Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-13/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jeleni Čačić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Boško, odvjetnici u Zadru, uz sudjelovanje mlt. djeteta GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici ĆČ, dipl. iur. djelatnici [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Benkovac, radi izmjene ranije odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru pod brojem P Ob-67/2024-26 od dana 17. veljače 2025. godine, u sjednici održanoj dana 15. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pod točkom III., IV. i VI. izreke presuda Općinskog suda u Zadru pod brojem P Ob- 67/2024-26 od dana 17. veljače 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se traži da tužiteljica samostalno zastupa zajedničko dijete stranaka, mlt. GČ (rođ. **.**.2011.) u odnosu na pitanja i odluke u pogledu školovanja djeteta uključujući izbor obrazovne ustanove koju će dijete pohađati, ishođenja osobne iskaznice i putovnice za dijete, davanje suglasnosti za izlete, ekskurzije, prelaske granica djeteta radi putovanja, zdravstvene zaštite i skrbi djeteta, promjene prebivališta i boravišta djeteta (točka I. izreke), odlučeno je da će pravo na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. GČ, roditelji ostvarivati zajednički i sporazumno (točka II. izreke), izmijenjena je pravomoćna presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-58/2014 od dana 27. veljače 2015. godine u dijelu koji se odnosi na način ostvarivanja osobnih odnosa oca MČ sa mlt. GČ, i to na način da će mlt. GČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) osobne odnose s ocem MČ ostvarivati polovicu svih školskih praznika (proljetnih, ljetnih, zimskih) i to isključivo u Republici Hrvatskoj, te svakodnevno putem raspoloživih telekomunikacijskih sredstava (točka III. izreke), te je naloženo tuženiku, da umjesto iznosa od 937,55 kuna mjesečno koji je određen na ime uzdržavanja mlt. GČ, plaća mjesečni iznos od 429,00 eura, počev od dana podnošenja tužbe sudu 25. travnja 2024. godine pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve na tekući račun majke FČ (točka IV. izreke), te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim se traži izmjena ranije odluke – pravomoćne presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-58/2014 od dana 27. veljače 2015. godine vezano za zakonsku obvezu uzdržavanja mlt. GČ, i to u preostalom dijelu iznad dosuđenog (429,00 eura) do zatraženog mjesečnog iznosa od 600,00 eura (točka V. izreke) i odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka V. izreke).

1.1. Ujedno, prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je povučen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se traži da se naloži tuženiku da mlt. GČ isplaćuje dječji doplatak u iznosu od 250,00 eura mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe sudu pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom III., IV. i protiv odluke o parničnom trošku pod točkom VI. Izreke, žalbu je (dana 4. ožujka i 11. ožujka 2025. godine) podnio tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da se žalba uvaži, u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da je pobijana presuda u odnosu na točku III. izreke u kojoj je izmijenjen dotadašnji način održavanja osobnih odnosa mlt. GČ sa ocem, tuženikom, donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da tuženik sadržajno obrazlaže žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da tijekom postupka nije odustao od saslušanja svjedoka na okolnosti da je tužiteljica zabranjivala susrete tuženika sa djetetom, te osporava odluku kojom je određeno održavanja osobnih odnosa na području Republike Hrvatske u terminima školskih praznika, ističući da je iste trebalo odrediti i na način da se dozvoli da se odnosi ostvaruju i u Njemačkoj, gdje tuženik, nakon donošenja ranije presude Općinskoga suda u Koprivnici pod brojem P- 58/ 2014 od dana 27. veljače 2015. godine, živi i radi, ovo pogotovo imajući u vidu da se radi o državi članice Europske unije.

6. Naime, suprotno prigovorima tuženika prvostupanjski je sud svoju odluku donio na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Stručnog tima Područnog ureda Benkovac od dana 3. listopada 2024. godine i 16. listopada 2024. godine, kao i na temelju izvješća posebne skrbnice mlt. djeteta od dana 2. listopada 2024. godine, nakon obavljenog razgovora sa djetetom, te se u situaciji potpunog izostanka međusobnih kontakata roditelja, te cijeneći da se odnos i privrženost između djeteta i oca tek mora razviti, rukovodio najboljim interesom djeteta određujući osobne kontakte na području Republike Hrvatske (zemlje rođenja djeteta i već ostvarenih kontakata djeteta sa srodnicima tuženika) pri čemu kontakti raspoloživim telekomunikacijskim sredstvima, u uvjetima suvremenog života i u razmacima između neposrednih kontakata, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, također doprinose boljoj kvaliteti odnosa, što međutim podrazumijeva i veću angažiranost i zainteresiranost oca za svakodnevni život djeteta i u kontaktima te naravi, dok odluka ne isključuje pravo oca da osobne susrete ostvaruje i u mjestu prebivališta svojih roditelja – [adresa].

7. U odnosu na predloženi dokaz saslušanja svjedoka na okolnosti prethodnog ponašanje tužiteljice, eventualne zabrane i onemogućavanje susreta djeteta sa ocem, dakle, ponašanje protivno ranijoj sudskoj odluci (a jednako tako i predmetnoj) bio bi razlog za podnošenje prijedloga za ovrhu (članak 521. stavak 1. točka 2. Obiteljskog zakona – "Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/ 20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), pa takvi navodi ne dovode u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda utemeljene na odredbama članka 95. stavak 1. i stavak 2., članka 119. stavak 1.i 2., članka 121. i članka 416. stavak 3., te članka 416. stavak 1. točka 1. i točka 3. ObZ, niti isključuju pravo tuženika, da zavisno od kvalitetnog pomaka u ostvarivanju osobnih kontakata i odnosa sa djetetom, u dogledno vrijeme zatraži izmjenu odluke o načinu održavanja tih odnosa, pri čemu činjenica da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu članka 525. stavak 2. ObZ ne dovodi u pitanje sadržaj očitovanja mlt. djeteta prema Izvješću posebnog skrbnika istog.

8. Neosnovani su i prigovori tuženika u odnosu na izmijenjenu odluku o uzdržavanju mlt. djeteta, jer je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na činjenicama i dokazima iznesenim i predloženim do zaključenja glavne rasprave (članak 352. ZPP).

9. Pri tome, okolnost da je tuženik dobio otkaz na radnom mjestu dana 22. siječnja 2025. godine, sa otkaznim rokom do 31. ožujka 2025. godine (koju činjenicu ističe po prvi put u žalbi, uz dostavu odluke o otkazu), ne isključuje dužnost zakonskog uzdržavanja mlt. djeteta, kao ni mogućnost novog zaposlenja, a prigovor, da će se nakon otkaznog roka njegova primanja prepoloviti, može biti samo razlog za eventualni zahtjev za izmjenu odluke o uzdržavanju, naravno pod pretpostavkom da su objektivno izmijenjene okolnosti na temelju kojih je određeno uzdržavanje u ovom postupku – koje osim toga ima prednosti u odnosu na troškove tuženika na koje se referira u žalbi (osiguranja i troškove sindikata), pri čemu trenutni gubitak zaposlenja ne oslobađa tuženika kao radno sposobnu osobu od obveze uzdržavanja, te dužnosti pronalaženja drugog radnog mjesta kao izvora prihoda.

10. U odnosu na visinu određenog uzdržavanja, suprotno prigovorima žalbe pravilno je prvostupanjski sud imajući u vidu utvrđene prihode tuženika koji tekuće troškove stanovanja i režija u [adresa] dijeli sa novom partnericom, te nema drugu obvezu zakonskog uzdržavanja, ocijenio i s obzirom na dob mlt. djeteta, koje je povjereno na skrb i odgoj majci, pri čemu se pozvao i na mjesečni iznos propisan prema plaći davatelja uzdržavanja Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine" broj 49/24), te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zbog promijenjenih okolnosti na strani tuženika i mlt. djeteta u odnosu na uzdržavanje određeno presudom iz 2015. godine, odredio uzdržavanje od dana podnošenja tužbe u iznosu od 429,00 eura mjesečno, slijedom čega prigovor da tužiteljica nije potkrijepila dokazima navode o ukupnim rashodima i izdacima za mlt. dijete – o kojima se očitovala u stranačkom iskazu, ne dovode u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava budući da je doprinos iste sadržan u neprekidnoj i konstantnoj brizi i odgoju djeteta, a potrebe mlt. djeteta su utvrđene na nivou prosječnih potreba djeteta u toj dobi.

11. Suprotno prigovorima žalbe, prvostupanjski je sud o troškovima postupka odlučio slobodno, s obzirom na zahtjeve tužbe i ishod postupka, dakle, sukladno članku 366. stavak 1. ObZ , pa je stoga naveo razloge za odluku u postupku u kojem posebno u odnosu na pitanje uzdržavanja djeteta primjena odredbi o konačnom snošenju troškova po načelu odgovornosti za uspjeh (načelu cause) ne bi bila primjerena s obzirom na ratio takve odredbe, očito vezane za svrhu postupka. Ujedno, drugostupanjski sud kod odluke o trošku ne vodi računa po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. u vezi članka 346. ObZ), a tuženik koji u žalbi navodi da je pristao na povlačenje dijela tužbe na raspravi dana 20. studenog 2024. godine, ali i zatražio naknadu troška (na koji ne bi imao utjecaj uspjeh ili neuspjeh stranaka u ovom sporu) o kojem nije odlučeno, nije u tom pravcu podnio prijedlog za donošenje dopunske odluke o trošku.

12. Stoga, kod takvog stanja stvari, neosnovanu žalbu tuženika trebalo je odbiti i presuditi kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP).

13. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1.u vezi članka 154. stavak 1. ZPP i rezultat je neuspjeha tuženika u ovom žalbenom postupku.

14. U nepobijanom dijelu pod točkom I., II. i V. izreke, prvostupanjska je presuda ostala neizmijenjena, kao i u odnosu na rješenje kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe u dijelu koji se odnosi na plaćanje dječjeg doplataka u iznosu od 250,00 eura mjesečno sa zateznim kamatama.

U Šibeniku, 15. travnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić