REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-654/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vladimir Fingler, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek, OIB 0917921044, sa sjedištem u Osijeku, Krbavska bb, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Mandić, odvjetnica u Osijeku, radi poništenja odluke o razrješenju ravnatelja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 663/2019-2 od 19. studenoga 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-278/2018-9 od 8. ožujka 2019., u sjednici održanoj 15. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika se prihvaća te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-663/2019-2 od 19. studenoga 2019. i sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-278/2018-9 od 8. ožujka 2019.

II. Nalaže se tužiteljici OŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od petnaest dana, nadoknaditi tuženiku Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek, OIB 0917921044, sa sjedištem u Osijeku, Krbavska bb, trošak parničnog postupka u iznos od 1.337,17 EUR (10.075,00 kuna) .

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrditi da je Odluka tuženika Klasa : 003-07/18-01-16 Ur. broj 2158/46-01- 18-6 od 3. svibnja 2018., kojom je tužiteljica razriješena dužnosti ravnatelja, nezakonita i nedopuštena. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (331,80 EUR).

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke te je prihvaćen tužbeni zahtjev. U točki II. izreke prvostupanjska je presuda preinačena u dijelu odluke o parničnom trošku tako što je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kuna (99,54 EUR), dok je u točki IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-718/2023-2 od 21. veljače 2023. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

"Da li se na odluku o razrješenju ravnatelja Škole primjenjuju odredbe članka 120. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) ili samo odredbe članaka 44. i 45. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 96/93, 29/97, 47/99 i 35/08) te odredbe članka 130. stavka 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14 i 7/17)?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22 - dalje: ZPP) pobijajući je u cijelosti zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se revizija prihvati, a pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.

5. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.

6. Revizija je osnovana.

7. U povodu revizije, pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti Odluke tuženika Klasa: 003-07/18-01-16 Ur. broj 2158/46-01-1/-6 od 3. svibnja 2018. o razrješenju tužiteljice s dužnosti ravnateljice.

9. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 130. stavka 2. u vezi s člankom 114. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18 - dalje: ZOOOSŠ) i člankom 44. stavkom 2. točkama 3. i 4. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22 - dalje: ZU) i u vezi s člankom 21. Zakona o prosvjetnoj inspekciji („Narodne novine“ broj 61/11 i 16/12). Odbijanje tužbenog zahtjeva rezultat je utvrđenja da je tužiteljica zanemarila obvezu poslovodnog i stručnog voditelja Škole jer nije dala otkaz nastavnici ČŠ zbog skrivljenog ponašanja, a nije niti poduzela potrebne mjere radi otkazivanja ugovora o radu imenovanoj unatoč činjenici da je navedena profesorica engleskog i njemačkog jezika godinama zanemarivala svoje radne obveze, a na što je bila upozoravana od Prosvjetne inspekcije te je tužiteljica organizirala rad kod tuženika na način da neki nastavnici nisu imali nastavu svih pet dana u radnom tjednu. Naime, u postupku je utvrđeno da je prosvjetni inspektor Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor Područne jedinice Osijek Ministarstva znanosti i obrazovanja 18. travnja 2028. izdao prijedlog za razrješenje ravnateljice, pa je odlukom Školskog odbora od 3. svibnja 2018., na spomenuti prijedlog prosvjetnog inspektora, tužiteljica razriješena dužnosti ravnateljice tuženika s danom 3. svibnja 2018. Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, nadležni je prosvjetni inspektor proveo više inspekcijskih nadzora nad radom nastavnice ČŠ i utvrdio da je ona počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, zbog čega je 19. ožujka 2018. uputio tuženiku obrazloženi Prijedlog za redovito otkazivanje ugovora o radu spomenutoj nastavnici zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Osim toga, inspekcijskim je nadzorom utvrđeno da u školskoj godini 2017./2018. ukupno trinaest nastavnika zaposlenih u punom radnom vremenu nije održavalo nastavu svakog radnog dana, te da su prema rasporedu od ponedjeljka do petka imali po jedan nenastavni dan. U nadzoru obavljenom 25. siječnja i 14. ožujka 2018. u Školi tuženika utvrđeno je da je ravnateljica škole OŠ, omogućila nastavnici ČŠ da izvodi nastavu engleskog i njemačkog jezika koja nije u skladu s propisanim nastavnim planovima i programima, čime je učenicima Škole svjesno uskraćena nastava koja je trebala biti održana. Nadalje je utvrđeno da je tuženik u obrazloženju predmetne odluke istakao kako ju je donio na temelju prijedloga višeg prosvjetnog inspektora RŠ od 18. travnja 2018. za razrješenje tužiteljice zato što ona ne obavlja poslove obveze poslovodnog i stručnog voditelja školske ustanove, s kojim je prijedlogom tužiteljica, prije donošenja odluke, upoznata te se na njega očitovala, jednako kao što je bio upoznat i cijeli Školski odbor.

10. Sud je drugog stupnja ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo smatrajući da odluka nije obrazložena zato što „iz obrazloženja navedene odluke nisu razvidni razlozi za razrješenje“. Razlog za ovakav zaključak drugostupanjski sud nalazi u odredbi članka 120. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) kojom je propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku i da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Stoga je sud drugog stupnja ocijenio da odluka tuženika o razrješenju tužiteljice s dužnosti ravnateljice „proizvodi negativan učinak na njezina prava jer se radi o odluci poslodavca koja neposredno djeluje na prava tužiteljice kao radnice“, pa je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Osnovano tuženik u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koji razlog upućuje dopušteno pravno pitanje ukazuje na nepravilnost pobijane drugostupanjske odluke zato što je sud drugog stupnja svoju odluku utemeljio na primjeni odredbe članka 120. ZR koja ne predstavlja mjerodavno materijalno pravo o kojem ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Naime, odredbom je članka 130. stavka 1. ZOOOSŠ propisana dužnost školskog odbora da razriješi ravnatelja i prije isteka roka na koji je imenovan, među ostalim, i ako se utvrdi da su se stekli uvjeti za razrješenje propisani Zakonom o ustanovama ili da ravnatelj zanemaruje obveze poslovodnog i stručnog voditelja školske ustanove. Zakon o prosvjetnoj inspekciji („Narodne novine“ broj 61/11, 16/12, 98/19 i 52/21) u odredbi članka 28. propisuje da će inspektor predložiti razrješenje ravnatelja, među ostalim, ako utvrdi i da su se stekli uvjeti za razrješenje prema Zakonu o ustanovama, dok je odredbom članka 44. stavka 2. točaka 3. i 4. Zakona o ustanovama propisana dužnost nadležnog tijela razriješiti ravnatelja, među ostalim, ako ravnatelj ne postupa sukladno propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne izvršava odluke tijela ustanove ili postupa protivno njima (točka 3.), odnosno ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove (točka 4.).

12.1. Razriješena osoba može, u skladu s odredbom članka 45. ZU, odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od trideset dana od dana zaprimanja odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz članka 44. stavka 2. ovoga Zakona ili da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka. Stoga zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se pobija odluka o razrješenju s dužnosti ravnatelja škole ovisi o činjenici jesu li postojali razlozi za razrješenje u smislu odredbe članka 44. stavka 2. Zakona o ustanovama i je li u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na tijek postupka.

13. Iz sadržaja utvrđenih činjenica koje su pravno odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je drugog stupnja, za razliku od prvostupanjskog suda, pogrešnom primjenom materijalnog prava nepravilno zaključio da nije zakonita odluka tuženika o razrješenju tužiteljice s dužnosti ravnateljice zato što je pogrešno cijenio utvrđene činjenice u svjetlu primjene odredbe članka 120. ZR jer ta odredba, jednako kao ni taj propis, ne predstavljaju mjerodavno materijalno pravo na temelju kojeg je potrebno ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Naime, razrješenje ravnatelja škole ne predstavlja jedan od način prestanka ugovora o radu niti ima značenje otkaza ugovora o radu jer razrješenjem s dužnosti ravnatelju ne prestaje ugovor o radu, već ravnatelju školske ustanove ugovor o radu prestaje na jedan od načina propisanih odredbom članka 130.a ZOOOSŠ (smrću, istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, na kraju školske godine u kojoj ravnatelj navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, sporazumom ravnatelja i školske ustanove, dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, otkazom školske ustanove). Razrješenje ravnatelja iz razloga navedenih u članku 44. stavku 2. točkama 3. i 4. Zakona o ustanovama ima za posljedicu otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 130.c stavka 1. ZOOOSŠ, ali odluka o razrješenju s dužnosti ravnatelja sama za sebe nije i nema značenje otkaza ugovora o radu, već se samo tiče prestanka ravnateljske dužnosti. Odluka o razrješenju pobija se u skladu s odredbom članka 45. Zakona o ustanovama, dok protiv otkaza ugovora o radu ravnatelj ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu samo ako je tužbom zatražio sudsku zaštitu prava protiv odluke o razrješenju prema Zakonu o ustanovama, a u skladu s odredbom članka 130.c stavka 5. ZOOOSŠ.

15. U okolnostima je konkretnog slučaja utvrđeno da je odluka o razrješenju donesena na prijedlog prosvjetnog inspektora, a uzrok joj je zanemarivanje obveze poslovodnog i stručnog voditelja školske ustanove, time da je odluka donesena u postupku u kojem je tužiteljici omogućeno očitovanje Školskom odboru i u kojem je Odluka o razrješenju donesena nakon očitovanja tužiteljice. U takvim su okolnostima bile ostvarene pretpostavke za donošenje odluke o razrješenju tužiteljice s dužnosti ravnateljice tuženika, pa je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim te posljedično preinačio prvostupanjsku presudu.

16. Prema tome, odgovor na dopušteno pravno pitanje glasi:

Na ocjenu pravilnosti i zakonitosti odluke o razrješenju s dužnosti ravnatelja škole ne primjenjuju se odredbe o otkazu ugovora o radu, kako one propisane odredbom članka 120. ZR, tako ni one propisane odredbom članka 130.c. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, jer odluka o razrješenju ravnatelja škole nije odluka o otkazu ugovora o radu, već se o pravilnosti i zakonitosti odluke o razrješenju s dužnosti ravnatelja škole odlučuje primjenom odredbi članka 45. u vezi s člankom 44. stavkom 2. Zakona o ustanovama i odredbi članka 130. stavka 1. i 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama.

17. U opisanim je okolnostima valjalo na temelju odredbe članka 395. stavka 1. ZPP preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu te odbiti žalbu tužiteljice, potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Ujedno je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP, a u vezi s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP, valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka. Tuženiku je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s Tarifom o nagradama i na naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa) na čiju primjenu upućuje odredba članka 155. stavka 2. ZPP, time da je sud imao na umu zahtjev tužitelja pazeći da ga ne prekorači jer to priječi odredbe članka 2. stavka 1. ZPP.

18.1. Tako je tuženiku za zastupanju po punomoćniku dosuđen iznos koji je zatražio u visini od 829,51 EUR (6.250,00 kuna) od čega 331,80 EUR (2.500,00 kuna) za prvostupanjski postupak, te po 248,85 EUR (1.875,00 kuna), za sastav prijedloga za dopuštenje revizije te za sastav revizije jer je tuženik toliko zatražio. Tuženiku je nadalje dosuđen i trošak pristojbi koje je platio, i to: za tužbu u visini od 112,81 EUR (850,00 kuna), odgovor na tužbu u iznosu od 56,40 EUR (425,00 kuna), presudu u iznosu od 112,81 EUR (850,00 kuna) te žalbu u iznosu od 225,62 EUR (1.700,00 kuna), odnosno ukupno po osnovi plaćenih pristojbi iznos od 507,66 EUR (3.825,00 kuna). Tuženiku, pak, nije dosuđena pristojba prijedloga za dopuštenje revizije i revizije jer u spisu nema dokaza da je tuženik tu pristojbu platio.

18.2. Tako izračunat ukupni parnični trošak tuženika koji je bio potreban za vođenje ove parnice iznosi ukupno 1.337,17 EUR (10.075,00 kuna) koliko je tuženiku i dosuđeno jer je u cijelosti uspio u parnici. Stoga je po pitanju troška odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 15. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil