REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1141/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužiteljice CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv 1. tuženika Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri iz Zagreba i 2. tuženice SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 14. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnice 1. tuženika CFI, odvjetničke vježbenice i 2. tuženice osobno, 15. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu ovog suda posl. br. Ovrv- 25746/2003 na pokretninama tužiteljice.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika Hrvatski Telekom d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 15. veljače 2023. navodi kako je zaključkom ovog suda posl. br. Ovrv-25746/2003 od 3. veljače 2023. upućena da pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja da ovrha nad predmetom ovrhe nije dopuštena. Upućuje na odredbu čl. 144. st. 4. Ovršnog zakona. Ističe kako pokretnine koje su predmet ovrhe u tom ovršnom postupku nisu pokretnine ovršenice u tom postupku SF već su to pokretnine tužiteljice i njezine kćeri ŽF koja je vlasnica stana u kojem se pokretnine nalaze. Predlaže donijeti presudu kojom se proglašava nedopuštenom ovrha u predmetu posl. br. Ovrv-25746/2003.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe kako su navodi tužiteljice da su predmetne pokretnine u isključivom vlasništvu tužiteljice neosnovani i nedokazani. Ističe kako je u ovršnom postupku posl. br. Ovrv-1478/2006 Općinskog suda u Zaprešiću provođena ovrha na pokretninama ovršenice SF koja je prema evidenciji MUP-a bila prijavljena na adresi [adresa] u trenutku provođenja ovrhe. Zbog toga je predložio provođenje ovrhe na navedenoj adresi. Ističe kako iz zapisnika o popisu i procjeni pokretnina od 9. veljače 2007. proizlazi kako ovršenica živi na navedenoj adresi zbog čega je opravdano smatrao da se pokretnine nalaze na toj adresi. Navodi i da iz zapisnika o popisu i procjeni pokretnina od 18. lipnja 2007. proizlazi da tužiteljica ničim nije potkrijepila svoju izjavu da se radi o pokretninama u njezinom vlasništvu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 219. st. 1. i 221.a Zakona o parničnom postupku, uz naknadu parničnog troška.

3. S obzirom da tužiteljica tužbu nije podnijela i protiv ovršenice iz ovršnog postupka već samo protiv ovrhovoditelja to je rješenjem posl. br. P-1141/2023-9 od 18. ožujka 2024. sud vratio tužiteljici tužbu radi ispravka odnosno dopune, a sve sukladno odredbi čl. 6. Ovršnog zakona (Narodne novine br: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22-dalje: OZ) prema kojoj odredbi je treća osoba tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom dužna podnijeti protiv stranaka u ovršnom postupku, dakle, protiv ovrhovoditelja i protiv ovršenika.

4. Tužiteljica je u ostavljenom roku dostavila dopunjenu tužbu kojom je kao tuženicu naznačila i SF. Sud je rješenjem od 9. svibnja 2024. pozvao SF da se očituje pristaje li na proširenje tužbe na što je SF pristala u podnesku od 24. srpnja 2024.

5. U odgovoru na tužbu koji je nakon toga dala navodi kako su točni navodi tužiteljice te pokretnine koje se nalaze na adresi [adresa], nisu njezine već su u vlasništvu njezine sestre FF (ranije ŽF). Ističe kako je prijavila prebivalište na navedenoj adresi dok je imala solidne odnose s majkom i ostatkom obitelji, jer u vrijeme Domovinskog rata kad se vratila u Hrvatsku nije imala mogućnost prijaviti prebivalište na nekoj drugoj adresi. Navodi da je tako i danas, jer boravište ili prebivalište ne može prijaviti bez pristanka vlasnika nekretnine, a sve ove godine vodi pravnu bitku za stan u kojem živi. Nema ključeve stana u [adresa] na adresi [adresa], nije u posjedu stana, ne boravi u stanu i u stanu nema niti jedan predmet u njezinom vlasništvu.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u spis ovog suda posl. br. Ovrv- 25746/2003, izvadak iz zemljišne knjige (list 46-47), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 50).

7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

8. Među strankama je sporno tko je vlasnik stvari koje su predmet ovrhe u postupku ovog suda posl. br. Ovrv-25746/2003.

9. Uvidom u predmet ovog suda posl. br. Ovrv-25746/2003 sud je utvrdio da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnio ovdje 1. tuženik protiv ovdje 2. tuženice dana 20. listopada 2003. Ovršenici je naloženo platiti iznos od 3.498,74 kn sa zateznim kamatama te je određena ovrha na pokretninama. Rješenjem o ovrsi doneseno je 28. studenoga 2003., a postalo je pravomoćno 9. rujna 2005. U tom postupku tužiteljica je podnijela prigovor 29. lipnja 2007. u kojem navodi da su popisane pokretnine njezino vlasništvo i vlasništvo njezine kćeri ŽF. Tužiteljica je zaključkom od 3. veljače 2023. upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sukladno čl. 60. OZ-a, koji zaključak je tužiteljica zaprimila 9. veljače 2023.

10. U prigovoru koji je tužiteljica kao treća osoba podnijela u ovršnom postupku navodi da je stan na adresi [adresa] u vlasništvu njezine kćeri ŽF od 2002., a cjelokupni inventar stana je u njezinom vlasništvu i u vlasništvu ŽF. Navodi kako je sudski ovršitelj nenajavljeno 18. lipnja 2007. došao u stan i popisao pokretnine za pljenidbu koje nisu u vlasništvu ovršenice SF, jer ona nema nikakvih pokretnina u svom vlasništvu na toj adresi ili općenito pokretnina u svojem vlasništvu, jer je nezaposlena od 1994. i nije bila u mogućnosti steći ih. Jedino vlasništvo koje posjeduje SF je njezina osobna garderoba koja prema zakonu ni ne može biti predmet ovrhe.

11. Izvršen je uvid u zapisnik o popisu i procjeni pokretnina koji je sastavljen 18. lipnja 2007. na predmetnoj adresi kada je na istoj zatečena ovdje tužiteljica. Popisani su predmeti: Tv Samsung 51 cm, približne vrijednosti 700,00 kn, DVD JVC, približne vrijednosti 500,00 kn i video AIWA, približne vrijednosti 500,00 kn. Također, u zapisniku se navodi da zatečena tužiteljica, a majka ovršenice izjavljuje da su sve pokretnine njezino vlasništvo i da ne želi potpisati zapisnik.

12. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da je FF vlasnica 58. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-58) – stan broj 1 u prizemlju, ulaz C, koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, kuhinje, izbe, dnevnog boravka te lođe u ukupnoj površini 34,40 m2 sa pripadajućim spremištem, [adresa] koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, sve sagrađeno na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada broj 22, 24, 26, [adresa], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13. U svom iskazu tužiteljica navodi da su stvari i to namještaj star 20 godina u vlasništvu njezine kćeri FF koja je i vlasnica tog stana. U stanu živi sama od kad je postala udovica 2001. Njezina kćer, ovdje 2. tuženica SF je bila prijavljena u tom stanu i još uvijek je prijavljena, ali tamo ne živi i nikad nije živjela.

14. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice da je FF vlasnica stana na adresi [adresa], zbog toga što navedeno proizlazi i iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu. Sud je povjerova iskazu tužiteljice, jer je ista iskazivala uvjerljivo i suglasno s navodima 2. tuženice. Sud je povjerovao i tvrdnjama 2. tuženice koje je isticala tijekom ovog postupka da ne živi u stanu na adresi [adresa] već da je tamo prijavila svoje prebivalište budući da ga nije mogla prijaviti drugdje. Sud je povjerovao 2. tuženici kada je na ročištu održanom 14. ožujka 2025. navela da živi u [adresa] na adresi [adresa].

15. Iako je tužiteljica u svom iskazu navela da su stvari u stanu [adresa] u vlasništvu njezine kćeri FF, nadalje je istaknula da se radi o namještaju i to starijem namještaju, starom 20 godina.

16. S obzirom na tvrdnje tužiteljice iz tužbe, a u vezi s izjavom tužiteljice koju je dala na zapisnik o popisu i procjeni pokretnina od 18. lipnja 2007., sud prihvaća činjenične tvrdnje tužiteljice da je upravo ona vlasnica popisanih pokretnina Tv Samsung 51 cm, DVD JVC i video AIWA, zbog toga što je upravo tužiteljica i živjela u tom stanu, bila u posjedu tog stana i to sama od 2001. kako je to iskazala, slijedom čega je bila i u posjedu popisanih pokretnina koje su u tom stanu zatečene 18. lipnja 2007. Uslijed toga sud je povjerovao tužiteljici da su upravo popisane nekretnine njezino vlasništvo, jer je to životno i logično.

17. Prema odredbi čl. 59. st. 1. OZ-a osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

18. Kako je sud utvrdio da je tužiteljica vlasnica pokretnina koje su popisane na zapisniku o popisu i procjeni od 18. lipnja 2007. to tužiteljica ima pravo koje sprječava provođenjem ovrhe nad tim pokretninama.

19. Iako tužiteljica nije dostavila dokumentaciju kojom bi dokazala svoje vlasništvo nad tim predmetima, sud smatra da je mogao izvesti zaključak o vlasništvu nad tim stvarima i iz iznesenih činjenica i izvedenih dokaza, odnosno iz činjenice vlasništva nekretnine u kojoj se stvari nalaze i iz činjenice posjeda nad tim predmetima. Nije za očekivati da tužiteljica 16 godina nakon što su pokretnine popisane, u trenutku podnošenja tužbe 2023. godine još uvijek raspolaže računima ili drugom sličnom dokumentacijom kojom bi mogla dokazati svoje pravo vlasništva.

20. Slijedom navedenog prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je ovrha u predmetu ovog suda posl. br. Ovrv-25746/2003 proglašena nedopuštenom kako je to odlučeno u točki I. izreke presude.

21. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 EUR, kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP-a), kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

Zagreb, 15. travnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici

2. Pun. 1. tuženika

3. Drugotuženici