Poslovni broj: Usž-1516/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽL, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi sudske pristojbe u predmetu šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 178/2024-15 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-178/2024-15 od 14. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja istog suda, poslovni broj: Us I-178/2024-13 od 4. ožujka 2025., kojim je tužiteljica pozvana na plaćanje sudske pristojbe u predmetnom upravnom sporu u ukupnom iznosu od 185,81 €.
2. Tužiteljica je protiv osporenog rješenja izjavila žalbu kojom zakonitost istog pobija iz svih žalbenih razloga. U bitnom, poziva se na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23. – dalje u tekstu: ZSP), temeljem koje su oslobođene od plaćanja pristojbi stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanja i pravima s područja socijalne skrbi. Upućuje na analogno primjenjivu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-815/2013 od 8. svibnja 2014., u kojoj je, razmatrajući zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta, Ustavni sud naveo da je odluka donesena u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Smatra nevjerojatnim da prvostupanjski sud proturječi njemu obvezujućem pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je, odlučujući po ustavnoj tužbi protiv rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o ocjeni zakonitost predmetnog općeg akta, odnosno Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, izrazio shvaćanje da novčana pomoć koju je ostvarila tužiteljica temeljem predmetnog pojedinačnog upravnog akta, donesenog primjenom Odluke o novčanoj pomoći roditelj odgojitelj, spada u socijalna prava iz članka 62. Ustava Republike Hrvatske. Dodatno ukazuje na članak 11. stavak 1. točku 17. ZSP- a, temeljem koje su oslobođene plaćanja sudskih pristojbi i stranke koje pokreću postupak za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata. S tim u vezi ističe da je pokrenula upravni spor zbog zaštite ustavnih prava, i to prava na mirno uživanje vlasništva, prava na zaštitu obiteljskog i privatnog života te socijalnog prava, jer sva ta prava proizlaze upravo iz pravomoćnog rješenja koje je tužiteljici dalo ta prava, a koja su se nastojala zaštiti tužbom. Pritom ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava, te odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje smatra povrijeđenim. Iznoseći i druge razloge, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i ukinuti osporeno rješenje, odnosno isto preinačiti i usvojiti prigovor te poništiti rješenje o pristojbi i tužiteljicu osloboditi plaćanja sudskih pristojbi primjenom članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a (u žalbi je pogrešno navedena točka 6.), uz primjenu odredbi Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.). Ujedno potražuje naknadu troškova za sastav ove žalbe u iskazanom iznosu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz podataka sveza spisa razvidno je da je tužba tužiteljice odbačena rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-178/2024-6 od 15. travnja 2024., zakonitost kojeg je, povodom žalbe tužiteljice, potvrđena ovosudnim rješenjem, poslovni broj: Usž-2112/2024-2 od 2. listopada 2024., slijedom čega je, primjenom članka 22. stavka 1. ZSP-a, u vezi Tbr. 29. stavka 1. i stavka 5. te Tbr. 30. stavka 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23.), tužiteljica osnovano utvrđena obveznikom plaćanja sudske pristojbe u predmetnom upravnom sporu.
5. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je osporenim rješenjem odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe, jer je ista određena na način i u visini propisanoj ZSP-om i Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi.
6. Tužiteljica pak žalbom ne dovodi u sumnju činjenice temeljem kojih je utvrđena pristojbenim obveznikom, već pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a, prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi.
7. Međutim, i po ocjeni ovoga Suda, novčana pomoć za roditelje odgojitelje, zasnovana na općem aktu jedinice lokalne samouprave, nije pravo kakvo ima u vidu citirana zakonska odredba, a na koju okolnost se pravno relevantnim razlozima osvrnuo i prvostupanjski sud osnovano otklanjajući prigovore tužiteljice s tim u vezi.
8. Nadalje, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni ni odredbe članka 11. stavka 1. točke 17. ZSP-a, prema kojoj su oslobođene od plaćanja pristojbe stranke koje pokreću postupke za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata. Ovo ne samo iz razloga jer se ovdje ne radi o takvom postupku, već i zbog toga što navedeni postupci niti nisu u nadležnosti upravnih sudova koji, temeljem izričite zakonske odredbe ovdje članak 3. mjerodavnog Zakona u upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), u upravnom sporu imaju ovlast ocjenjivati zakonitost upravnih akata i postupanja javnopravnih tijela, odnosno zakonitost propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava te zakonitost općeg akta.
9. Kako je, dakle, u konkretnom slučaju sudska pristojba određena na zakonom propisani način, a što tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Na kraju, nije osnovan niti zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, jer sudska pristojba ne predstavlja izdatak učinjen tijekom ili u povodu spora kakav ima u vidu odredba članka 79. stavka 1. ZUS-a, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagrebu, 15. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
