Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-493/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, zastupana po Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru br. P-123/2022-20 od dana 17. rujna 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru br. P-123/2022-20 od dana 17. rujna 2024. godine.

II. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9011011732 sklopljenog između tužiteljice i tuženika 15. veljače 2006. godine u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF. U toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.637,15 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, pobliže navedeno u toč. II. izreke, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu 1.606,54 EUR sa zateznim kamatama od 17. rujna 2024. godine do isplate. U toč. IV. izreke odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu 1.401,54 EUR.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno, ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni kao ni sadržaju isprava i zapisnika izvedenih u postupku.

6. Nije osnovana ni žalba izjavljena iz žalbenih razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sljedeće činjenice:

- da su prednik tužiteljice, njen pokojni suprug HŠ, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili ugovor o kreditu broj 9011011732 dana 10. veljače 2006. godine koji je solemniziran 15. veljače 2006. godine od strane javnog bilježnika Tomislava Šimunića iz [adresa], prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 23.400,00 CHF prema srednjem tečaju CHF tečajne liste banke, na rok vraćanja od 156 mjeseci, te da je kredit odobren za adaptaciju stambenog objekta;

- da je tužiteljica bila jamac platac i do kraja je otplatila predmetni kredit;

- da ni tužiteljica ni njen pokojni suprug nisu bili upozoreni od tuženika na rizike fluktuacije tečaja CHF u postupku koji je prethodio zaključenju ugovora;

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darija Fumančića, proizlazi da pretplata po višem tečaju iznosi 4.637,15 EUR.

8. Nakon što je sud pravilno utvrdio da su odredbe predmetnog ugovora, kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome i ništetne, pravilno je primijenio članak 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i dr,; dalje: ZOO) kojim je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila temeljem takvog ugovora sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana kad su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj čl. 29. ZOO.

8.1. Neutemeljeno tuženik ponavlja i u žalbi da je ugovaranje predmetne valutne klauzule bilo zakonski dopušteno, pa da stoga tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Prvostupanjski je sud o ovom prigovoru u pobijanoj presudi dao jasne, valjane i potpune razloge, pravilno je utvrdio da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo u smislu članka 81. st. 1. , 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03), da su te odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika i tužitelju kao prosječnom potrošaču nerazumljive što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

9. S obzirom na to, da je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF pravomoćno utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 16. svibnja 2022. godine, dakle unutar petogodišnjeg roka iz članka 225. ZOO-a, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da zastara nije nastupila.

10. Obzirom da se nisu ostvarili istaknuti žalbeni razlozi, kao ni oni na koje se pazi temeljem ovlaštenja iz članka 365. st. 2. ZPP, valjalo je temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuditi kao u toč. I. izreke.

11. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako glede osnova (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i glede odmjerene visine (čl. 155. ZPP).

12. Odluka o trošku žalbenog postupka sadržana u toč. II. izreke temelji se na članku 166. st. 1. ZPP u vezi članka 154. st. 1. ZPP, pa kako tuženik nije uspio u žalbenom postupku to mu trošak istog nije priznat.

U Šibeniku 15. travnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić