Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1140/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Mijo Jeličić i Marina Bosnić, odvjetnici u Splitu, Kliška 29, protiv 1. tuženika Stečajne mase iza ITS d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam u stečaju, Split, Šime Ljubića 7, OIB: 67393235251, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Meštrović Kologranić, odvjetnica u Zagrebu, Zagorska 22, i 2. tuženika GRAD SPLIT, OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, Split, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-707/2018-38 od 24. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-707/2018-38 od 24. ožujka 2021. u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženicima da solidarno naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 292.500,00 kn sa zateznim kamatama i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je na temelju Ugovora o ustupanju potraživanja od 5. rujna 2007.g. koji je ovjeren pred javnim bilježnikom Jagodom Makelja-Šuljić u Splitu 6. rujna 2007.g. pod brojem OV-12908/07, kojeg su zaključili trgovačko društvo ITS d.o.o. Split kao pravni prednik tuženika pod 1 / Stečajne mase iza ITS d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam u stečaju, Split, Šime Ljubića 7, OIB: 67393235251 s jedne strane kao ustupitelj i tužitelj NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s druge strane kao primatelj ustupanja, potraživanje koje tuženik pod 1/ ima prema tuženiku pod 2/ Gradu Splitu, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj Pi-709/13 od 7. lipnja 2016.g. trenutkom sklapanja Ugovora o ustupanju potraživanja od 5. rujna 2007.g., sa cjelokupnim glavnim i sporednim potraživanjima, u cijelosti prešlo na tužitelja NZ.“

kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi prvotuženiku Stečajna masa iza ITS d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam u stečaju, Split, OIB 67393235251, trošak parničnog postupka u iznosu od 35.903,59 eura.

3. Odbija se zahtjev prvotuženika Stečajna masa iza ITS d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam u stečaju, Split, OIB 67393235251, za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 36.453,15 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-707/2018-38 od 24. ožujka 2021. prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud utvrdi da je na temelju Ugovora o ustupanju potraživanja od 5. rujna 2007. koji je ovjeren pred javnim bilježnikom Jagodom Makelja-Šuljić u Splitu 6. rujna 2007. pod poslovnim brojem OV-12908/07, kojeg su zaključili trgovačko društvo ITS d.o.o. Split, kao pravni prednik prvotuženika Stečajna masa iza ITS d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam u stečaju, Split, Šime Ljubića 7, OIB: 67393235251, s jedne strane kao ustupitelj, i tužitelj NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s druge strane kao primatelj ustupanja, potraživanje koje prvotuženik ima prema drugotuženiku Grad Split, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13 od 7. lipnja 2016. trenutkom sklapanja Ugovora o ustupanju potraživanja od 5. rujna 2007., s cjelokupnim glavnim i sporednim potraživanjima, u cijelosti prešlo na tužitelja NZ (točka I. izreke); naloženo je tuženicima u roku od osam dana solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 38.821,42 eura (292.500,00 kuna) sa zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2021. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, dok je tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 18.979,36 eura (143.000,00 kuna) odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnome proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer je utvrdio da je sklapanjem Ugovora o ustupu potraživanja od 5. rujna 2007. na tužitelja u cijelosti prenesena tražbina koju prvotuženik, kao pravni sljednik društva ITS d.o.o., ima prema drugotuženiku, kao solidarnom dužniku na temelju presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13 od 7. lipnja 2016., pa je primjenom odredaba čl. 80. st. 1., čl. 81. st. 1. i čl. 88. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05; dalje: ZOO) odlučio kao u izreci presude. Prvostupanjski sud je pritom utvrdio da predmetni Ugovor o ustupu potraživanja od 5. rujna 2007. nije ništetan u smislu odredaba čl. 322. ZOO-a, dok je istaknuti prigovor zastare ocijenio neosnovanim. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu su podnijela oba tuženika.

4. Prvotuženik žalbom presudu pobija zbog svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da se žalba usvoji presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 8.823,99 eura (66.484,38 kuna) i sudske pristojbe po odluci suda. Budući da prvotuženik nije naveo u kojem dijelu presudu pobija, ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a uzima da ju pobija u dijelu u kojem nije u uspio u sporu - točka I. izreke i dio točke II. izreke kojim mu je naloženo da solidarno naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 38.821,42 eura (292.500,00 kuna) sa zateznim kamatama.

5. U žalbi u bitnom navodi kako je tužitelj u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pi-709/13 mogao tražiti da umjesto tužitelja u tom predmetu ITS d.o.o. stupi na njegovo mjesto te ističe kako tužitelj o postojanju predmetnog Ugovora o ustupanju potraživanja nije obavijestio ni Grad Split, niti HNK Split, već je suprotno pozitivnim zakonskim odredbama nastavio voditi postupak pred Općinskim sudom u Splitu u ime i a račun ITS d.o.o. Daljnjim žalbenim navodima prvotuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o tome da predmetni Ugovor o ustupu potraživanja nije ništetan sukladno odredbama čl. 322. ZOO-a, jer je prema mišljenju žalitelja ugovor protivan kako Ustavu Republike Hrvatske, tako i prisilnim propisima i moralu društva. Smatra da je su namjere tužitelja nemoralne, jer je o postojanju Ugovora o ustupu potraživanja obavijestio drugotuženika tek 29. ožujka 2017., dakle 10 godina nakon sklapanja predmetnog ugovora, odnosno nakon pravomoćnosti presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13. Zbog toga je i Ugovor o ustupu potraživanja ništetan i ne može proizvoditi učinke ugovora o cesiji. U protivnom bi, prema mišljenju prvotuženika, nastao kaos u pravnom sustavu ignoriranjem odredaba Zakona o obveznim odnosima, Zakona o računovodstvu, Zakona o parničnom postupku i Stečajnog zakona.

6. Drugotuženik žalbom presudu pobija zbog svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da se žalba usvoji presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Budući da drugotuženik nije naveo u kojem dijelu presudu pobija, ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a uzima da ju pobija u dijelu u kojem nije u uspio u sporu - točka I. izreke i dio točke II. izreke kojim mu je naloženo da solidarno naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 38.821,42 eura (292.500,00 kuna) sa zateznim kamatama.

7. U žalbi u bitnom navodi kako tužitelj nije pravni sljednik društva ITS d.o.o. koje je brisano iz sudskog registra, niti je svoju tražbinu prijavio u stečajnom postupku nad ITS d.o.o. u stečaju. Žalitelj smatra da se u ovoj parnici mogu primjenjivati isključivo odredbe Stečajnog zakona, pa je tužitelj svoju tražbinu morao prijaviti u stečajnom postupku i u tom postupku ostvarivati svoja „prava“. Ističe kako tužitelj nije pravni sljednik ITS d.o.o. u stečaju, niti je pravni sljednik Stečajne mase ITS d.o.o. u stečaju, pa Ugovorom o ustupu potraživanja na tužitelja nije prešla tražbina iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13. Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio tužiteljevo objašnjenje da nije stupio u parnicu koja se vodila pred Općinskim sudom u Splitu umjesto ITS d.o.o. jer su sve isprave glasile na ITS d.o.o., budući da je po mišljenju žalitelja tužitelj mogao stupiti u navedenu parnicu i ishoditi ovršnu ispravu. Zaključno, žalitelj ističe da je nejasno na temelju kojih zakonskih odredaba je sud prihvatio tužbeni zahtjev, jer je jedini pravni sljednik društva ITS d.o.o., Stečajna masa iza ITS d.o.o. u stečaju, a ne ovdje tužitelj.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Presudom ovoga suda poslovni broj Pž-2171/2021 od 29. studenog 2022. preinačena je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-707/2018-38 od 24. ožujka 2021. u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženicima da solidarno naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 38.821,42 eura (292.500,00 kuna) sa zateznim kamatama na način da je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

kao neosnovan (točka 1. izreke);

naloženo je tužitelju da naknadi prvotuženiku Stečajnoj masi iza ITS d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam u stečaju, Split, OIB: 67393235251, trošak parničnog postupka u iznosu od 270.515,62 kn / 35.903,59 eura (točka 2. izreke);

odbijen je zahtjev prvotuženika Stečajne mase iza ITS d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam u stečaju, Split, OIB: 67393235251, za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 274.656,26 kn / 36.453,15 eura, kao neosnovan (točka 3. izreke).

10. Protiv presude ovoga suda poslovni broj Pž-2171/2021 od 29. studenog 2022. tužitelj je podnio reviziju koja je rješenjem Vrhovnog suda poslovni broj Rev-411/2024 od 14. siječnja 2024. ukinuta je presuda ovoga suda poslovni broj Pž-2171/2021 od 29. studenog 2022. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke), a ovome sudu je ostavljeno da odluči i troškovima revizijskog postupka (točka II. izreke).

11. U obrazloženju rješenja poslovni broj Rev-411/2024 od 14. siječnja 2024., Vrhovni sud Republike Hrvatske u bitnom navodi kako drugostupanjski sud ne samo da nije sanirao eventualno počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom već osim uopćene konstatacije da je zaključak prvostupanjskog suda pogrešan i proturječan ispravama u spisu, drugostupanjski sud nije obrazložio razloge iz kojih je zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešan i kojim ispravama u spisu je proturječan, niti je obrazložio razloge za svoj zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva (da tražbina iz tužbenog zahtjeva nije tražbina iz ugovora o ustupu potraživanja) koji je suprotan zaključku prvostupanjskog suda. Zbog toga je drugostupanjski sud povrijedio temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u njemu sadržano pravo na obrazloženu odluku drugostupanjskog suda o bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP-a u vezi s primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a, slijedom čega je drugostupanjska presuda ukinuta na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Žalbe su osnovane.

13. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu, na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita jer je pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

14. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je na temelju ugovora o ustupu potraživanja od 5. rujna 2007., koji je sklopljen između društva ITS d.o.o. Split kao pravnog prednika tuženika i ustupitelja potraživanja te tužitelja kao primatelja ustupanja, na tužitelja u cijelosti prešlo potraživanje koje prvotuženik ima prema drugotuženiku na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13 od 7. lipnja 2016.

15. Iz podataka u spisu i obrazloženja pobijane presude u bitnome proizlazi:

- da je između tvrtke ITS d.o.o. Split i tužitelja NZ **.**.2007. sklopljen Ugovor o ustupu potraživanja kojim tvrtka ITS d.o.o. ustupa tužitelju, a tužitelj preuzima potraživanje koje tvrtka ITS d.o.o. Split ima prema HNK Split i Gradu Splitu u protuvrijednosti iznosa od 168.714,56 eura s pripadajućim kamatama i svim drugim pravima, koji Ugovor o ustupu potraživanja je ovjeren kod javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić iz Splita pod brojem OV-12908/07 od 6. rujna 2007.;

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13 od 7. lipnja 2016. naloženo tuženicima HNK Split i Grad Split solidarno isplatiti tužitelju ITS d.o.o. Split iznos od 145.995,09 eura (1.100.000,00 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama te iznos od 45.882,81 eura (345.704,00 kuna) na ime troškova postupka;

- da je protiv pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13 tuženik Grad Split izjavio reviziju, o kojoj reviziji još nije odlučeno;

- da je na prijedlog ovdje tužitelja kao ovrhovoditelja, a na temelju ovršne isprave, naprijed navedene presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13 od 7. lipnja 2016., i Ugovora o ustupu potraživanja od 5. rujna 2007., Općinski sud u Splitu donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-2020/17 od 16. svibnja 2017. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 145.995,09 eura (1.100.000,00 kuna) sa zateznim kamatama i troškovima postupka u korist tužitelja kao ovrhovoditelja, protiv drugotuženika kao ovršenika;

- da je u parničnom postupku kojeg je drugotuženik pokrenuo kod Općinskog suda u Splitu radi proglašenja ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-2020/17 od 16. svibnja 2017. nedopuštenom, presudom tog suda poslovni broj P-4180/17 od 2. ožujka 2018. odbijen tužbeni zahtjev drugotuženika radi proglašenja te ovrhe nedopuštenom;

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3465/18 od 16. listopada 2018. preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4180/17 od 2. ožujka 2018. i predmetna ovrha je proglašena nedopuštenom;

- da je sukladno tom rješenju Županijskog suda u Zagrebu rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2020/2017 od 6. veljače 2019. obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr-2020/17 od 16. svibnja 2017.;

- da je nakon toga rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-675/2019 od 11. lipnja 2019. ukinuta naprijed navedena presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3465/18 od 16. listopada 2018. i predmet vraćen tom sudu na ponovan postupak;

- da je u ponovljenom postupku po revizijskoj odluci rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3546/19 od 25. veljače 2020. ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4180/17 od 2. ožujka 2018. i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje;

- da je u ponovnom postupku Općinski sud u Splitu rješenjem poslovni broj P-943/20 odbacio tužbu tuženika 2. kao tužitelja radi proglašenja ovrhe poslovni broj Ovr-2020/17 od 16. svibnja 2017. nedopuštenom, a sve iz razloga nepravovremenog podnošenja te tužbe, na koju činjenicu je u svojoj revizijskoj odluci uputio Vrhovni sud Republike Hrvatske, a nakon toga i Županijski sud u Zagrebu u ukidnom rješenju od 25. veljače 2020.;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-142/2014 od 11. svibnja 2016. otvoren i istovremeno zaključen stečajni postupak nad dužnikom ITS d.o.o. Split, OIB: 59638376557,

- da je nakon pravomoćnosti tog rješenja dužnik ITS d.o.o. Split brisan iz sudskog registra;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-596/2017 od 29. svibnja 2017. određen nastavak stečajnog postupka nad Stečajnom masom iza ITS d.o.o. u stečaju, radi naknadno pronađene imovine-tražbine koju stečajni dužnik ima prema Gradu Splitu u iznosu od 145.995,09 eura (1.100.000,00 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, a koja tražbina proizlazi iz presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13 od 7. lipnja 2016., kao i da su u tom nastavljenom stečajnom postupku vjerovnici pozvani prijaviti svoje tražbine stečajnom upravitelju.

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda rezultat je pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Naime, iz predmetnog Ugovora o ustupu potraživanja proizlazi:

- da su stranke suglasno utvrdile da se kod Općinskog suda u Splitu vodi postupak u pravnoj stvari tužitelja ITS d.o.o. Split, protiv tuženika HNK Split i Grada Splita, radi isplate, koji postupak se vodi pod poslovnim brojem IP-1997/01, a u kojem postupku tužitelj traži od tuženika da mu isplati iznos u protuvrijednosti od 168.714,56 eura sa pripadajućom kamatom, da je NZ dao ITS d.o.o. Split pozajmicu u iznosu od 206.436,19 eura (1.555.393,49 kuna) te da tim ugovorom tvrtka ITS d.o.o. Split želi ustupiti potraživanja NZ, a koje ima prema

HNK Split i Gradu Splitu,

- da ITS d.o.o. Split ustupa, a NZ preuzima potraživanje koje ITS d.o.o. Split ima prema HNK Split i Gradu Splitu u protuvrijednosti 168.714,56 eura s pripadajućim kamatama i svim drugim pravima koja ITS d.o.o. Split ima prema naprijed navedenim dužnicima HNK Split i Gradu Splitu,

- da se NZ odriče pozajmica koje ima prema ITS d.o.o. Split u iznosu od 206.436,19 eura (1.555.393,49 kuna) kao i kamata koje mu pripadaju na ovu pozajmicu, odnosno odriče se prava na povrat naprijed navedenih pozajmica s pripadajućom kamatom,

- da su se stranke suglasile da NZ preuzima sva prava koja pripadaju ITS d.o.o. Split u parničnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP-1997/01 tako da NZ na temelju tog ugovora može zatražiti od Općinskog suda u Splitu da umjesto tužitelja ITS d.o.o.

Split bude on označen kao tužitelj,

- da su se stranke suglasile da ukoliko NZ ne želi kod Općinskog suda u Splitu u postupku poslovni broj IP-1997/01 tražiti promjenu tužitelja, da onda NZ može voditi parnični postupak u ime ITS d.o.o. Split, pa nakon uspjeha u navedenom postupku navedena sredstva zadržati za sebe,

- da su se stranke suglasile da NZ nema više nikakvih potraživanja od ITS d.o.o. Split, odnosno da isti od ITS d.o.o. Split neće potraživati nikakva sredstva bez obzira na uspjeh u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP-1997/01.

19. Imajući u vidu sadržaj predmetnog Ugovora o ustupu potraživanja, ovaj sud dijeli ocjenu prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o cesiji umjesto ispunjenja. Dakle, sklapanjem predmetnog ugovora, na tužitelja je, kao cesionara, prenesena tražbina koju je ITS d.o.o. imao prema dužnicima HNK Split i Gradu Splitu u iznosu od 168.714,56 eura s pripadajućim kamatama.

20. Nadalje, tužitelj tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da je na temelju Ugovora o ustupu potraživanja od 5. rujna 2007. tražbina koju pravni sljednik društva ITS d.o.o. ima prema Gradu Splitu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13 od 7. lipnja 2016. trenutkom sklapanja Ugovora o ustupanju potraživanja od 5. rujna 2007. sa cjelokupnim glavnim i sporednim potraživanjima u cijelosti prešla na tužitelja NZ.

21. Iz podataka sadržanih u priklopljenom spisu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13, kao i iz tužiteljevih navoda iznesenih tijekom ovog postupka, proizlazi da se tražbina, koja je predmet Ugovora o ustupu potraživanja, u iznosu od 168.714,56 eura s pripadajućim kamatama odnosi na naknadu troškova s osnove uloženih sredstava od strane ITS d.o.o. u poslovni prostor, u odnosu na koji je s HNK Split sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora.

22. Među strankama nije sporno da je do sklapanja predmetnog ugovora o ustupu potraživanja došlo tijekom trajanja postupka pred Općinskim sudom u Splitu, koji se vodio pod poslovnim brojem Pi-709/13 povodom tužbe ITS d.o.o. protiv HNK Split i Grada Splita kao solidarnih dužnika, predmet koje je bila upravo isplata iznosa od 168.714,56 eura s pripadajućim kamatama na ime povrata sredstava uloženih u zakupljeni poslovni prostor.

23. Isto tako, nije sporno da NZ, ovdje tužitelj, a niti ITS d.o.o., tužitelj u parnici koja se vodila pred Općinskim sudom u Splitu, pravni prednik ovdje prvotuženika, za vrijeme trajanja predmetne parnice nisu ni na koji način obavijestili sud, niti tuženike u tom postupku, o činjenici sklapanja Ugovora o ustupu potraživanja. Dakle, postupak se pred Općinskim sudom u Splitu vodio i pravomoćno bio okončan u odnosu na ITS d.o.o., odnosno u odnosu na Stečajnu masu ITS d.o.o. u stečaju.

24. U navedenoj procesnoj situaciji, prema ocjeni ovog suda, sukladno odredbi čl. 195. ZPP-a nije bilo zapreke da se parnica među istim strankama dovrši, ali je tužitelj svoje procesnopravno ovlaštenje bio dužan uskladiti s novonastalom materijalnopravnom situacijom, što tužitelj u tom postupku nesporno nije učinio. Zbog toga je parnica koja se vodila pred Općinskom sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pi-709/13 u konačnici i okončana u odnosu na Stečajnu masu ITS d.o.o. u stečaju. Upravo iz tog razloga, tužitelj NZ ne raspolaže ovršnom ispravom na temelju koje bi mogao naplatiti tražbinu koja mu je prenesena Ugovorom o ustupu potraživanja, što je pokušao sanirati pokretanjem ove parnice.

25. Nadalje, kao što je već rečeno, tužitelj traži da sud utvrdi kako je na njega sklapanjem ugovora o ustupu potraživanja prešla tražbina koju je ITS d.o.o. imalo prema svojim dužnicima (HNK Split i Grad Split) a koja se temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splita poslovni broj Pi-709/13 od 7. lipnja 2016. Međutim, tražbina ITS d.o.o., a koju je tužitelj stekao sklapanjem ugovora o cesiji 5. rujna 2007., nije se temeljila na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13 od 7. lipnja 2016., već se temeljila na izvršenim ulaganjima u zakupljeni poslovni prostor. Činjenica da je predmetna tražbina u iznosu od 168.714,56 eura s pripadajućim kamatama nakon sklapanja predmetnog ugovora o cesiji utvrđena osnovanom u pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splita poslovni broj Pi-709/13 od 7. lipnja 2016., ne daje sama po sebi ovlaštenje tužitelju da se smatra vjerovnikom iz navedene ovršne isprave. Takvo ovlaštenje bi tužitelj eventualno imao da je ugovor o cesiji sklopljen nakon donošenja pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-709/13, kada bi se sklopljenim ugovorom o cesiji mogao legitimirati kao novi vjerovnik na kojega je prešla tražbina iz ovršne isprave. Dakle, iz navedenog slijedi kako je tužitelj eventualno mogao tražiti utvrđenje da je tražbina u iznosu od 168.714,56 eura s pripadajućim kamatama na temelju Ugovora o ustupu potraživanja od 5. rujna 2007. prešla na njega kao cesionara, međutim, prihvaćanju tužbenog zahtjeva kako ga je postavio tužitelj nije bilo mjesta upravo iz naprijed navedenih razloga.

26. Konačno, ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da ugovor o ustupu potraživanja od 5. rujna 2007. nije ništetan sukladno odredbama čl. 322. ZOO-a. Naime, suprotno žalbenim navodima prvotuženika, činjenica da je tužitelj obavijestio drugotuženika o sklapanju predmetnog ugovora o ustupu potraživanja tek tijekom 2017. godine, dakle, 10 godina po sklapanju ugovora, u konkretnom slučaju ni na koji način ne utječe na valjanost ugovora o ustupu potraživanja, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Osim toga, suprotno žalbenim navodima drugotuženika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nije svoju tražbinu trebao prijaviti u stečajnom postupku koji se vodio nad prvotuženikom. To iz razloga što je sklapanjem ugovora o ustupu potraživanja tužiteljeva tražbina s osnove pozajmica u cijelosti prestala. Dakle, tužitelj nije niti imao status stečajnog vjerovnika, dok će se o njegovom izlučnom zahtjevu odlučivati u posebnoj parnici.

27. Imajući u vidu sve navedeno, na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

28. Odlučujući o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a troškove postupka dosudio prvotuženiku, primjenjujući odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), pazeći da zahtjev za naknadu troškova ne bude prekoračen.

29. Prvotuženiku su na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a opravdano nastali sljedeći troškovi:

- sastav odgovora na tužbu u iznosu od 4.983,74 eura (37.550,00 kuna) prema Tbr. 8.1. OT,

- zastupanje na ročištu 23. lipnja 2020. u iznosu od 2.491,87 eura (18.775,00 kuna) prema Tbr. 9.2. OT,

- sastav podneska od 1. srpnja 2020. u iznosu od 66,36 eura (500,00 kuna) prema Tbr. 8.3. OT,

- zastupanje na ročištu 24. srpnja 2020. u iznosu od 2.491,87 eura (18.775,00 kuna) prema Tbr. 9.2. OT,

- zastupanje na ročištu 25. rujna 2020. u iznosu od 4.983,74 eura (37.550,00 kuna) prema Tbr. 9.1. OT,

- zastupanje na ročištu 6. studenog 2020. u iznosu od 2.491,87 eura

(18.775,00 kuna) prema Tbr. 9.2. OT,

- zastupanje na ročištu 15. siječnja 2020. u iznosu od 4.983,74 eura

(37.550,00 kuna) prema Tbr. 9.1. OT,

- sastav žalbe u iznosu od 6.229,68 eura (46.937,50 kuna) prema Tbr. 10.1. OT,

što uvećano za iznos PDV-a od 25% sveukupno iznosi 35.903,59 eura (270.515,62 kuna).

30. Prvotuženikov zahtjev je u preostalom traženom iznosu od 36.453,15 eura (274.656,26 kuna) valjalo odbiti kao neosnovan, budući da je prvotuženik, prije svega, pogrešno pri izračunu bodova na temelju odredbe Tbr. 7.1. utvrdio da mu pripada pravo na nagradu u iznosu od 4255 bodova, umjesto pravilno nagrada u iznosu od 3755 bodova, sve prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 498.320,41 eura (3.754.595,15 kuna). Nadalje, prvotuženiku za zastupanje na ročištima 23. lipnja 2020., 24. srpnja 2020. i 6. studenog 2020. pripada pravo na nagradu prema Tbr. 9.2. Tarife jer se na navedenim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari, niti su se izvodili dokazi, već se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Također, za sastav podneska od 1. srpnja 2020. prvotuženik ima pravo na nagradu prema Tbr. 8.3. Tarife jer navedeni podnesak ne predstavlja nijedan od taksativno navedenih podnesaka iz Tbr. 8.1. Tarife, dok mu za sastav podneska od 21. srpnja 2020. ne pripada pravo na nagradu jer se radi o podnesku koji se odnosi na postupak osiguranja, a ne na ovaj parnični postupak. Konačno, prvotuženik nema pravo na naknadu „troška sudskih pristojbi po odluci suda“, jer prvotuženik nije postavio određen zahtjev kako po osnovi (za koju točno radnju potražuje pristojbu) tako ni po visini (navođenjem točno određenog iznosa) u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a.

32. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura). Stoga je iznose izražene u kunama u izreci ove presude valjalo, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 15. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte