Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-844/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, kao predsjednice vijeća, Željka Đerđa, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Igora Delina, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB, [adresa], Područna služba u ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici SZ, uposlenici tužitelja, protiv tuženice NM, [adresa], [osobni identifikacijski broj], po punomoćnici ŽZ, uposlenici tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja AB, ... protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-116/2020 od 27. listopada 2023., u sjednici održanoj dana 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja AB, Područna služba u ... kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-116/2020 od 27. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"NM ([osobni identifikacijski broj]) dužan je tužitelju AB [adresa] ([osobni identifikacijski broj]) platiti na ime naknade štete u ukupnom iznosu od 8.302,26 EURa/62,553,37 kn, s tim da na iznos od 2.417,22 EUR-a/18.212,51 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na iznos od 5.885,04 EUR-a/44.340,83 kn sa zateznim kamatama koje teku od od 18. travnja 2023. godine pa do isplate, po stopi od 5,50% godišnje, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve u roku 15 dana."

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Utvrđuje se da je povučena tužba od 9. lipnja 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 1.913,15 EUR-a1/14.414,69 kn(tisućudevestotrianesteuraipetnaestcenti/četrnaesttisućačetristočetrnaestkunaišezd esetdevetlipa).

II. Dopušta se preinaka tužbe od 27. rujna 2023. "

3. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj AB, Područna služba u ... (dalje tužitelj) zbog pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom ističući da je pogrešno prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan jer u konkretnom slučaju je trebao primijeniti odredbu članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju te u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev kako je postavljen u podnesku od 18. travnja 2023. kojim je uređena tužba i konačno postavljeni tužbeni zahtjev te se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-5662/2019, Rev-12/2022, Rev-909/2021, Rev-5292/2019, Rev x-388/2018 i Rev-5262/2019. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev podredno ukinuti istu i vratiti predmet na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 107. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22), niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev na isplatu utuženog iznosa isplaćenog osiguraniku tužitelja na ime invalidske mirovine određene nakon štetnog događaja izvan rada koji je skrivio osiguranik tuženika pozivajući se na odredbu članka 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14 – dalje: ZOOP), te utvrđujući da tužitelj u spis nije dostavio podatke o razlici isplaćene invalidske mirovine i ona koja bi bila isplaćena osiguraniku tužitelja po osnovi invalidske mirovine određene temeljem povrede na radu, odnosno da tužitelj nije dokazao da postoji razlika između te dvije mirovine pa time prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan i odbija ga.

8. Žalbom tužitelj u bitnom ukazuje da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao primijeniti, kao lex specialis, Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022. – dalje: ZMO).

9. Kako to utvrđuje prvostupanjski sud tužitelj je tijekom postupka sudu dostavio izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 30. travnja 2020. izračunat prema odredbi članka 160. stavak 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 102/98.), te za razdoblje od 1. svibnja 2020. do 31. prosinca 2020., izračunat prema odredbi članka 160. do članka 170. ZMO.

10. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj traži naknadu štete odnosno regresnu naplatu isplaćenih iznosa svom osiguraniku po osnovi određene invalidske mirovine izvan rada za period od 1. kolovoza 2018. pa do 31. prosinca 2020., a za koji period, prema stavu prvostupanjskog suda ovakva regresna isplata se isplaćuje temeljem odredbe članka 27. ZOOP.

11. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, stavkom 2. istog članka je propisano da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, stavkom 3. istog članka je propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a stavkom 4. istog članka je propisano da se odredbe stavka 1., 2. i 3. odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinsko, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Suprotno tome tužitelj tvrdi da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe članka 161. do članka 170. ZMO.

13. Odredbom članka 161. stavak 1. ZMO je propisano da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traju isplate tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, prema stavku 2. istog članka naknada stvarne štete, koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalih novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu, prema stavku 3. istog članka zahtjevom za naknadu štete zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedina davanja) koja se odnose na određeno razdoblje.

14. Prema članku 164. stavak 1. ZMO zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izborno pravo na naknadu štete), a prema stavku 5. istog članka za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. do 3. toga članka mjerodavne su odredbe tog Zakona.

15. S time da treba reći da je odredba članka 161. stavak 2. točka 1. ZMO izmijenjena odredbom članka 14. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 119/2022.), a koja odredba je, sukladno odredbi članka 23. toga Zakona stupila na snagu 1. siječnja 2023., dakle nakon perioda za koje se u ovom konkretnom predmetu traži naknada isplaćenih iznosa imovinskog osiguranja.

16. Suprotno žalbenim tvrdnjama po stavu ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio odredbu članka 27. ZOOP a tako i uvriježena sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

17. Tužitelj se u žalbi poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to odluke broj Rev x-388/2018, Rev-3660/2018, Rev-909/2021 koje upravo potvrđuju da se u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u predmetu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne Zakon koji je bio u vrijeme nastanka štetnog događaja prometne nezgode time da se obračun visine utužene štete ima izvršiti prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju kao posebnog zakona, a što u konkretnom slučaju znači da je osnova naplate odredba članka 27. ZOOP, a visina razlike između isplaćene invalidske mirovine temeljem štetnog događaja izvan rada i iznosa koji bi bio isplaćen po osnovi invalidske mirovine iz štetnog događaja na radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-184/2022-2 od 23. ožujka 2022. i Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2022.).

18. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u spis trebao dostaviti dokaze o postojanju i visini razlike isplaćenog iznosa svom osiguraniku u odnosu na iznos koji bi bio u utuženom periodu isplaćen na ime invalidske mirovine iz rada.

19. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tužitelja, a niti ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda odnosno presuditi kao u izreci.

20. U preostalom a nepobijanom dijelu rješenje prvostupanjskog suda ostaje nepromijenjeno.

Zadar, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov