum o raskidu tih ugovora,

- da primi iznos kupoprodajne cijene ili predujmova,

- da poduzme potrebne radnje, odnosno pribavi potvrde, uvjerenja i druge potrebne isprave kod tijela uprave nadležnih za ishođenje lokacijske, građevinske i uporabne dozvole, kao i radnje kod suda radi prijenosa prava vlasništva i upisa založnog prava,

- da je i prije izdavanja specijalne punomoći ishođena građevinska dozvola, koja je pravomoćna i konačna dana 9. svibnja 2007. i to upravo na ime oba investitora i to tužitelja te tuženicu ČGG, te smatra da je "iz postupka je jasno proizišlo da su jedini investitori na predmetnom projektu bili tužitelj i tuženici, te da osobe koje se spominju u Ugovoru o ulaganju zajedničkih sredstava u izgradnju stambenog objekta nisu bili nikakvi investitori nego osobe koje je tužena AGG iskoristila u svrhu stjecanja novčane koristi od prodaje nekretnina."

15. Prema ocjeni ovoga suda navedenim, sumarnim i nedostatnim postupanjem drugostupanjskog suda tužitelju je povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku kroz odgovor na njegove žalbene navode, jer taj sud nije dao nikakve valjane i razumne razloge u svom obrazloženju iznesenom u točki 9.1. i 9.2. pobijane odluke, a vezano za utvrđenja suda prvog stupanja i iznesene zaključke, niti se uopće osvrnuo na argumentirane razloge koje je tužitelj iznio u svojoj žalbi. Naime, tužitelj se u žalbi pozvao na ispravu (kupoprodajni ugovor) i iskaze stranaka prema kojima, po njegovoj tvrdnji, proizlazi da je tuženica od tužitelja kupila suvlasnički dio zemljišta na kojem je izvršena gradnja objekta u svezi koje je njezin prednik (prethodno 2. tuženik) sa tužiteljem sklopio ugovor o ortakluku. S obzirom da upravo na takvom činjeničnom utvrđenju sud temelji pravnu ocjenu da tuženica nije bila ortak (da u izgradnju objekta nije ulagala vlastitu imovinu), ti žalbeni navodi su od odlučnog značaja za odluku u konkretnom sporu.

16. Stoga je s obzirom na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, u vezi s primjenom odredbe čl. 8. i čl. 375. st. 1. ZPP-a, tužitelju povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku koje je sadržano u pravu na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori - broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10).

17. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 15. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić