REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1581/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja i protutuženika ČČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ([adresa]), kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alena Kalčića i Nevena Švića u Poreču, protiv tuženice i protutužiteljice UČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dubravko Zeljko, odvjetnik u Rovinju, radi ukidanja služnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja- protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-15/2021-3 od 28. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2239/2019 od 16. studenoga 2020., u sjednici održanoj 15. travnja 2025.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja-protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-15/2021-3 od 28. studenoga 2024., u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj-protutuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-15/2021-3 od 28. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2239/2019 od 16. studenoga 2020., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.
2.1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:
"1. Mogu li sudovi, (prvostupanjski i drugostupanjski), svoje odluke utemeljiti na dokazima koji nisu neposredno izvedeni pred raspravnim sudom?
2. Može li se odluka temeljiti na proturječnim razlozima?
3. Mora li obrazloženje presude imati razloge o odlučnim činjenicama?
4. Može li drugostupanjski sud donijeti odluku ako zanemari dokaze u spisu?
5. Je li drugostupanjski sud dužan ocijeniti iskaz osobe koja je iskazivala o relevantnim činjenicama?
6. Može li okolnost da u trenutku podnošenja tužbe i zaključenja glavne rasprave nije osigurana druga veza biti zapreka za ukidanje služnosti?
7. Je li drugostupanjski sud dužan dati odgovor na svaki konkretni žalbeni prigovor iznijet u žalbi izjavljenoj na sudsku odluku?".
3. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnim pitanjima u kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda RH, a kao razlog važnosti tim pitanjima naveo je više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
4. Uz navedena pitanja, tužitelj-protutuženik također, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju, jer mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to: pravo na jednakost tužitelja-protutuženika pred sudovima propisano člankom 26. Ustava RH, (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), te pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. Ustava RH, (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), te zajamčeno i člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).
5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
6. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.
7. Na temelju rezultata dokaznog postupka nižestupanjski sudovi su utvrdili da nisu ispunjeni uvjeti za ukidanje sporne služnosti korištenja ulaznog hodnika i stubišta kroz nekretninu tužitelja i protu tuženika, a radi ulaska u stan tuženice i protu tužiteljice (članak 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine", broj 81/15 – pročišćeni tekst - dalje: ZV-a). To iz razloga, jer je služnost tuženica i protutužiteljica stekla temeljem Sporazuma od 12. listopada 2012. (stranice 14 do 16 spisa), koji je sklopljen između prednika tuženice i protutužiteljice (njezinog pokojnog supruga) i tužitelja i protutuženika. Ta služnost nije izgubila svoju razumnu svrhu jer je očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem utvrđeno da tuženica i protutužiteljica uopće nema drugi prilaz za pristup svojem stanu. Utvrđeno je i da bi izgradnja novog stubišta stajala 97.000,00 kuna (sada 12.874,11 eura), a taj iznos sigurno ne predstavlja "manju štetu" za tuženicu i protutužiteljicu, u smislu odredbe članka 242. stavak 2. ZV-a.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno više pravnih pitanja i da su izneseni određeni razlozi važnosti, međutim, prema ocjeni ovoga suda ne radi se o pitanima koja bi bila važna za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
9. Naime, prvo naznačeno pitanje nije važno jer ono polazi od pogrešne pretpostavke da su prvostupanjski i drugostupanjski sud, svoje odluke utemeljili na dokazima koji nisu neposredno izvedeni pred raspravnim sudom, što je suprotno obrazloženju prvostupanjske presude (list 5. šesti pasus obrazloženja), kao i drugostupanjske presude (točka 11. obrazloženja).
10. Drugo pitanje polazi također od pogrešne pretpostavke i to da se pobijana odluka temelji na proturječnim razlozima vezano za okolnost od kada postoji predmetno pravo služnosti. U prvostupanjskoj odluci (str. 13.), navodi se ''S obzirom na nesporno utvrđenje da tuženica, po osnovi svog pravnog prednika, a pozivom na Sporazum od 12. listopada 2012. godine ima pravo koristiti sporni hodnik i stepenište, da to pravo nije izgubilo razumnu svrhu ... , valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.''. Znači, sud je, između ostalog, odbio zahtjev za ukidanjem služnosti iz razloga što je ta služnost osnovana pravnim poslom u korist pravnog prednika tuženice. Pobijana odluka potvrđuje prvostupanjsku presudu također na navedeni Sporazum (točka 14. obrazloženja).
11. I treće pitanje polazi od pogrešne pretpostavke prema kojoj obrazloženje pobijane presude nema razloge o odlučnim činjenicama, konkretno o tome na temelju čega i zašto sud zaključio da iznos od 97.000,00 kn, nije iznos koji bi podrazumijevao ''manju štetu''. Naime, drugostupanjski sud je na taj prigovor tužitelja odgovorio u točki 15. obrazloženja, a ono glasi: "15. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio i alternativni tužbeni zahtjev tužitelja i protu tuženika za isplatu novčanog iznosa na ime korištenja navedenog prava služnosti. Ovo stoga što to pravo nije osnovano uz naplatu već je njegovo osnivanje, već označenim Sporazumom bilo besplatno."
12. Pitanje "Može li drugostupanjski sud donijeti odluku ako zanemari dokaze u spisu" nije važno jer i ono polazi od netočne premise tužitelja da je drugostupanjski sud zanemario neki dokaz. Naime, tužitelj, postavljajući to pitanje navodi da je u prvostupanjskoj odluci (str. 13., četvrti odlomak), navedeno kako je "nesporno između stranaka da takvog prikladnijeg ili jednakog prikladnog prolaza ne postoji.“, tvrdeći da parnične stranke gore citirano nisu nikad i nigdje učinile nespornim, nego je to upravo protivno tužbi tužitelja. Međutim, navedeni citat je izvučen iz konteksta prvostupanjske presude, a drugostupanjski sud je u točki 14. obrazloženja jasno naveo "Ta služnost nije izgubila svoju razumnu svrhu jer je očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem utvrđeno da tuženica i protu tužiteljica uopće nema drugi prilaz za pristup svojem stanu."
13. Drugostupanjski sud je, suprotno tvrdnjama predlagatelja, ocijenio iskaze osoba koje su iskazivale o relevantnim činjenicama, zbog čega ni peto pitanje nije važno.
14. Pitanje "Može li okolnost da u trenutku podnošenja tužbe i zaključenja glavne rasprave nije osigurana druga veza biti zapreka za ukidanje služnosti?'', nije važno jer se radi o pitanju činjenične naravi i odgovor na to pitanje zavisi od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
15. Na posljednje pitanje "Je li drugostupanjski sud dužan dati odgovor na svaki konkretni žalbeni prigovor iznijet u žalbi izjavljenoj na sudsku odluku?'', odgovor je dao sam zakonodavac u odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, a u ovom slučaju je drugostupanjski sud dao odgovor na žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Osim toga, to pitanje nije važno ni iz razloga što tvrdnja tužitelja, da u drugostupanjskoj presudi nije odgovoreno na žalbene navode tužitelja i to na "žalbeni navod iz t. II., pod točaka b), d), e), f) i g), t. III., pod točaka a), b) i c) te t. IV. a) i b)", kada bi i bila istinita ne mijenja ništa na stvari, jer tužitelj uz prijedlog nije dostavio žalbu, što je bio dužan u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a.
16. S obzirom da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna i kako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
17. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje, te povredu prava tuženika-protutužitelja na jednakost oružja u ovoj pravnoj stvari.
18.1. Revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje predlagatelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH), kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava RH.
18.2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju, jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
18.3. Osim toga, odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica iz odredbe čl. 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ("Narodne novine", broj 81/15 – pročišćeni tekst), što su učinili ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti sviju pred zakonom i pristranost suda.
19. Slijedom iznesenog tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost svih pred zakonom, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3.
ZPP-a valjalo odbaciti taj dio prijedloga.
20. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 15. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
